Get Adobe Flash player
Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

Pupavac točno odrađuje ono što je odšutio kada je Vučić...

Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

Nijednom riječju nije Pupi spomenuo da su ta djeca bila žrtve međusobnog...

Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

"Pustimo medije neka rade svoj...

Plenković griješi poput Mačeka

Plenković griješi poput Mačeka

Nikakva Hrvatska, ni srbofilska ni liberalna ni europska ne odgovara...

Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

Demokracija u rukama jednog čovjeka ne može...

  • Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

    Od friganog gavuna do političko-medijskog slona

    četvrtak, 11. listopada 2018. 09:05
  • Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

    Plenković, Pupovac i tzv. dječji logor

    četvrtak, 11. listopada 2018. 09:01
  • Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

    Sluganski mediji, Pupovac i Plenković

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:56
  • Plenković griješi poput Mačeka

    Plenković griješi poput Mačeka

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:51
  • Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

    Nitko nije glasovao za koaliciju HDZ-SDSS-HNS

    četvrtak, 11. listopada 2018. 08:45

Vojo Stanimirović poslao egzekutore koji su odveli ranjenog Marijana Popovića

 
 
Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po zapovjednoj odgovornosti onima koji su stvarali i obranili hrvatsku državu, zašto se nikada isti pravni kriteriji nisu primjenili i na dr. Vojislava Stanimirovića? Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojba sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na hrvatsku svagdašnjicu.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQOpnlrrM_Q6DlkzMUK4JKMUsd9itjoOnPawc4rvXLiEK6GeTDv
Slavica Popović
 
Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik želi upoznati hrvatsku javnost sa svjedočanstvom Slavice Popović iz Tovarnika koja je prije izvjesnog vremena novinaru jednih dnevnih novina dala izjavu u nazočnosti nekoliko osoba.
 
Slavica svjedoči: "Jedan dan je došao dr. Vojislav Stanimirović i dr. Dragan Martinović iz Šida jer su doznali da je moj suprug Marijan ranjen i da je u kući kod svoje majke gdje smo živjeli jer naša je bila zapaljena i opljačkana. Voja, kojega znam odavno, a i 94-godišnja majka mu živi desetak kuća od naše, rekao je kako Marijana traže već dva dana jer on je ratni zarobljenik. Još me pokudio da sam ga trebala odmah prijaviti. Bio je u zelenoj vojnoj odori i imao je pištolj. Rekao je da će poslati milicajce po njega. I stvarno, došla su trojica naoružanih i dovela ga u auto, posjela ga na zadnje sjedište između dvojice, a ovaj treći je vozio. Rekli su da ga voze u Srijemsku Mitrovicu na liječenje, ali od tada ga više nikada nisam vidjela živog. Barem da njegove kosti mogu pokopati na groblju i da imam gdje zapaliti svijeću. Najgore mi je za Svi svete kada svi idu na grobove svojima, a ja nemam gdje", kaže Slavica Popović koja od jeseni 1991. godine ne zna za sudbinu svoga supruga Marijana koji je kada je ubijen imao 48 godina.
 
Vojislav Stranimirović je u to vrijeme bio zapovjednik saniteta JNA. Nakon okupacije Tovarnika, 22. rujna 1991. godine, Marijan Popović je s 30-tak mještana odveden u Šid na ispitivanje, a potom u Srijemsku Mitrovicu gdje su bili šest dana do kraja rujna, da bi ih, prema zahtjevu vlasti u Tovarniku, vratili i smjestili u logor koji je bio u kući dr. Cvejića gdje su ispitivali i mučili Hrvate koji su kao i Popovići ostali u svojim kućama. Od tih 30 mještana, ubijeno ih je 18.
 
Prema Slavičinim saznanjima Marijana su iz logora početkom listopada izveli Stevan Srdić i jedan iz Šida, po izgledu četnik sa šubarom i kokardom i izvan Tovarnika pucali u njega. Mislili su da su ga ubili pa su otišli.
http://www.hkv.hr/images/stories/slike12/stij.jpg
PRIJATELJI - Vojo Stanimirović i Ivo Josipović
 
"Marijan se nekako dovukao u kuću svoje majke i tu smo ga skrivali nekoliko dana. Imao je ranu između vrata i ramena prema plućima i na ruci. Rane su se dale na zlo pa je svekrva otišla u ambulantu gdje je radila dr. Ljeposava Stanimirović, supruga Vojislava Stanimirovića, zatražiti lijekove pa se tako doznalo da je Marijan u kući. To je doznao i Voja pa je došao po njega jer je, kako je rekao, bio ratni zarobljenik i zato mislim da bi on najviše mogao reći što se dogodilo s mojim Marijanom.
 
Svaki put kada ga vidim na televiziji, pretrnem, a kada autom prođe kraj naše kuće, kada ide majci, okrene glavu. Poslije smo doznali da je ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu između četvrtog i petog bora. Kada smo se vratili iz progonstva, ekipa za ekshumacije Ivana Grujića tražila je njegove kosti, ali uzalud", svjedoči Slavica Popović. I nastavlja: "Danima nakon što je Marijan odveden, dr. Ljeposava Stanimirović mi je govorila kako je suprug u Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme već je bio ubijen."
 
Slavica Popović je na glavnoj raspravi u sudskom postupku suđenja za ratni zločin u Tovarniku koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru dana 12. srpnja 2011. godine pred sucem, Sudskim vijećem, državnim odvjetnikom i svim nazočnim posvjedočila da je nekoliko dana svoga ranjenog Marijana skrivala zajedno sa svekrvom. Onda je došao dr. Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli su ga.
 

Antun Ivanković, predsjednik Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik

Srušili Hitlera, dobili još goreg - Staljina

 
 
Nasilje svuda, svuda oko nas! Anglizmi kao 'bulying' i 'mobbing' pojmovi su koji svakim danom umnažaju i gomilaju  primjere koji potkrepljuju prvu rečenicu. Velika je to društvena nepogoda –  poplava nepristojnosti buja i prodire u sve slojeve. Nekada je epitet prostaka bio vezan uz  kočijaše, što potvrđuje izreka
http://www.virovitica.net/ieNews/slike/n_18968_18.jpg
- Prost si kao kočijaš! Danas konja u saobraćaju više nema pa su i kočijaši nestali, no kao da većina zvanja i profesija poprimaju kočijaška obilježja. Na žalost, ni učenici nisu izuzetak. Što je tragično, čelnici nekih školskih ustanova u tome prednjače.
 
Opće ozračje je mutno, ponašanje sve više poprima obilježja  prostačkoga, nasilničkoga, neuljudnoga. Na TV emisije dovode se pojedinci lišeni ne samo  osnovne, nego čak one najosnovnije, najnužnije  pristojnosti. Novine donose samo 'crnu', nema mjesta za "Bijelu kroniku". Odgovor na pitanje zašto je to tako, složen je, višeslojan, još je uvijek u fazi sazrijevanja. Mnogi su krivi računi podmetnuti, neki još uvijek nerazjašnjeni i nepodmireni. Pitanje krivnje kao i odgovor ostaju na čekanju.
 
 Postoje skupine koje sebi pripisuju samo zasluge. U tome, na ovim našim područjima, prednjače antifašisti. Šačice komunista, staljinista ili titoista to su si  ime  prisvojili, dodali, zapravo nakalemili, kako bi njime  i njihovim pozitivnim nastojanjima zaogrnuli i prikrili, bolje reći sakrili zločine koje su   nesmiljeno činili. Jer oni su, nametnuvši se na rukovodeće položaje pokreta, bili  autori zločinačkih smjernica, naređenja i zapovijedi; oni su bili, čast iznimkama, ubojice nedužnih ljudi, oni su bili otimači tuđe imovine.
 
Suvišno je isticati kako su izvršitelji zločinačkih naređenja bili pojedinci iz nižih razina, samoga dna društva, kojih uvijek ima i koji se uvijek nađu "u pravi čas na pravom mjestu". Također je nepotrebno naglasiti da se između zločinačkoga nauma, koji se uglavnom rađa u samome vrhu kao i zločinačkoga čina, koji se najčešće  odvija u dnu zločinačkoga, nalaze brojni neokaljani antifašisti, imenom kojih su se  zločinci zaogrnuli, kako bi po okončanju sukoba zablistali u svjetlu mnoštva nedužnih i uistinu zaslužnih antifašista.
 
Bez ikakvih se nedoumica znak jednakosti može staviti između pojmova fašizma i komunizma. Čak je komunizam, bez obzira na djelomičnu ideološku pravednost i prihvatljivost u svojoj okrutnoj praksi nadmašio fašizam. Brojem žrtava i načinima djelovanja. Staljinov je brk kao i Hitlerov na vrhu počinjenih zločinstava.
 
Svrgnuli Hitlera da bi ustoličili Staljina
 
Obilježava se 60-ogodišnjica pobjede nad fašizmom, koju neke zemlje (Litva, Letonija, Estonija i Gruzija) zaobilaze. Točnije rečeno ignoriraju. Smatraju da je koncem Drugoga svjetskog rata slomljen nacizam kako bi se ustoličio staljinizam. Od dva zla ne znaš koje je gore! Prvotna se ljubav između Staljina i Hitlera pretvorila u sukob, a najveću su cijenu te ljubavi nakon sukoba platili žitelji bivšega Sovjetskoga saveza. Brojka se kreće oko 27 milijuna poginulih. Staljinu nije pala ni dlaka, čak niti dlačica s njegova raskošna brka.
 
Đavolji ples koji je započeo i štreberski provodio Hitler, nakon što se ispucao, a sam sebe u svome bunkeru upucao, uspješno nastavlja Staljin. I njegovi drugari. Koji su se nametnuli našim antifašistima! Moćnici u svome zločinstvu nakon odigrane partije, nakon svojih  igara, ostavljaju duboke ponore i brazde u postupcima i ponašanju običnih ljudi. Jer obezvrijedili su mnoge svetinje, zatukli su ili iščupali  sva postojeća pravila kao – ne kradi, ne laži, ne ubij, ne otimaj tuđe...! Uveli su pravilo svoje crvene zvijezde: "Snađi se, druže!"
 
Na žalost ne možemo reći – Bilo pa prošlo! Naježen, sav nakostriješeni odvjetnik Tite, njegov odani tumačitelj i prosuditelj Milorad Pupavac kao osa upada u riječ sugovornika neistomišljenika. Nameće tezu kako je danas govoriti o  komunizmu jednako kao udarati po mrtvome magarcu. Kakve li usporedbe! Kukavičje jaje. On nadalje ustraje kako danas nema negativnih posljedica komunizma. Postoje negativne posljedice ustaštva i četništva. Nakon Ravne gore  samo će ustaše preostati žigosani.
 
Kod nas u Hrvatskoj pogrješke i zločini kao da nisu nikada počinjeni. A krv je tekla potocima, natapala je beskrajne i prašnjave Križne putove. Još teče u srcima i peče u sjećanjima svih ljudi koji bijahu  žrtve. Uglavnom nedužni. Vrijeme je da se svi neokaljani, koji se nalaze u svim postrojbama, onim lijevim i desnim, onim crnim i crvenim odvoje, da se odmaknu od zločinaca. Da ih se odreknu. Nadajmo se da će kad-tad nastupiti objektiviziranje  historiografske znanosti na temelju činjenica, ne na osnovu simpatija i antipatija. Nadajmo se da će se otvoriti "Rasprava o zločinima antifašista na području Hrvatske". Također očekujmo da najljepši trg našega glavnog grada ne će obezvrjeđivati ime Josipa Broza Tite, pod čijom su komandom i njegovom izričitom zapovjedi pogibali i žene, i djeca– bez suda i sudišta. Nedužni.
 
Vrlo je umjesno netko u mreži I. programa Hrvatskoga radija upitao: Gdje li je bio taj antifašizam kad se je branio Vukovar?

 

Nevenka Vučemilović, prof.

Sjećanje na Cvitnicu i Uskrs

 
 
Blagdansko je jutro. Ni jedno u godini nije bilo takvo. Sestru i mene probudio je majčin tihi glas. Toj smo se nedjelji posebno radovale. Majka nas nije trebala dugo zvati kao drugim danima kad smo se pravile da spavamo i da je ne čujemo. Već na prvi poziv u trenu smo iskočile iz kreveta.
http://i331.photobucket.com/albums/l447/djjaquanix/etno%20slavonija/422920_294285090639124_100001729062237_686693_1781372336_n.jpg
Kod nas su za blagdane uz vjerske obrede njegovani i važni narodni običaji. Tradiciju smo svi poštivali i vrlo je marljivo prenosili s koljena na koljeno. Sve što smo radili i u što smo vjerovali, čvrsto je vezano za zemlju. Od zemlje smo živjeli. Borba s prirodom da je zaštitimo bila je stalni suputnik našega čovjeka. Čuvali smo i sjećanja na sve koji su nam od davnina, unatoč mnogim teškoćama i neprijateljima, bogatu i plodnu zemlju ostavili u naslijeđe. Od malena su nas učili ljubiti i štititi zemlju.
 
U strahu od nepogoda koje u času unište svu seljakovu muku, pridavali smo važnost mnogim vjerovanjima. Kad ljeti nebo zacrne tamni oblaci, vjerovalo se da će ih rastjerati  glasan zvon crkvenih zvona. Blagoslov polja štitio je žito od ljetnih oluja i leda. Smatrano je da će svaka kuća imati puno jaja i mlijeka ako se učini to i to. Godina će biti rodna, budemo li… Godišnja doba, radovi na polju, sjetva, kosidba, berba grožđa, sve je praćeno određenim običajima. Na Božić smo u krugu sjedali na slamu da se izlegu svi pilići...
A za Uskrs osim jaja šarali smo šibe, koje su to proljeće štitile tek iznikle usjeve u vrtu.
 
Mlade vrbove grane očevi i braća išarali bi na poseban način. Najprije bi oštrim nožićem zarezivali koru, a potom je vatrom skinuli stvarajući prava majstorska djela. Išarane šibe nosili smo u crkvu na šibanje, a na povratku kući, ubadali smo ih u zemlju među lijehe mladog povrća. Moj je otac, kao što su činili njegovi stariji, brinuo da se svi običaji održe onako kao kad je on bio dijete. Tako je bio siguran i miran da ćemo i mi isto činiti kad dođe naše vrijeme.
Cvjetna je nedjelja odisala mirisima proljetnog cvijeća u kojemu smo se to jutro umivali. Branje cvijeća za umivanje pripadalo je sestri i meni. To smo se jutro osjećale važnije od ostalih ukućana i zato smo na majčin poziv svaki put onako brzo ustajale.
Za Uskrs smo se pripremali cijelu korizmu, a Cvjetnica je bila poput dočeka dragog gosta.  
Onaj koji je uskrsnuo dolazio je među nas da nam pokaže Život.
http://www.agroklub.com/upload/slike/naslov/obicaji.jpg
A silnice Života kao voda planinskog potoka nezaustavljivo su tekle našim dječjim snovima. Znajući da zbog uzbuđenja nikada nismo dovoljno pažljive, što se osobito odnosilo na moju nespretnost, majka nas je glasno upozoravala da pazimo dok trčimo seoskim putovima ili preskačemo preko ograda vrtova.
I mojega posljednjeg Uskrsa u zavičaju na Cvjetnu nedjelju uzaludno je vikala za sestrom i za mnom da ne trčimo i da se čuvamo. Trnje je vrebalo da svojom oštrinom napravi duboku brazdu na ruci, a razbijeno koljeno zbog pada u času bi veselje zamijenilo gorkim plačem. Kakav li sam samo majstor bila za plakanje. Trebalo je čuti kad zacvilim da me se čuje s kraja sela. Zavijala bih i kukala, a onda uživala prepuštajući se majčinu i bakinu zagrljaju.
 
Majčin glas u kojemu je bila sva njezina briga i ovo je jutro za nama dugo odzvanjao, ali mi je nismo slušale.
U proljeće kada procvate jasmin, majčin omiljeni cvijet, sjetim se svih blagdana i običaja rodnoga kraja. Zaplave se sitne ljubičice, a u mirisu iz daljine donesu mi tihi glas moje majke.
– Ne trčite! Nemojte se ozlijediti!
– Bog čuva malu djecu! Uzvikne baka i pogleda majku koja je odahnula videći nas onako vesele i bez najmanjeg znaka udaraca. Živo se sjećam svake riječi i svakog majčinog uzdaha za mnom. Voljela sam blagdane svoga djetinjstva. Bili su zagonetni i gotovo nestvarni. Iako mi kao djevojčici mnogo toga nije bilo jasno, da mogu sve bih vratila i još jedanput svaki trenutak ponovno proživjela. Koliko bih ozljeda manje imala da me je majka te Cvjetnice mogla zaustaviti? I te jeseni kad sam zauvijek otišla od kuće...
 
Moje je selo već dugo tužno. Bez nas će proći još jedna Cvjetnica. I Uskrs!
Proljeće je opet ukrasilo livade, vrtove i puteljke oko kuća. Prostrlo je zelene sagove, prošarane sitnim cvjetićima. Sve miriše po vlažnoj zemlji i mladoj travi. Jasno vidim sestru kako me drži za ruku i čuva da ne padnem. Trčimo prema bašči izvan sela gdje nas čekaju tek procvale plave ljubičice.
Kao nekad nabrale smo pune ruke cvijeća i požurile kući. U dvorištu nas čeka pripremljen lavor s hladnom vodom za umivanje. Plave, mirisne bukete prosule smo u vodu koja se zaplavila kao nebo i kao oči moje bake. Ja skakućem čekajući red za umivanje.
Zašto smo se na Cvjetnu nedjelju umivali u cvijeću?  
Zašto nikad nikoga nisam pitala da mi objasni taj naš običaj? Htjelo mi se zadržati bajku u srcu. Ne znam je li voda toga jutra stvarno mirisala, ali plave ljubičice svakoga proljeća pričaju mi istu priču. O nedjelji kad smo se umivali u cvijeću koju svi zovu Cvjetnica.
Meni Cvitnicazvuči mirisnije pa je zato volim tako zvati.
 
Poslije umivanja na licu sam redovito ostavljala nekoliko latica. Namjerno bih stala pred baku čekajući da se ona zaprepasti, što me je svaki put jako radovalo.
– Lice ti je puno ljubičica! Ne ćeš valjda takva ići na misu! Odmah se pogledaj u ogledalo i poskidaj s obraza i čela latice cvijeća! Baka je ponavljala riječi, a ja sam se pravila da ne čujem, samo bih prstima provjerila koliko mi je cvjetića ostalo na licu. Htjela sam to cvjetno jutro što duže zadržati. Do samog Uskrsa kad će novo veselje ispuniti moje srce.
Cvitnicaje dolazila bez zakašnjenja svake godine u nedjelju prije Uskrsa, a ja sam se radovala branju plavih ljubičica i bakinim riječima:
– Lice ti je puno latica. Ne ćeš valjda takva ići u crkvu?

 

Ljubica Kolarić-Dumić

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Ponedjeljak, 15/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 888 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević