Get Adobe Flash player
Zabrana mise na Bleiburgu - ubijanje sjećanja

Zabrana mise na Bleiburgu - ubijanje sjećanja

Inicijativa zabrane potekla je iz...

Aco Stanković poziva srbijanske rasiste

Aco Stanković poziva srbijanske rasiste

Huškački govor Sergeja Trifunovića pred razjarenom ruljom u kojemu...

HSP najveći gubitnik izbora u Lici

HSP najveći gubitnik izbora u Lici

HSP izgubio 2.108 ili 35 posto glasova i jedan mandat u odnosu na izbore...

Dado nije znao slušati

Dado nije znao slušati

S Dadom i bez Dade Lika propada, poput mnogih naših krajeva i...

Spomenik iz Bleiburga prenijeti u Hrvatsku

Spomenik iz Bleiburga prenijeti u Hrvatsku

Vrijeme je da napokon počnemo stvarati kulturu sjećanja na...

  • Zabrana mise na Bleiburgu - ubijanje sjećanja

    Zabrana mise na Bleiburgu - ubijanje sjećanja

    četvrtak, 14. ožujka 2019. 18:25
  • Aco Stanković poziva srbijanske rasiste

    Aco Stanković poziva srbijanske rasiste

    četvrtak, 14. ožujka 2019. 15:11
  • HSP najveći gubitnik izbora u Lici

    HSP najveći gubitnik izbora u Lici

    srijeda, 13. ožujka 2019. 19:52
  • Dado nije znao slušati

    Dado nije znao slušati

    srijeda, 13. ožujka 2019. 19:46
  • Spomenik iz Bleiburga prenijeti u Hrvatsku

    Spomenik iz Bleiburga prenijeti u Hrvatsku

    srijeda, 13. ožujka 2019. 19:43

Nema lustracije, nema mira i napretka

 
 
Danas u Hrvatskoj prema službenim podatcima ima 43.557 partizanskih umirovljenika, 16.125 bivših milicajaca i udbaša, 1.540 bivših pripadnika JNA te 382 ostala komunistička funkcionera. Udba nije bila obično državno tijelo, nego proširena međurepublička horizontalna i vertikalna struktura koja je zahtijevala velik broj činovnika, logistiku, materijalna i financijska sredstva. Istodobno je u inozemstvu, u raznim jugopoduzećima i centrima, imala ispostave. Stoga nije ni čudo da više od 10.000 ljudi još prima mirovinu koja se vodi pod kategorijom „razni poslovi“.
http://s17.postimg.org/j73agzy5b/kumrovec_tito12_26_490698_S0.jpg
"Vašar" taštine u Kumrovcu
 
Također bi se trebalo razmišljati i o inicijativi službenoga raspuštanja Udbe i njezino stavljanje izvan zakona. U tom bi smislu bilo poželjno da Hrvatski sabor na svečanoj sjednici putem deklaracije proglasi bivšu Udbu zločinačkom organizacijom i minutom šutnje oda počast svim njezinim žrtvama u domovini i u inozemstvu. Naime, zanimljivo je da su sve postkomunističke zemlje nakon pada Berlinskoga zida i raspada komunističkog sustava službeno proglasile nelegalnima i raspustile sve bivše zloglasne političke tajne službe, poput rumunjske Securitate, koja je 1990. službena raspuštena, a iste je godine uspostavljeno Nacionalno vijeće za proučavanje arhiva Securitate.
 
U Njemačkoj je istočnonjemačka STASI službeno raspuštena 1989, a 1991. izglasan je zakon o dosjeima STASI-ja koji omogućuje svakom građaninu uvid u vlastiti dosje. Do danas u nas ni desnica, a pogotovo ljevica, nisu bile sklone provesti zakon o lustraciji jer su i jedna i druga od devedesetih godina zbog klijentelističkih interesa šutjele o recikliranim udbaškim mrežama. Hrvatska se treba suočiti s komunističkom prošlošću ne samo na simboličnoj razini, nego treba imati političke elite koje će u djelo provesti strukturalno i institucionalno saniranje postjugoslavenskog nasljeđa. To konkretno znači stati na kraj fenomenu kadrovske unutarnje kanibalizacije, odnosno rastvaranja novonastalih demokratskih ustanova destruktivnim djelovanjem bivše komunističke nomenklature koja se reciklirala i postavila u današnje liberalne institucije. Jednako tako treba uspostaviti nov institucionalni sustav kroz koji će se filtrirati i obučavati državničke elite prema kriteriju državotvorne odanosti i meritokracije, a ne prema kriteriju bilo kakve stranačke, klijentelističke ili političke podobnosti.
 
Također treba imati na umu da je opstanak udbaških struktura omogućila brojnost njezinih članova te velika rasprostranjenost i organiziranost. Danas u Hrvatskoj prema službenim podacima ima 43.557 partizanskih umirovljenika, 16.125 bivših milicajaca i udbaša, 1.540 bivših pripadnika JNA te 382 ostala komunistička funkcionera. Udba nije bila obično državno tijelo, nego proširena međurepublička horizontalna i vertikalna struktura koja je zahtijevala velik broj činovnika, logistiku, materijalna i financijska sredstva. Istodobno je u inozemstvu, u raznim jugopoduzećima i centrima, imala ispostave. Stoga nije ni čudo da više od 10.000 ljudi još prima mirovinu koja se vodi pod kategorijom „razni poslovi“. Također ne treba zaboraviti ni brojne Udbine suradnike u medijima, kulturi, u znanosti, na fakultetima, pa i brojne doušnike koji su fušali za Udbu.

 

Mijenjati zakon o manjinama
 
Drugi trenutak koji je početkom rujna uznemirio hrvatsku javnost prisilno je uvođenje ćirilice u Vukovaru, događaj kojim se još jednom potvrđuje dubok jaz i nerazumijevanje između naroda i države. Taj događaj otvara pitanje valjanosti i prilagođenosti današnjeg ustavnog zakona o nacionalnim manjinama u Hrvatskoj kao ravnopravnoj članici Unije. Možda je došlo vrijeme i da se u povodu pitanja uvođenja dvojezičnosti i ćirilice u Vukovaru preispita zakon o nacionalnim manjima prema kojemu Hrvatska ostaje talac jednog konteksta nastalog neposredno nakon rata, kada je Unija zahtijevala od tadašnjih vlada da se u Hrvatskoj primijeni što povoljniji i što širi zakon o manjinama. Danas imamo sasvim drugi politički kontekst. U tom smislu Hrvatska u odnosu na druge članice EU još i danas ostaje eksperimentalna i hibridna zemlja glede pitanja zaštite i prava manjina, s kojima se neprestano može licitirati i koja se mogu različito interpretirati. Danas se Hrvatska kao ravnopravna članica Unije nalazi pred novim tržišnim, gospodarskim i demografsko-migracijskim izazovima. Otvaranje granice drugim članicama izlaže Hrvatsku novim europskim i izvaneuropskim migracijskim i kulturnim tokovima, koji na dulji rok mogu izmijeniti strukturu stanovišta, a veći broj useljenika i novih etničkih manjina mogao bi s ovakvim, vrlo dvosmislenim, zakonom o manjinama otvoriti put prema jačanju komunitarizma, stvaranju manjinskih geta i daljoj nacionalnoj fragmentaciji.
 
Stoga još nije kasno da Hrvatska zakonski uredi i zajamči novu ustavnu kategoriju jednakoga hrvatskog i republikanskog građanstva, prema kojoj bi svi građani Hrvatske imali ista prava i obveze bez obzira na vjersku, etničku i nacionalnu pripadnost. Ona bi pripadala privatno-pravnoj sferi. U tom smjeru nitko ne bi bio na gubitku jer bi se manjinska prava mogla rješavati prema načelu reciprociteta bilateralnim sporazumima („onoliko prava dobiješ koliko i sam daješ“) te bi bila zajamčena međunarodnim konvencijama o zaštiti manjina.
 

Priredio: Ivan Zvonimir Remeta

Na golgotskom križu

 

Zar nije dosta i krvi i mesa
Ratnika vrlog, koji vječno gine,
Zar nitko više ne sluša Nebesa,
Da slava zemna poput rose mine?
http://progressivechristianity.org/wp/wp-content/uploads/2013/03/Jesus-on-cross-sunset--300x221.jpg
Zar nestalo je osmijeha na licu
I svi ste pali toliko duboko,
Zar nitko ne će ruku pomirnicu,
Neg' zub za zub i još oko za oko?
 
Sračunajte si i dane i vijeke;
Na Božjem satu svi su znatno kratki
K'o kratka bujnost presušjele rijeke,
Kao svi časi i gorki i slatki.
 
Sve brzo prođe, samo Vječnost stoji,
A povijest ništa naučila nije;
Veliki malom stalno sudbu kroji
I krv se naša neprestano lije.
 
Svi: crni, bijeli ili žuti bili
Istih smo boli, iste boje krvi.
Svemoćnom Biću jednako smo mili
I nitko nije ni zadnji ni prvi.
 
Za svakog od nas pod križem je pao
I poziva nas pravim putokazom.
I za VAS se je na križ žrtvovao,
VAS, što nas vječno razdvajate jazom.
 
Kad svak bi svoju njivu obrađiv'o
I ne gledao s drugu stranu plota
Ratnik bi plugom kruh si zarađiv'o
I svijetom cijelim cvala bi dobrota.
 
Kad pohlepa bi u zaborav pala
I cijenit pravdu kad bi svatko znao,
Iz ljudskog srca nevinost bi sjala
I svak bi svakog prijateljem zvao.
 
Stog, kajite se, dok vam VRIJEME nudi
Pomirnu ruku sa golgotskog križa,
Jer zadnjeg dana kobna zora rudi
I svaki čas je sve bliža i bliža.


Žarko Dugandžić

Crvena ili plava Hrvatska

 
 
Hrvatska je u ljeto uletjela s pregršt događaja koji nam jamče da će i ostatak godine biti buran. Štoviše, dva "najljetnija" mjeseca – srpanj i kolovoz – mogli bi biti inkubator u kojemu će sazreti sve ideje i svi procesi koji su započeli u burnim mjesecima koji su im prethodili. Izbori za Europski parlament postali su svojim rezultatima (koliko god oni bili očekivani) okidač koji je iz temelja promijenio percepciju političkih odnosa u Hrvatskoj i naznačio njihove daljnje tijekove.
http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/4152013/bpictures/Kolinda006.jpg
Uvjerljiva pobjeda koalicije stranaka predvođene HDZ-om daje naslutiti tko će preuzeti vlast u idućemu mandatu, ali i otvara pitanje opravdanosti prijevremenih izbora. Naime, sve su glasniji zahtjevi da se oni održe u isto vrijeme kada i predsjednički. Dakle, u prosincu ove ili siječnju iduće godine. SDP – sada je to posve očito – nije se uspio transformirati u socijaldemokratsku stranku. Ostala je tek reciklirana Partija koja je u velikoj mjeri zadržala svoju projugoslavensku i neokomunističku bit, s tek redizajniranim ruhom. Kao što su i HDZ-u porazi pomogli da se pribere i pročisti, poraz bi SDP-u mogao biti spasonosna, a možda i posljednja prilika da se preobrazi u stranku koja bi koliko-toliko nalikovala socijaldemokratskim strankama u europskim zemljama s demokratskom tradicijom.
 
Vjetar u leđa HDZ-u, koji niže već treću pobjedu zaredom, izbor je Kolinde Grabar Kitarović za predsjedničkoga kandidata. Predsjednički izbori mogli bi do kraja redizajnirati političku sliku, da ne kažemo boju Hrvatske. A o boji je upravo i riječ. Još nam je, naime, svima u sjećanju Jospovićev poklič uoči prethodnih predsjedničkih izbora kako će pocrvenjeti Hrvatsku. Hrvatska se uistinu i jest zacrvenjela, ali od neslavnih rekorda po kojima je, već kao nova članica Europske unije, postala ujedno i njezin najbolesniji član.
 
Već u trenutku ulaska u EU pokazalo se da "crvena" Hrvatska ne pripada "plavom" svijetu europske demokracije i vladavine prava. Europska unija jasno se odredila i protiv svakoga totalitarizma – i crvenoga i crnoga – i ni u ludilu nije mogla dopustiti da njezina nova članica izigrava dogovore i potpisane sporazume kako bi spriječila procesuiranje komunističkih kadrova za počinjene zločine tijekom njihove vladavine. Kako je krenulo, tako je moralo i završiti. Hrvatska više ne može "glumiti" nesvrstanu Jugoslaviju pa je na kraju, uz goleme diplomatske, političke i financijske gubitke, morala priznati poraz. Sve političke, ideološke i gospodarske promašaje hrvatski su birači "honorirali" na svim izborima nakon parlamentarnih, a posebice na ovima za Europski parlament, te vladajućima uskratili svoju potporu.
 
Kao povjesničar, političar, vizionar i državnik dr. Franjo Tuđman u svojemu programu za uspostavu neovisne i međunarodno priznate Hrvatske hrvatsku je budućnost vidio u krilu Europske unije i Sjeverotlanstkoga saveza. Hvala Bogu što, unatoč svim nedaćama, Hrvatska jest i neovisna i međunarodno priznata te članica euoatlantskih integracija. Međutim, osim samoga članstva za svaku zemlju, pa tako i za Hrvatsku, iznimno je važno da osigura čvrstu suradnju s bitnim polugama međunarodnoga poretka. Svakako, jedna od najvažnijih, zapravo najvažnija, uloga u tomu pogledu jest uloga predsjednika države.
 
Kolinda Grabar Kitarović kao pomoćnica glavnoga tajnika NATO-a zadužena za javnu diplomaciju, prije toga i hrvatska veleposlanica u Sjedinjenim Američkim Državama, zasigurno je osoba koja na najbolji način može predstavljati Hrvatsku i zastupati sve njezine strateške interese. A hrvatski strateški interesi sigurno nisu stalno vrludanje po bespućima igmanskih inicijativa i klanjanje "lijepoj kapi partizanki". Ovi retrogradni jugoslavenski refleksi, osim što su dio jedne tragične i promašene prošlosti, duboko dijele hrvatski narod jer su pod "lijepom kapom" počinjeni najstrašniji zločini nad hrvatskim narodom, o čemu svjedoče dvije tisuće masovnih grobnica posijanih po Sloveniji, Hrvatskoj i BiH. Uostalom, i papa Franjo nije se ustručavao jasno izreći svoj sud o Jugoslaviji: "Očito, postoje nacije s kulturama tako različitima koje ne bi moglo ni ljepilo držati zajedno. Slučaj Jugoslavije veoma je jasan." Ovom svojom "političkom" izjavom papa Franjo i ovoga je puta pokazao da njegovo poslanje nije samo "na nebesima", nego i "na zemlji". Rekao bih da je pokazao da ima sluha za najmanje, za patnike. Naime, zbog takvih zlokobnih eksperimenata kakva je bila Jugoslavija" stotine tisuća Hrvata, i ne samo Hrvata, žrtvovano je na oltar jedne bezumne utopije. Utopije, koliko god bezazleno izgledale, u pravilu pokazuju svoje dijabolično lice kada narod povjeruje u njihovu iluziju. Zato ni hrvatski narod nema više prava na nove iluzije: zbog naših očeva, zbog nas samih i zbog naše djece.
 

Marijan Križić, Veritas

Anketa

Treba li ministrica Gabrijela Žalac podnijeti ostavku?

Četvrtak, 21/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 951 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević