Get Adobe Flash player
Je li lijek opasniji od bolesti?

Je li lijek opasniji od bolesti?

Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv....

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Trebamo se odmah okrenuti vlastitoj poljoprivrednoj...

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Zaraza vratila Europsku uniju u 1951....

Naknadna pamet Borislava Škegre

Naknadna pamet Borislava Škegre

Dragi Borislave, najprije treba rezati davanja raznim...

Moralna i etička sramota novinarstva

Moralna i etička sramota novinarstva

Manjinski mediji, ako žele na tržište, neka se sami...

  • Je li lijek opasniji od bolesti?

    Je li lijek opasniji od bolesti?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:12
  • Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:03
  • Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 15:14
  • Naknadna pamet Borislava Škegre

    Naknadna pamet Borislava Škegre

    utorak, 24. ožujka 2020. 20:18
  • Moralna i etička sramota novinarstva

    Moralna i etička sramota novinarstva

    utorak, 24. ožujka 2020. 17:36

Milivoj Magdić je prošao ideološki put od marksizma i komunizma, preko domoljublja, sve do integralnoga katoličanstva

 
 
Mijo Ivurek: MILIVOJ MAGDIĆ (1900.-1948.) - OD MARKSIZMA DO HRVATSKOG DOMOLJUBLJA I INTEGRALNOG KATOLIČANSTVA, Tkanica, Zagreb, 2020.
Mijo Ivurek hrvatski je novinar i publicist te autor nekoliko vrijednih istraživačkih, znanstvenih knjiga. Iako je raspon tema kojima se bavi širok, najviše ga zaokuplja hrvatska politička i kulturna povijest 20. stoljeća. U tom kontekstu, od više knjiga koje je objavio, ovdje želim izdvojiti dvije koje na osobit način pokazuju da je riječ o autoru koji izvrsno poznaje povijesne i političke prilike sredine 20. stoljeća: Život i djelo Krunoslava Draganovića (2013.) i Padre Petar Perica i njegovo doba (2015.). Autor je to koji se je svojim istraživačkim i publicističkim radom već dokazao kao vrstan povjesničar.
Ivurek se je u ovoj knjizi posvetio jednoj općenito manje poznatoj profesionalnoj i osobnoj povijesti: novinaru Milivoju Magdiću. Autor je u uvodu naslovljenom Svjetonazorsko, nacionalno i vjersko odrastanje objasnio poticaje za ovo istraživanje i pisanje knjige. U toj kratkoj najavi sadržaja knjige saznajemo da je Milivoj Magdić u svojem kratkom životu od 48 godina ostvario velik opus objavljenih radova, ali i da je prošao ideološki put od krajnosti marksizma i komunizma do krajnosti nacionalizma, te da je konačno svoju svjetonazorsku zrelost postignuo u integralnom katoličanstvu. Saznajemo i to da ga je komunistička vlast dala pogubiti. Sve nam je to odmah u uvodu svoje knjige najavio autor Mijo Ivurek svojim živim i neposrednim pripovjedačkim stilom, iskreno priznajući da na početku svojega istraživanja nije znao tko je zapravo Milivoj Magdić, kao što nisu znali ni mnogi koje je za njega pitao. Priznati moram i ja da nisam znala, ali autorov uvod bio je osobit poticaj daljnji na čitanje.
 
Knjiga se sastoji od šest dijelova. U prvom dijelu knjige naslovljenom Putovanje prema hrvatstvu i kršćanskoj vjeri, nakon podataka o obiteljskom podrijetlu, autor najprije opisuje Magdićev svjetonazorski put, koji je započeo marksističkom fazom iluzije o društvu socijalne pravde. Svoje stavove o tome iznosio je u novinarskim tekstovima u časopisu Socijalna misao, gdje se vidi da je intenzivno promišljao marksističku doktrinu. Autor nam tu daje tumačenje pojedinih bitnih Magdićevih radova iz toga razdoblja, ističući da se je u tzv. sukobu na književnoj ljevici Magdić svrstao na Krležinu stranu. Potom slijedi opis svjetonazorskoga obrata 1937. godine, koji se ogleda u Magdićevoj izjavi: »Marksizam je samo puki instrument za vladanje bezličnim masama.« Na taj obrat presudno su utjecala Staljinova režimska nedjela, ali već je ranije Magdić kritički promišljao mnoga suvremena politička i društvena zla u svojoj sredini: režimske političke likvidacije i nasilje te terorističke aktivnosti komunističke partije. I sâm je bio žrtva jednoga takvoga napada. Četrdesete godine njegova djelovanja obilježene su izrazito nacionalno i protumarksističko usmjerenim stavovima. Ivurek nam tu daje popis Magdićevih radova u tjedniku Spremnost te obrazlaže njegovu potporu Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Magdić se je otvoreno izjašnjavao i protiv toga da Hrvatska bude dio nove jugoslavenske države. Dvije godine nakon rata komunističke vlasti osudile su ga na smrt strijeljanjem.
 
Drugi dio O liku i djelu Milivoja Magdića donosi svjedočanstva i mišljenja Magdićevih suvremenika, povjesničara i književnih povjesničara. O Magdiću su pisali Ante Ciliga, Stanko Lasić, Ivica Matičević, Zlatko Posavac, Niko Vasilj, Jure Petričević, Nada Kisić Kolanović, Stipe Kljaić i Antun Bonifačić. Ovaj dio knjige dodatno ga osvjetljava kroz njihova gledišta. Treći dio čine Sažetci Magdićevih djela: Što treba znati o sudu i zakonima (1934.); Jagodina ljubav (1934.); Klerikalizam nastupa (1934.); Fašizam i radnička klasa (1935.); Abesinija (1935.); A. G. Matoš (1936.); Liberalizam i socijalna problematika u Hrvatskoj (1940.); Milan Šufflay – hrvatski žrec i vidovnjak (1942.); Najstrašnije razdoblje života seljačtva u Sovjetskoj Uniji (1942.); Intelektualci prema marksizmu i liberalizmu (1942.); Slučaj Vere Wagnerove drame u 4 scene (1944.). Četvrti dio naslovljen je jednostavno Tekstovi, a sadržava odabrane cjelovite Magdićeve tekstove od 1942. do 1944. godine: Preobrazba društvovne politike (1942.); Prvi svibnja jučer i danas (1942.); Bit sadašnjice (1943.); Književnost i politika (1944.); Od Rieči do Djela? Životni put Vladimira Nazora (1944.).
 
Peti dio knjige čine povijesni tekstualni prilozi: prosvjed Alberta Einsteina i Heinricha Manna 1931. u ime Njemačke lige za ljudska prava zbog ubojstva Milana Šufflaya; memorandum skupine hrvatskih intelektualaca 1945. godine s popisom i životopisom potpisnika; tajno izvješće Prvoslava Vasiljevića Milovanu Đilasu protiv Vladimira Nazora iz 1944. godine; poglavnikova izvanredna zakonska odredba protiv progona pučanstva iz 1941. godine. Predočeni dokumenti pokazuju nam duh vremena u kojem je djelovao Magdić te su stoga vrijedan doprinos knjizi.
 
Knjiga Mije Ivureka opremljena je i vrijednim dodatnim poglavljima koja pokazuju da je riječ o knjizi ozbiljnoga znanstveno-istraživačkoga predznaka. Tu treba istaknuti opsežan popis literature, iz kojega je vidljivo da je autor svoje djelo temeljio na relevantnoj literaturi i istraživanju neposrednih vrela. Knjizi je priloženo i Kazalo imena svih spomenutih osoba te životopis autora.
Autor je u poglavlju Post festum: Nužnost revizije jugosrpske historiografije na tlu Republike Hrvatske iskazao potrebu da se iznova znanstveno preispitaju sporna razdoblja hrvatske povijesti ustvrdivši da je pred hrvatskim povjesničarima i svim domoljubivim Hrvatima puno posla. Možemo reći da je Mijo Ivurek u tom smislu ovom knjigom, kao i prethodnim objavljenim istraživačkim knjigama o Krunoslavu Draganoviću i patru Petru Perici te cjelokupnim svojim publicističkim djelovanjem, dao svoj veliki doprinos.
 

Ivana Kresnik

U vrijeme Titina jugokomunističkog režima nisi niti u Americi bio siguran

 
 
Luj Adamič (Grosuplje, 23. III. 1898. – Milford, 4. IX. 1951.) je rođen u siromašnoj seljačkoj obitelji s 13-ero djece, pa se nakon školovanja u Grosuplju i Ljubljani, gdje je završio tri razreda gimnazije, iselio 1913. u Sjedinjene Američke Države. Ispočetka je živio u kalifornijskom San Pedru u kom je već postojala velika kolonija imigranata sa dalmatinskih otoka i radio kao obični fizički radnik. Od tamo je postao dopisnik časopisa slovenskih emigranata Glas naroda, iz New Yorka, koji mu je objavio prve literarne pokušaje.
https://images-na.ssl-images-amazon.com/images/I/41pcJNb16LL._AC_SY445_.jpg
Kad su Sjedinjene Američke Države ušle u Prvi svjetski rat 1917., prijavio se kao dobrovoljac, pa je sudjelovao u posljednjoj godini rata na zapadnoj fronti. Odmah po završetku rata - 1918. dobio je američko državljanstvo, i nastavio živjeti u San Pedru (u njemu je živio do 1929. tad se preselio u New York). Pored novinarstva Adamič se počeo baviti i prevođenjem, jedno od prvih djela koje je preveo bio je Yerney's Justice (Hlapec Jernej in Njegova Pravica) Ivana Cankara kojeg je objavio - Vanguard Press 1926. Od tada je Adamič počeo živjeti baveći se isključivo pisanjem i literaturom, bio je vrlo produktivan za nekih 25 godina, objavio je 20 romana i novela i preko 500 članaka, i to na engleskom, slovenskom, srpskohrvatskom i ruskom. Prvo djelo na engleskom kojim je skrenuo pažnju na sebe bilo je Laughing in the Jungle (Smijeh u džungli) kog je objavio 1932., u njemu je Adamič u stilu autobiografije, ironički opisao neuspjeh američkog melting pota. Za nju je nagrađen guggenheimovom stipendijom za studijski boravak u inozemstvu, on ju je iskoristio tako da se po prvi put vratio u domovinu. Ta iskustva iznio je u svom slijedećem romanu - The Native’s Return 1934., u kom je ispričao priču o čovjeku koji se više nemože priviknuti na svoj nekadašnji život na selu. Nakon tog je objavio svoja slijedeća dva bestselera, 1935. Grandsons i 1936. Cradle of Life, a nakon tog - 1937. svoju prvu novelu The House in Antigua. Njegova sljedeća knjiga - My America iz 1938., bila je mješavina između memoara i socijalne filozofije, u kojoj je opisao svoj san o jedinstvenoj američkoj naciji. Adamič je doista vjerovao da Amerika ima veliki potencijal, ali je i strahovao zbog napetosti između različitih etničkih manjina i statusa quo u koji je zemlja ušla, mislivši da je to početak njenog kraja. Počevši od 1940. uređivao je časopis Common Ground (Zajednička zemlja), koji je analizirao međurasnu kulturu Sjedinjenih Američkih Država. Sljedeće godine osvojio je nagradu Anisfield-Wolfa za roman From Many Lands. Adamič je bio neobično senzibilan za politička zbivanja svog doba, pa ga je duboko pogodila okupacija i razbijanje Jugoslavije za Drugog svjetskog rata, u kom se on opredijelio za Josipa Broza Titu i njegov komunistički pokret, kog je bezrezervno podržavao za vrijeme i nakon rata.
 
Adamič je bio žestoki protivnik britanske vanjske politike premijera Winstona Churchilla, pa je 1946. napisao fikcijski roman Dinner At The White House (Večera u Bijeloj kući) događaj u kojem su uz predsjednika Franklina Roosevelta prisutni Churchill i Adamič. Nakon što ju je nakladnička kuća Harper & Brothers odobrila, između stranica 151. i 152. umetnuta je dodatna fusnota u kojoj se tvrdi da se Churchill protivio Narodnooslobodilačkoj fronti Grčke, jer je ona namjeravala smanjiti kamatnu stopu koju je Grčka plaćala londonskoj banci - Hambros. U fusnoti se nadalje objašnjava kako je banka Hambros spasila Churchilla od bankrota 1912. Roman je objavljen sa inkriminiranom fusnotom, a po jedan primjerak poslan je svim članovima britanskog parlamenta. Kad je Churchill za to doznao, angažirao je odvjetnike i tužio izdavača za klevetu. Harper & Brothers priznali su da su tvrdnje neistinite, kao i sam Adamič, koji se ispričao. Izdavač je morao isplatiti i pozamašnu odštetu oko 5000 tadašnjih funti. Nakon svršetka rata, posjetio je domovinu po drugi put 1949., tad je primljen za dopisnog člana Slovenske akademije znanosti in umetnosti. Kad se vratio u svoj mirni Milford u kojem je živio od 1937., nakon što se preselio iz New Yorka, na osnovi impresija iz domovine, napisao je knjigu The Eagle and the Roots (Orao i korijeni). Adamič je u dobi od 55 godina, pronađen mrtav u svom stanu, s puškom u rukama. Njegova smrt bila je prvorazredni politički događaj toga doba i skandal, brojni analitičari raspisali su se da se radi zapravo o ubojstvu vezanom uz njegove političke stavove, dok je službena istraga utvrdila da se radi o samoubojstvu zbog depresije i psihičkih poremećaja.(t.t.)

Praktični katolici nisu primani u hrvatsku diplomaciju niti kao niži službenici

 
 
U emigraciji vidjeli su neprijatelje oni koji nikada željeli čuti za Bleiburg i križne hrvatske putove. Njima je bila strana sveopća pomirba Hrvata i hrvatstva. Ti, Manolićevi HDZ-ovci, nikada i nigdje nisu mogli predstavljati više od 10 posto Hrvata, ali su zato zauzeli u ime HDZ-a više od 90 posto državnih funkcija. Josip Manolić je neosporno pridonio ostvarenju hrvatske državnosti, ali je on dalju izgradnju te države zamišljao prema zapadnim standardima, a to znači da se nije slagao s bitnim Tuđmanovim političkim odredištima. Tuđman je, osjećajući u državi suprotstavljenost dviju političkih tendencija, zaključio da su »strani scenaristi… došli do zaključka«, da treba ići »na raskol HDZ-a«.
https://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2016/01/UDBA-MANOLI%C4%86-MESI%C4%86-640x360.jpg
Franjo Tuđman i zbog okupiranosti mnogobrojnim brigama nije imao veći utjecaj na izbor mnogih kadrova vlasti pa se tako dogodilo da se (prema nekim analitičarima) u Ministarstvu vanjskih poslova, odnosno u diplomatskoj službi, zaposlilo samo oko 20 posto državotvornih Hrvata. Praktični katolici nisu primani u hrvatsku diplomaciju niti kao niži službenici. Ubrzo nakon nastanka države prepoznatljivi pojedinci (bez Tuđmanova znanja) poduprli su na inzistiranje Zapada uvoz sekti u Hrvatsku (na primjer mormona) premda su mogli biti svjesni da pretežni dio uvozne ideologije služi određenim inozemnim strukturama radi uništavanja hrvatskoga duhovnog identiteta. Istodobno su strani plaćenici, na određenim položajima u Hrvatskoj (a koji su bili i dobri poznavatelji zapadnih putova droge!) naređivali SZUP-u da uhodi pravovjerne katolike svećenike posebno po sveučilišnim gradovima. Nekršćanski i protukršćanski elementi, koji su od početka zavladali HDZ-om od stranačkoga vrha do temeljnih ogranaka, pripremili su i to pod kršćanskim prividom, kasniji gospodarski, a time posljedično, i politički slom Hrvatske.

 

Ivan Mužić, Masonstvo u Hrvata, Laus, Split, 2000., https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=14&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwj2nIfS7eLnAhXWrIsKHcSrByAQFjANegQIBRAB&url=https%3A%2F%2Fwww.hkv.hr%2Fimages%2Fstories%2FDocuments02%2FIvan_Muzic_Masonstvo_u_Hrvata.pdf&usg=AOvVaw38tK1sTAYmPfLMU6DrCo-X

Anketa

Čega se više bojite?

Subota, 28/03/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1235 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević