Get Adobe Flash player
Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Na redu je Plenković - da Pupovca smijeni ili...

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Na "aktualcu" gledala sam ponašanje jednog...

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Politički i sociokulturni uljez u HDZ     Sintagmu...

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Izmišljamo školu za život po mjeri HNS-a....

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Urednik časopisa "Informatologia Yugoslavica" i savjetnik Franka...

  • Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:16
  • Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:08
  • Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    srijeda, 19. rujna 2018. 17:58
  • Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    srijeda, 19. rujna 2018. 18:43
  • Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:05

Bez politike, molim!

 
 
„Danas je naša fešta, danas se vino pije, tko ne pije taj navijač nije“.
Na dočeku nije bilo BBB ni Torcide da se malo bratski počerupaju.
Kraći je put bio od Moskve do Zagreba, nego od aerodroma do Trga.
Među navijače su upali i komunjare sa šakačkim porukama.
Modrić je kapetan momčadi, a Vida publike.
Na kraju je sv. Ilija poslao kišu uz pjesmu „Dečko, ajde oladi“!
Najvatrenije Hrvatice dizale su dvije ruke.
https://www.thenational.ae/image/policy:1.751377:1531847564/Croatia-WCup-Celebrations.jpg?f=16x9&w=1200&$p$f$w=f80a272
Narod se ovako nije veselio ni kada je Stipe došao na vlast.
Nije jasno tko je uspio nahuškati toliki hrvatski, pobjednički  narod.
Otkud toliki Hrvati na dočeku.
U Zagrebu je bilo više Hrvata nego u Hrvatskoj.
Više je bilo sačekuša nego Purgerica.
Zar su heroji bolji od junačina, vitezova, sokolova, bojovnika?
Zar su šampioni bolji od prvaka?
Zašto muški složno kliču „MI HRVATI“, a žene ne će „MI HRVATICE“?

 

TAKO TI JE TO

 
Ćiro prizna da je trenirao sve poznate nogometaše, osim Ilije.
Kao što su Mađarice seksi simbol Mađarske, tako su Šokice Hrvatske.
Koje curice nose minice ne trebaju parfem.
Najveći je esdepeovac je onaj koji može najjači pljunuti na HDZ.
Nakon neuspjele demokracije vraćaju nam se samoupravljači, ali živi.
Naša Tereza bolje pjeva no što engleska govori.
 
Neki pokazuju tri prsta, a neki samo kockicu.
Neki su rušili HNS i HKS, ali boćarski neće ili ne mogu.
Nije bio najviši u skoku, ali je lopta pala na pravu glavu.
Policajci nisu trenirali strogoću.
Povijest znaju pisati svi koji mogu.
Što će nam pored vjere još i politika.
Teže je mužu čuvati ženu, nego ženi trudnoću.
Zašto Zagrepčanke toliko trče za zetom.
 
Budući da je Ante Rebić u velikom problemu kako odoliti brojnim ženidbenim ponudama, kako isprobati tolike udavače ili osnovati povjerenstvo, pa neka ono pravedno odluči i spasi ga.
Neki se buntovnici, ustanici i ustaše upišali od veselja, a neki silom neprilika, jer nije bilo servisnih, letećih WC-a.
Dočeku su se najviše radovali ZET-ovci jer će primiti plaću, iako su nisu naporno radili.
Za čitavo vrijeme prvenstva nitko ni jednom nije izgovorio hrvatsku iskonsku, lijepu i sadržajnu riječ – sloga. Gadi im se?!
Sudeći po Grbinu SDP je najveća stranka u okolici, iako ni je najzajedničkija.
Nakon općenarodne radosti , ponosa i zahvalnosti počele su sumnje i izazovi na naš stari poznati način.

 

NEKI DALJE – NEKI DUBLJE

 
Ako se SDP slučajno raspe, tko će ih posaugati?
Bolje je nekakav most, već nikakav zid.
Bosanski lonac se izlizao, treba ga pokrpati ili začepiti.
Da nam nije demokracije ne bi bilo ni svastike.
Dalmoši vole šolde, ali ne kao Srijemci buđolar.
Hrvati su viceprvaci, iako Vice nije prvak.
I nogometaši mogu nekima služiti za primjer. Na primjer.
Imamo Hrvatsku – tko smo mi, a koji su oni?
Imamo zapadni Srijem, ali nemamo istočnu Istru.
 
Jesu li naši nezavisni politikari potomci nesvrstanih?
Koja je pozadina što Bošnjaci toliko ljube Hrvate?
Kolinda i Plenki su izgledan i ugledan par, iako ne potječu iz partije.
Mnogi su se razbježali trbuhom za lepinjom, hoće li se i - povraćati?
Može li stranka upasti u živo blato?
Naša je bolja budućnost na mostu ili pred zidom.
Navodno će se HSS preoblikovati i modernizirati u HPS.
Ne daju se svi – pogrbiti.
Neki misle da znaju da Hrvatska i dalje juri pogrješnim putem.
Neki se vatrenima nadahnjuju, a neki napuhnjuju.
Nekim strankama pada rejting, nekima ugled, nekima izgled, nekima nešta
 
Novokomponirana  prigodna: Ustani Franjo, Hrvatska te zove...!
Po novim, ozbiljnim anketama, SDP se razvija u nekoliko pravaca.
Predsjenica ne može ići na proslavu dana općine za koju nije ni čula.
Prioritet novoga županijskog vodstva stranke je sloboda navijačima.
SAD je naš najveći i najvažniji partner, a poslije – zna se.
SDP se množi po ugledu na haeselesovce, na pravdaše i na seljake.
Seljaci ne nose crne naočale, jer im je i onako crno.
Slogan HSS „Na vrbi svirala“.
Socijal-demokrati obuzeti položajima zaboraviše prikupiti što sirotinji.
Vaterpolski domoljubi srećom na mudantinama nose šahovnicu a ne grb.
 
Zločesti i naivni pišu da bi Kolinda oborila Plenkija. Tipična zamjena teza.
Živi zid i Most su od tvrdog materijala i ne daju se okrenuti ni pokrenuti.
 
Budući da je Ostojić dalmatinski predsjednik konačno ćemo doznati tko je naslikao svastiku.
Najisplativije je biti župni djelatnik zbog rođendana, vjenčanja,
    sprovoda, posveta, provoda i kirbaja...
Tek što smo izdržali nacionalno slavlje i zbog ogromnog uspjeha počele su novinarske provokacije treba li nam i dalje veliki ponos proslavljeni velikan Dalić, smije li predsjednica bez pitanja ljubiti ne birajući po želji ili potrebi, treba li Hrvatskoj nacionalni stadion ili sajmište.
  

BEZ POLITIKE, MOLIM

 
Ako je Darinka nije radodajka.
Ako je novinar svršio filozofski, nije fakultet za hrvatski.
Besplatno se isplati.
Blago ZET-ovim šoferima s beneficiranim radničkim stažem.
Bolja je danas nemoralna horizontala, nego sutra moralna vertikala.
Bolje je dočekuši nego sačekuši.
Bolje su časne sestre, nego nečasna braća.
Budući da još uvijek ne zna engleski prisiljen je služiti se hrvatskim.
 
Cure, nemojte pravnika za muža ako želite biti imalo ravnopravne.
Čorluka je čuvao dvojicu – protivnika i Luku.
Čorluka je Luki bio – lukobran.
Čvarci hrane, a kobasice liječe.
Dlake rastu samo na plodnom tlu.
Dok je nas i vas moglo bi biti svašta i koješta.
I dušmani imaju nekakvu dušu.
Idealan par se voli srcem i želucem.
Kad će konačno neko proštenje da probamo toplu mladu janjetinu.
Kad nestane vina snalažljivi Zagorci pređu gemišt ili na gvirc.
 
Koliko traje radno vrijeme djelatnika?
Lako je dvosmislenima, uvijek su u pravu.
Maturanti ratuju s hrvatskim, ali srećom ne protiv. Za sada
Najnovija potvrdna standardna inatica: jebomeda.
Najukusniji su čmarci od crne svinje.
Nije lako ni velikima, ako nemaju gromobran.
Nije samo pila naopako.
Planinari i jezičari služe se poštapalicama, a navijači štapovima.
Promiću li hrvatski bolje Hrvati ili Kroatolozi.
Prvo i prvo, da znate, nema više malog Mate, ni tata-mate.
Smiju li popovi lagati i krasti? Mogu, ali neće.
Sreća je što je Ćilić brzo izgubio od Wimbeldona pa može na more.
 
Tko ima para ne trebaju mu lipe.
Tko je naša „moralna vertikala“, a što horizontala?
U nas nema nemorala jer ga ne mora biti.
U Zagrebu „Bok Zdravko“, a u Međugorju“ „Zdravo Zdravko“!
U životu je važnije biti, nego tući.
Uz bijelu košulju paše i bijeli šal.
Vic godine: Rijeka je ili će biti glavni europski grad hrvatske kulture.
Više govori mudra misao seljačkog starine, nego populatnog žutokljunca.
Za ikavce je Sirija, a za ekavce Serija.
Zašto se neki nekima smiju kao lud na brašno.
Zlatko i Ćiro se vole i poštuju kao Bosanci, a ne kao Šokci.
  
Za proštenja obukao je fratarsko, sjeo na tronožac i ispovijedao mačku koja se žali da ne može nigdje naći pravog seksatora.
Zašto nitko ne pita sveprisutnog i sveznajućeg Ćiru o suvremenom uzgoju
    i motivaciji prasadi?
Kada će konačno prestati udarne rupe, emisije, teme, vijesti, zone, dani, rokovi, datumi, termini, sezone, vikendi, akcije, a nestati udareni novinari?

 

POLITIKO – NAŠA DIKO

 
U kapitalizmu svaka individua ima pravo na privatnu unutarnju pokretnu osnovnu infrastrukturu: vodovod, kanalizaciju, plinovod i po mogućnosti
struju i mobitel, radi elementarnih socio-kulturih potreba i  komunikacije.
 
Konačno su se dva predsjednika (muški i ženski) povijesno dogovorili  da će sastanak na vrhu i razgovore o dogovoru definitivno nastaviti na dogovoru o razgovoru, ali ne neuspješno na previsokom brdu kod Kranja, nego na efikasnijem nižem brdu kod Zagreba – Jakuševcu.
 
Kad može predsjednik Nikaragve odbiti dati ostavku, onda smije i Bero svojoj stranci.
 
Hrvatskoj su najvažnije Hrvatice jer bez njih, pretpostavljamo, ne bi bilo Hrvatića.
 
Ubuduće će članice Ženske kuće prosvjedujući na banovini domišljato uzvikivati  „MI HRVATICE“ – možda uspije.
 
Ministar misli da bi radni građani i njihovi sugrađani trebali dobiti povišicu, a sindikalci odgovorno tvrde da bi morali.
 
Melanija, aktualna supruga, hrabra je Slovenka ako se da ugnjetavati od krampa i to noću između četiri zida.
  

ŠPORT NA KULTURI

 
BBB: Napred crni! Torcida: Naprid šareni!
Bolje je u Vrapču, nego u psihijatrijskoj ludnici.
Djeca se igraju samo danju, a roditelji i noću.
Do lijevih više drži bosanski Livnjak od zagrebačkog Ljevaka.
Historijsko Livno treba preimenovati u povijesno, prirodno Desno.
Je li bolji bosanski duo Zlatko-Ćiro ili slavonski trio 
Bjelica-Zekić-Kopić?
Kakve veze ima Amerika sa Slovenijom? Bez veze.
Lako je proslave bilježiti i obilježavati, ali treba izdržati.
 
Lakše se izboriti za slobodno nego za normalno moralno društvo.
Luka se dugo uspinjao, uspeo i uspio.
Može li biti Bosanac, a da nije Hercegovac?
Na hrvatskom se može govoriti, a smije i šutjeti.
Najbolje bi bilo kad bi imali svi, sva i svuda prava demokratska prava.
Neki misle, ali ne znaju tvrditi, da je društvena mreža asocijalni medij.
Nemamo ništa protiv Židova, samo ih želimo pobijediti.
 
Nepisani zakon: Hrvatski smije promicati samo onaj tko zna papirologiju.
Pokazalo se da ste društvenim mrežama više i bolje ulovi nego ribarskim.
Stručni seksolozi tvrde da je važniji začinjavac od proizvoditeljice.
Šteta što su umreženi a zarobljeni.
Trest će vam se gaće ako tramp prihvati kramp.
U Stenjevcu stenju, dok u Vrapču cvrkuću.
 
Molim individualni veliki zasluženi pljesak i aplauz. Hvala!
 
Kad je Zlatko Dalić posjetio Bosnu je li svratio i u susjednu Republiku Hercegovinu?
 
Radijski i televizijski glasnogovornici ne moraju govoriti hrvatski, jer to nije predviđeno u opisu radnog mjesta.
 
Na obvezni liječnički pregled mogu doći s voljom i na vrijeme svi koji hoće a neće.
 
Zašto spikere i voditeljice primoravaju govoriti hrvatski samo zato što imamo Hrvatsku?
 
Zašto nazvati uputnik kad svi znamo za našu lijepu i uvrijeđenu tuđicu cucuriculum po ministrici za kulturnu znanost.
 
Na doček Dalića nije mogao stići hrvatski selektor Maminjo jer nije pravodnobno ishodio putovnicu.
 
Nakon što je dobio europskog trenera Dinamo konačno postaje europski klub, iako nema europsku publiku.
 
Na što je spala naša predsjednica pa ne bira i ljubi sve po spisku: Dalića, Modrića i slične – rekao bi neki Lalić. 
 
Nakon što je Dinamo konačno zaigrao europski „prijatelji“ skandiraju „Vratite nam Dinamo“. Narodna izreka: „Il' si lud il', ti noge smrde.“
 
KAKVOG SMISLA IMA OD AKTUALIJA PRAVITI "ZASTARJELICE"?
 

Martin Jakšić

Nego, reci ti meni, molim te, jesi li gledala sinoć na TV Sarajevu, što uradiše četnici u Ravnom?

 
 
‒ Bože dragi, Bože dragi, koliko se toga ovdje promijenilo, za ovo vrijeme, koliko me ovdje nije bilo!? I ljudi i ulice. Nigdje više onih priča o poeziji, o školi, o književnim susretima, o književnim večerima… Odzvanjaju sada ovdje, neki novi zvuci i tonovi… Trešti neka nova glazba… Kruže neke nove priče i stihovi…
Moram odmah vidjeti Ivanku, Maju i Moniku. Ispričati se s njima i podijeliti s njima radost našega ponovnog viđenja. Ali i
vidjeti kakvi to novi vjetrovi pušu …
http://www.portaloko.hr/slika/174800/40/583/0/344/1046/0/ilustracija.jpg
Vraćam se brže bolje kući. Žurno se uspinjem stepenicama, ali na samom vrhu stubišta, u polumraku… tri siluete.
Vrišteći od radosti što me, nakon dugog izbivanja, opet vide, a upravo su me tražile kod kuće, strčaše niza stube moje drage prijateljice, Ivanka, Maja i Monika. I odmah zapljuštaše pitanja.    
• Odakle tebe sada?
• Kada si se vratila?
• Zašto nas nisi potražila?
 
‒ Pa moje ženske glave, što ste navalile? Tek sam sinoć stigla…
‒ Drage moje, Lucija ima pravo! Polako. Pustimo ju da dođe malo k sebi, pa će nam onda sve potanko i u miru ispričati.
‒ Ima Maja pravo! Moramo se sve četiri negdje naći  na kavici  pa malo proćakulati o svemu. Hajde, kod koga ćemo? Ali da nam nitko ne smeta! Je li tako!?
‒ Pa može kod mene! Trenutno sam sama pa ćemo se moći ispričati do mile volje, o svemu i svačemu ─ predloži Ivanka.      
‒ Baš si nekakva! Ne daš meni nikako da dođem do izražaja? Uvijek tvoja mora biti posljednja!
‒ Je li baš?
‒ Hajde, ne ljuti se odmah! Ja se samo zafrkavam. Ti si bila i ostala moja jedina i najdraža novinarka.
‒ Ne foliraj, Majo, majke ti!
‒ Ne foliram. Stvarno!!! Iskreno ti kažem.
‒ Ali da znate, naredni je sastanak kod mene ‒ ubaci se i Monika u raspored našega sastančenja.
 
Nevoljko se spuštam niz stubište. Moram ići u kupovinu. A nisam baš raspoložena ni za razgovore niti za susrete. Sve me ovo skupa ispunjava nekim strahom. Nekom strepnjom. Strepim od same pomisli što bi nam se moglo dogoditi ako… kada…
I nisam jedina. Briga i strah lebdi i u zraku. Na svakom licu. I pri svakom susretu i razgovoru.
I svugdje gdje se god makneš.
 
Spuštam se nekako nevoljko, tromo. K'o prebijena mačka. Najradije bi se vratila u stan i iz njega ne micala. Niti želim nekoga sresti niti  razgovarati. Ali, ispred samog ulaza u našu zgradu… stoji Ivanka. Ni sama ne znam kako i odakle se najedanput pojavila. Zamišljena i odsutna duhom. Kao da se, pod teretom neke teške brige, odjedanput slomila i izgubila.
‒ A gdje si se opet uputila?   Nije, valjda, i ovaj put, na neki opasan novinarski zadatak?      
‒ A Lucija, to si ti! ‒ sva zbunjena odgovori Ivanka. 
‒ Da ti pravo kažem, nešto sam se zamislila… Ne obraćam ti pažnju ni kuda idem ni pored koga prolazim.
Nego, reci ti meni, molim te, jesi li gledala sinoć na TV Sarajevu, što uradiše četnici u Ravnom? Idem tamo službeno pa se osjećam baš  nekako… Strahujem od onoga što me tamo čeka.
‒ Vidjela sam, vidjela… Vidjela i zanjemila. Pa plakala… plakala, a onda bjesnila i proklinjala. Ali, nakon Vukovara i Ovčare, od njih čovjek može svašta  i vidjeti i očekivati. Bože dragi, Bože dragi, što nam to uradiše?! ‒ Samo čudovišta, moja Monika, mogu nešto takvo uraditi. Što im smetaju ti jadni ljudi? Ni luk jeli ni luk mirisali.
‒ Propao im, moja Lucija, plan za okupaciju Dubrovnika pa se svete…
I nije samo to! Njima smeta i granica.
‒ Ma kakva sad granica?
‒ Pa granica između njih i nas, između katoličanstva i pravoslavlja, koja je oduvijek i bila u Ravnom. Oni bi je malo pomjerili i prekrojili. Onako kako im odgovara. Kao što su uvijek i radili. Prekrajali pa mijenjali i uzimali.
Pa bi tako, kao i dosad, svoje trenutačno stanje podebljali, pa ga onda malo i povećali. I nije im dosta što su nam 45. ukrali Srijem, Herceg Novi, Kotor, Boku, Ulcinj… Sada bi to još malo i proširili.
I nitko tamo u Srbiji ne dignu glas protiv takvog bezumlja i divljaštva. Ni nakon Vukovara ni nakon Ovčare. Evo, sada ni nakon Dubrovnika i Ravnog.  
Na prste jedne ruke si mogao prebrojati sve one koji su dizali svoj glas protiv ovog  ludila i bezumlja. Ostali su se javljali samo onda kada je trebalo pljeskati Miloševiću, i kada je trebalo ići u klanje, paljenje i silovanje…
‒ Čoče (čovječe), ogoli se! Nema ratova ‒ kukali su svi oni uglas.   Stoljećima i stoljećima.
‒ A tko zna kakvi su sada i ovi sada pridošli? Što li snuju i što li planiraju? Načičkali se okolo Mostara i čvrsto nas stegnuli u obruč. Sam Bog zna što nam se sve sprema i kakva se neman dokotrljala i do nas.  
‒ Tako nam i treba! Dok su oni planirali zločine, agresiju i okupaciju, mi smo k'o kakve guske, slušali njihove isprazne priče i njihove bajke o bratstvu i jedinstvu.
‒ Istina je, istina!!! Baš smo ti mi, po svemu što nas je snalazilo i što nas snalazi, neka nesretna generacija. Na jednoj strani priče naših najbližih o našim stradanjima od njihove kame, o jamama, ubijanju i klanju, a na drugoj ono čime su nas oni kljukali i punili nam glave u školi.
‒ A mi, draga moja, rođeni u jednom ratu, možda zauvijek skončamo u  ovome drugom, sadašnjem ‒ s gorčinom u glasu, dobaci Maja.
 
NAPOMENA: Ovo je dio teksta o vremenu prije sukoba između Hrvata i Muslimana, iz još neobjavljenog romana iz podruma, pod radnim naslovom Nitko mi nebo ukrasti ne će.
 

Vera Primorac

Slične kante, isti sadržaj, a posve drukčije konotacije

 
 
U posljednjih 4 godine, svjedoci smo posve novih i "originalnih" vrsta "performansa" na javnim mjestima, a u kojima se rabe kante i to s fekalijama (iliti izmetom - da ne budemo baš do kraja vulgarni). Bješe to (čini mi se) u veljači 2014., kad je puna kanta fekalija završila na glavi našeg poznatog književnika Ante Tomića Krnje (ovo "Krnjo" mu dali njegovi iz Prološca, po liku kojega pale za fašnik) i to okrenuta dnom prema nebu - dakle, sadržaj se (po sili gravitacije) izlio izravno na pametnu glavu našega Krnje nacionale i to upravo kad je naručio kavu, protegnuo se, otro dlanovima krmeljive oči i naumio pripaliti prvu jutarnju pljugu.
Slikovni rezultat za krnjo proložac
I bogme se Hrvatska dobrano zatresla, od Splita do Zagreba i uokolo… A stigla vijest (tko zna kojim sve kanalima) i do U. S. State Departmenta (jes' vala!) i ne samo da je stigla tamo, nego su Krnjo (iliti A. Tomić - kako vam draže) završili i u posebnom izvješću spomenutog State Departmenta U.S. Hrvatskoj se dobro "natraljao nos" zbog "kršenja ljudskih prava" i "gušenja medijskih sloboda", jer atak na Krnju agresija je na sve slobodno i demokratske što se miče po zemlji Hrvatskoj, zar ne? I tako Krnjo koji ne smije u Proložac  svojim zemljacima na oči ni za živu glavu, jer i njih i nas godinama zapljuskuje tonama fekalija iz kolumni i knjiga što ih piše, postade "mučenik" i "žrtva" hrvatskog "primitivizma" protkanog "desničarsko-fašističko-ustaškom" nesnošljivošću. Dakako, podučiše nas "demokraciji" i "ljudskim pravima" (po tko zna koji put) Ameri kod kojih je rasizam danas jednako razvije kao i prije 300 godina (što nam uporno dokazuju - mada već odavno znamo, postojanjem Ku Klux Klana i odnosima prema crncima, budući da svako malo po kojeg maloljetnika crne boje kože policajci liše života). Aha, to nije rasizam i kršenje ljudskih prava, a kanta koja je završila na Krnjinoj glavi jest! Uglavnom, Krnjini zemljaci se umiriti i "pameti dozvati" ne dadoše, pa odmah slijedeće (2015. godine) usred Prološca zapališe lutku s njegovim likom (faca, šešir, cigar, duga nosina, sve original Krnjino, ko skenirano!), doduše za fašnik (ili mesopust), ali ipak!? Sramota! Diže se Hrvatska opet u zaštitu "slobode izražavanja" koja je bila ozbiljno narušena ovim činom. I valjaju se ove afere do dan-danas, što po Hrvatskoj, što po U.S.A.
 
Neke druge kante, sasvim slične Krnjinoj i ispunjene istim sadržajem (dakle, fekalijama ljudskog porijekla), imaju, međutim i posve drugačije konotacije. Vjerovali ili ne, one koje se istresaju pred DORH-om ili Vladom (na Markovu Trgu), izraz su "slobode" i "pravednog revolta" i tu nema ni naznaka bilo kakve društvene osude. I sad će, naravno, neki pomisliti kako ja branim Cvitana, Bajića, Plenkovića ili njegove ministre. I napadam možda "slobodnu novinarku" Ivu Anzulović koja se bori za očuvanje "lika i djela" pokojnih perjanica anarho-liberalno-komunističkog medijskog taloga Predraga Lucića i Jasne Babić - usput, dakako i protiv "bande razbojničke" (oličene u aktualnoj vlasti) koja "pljačka" što god takne, od "Agrokora" preko "Uljanika" i "3 maja" do štediša, dužnika koji su uzimali kredite, građana pod ovrhom, blokiranih itd., itd. (još ih, čini mi se, nisu optužili jedino za pljačku "Karitasa" - ali doći će i to na red). Nije mi ni nakraj pameti to. Samo se pitam kako to slične kante s istim sadržajem imaju potpuno drugačiji tretman i posve različite konotacije i posljedice.
 
I dalje sam uvjeren da je u sva tri slučaja posrijedi primitivizam najniže vrste (kako kod Krnje, tako i u preostala dva), ali sam se upravo ovih dana počeo preispitivati. Da ipak ne griješim u nečemu?
 

Zlatko Pinter

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 826 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević