Get Adobe Flash player
Srbijanski komentari i izraelska čestitka

Srbijanski komentari i izraelska čestitka

»Teško je prihvatiti, ali je Milošević udaljio Srbe od...

Romske laži Veljka Kajtazija

Romske laži Veljka Kajtazija

I romska komemoracija poziv je na istraživanje...

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Domoljublje se živi svaki pojedini dan     Mislim da...

Popis hrvatskih branitelja junaka

Popis hrvatskih branitelja junaka

Koji su u samo 72 sata razbili zločinačku tvorevinu i natjerali teroriste...

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

Većinu ulica rashrvatili i nazvali ih po Talijanima i...

  • Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:15
  • Romske laži Veljka Kajtazija

    Romske laži Veljka Kajtazija

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:09
  • Trebaju nam dostojanstvene proslave

    Trebaju nam dostojanstvene proslave

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:05
  • Popis hrvatskih branitelja junaka

    Popis hrvatskih branitelja junaka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:01
  • IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    subota, 03. kolovoza 2019. 09:43

Vladu podržavaju i održavaju prebjezi, uhljebi i prevaranti, koji su izdali volju naroda na izborima

 
 
Dostojanstvo čovjeka sastoji se od njegova izbora.
(Max Frisch)
 
Jednadžbu AMBICIOZNA REKONSTRUKCIJA = SABORSKI IZBORI trebalo bi dobro složiti. Ne samo matematički, već s više gledišta, naročito ne političkom trgovinom. Politička trgovina s vrha se raširi do najniže političke instancIJe, po principu: od složenog k jednostavnom, što s vremenom dovodi do rasula, urušavanja i propasti, najprije svojeg autora, njegovih bliskih suradnika, podržavatelja, oponašatelja i “stoke sitnog zuba”. Ako smiju oni, smijemo i mi, govore obespravljeni, potlačeni, osiromašeni, jadni i beznadni. Tako se stvorilo golemo nepovjerenje u narodu. Nitko nikome više ništa ne vjeruje. Svi lažu, svi kradu, svi su licemjeri, svi su nisti. Nisu svi isti. Nije lako niti jednostavno živjeti onima koji su drugačiji, u prvom redu pošteni, istinoljubivi, domoljubni, prirodni, jednostavni, obični dragi ljudi, naši sunarodnjaci, susjedi, prijatelji i kolege, s kojima dijelimo svakodnevicu, u većini jedva spajajući kraj s krajem spajajući. Ima poštenih, domoljubnih istinoljubivih, prirodnih i normalnih i među onima koji ne spajaju kraj s krajem, već su imućni, bilo das u dio svojeg bogatstva naslijedili ili stekli svojim poštenim radom.
https://wendyedavis.files.wordpress.com/2018/02/trojan-horse.jpg
Nije grijeh, niti sramota biti bogat, u granicama normalnog i općeprihvatljivog, sve dok to ne postane opsesija i kompenzacija za pojedine osobne nedostatke, necjelovitu iskompleksiranu ličnost, u vječitoj težnji bolesne ambicije, posebne asertivnosti, snova i želja: biti najbolji, što za njih znači imati najviše. To proizlazi iz straha da se ne vrate u siromaštvo iz kojeg su potekli i došli. Duh takvih bolesnika je već odavno izašao iz boce i nadvio se nad Hrvatskom. Teško će taj i takav duh moći vratiti u bocu iz koje je izašao. Godinama, okupljajući sebi slične i stvarajući ortačku platformu s koje će se bogatiti, premrežili su cijelu Hrvatsku i umrežili politiku i gospodarstvo, urušavajući društvo, rasprodajući vrijedne prirodne resurse, rušeći suverenitet države, neovisnost pretvarali u ovisnost, slobodu u ropstvo, bilo kakvo, najviše dužničko, demokraciju u svojevrsnu nakaradu, pod egidom odlučivanja naroda. Volja naroda je oduvijek prodavana za osobne ili stranačke uske interese. Što je dovelo do nekontroliranog kaosa. Umjesto staloženosti, stabilnosti, umjerene politike, europskih vrijednosti, slobode misli, riječi i pisanja, postali smo taoci “glembajevske ekipe kriminalaca”, kojom više neki kompradori i namjesnici ne mogu upravljati. Oteli se kontroli i samokontroli oni koji bi nam morali služiti i biti uzor, po svemu, naročito po poštenju, skromnosti i poniznosti.
 
“Imam hvala Bogu toliko nekretnina, da ne mogu na sve misliti i pobrojati”, rekao je bivši ministar graditeljstva i uprave, sadašnji saborski zastupnik HDZ-a. Tome se normalan, običan čovjek ne može niti smijati. Autora ove “mudre misli” i konstatacije bi trebalo žaliti. Mnogi pravi, autohtoni, pošteni, domoljubni HDZ-ovci, oni koji su osmišljali, ustrojavali i stvarali stranku, zajedno s dr Tuđmanom, se srame ovog vrijednog neimara s Braća, kao i mnogih drugih njemu sličnih, pogotovo onih pridošlih iz raznih pasivnih krajeva Lijepe naše, kao i iz našeg susjedstva, koji su se, na bilo koji i kakav način, nastojali “ubaciti” unutar državnih granica Hrvatske.
 
Bliža i dalja povijest nam o tome govori, pokazuje i dokazuje kako smo u takvim situacijama i slučajevima prolazili. Ovih se dana povijest ponavlja. Oni koji bi nam trebali pomagati, štiti nas, brinuti se onama, stavili su sebe i svoje u prvi plan. Shvatili su sebe kao Bogom danog Mesiju koji radi što mu se prohtije, a državnu imovinu smatra djedovinom, te je dijeli, prodaje, prenamjernjuje po svojoj zamisli, u smislu najveće moguće osobne koristi, pogodovanju prijateljima, bivšim šefovima, onima kojima duguje infiltraciju u politiku, ulazak u Sabor i s vremenom u vladu, dobivajući resor koji sam kreiraš, o kojem se ništa ne zna, gdje je velika mogućnost razvoja svoje prioritetne djelatnosti i razvoja talentiranosti na polju nekretnina. Uz to je vrlo poželjno i djelotvorno učiniti poneko dobro djelo, naročito s visokim klerom i Crkvom, biti praktični vjernik, ugledan pater familias i pošten čovjek koji štiti svoju obitelj, te se žrtvuje radi njih. Podosta je žrtava u ovoj vladi, koja je došla na vlast pod motom: Vjerodostojno.
 
Otišli su, neki su izbačeni, pod raznim okolnostima, uglavnom jer ne žele biti uteg vladi. Lijepo i po njima primjereno, ali nije vjerodostojno, istinito i pošteno. Ponašaju se kao žrtve, a zapravo su svojim činjenjem i nečinjenjem, napravili žrtvu od premijera, koji je branio neobranjivo. To mu se obilo u glavu. Pitanje je samo je li premier Plenković znao ili nije znao koga bira u svoj tim i koga postavlja političkim tajnikom stranke kojoj je na čelu. Istina, premijer ima previše posla. Naročito ga zaokupljaju razni poslovi i zadaće u EU-u. Očito mu ne ostaje dovoljno vremena za sve ovo ovdje, što se malo pomalo pretvara u močvaru, koja već jako zaudara i treba je nužno očistiti i provjetriti. Za to nije dovoljna nikakva rekontsrukcija Vlade, pa ni ona najavljena ambiciozna. Nužno su potrebni novi parlamentarni izbori, što prije.
 
Ne znam je li u Vladi ostao ikoji ministar koji nema nekakvu mrlju i nije na neki način kompromitiran. Te mrlje i kompromitacije, pogotovo kad ih negira ili brani se spontano i sukcesivno prenose na premijera. On je dovoljno pametan, sposoban i vješt da zna stati kad je to nužnost, prerezati i krenuti dalje, po pravilima i zakonskim odredbama. Nije grijeh i sramota priznati neuspjeh. Jednostavno nije imao s kim napraviti išta više i bolje. Istina, bilo je tu i nekih uspjeha. Sve to pada u vodu, kraj blamaže, sramote, mnogo alertnativnih činjenica, spinova i PR uradaka, koji su se generirali u Vladi i kroz Vladu, koja je u početku puno obećavala, naročito premijer. Obilježila ih je nevjerojatna bahatost, samodopadnost, “uzvišenost”, samodostatnost, nedostupnost, nezajažljiva pohlepa, neosjetljivost, političko trgovanje, sukobi interesa, lažna solidarnost, razbacivanje našim novcem, sprega s tajkunima, neimanje i nepoznavanje nacionalnih prioriteta, pokušaj kupovanja “starih kanti” od Izraela, na čijem održavanju bi prosperirao glavni pregovarač…
 
Za premijera bi bilo najbolje da ga je, pri nedavnom dijeljenju, dopala neka visoka funkcija u EU-u. Sad bi sve ovo ovdje palo na nečija druga leđa. Što je tu je. Od toga se ne može pobjeći. Nema se više niti što skrivati. Ova vlada, odnosno većina njenih ministara, nije se sposobna uhvatiti u koštac s potrebama i problemima koji su pred njom i što im je posao. Sabor je također na niskim granama, po mnogo čemu. Sabornica stalno zjapi poluprazna, zapravo je najviše prazna. Mnogi saborski zastupnici nisu dorasli svojoj funkciji, što je evidentno iz njihova rada i ponašanja. Nema se tu što popraviti i što dobro očekivati. Vladu podržavaju i održavaju prebjezi, uhljebi i “prevaranti” koji su ulazeći u koaliciju, izdali svoj narod, jer su ukrali njegovu volju na izborima. Došlo je vrijeme za nove  parlamentarne izbore, Nije pet do dvanaest, nego je već trinaest. Nužno nam treba legitimna vlada. Pitanje je samo: je li premijer talac svoje vlade ili smo mi taoci premijera. Stranka na poziciji postaje svakim danom sve manje relevantna. Gubi rejting. Srame je se njezini autohtoni  tvorci.
 

Ankica Benček

Onaj tko se obogatio u ratu ili poslije rata postane ministar…

 
 
Kada je u neko doba Europa bila kršćanska uz pučke mise osim svećenika služili ih i ministranti. Od te riječi nastala je i riječ ministar, prije sluga Božji, a sada sluga naroda, plus premijer ili prvi među jednakim. Na žalost ništa od te riječi ministar ne ostade. Istina dok su prvi među jednakim imali ovlasti, kada su ministri pogriješili ili se neopravdano okoristili, letjele su glave, čak su Francuzi izmislili spravu zvanu giljotina za brze zahvate bez ručnoga rada. Poslije su prvi među jednakim malo popustili jer su i oni griješili pa se sve svelo na tamnice, u Staroj Gradiški su ih zvali mračnjače ili u Petrinjskoj, samice gdje je moj brat Kruno 1965. „ispitivan“ pola godine jer je bacio letke sa Savskoga nadvožnjaka kod Studentskoga centra u slobodnom Zagrebu. Čuveni sudac Milko Gajski mu odrapio pet godina robije, a mnogima i puno više. Hrvatska je šutjela. Josip Broz zvani Tito i kamarila su bili zadovoljni, jer sebi su izgradili dvorove, a nama nacionalne torove. To je bila uvertira za „Hrvatsko proljeće“i masovno uhićenje.
https://i2-prod.mirror.co.uk/incoming/article4435228.ece/ALTERNATES/s1168v/Maggie-De-Block.jpg
Danas je situacija malo drugačija i složenija. Onaj koji se za vrijeme rata i služenja narodu obogati ili prigrabi nekretnine, pokretnine, zlato, dionice, postane vlasnik, a bez vlastitih novaca izlaže se sumnji i narod traži čiste ruke „mani pulite“. Sudski organi to mirno gledaju ili ako dobiju mig sa vrha onda počinje dugotrajno češljanje papira i nastaje zastara. Ministri brzo i pametno – daju ostavke i vraćaju je u sigurne i tople saborske klupe odakle su i došli voljom naroda koji ih je birao za ministre, a zapravo ih je birao za ministrante sluge naroda. Prije ostavki se uglavnom napravi dogovor da se ne spominje Remetinec ili policija nego se pusti da čovjek radi svoj posao u Saboru ili doma a kako je to vidjeli smo na dalekovidnici koju plaćamo a ne vidimo ništa korisno, kvalitetno i pametno ili uvijek iste face koje novinari smiju pozvati kada im to dopuste oni na vrhu. To s demokracijom nema spoja i takav mehanizam nas sigurno vodi u propast. Ne možemo duboko pasti jer smo tako i tako već na dnu i čujemo kako nesreća korača. Dovoljno je saznanje da 400 tisuća Hrvata ovaj čas radi i „živi“ u Njemačkoj, to nas je koštalo najmanje 100 milijardi kuna a mi radnike uvozimo iz Ukrajine ili Malezije. Zašto ili za koga? Sjedimo mirno kao ovce, osim onih koji moraju dokazati podrijetlo skupih satova, kuća, bogatstva, osim ako nema nagodbe ili guljenje krumpira, mijenjanje pelena u staračkom domu.
 
Mediji i političari su poseban sektor za propitkivanje kao dvije amebe koje su se neprirodno spojile. Politička elita u EU-u zove se oligokracija i vlada svjesna ili nesvjesna ponaša se kao da zaista zastupa interese čitavoga svijeta uz bijedan broj glasova. Mediji ih glorificiraju u svemoćne ljude i za to dobiju benefite u raznolikim opcijama mnogi novinari dobiju veleposlanička mjesta i spremni su za to dati sebe, a to je najopasnija situacija za opstanak države, lažni podaci o uspjehu i napretku, socijala ne funkcionira, ministrica nije kvalificirana za važan državni posao i ne ostaje na funkciji. Postala je ministrica jer pokriva neko područje županije koja traži svoju kvotu u Vladi. Ministar prometa koji se bavio ugostiteljstvom ima dilemu oko dolinske pruge Rijeka - Zagreb Kinezima dati ili sami graditi, u Kini vlakovi voze 300 km/h kod nas 40 do 70 km/s i gradimo 30 km 4 godine.
 
Ne želim ministre kritizirati ali dobro je znati, Francuska ima posebne visoke škole nakon redovnoga visokoga školovanja ako žele raditi u državnoj službi, morate proći taj drill, tamo se krvavo uči i stječe praksa upravljanja resorima državnih ministarstvima, a kod nas sa polja u stranku, i iz stranke u ministarstvo ili državnu tvrtku za energiju, ekologiju ili u ustavne suce ili nepotrebne komore za uhljebe viška kadrova, neke vrate odakle su i došli, ali štete ostaju, primjerice premijer Zoran Milanović sa Hajdaš-Dončićem i još dva ministra promijenio projekt željeznice kroz Gorski kotar i napravio golemu štetu skoro kao sa Lex Perković.
 
I mediji znaju biti štetni bilo je razvidno na jednom ad hoc prijedlogu isusovca Ike Mandarića o muževima i prijedlog seminara, razgovora. Odmah se digla teško žensko i muško topništvo, danima ga ponižavala, najviše jer je stao na vrata crkve sv. Marka i onemogućio upad policije u crkvu i na branitelje, a poslao ih Zoran Milanović Zoki iz Sinja i jedan od Ostojića ministar policije iz SDP-a. To sam nazvao partijska novinarska inkvizicija koja samo čeka neku izjavu  salezijanca Damira Stojića, biskupa Košića iz Siska ili biskupa Hranića iz Đakova, kardinala Bozanića iz Zagreba ili kardinala Puljića iz Sarajeva i paljba vrijeđanja počinje. Nije čudo da EU nije više kršćanska i ne smije se vjera niti spomenuti u osnivačkim dokumentima ili da su muž i žena roditelji i da se granice za imigrante otvore i države zatvore, i ukinu što će to narodu, a bogataši njih šezdesetak zavlada svijetom i za nas misle i odlučuju i život nam i probavu olakšaju. Nimalo nije bezazleno ovo prepucavanje SAD-a, Rusije, EU-a, Kine, Irana, Izraela i UAE-a. Narodi će to platiti krvavo, bogataši još bogatiji, narodi siromašniji. 
 

Stjepan Nikolić

Odbijam živjeti u laži, i još da Turčinu ljubim noge!

 
 
Zašto je u Splitu službeno, od gradskih vlasti, organiziran mimohod za žrtve Srebrenice? Organizira li se u Sarajevu mimohod za žrtve Vukovara? I za hrvatske žrtve u srednjoj Bosni? Ili da organiziramo mimohod za milijun i pol ubijenih Armenaca kršćana od Osmanlija 1915. godine? Hoćemo li komemorirati i sve hrvatske žrtve stradale od Osmanlija u Hrvatskoj i BiH od početaka osmanske okupacije i nasilja nad kršćanima pa do rata 1992.-1995. godine i islamističke agresije na Hrvate u srednjoj Bosni i etničko čišćenje? 
https://i.pinimg.com/736x/50/5a/14/505a14673a6baa2c656168e3de6f0b7e.jpg
Znate li kad sam prvi put u životu čuo da postoji islamistički uzvik "Allahu Ekber"? Kad sam kao novinar "Slobodne Dalmacije" 1993. godine razgovarao s hrvatskim izbjeglicama i prognanicima koji su uspjeli pobjeći pred pokoljima mudžahedina, a Srbi su ih propustili preko Vlašića i svog teritorija. Ustrašeni hrvatski civili pričali su tada o fanatičnim islamistima koji su jurišali na hrvatske obrambene linije s tim pokličem! I što mi imamo u Splitu sa Srebrenicom? Zašto bih se klanjao njihovim žrtvama? Neka si komemoriraju svoje žrtve u istočnoj Bosni i etnički očišćenom Sarajevu, a ne da nam po Splitu paradiraju sa zastavom s muslimanskim ljiljanima! Sutra će nam po rivi klanjati Alahu, a za koju godinu nas po Splitu klati! Koji smo mi kretenski narod! 
 
Hercegovci ne dajte se Turčinima! Vi ste jedini dio korpusa hrvatskog naroda koji nije nikada izdao Hrvatsku! Ne želim ni dijalog ni suživot ni empatiju s onima koji šute na islamističke progone moje kršćanske braće i sestara širom svijeta i koji su dio naci-islamističke politike! Masonerija i Bergoglio podržavaju migrantske navale jer je to dio plana uništenja Crkve i Europe! Evo vam esencijalne, mučne istine, bez preseravanja o ljubavi, milosrđu i dijalogu! Da su se tako naši preci uoči Lepanta 1571. godine ponašali, ne bi nas danas bilo! Iz mog grada je jedna galija sudjelovala u bitci kod Lepanta. Petar Berislavić je rođen u Trogiru, Marulić je iz Splita vapio papi pred turskim navalama, pustošili su nam zemlju, sela, opsjedali šibensko, trogirsko, splitsko polje, vršili najstrašniji genocid nad nama Hrvatima, klali nas u ratu od 1993. godine, dok smo im ovdje udomljavali njihove izbjegle civile! Ni hvala nam nisu rekli, nego nas još mrze i optužuju za agresiju na zemlju koju su nam oteli, koja je povijesno hrvatska! Sram vas bilo! 
Odbijam živjeti u laži, i još da Turčinu ljubim noge!
 

Zoran Vukman

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Četvrtak, 22/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1423 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević