Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Fredovi ideološki prednici ostavili iza sebe tisuće Hudih jama, Jazovki, rovova... ispunjenih sa stotinama tisuća kostura

 
 
Odavno je poznata ona narodna mudrost da nije bitno što ti netko kaže, nego tko to kaže. Da je to istina, mogli smo se uvjeriti i slušajući neke komentare u Hrvatskom (državnom) saboru. Naime, tijekom rasprave o izvješću Memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata za godinu 2016, kako piše Večernji list od 28. listopada 2017, u članku pod naslovom: "Ne ćeš, pope, ne ćeš vrijeđati ustaše. Oni se ponose da su fašisti i ne damo da im to uzmu.", Predrag Matić Fred se krajnje uvredljivo i ironično, mimo konteksta rasprave, tim riječima osvrnuo na riječi biskupa Košića na predstavljanju knjige Josipa Pečarića o Thompsonu, gdje je, između ostalog, biskup Košić izjavio da ustaštvo nije fašizam.
http://www.veritas.hr/arhiv/ver2006/ver01_06/01v06b19.jpg
To nije ni čudno, s obzirom da jako dobro znamo tko je Fred Matić, jer je svojevremeno, prije par godina, o njemu javno govorio, u Hrvatskom tjedniku, pukovnik Hrvatske vojske, časni branitelj Vukovara, Vinko Mažar, zapovjednik postrojbe u kojoj je kratko vrijeme i jedino koliko je bio u ratu, mobiliziran iz podruma izvučeni Fred Matić, koji se hvalio kako je dragovoljac, vukovarski branitelj, te heroj koji je uništio 9 neprijateljskih tenkova, te je o tome svom "junaštvu" objavio svoju lažnu knjigu pod znakovitim naslovom "Ništa lažno". O njemu i o njegovoj knjizi pukovnik Mažar kaže da je sve u knjizi bezobrazno lažno, te da ima i dokaze kako je Predrag Matić čak bio uhićen u Vukovaru kao kradljivac bijele tehnike i drugih vrijednosti iz napuštenih vukovarskih domova, te je pozivao Matića da ga tuži ako misli da ne govori istinu, a što ovaj nikada nije učinio.
 
Dakle, na uvrjedljive i nakaradne riječi jednoga takvoga nevaljalca kako ga opisuje pukovnik Mažar, a kojega i sami dovoljno poznajemo, osobito kao takozvanog SDP-ovog ministra nekakvih branitelja (nije tada bilo Ministarstvo hrvatskih branitelja), ne bih se trebala ni osvrtati. Ipak to činim radi čitatelja i radi istine. Matić je govorio, a to piše i Večernji, kako su ustaše dokazali da su fašisti i da se time ponose jer, kako kaže, "Nisu valjda ustaše uzalud četiri godine klali, palili, ubijali i uništavali, pisali rasne zakone, osnivali konclogore, tamanili Srbe, Rome, Židove, Hrvate neistomišljenike i bacali ih u jame...". Znači, on drži da su ustaše bili fašisti jer su, po njemu, tako radili. Interesantno da su ustaše tako fašistički radili, ali, na žalost Freda Matića i njemu sličnih, za to postoji jako malo dokaza u kosturima žrtava koje su ostale iza njih.
 
Ako uzmemo da su fašisti oni koji su žrtve klali, ubijali i u jame bacali, logično je da su veći fašisti oni koji su više takvih zločina počinili, a svima nam je poznato, pa i Predragu Matiću i njegovim istomišljenicima, pravnim sljednicima Komunističke partije, koji se odjednom nazivaju antifašistima, da su njihovi ideološki prednici ostavili iza sebe tisuće Hudih jama, Jazovki i tenkovskih rovova ispunjenih sa stotinama tisuća kostura njihovih nedužnih žrtava. To je sve dokazano u brojkama, prema istraživanju povjesničara prof. dr. sc. Josipa Jurčevića, u njegovoj knjizi "Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina", objavljenoj prvi put 2012. godine u Zagrebu. Tu se vidi da 90 % svih ratnih i poratnih zločina otpada na komunističke zločine, oko 5 % na četničke, a na ustaše samo 0,13 % zločina (nula zarez trinaest posto), dok ostali postotak otpada na sve druge vojske Drugoga svjetskoga rata.
 
Pa, prema tome, valjda je za svakog razumnog logično i jasno da ne može biti veći fašist onaj koji je napravio manje od 1 % zločina u odnosu na onog tko je napravio, uz čiste materijalne dokaze, 90 % zločina, a među tim žrtvama su čak i 664 duhovne osobe, najviše svećenici, pa i biskupi, te i maloljetni sjemeništarci i bogoslovi, koje su komunistički zločinci oslovljavali poput Predraga Matića "Nećeš, pope"...
 
A glede Nezavisne Države Hrvatske jasno je svakome dobronamjernome da nije bila ni fašistička ni nacistička država, jer nije imala ni fašističku ni nacističku stranku, niti su te stranke mogle biti na vlasti u toj međunarodno priznatoj ratnoj državi, koja je bila priznata od 30-ak tadašnjih država i koja je također bila priznata u međunarodnim športskim organizacijama, a u ratu, napadnuta sa mnogih strana, naravno da nije mogla biti demokratska, a potpisala je i Ženevske konvencije o ratnim postupcima i postupcima nakon rata. Nije vodila nikakve osvajačke ratove, nego se samo u tom ratnom kaosu, uz velike žrtve, od mnogih napadača branila, a najviše od komunista i četnika.
 
Ujedno, stalno joj se prigovara da je hrvatske teritorije prepustila fašističkoj Italiji, iako su te teritorije davno prije, 1921. godine, Rapalskim ugovorima, fašistima poklonili hrvatski neprijatelji, velikosrpski okupatori, a ta novostvorena država, napadnuta sa svih strana, nije ih mogla odmah vratiti u svoj pravni poredak. Također, ako neki tako misle, da je NDH bila nacistička i fašistička, neka odgovore misle li i da, ako se čovjek nađe u nevolji i brani svoju kuću, pa mu pri tom pomogne i neki loš čovjek, postaje li onaj tko je u nevolji primio pomoć odmah isti nevaljalac kao i onaj koji mu je slučajno pomogao?
 

Dr. Ružica Ćavar

»Kosovu i Bosni je nanijeto toliko zla i to je bio taj grozni nacionalizam, u čemu je i SPC dosta sudjelovala«

 
 
U Beogradu je, u vrijeme održavanja Sajma knjiga, na velika zvona u Jugoslovenskom dramskom pozorištu najavljeno predavanje njemačke spisateljice, nobelovke Herte Müller. Ugledna gošća (čija su djela unatrag više od 20 godina prevedena na preko 20 svjetskih jezika, a pored brojnih nagrada primila je i Nobelovu 2009. godine) dočekana je izuzetno ljubazno i organizatori nisu krili zadovoljstvo što se odazvala pozivu i uveličala ovu književnu manifestaciju. Idila je trajala sve dok slavna spisateljica (na spomenutom predavanju) nije otvoreno (među ostalim) rekla i ovo:  "Kosovu i Bosni je nanijeto toliko zla i to je bio taj grozni nacionalizam, u čemu je i Srpska pravoslavna crkva dosta sudjelovala. (...) Ova zemlja je sama sebi nanijela zlo. Srbi su sebi nanijeli patnju i s time moraju živjeti". (http://balkans.aljazeera.net/vijesti/nijemci-nepozeljni-u-srbiji-jer-su-se-suocili-sa-zlocinackom-prosloscu).
http://www.br.de/br-fernsehen/sendungen/lido/herta-mueller-108~_v-img__16__9__xl_-d31c35f8186ebeb80b0cd843a7c267a0e0c81647.jpg?version=1603e
Sve to, čini se, do sada Srbi vjerojatno „nisu znali“, pa ih je „šokiralo“ do te mjere da su već na predavanju mnogi počeli negodovati. Ogorčenje je bilo još veće nakon što je nobelovka bez ustručavanja i ikakvih ograda istaknula ono o čemu je govorila i prije 18 godina (kad je u svojim esejima pisala da se „Miloševića mora zaustaviti zauvijek“), a to je (ni manje ni više), kako je kampanja bombardiranja „SRJ“ od strane NATO snaga bila potpuno opravdana, legitimna i nužna. U Srbiji je, naime, svako negiranje „NATO agresije“ (iz 1999. godine) „smrtni grijeh“ i to se ne oprašta, jer mit o „bezgrješnosti“ srpskog naroda koji je „ni kriv ni dužan, na pravdi Boga i bez ikakvoga razloga napadnut“ i „krvoločno, bezdušno ubijan“, toliko je uvriježen da su čak i oni koji su smislili tu laž sami sebe uvjerili kako se radi o istini. Ostalo su odradili mediji. Kao i u slučaju Hrvatske. Za Srbe povijest ratova 90-ih započinje Olujom, 4. kolovoza 1995. Prije toga nije bilo ničega. Ni četničkih mitinga, ni balvana preko cesta i pruga, ni pucanja na hrvatske policajce s leđa iz zasjeda, ni razaranja gradova i sela, progona civila, masovnih ubijanja, paleži, pljačke.  Tu je Herta, dakle, napravila „kiks“.
 
Najednom je splasnuo sav entuzijazam Beograđana, ljubaznost se istopila, a gostoprimstvo pretvorilo u odbojnost.  U medijima, kao što je i običaj (u takvim situacijama) zaredali napadi. Naslovi tiska koji su se pojavili u srbijanskoj prijestolnici zorno govore da je u pitanju i nešto više od obične netrpeljivosti ("Hertina mržnja usred Beograda", "Ćerka SS oficira pljuje SPC i Srbe", "Skandalozno: Nemačka nobelovka optužila SPC za zlo na Kosovu" ili "Herta Miler pljuvala Srbe kao zločince" itd.; vidi: isto). Dakako, javio se odmah i Nemanja (bivši Emir) koji se još uvijek odaziva na prezime Kusturica iako se odavno posrbio (pa je nejasno zašto nije „Kusturić, Kusturčević ili Kusturićević, bilo bi uvjerljivije i bolje bi pristajalo uz ono „Nemanja“) i počeo čovjek pisati eseje na temu: „prije rata nismo imali ništa, a onda su došle Švabe i sve nam odnele“.
 
U izjavama Nemanja spominje i slučaj Kragujevca, odnosno, masovnog strijeljanja učenika i profesora 20. i 21. listopada 1941. (uz prijedlog da se „tu Švabicu dovuče tamo“ i „suoči je se sa nemačkim zločinom“), zanemarujući kako spisateljica nema nikakve veze s tim zločinom koji se dogodio punih 12 godina prije njezina rođenja. Ne zna (nesretni) izgubljeni Nemanja ni to da su kragujevačke žrtve popisivali, odabirali i pred njemačke cijevi dovlačili domaći srpski kvislinzi. Nemanja „zaboravlja“ i kontekst zločina u kojemu bitnu stavku igra kukavička bježanija partizana i četnika koji su napravili diverzije u tom kraju Srbije i onda dali petama vjetra, a narod ostavili na cjedilu (isto onako kako su radili i na Kozari, u Drvaru i na mnogim drugim mjestima).
 
Od Nemanje se poslije svega može očekivati da će prvom prigodom „dovući“ na Kosovo polje Erdoğana (svoga nekadašnjeg sunarodnjaka po vjeri i krvi s kojim bi do prije desetak godina klanj'o namaz, a sada ljutog neprijatelja), kako bi mu naplatio glavu Cara Laze. Moglo bi se ponešto i Bugarima dogoditi (bolje da ne znaju što) krene li se Nemanja osvećivati za razdoblje „svojih“ Nemanjića (po kojima ime „starostavno“ nosi) kad su raški vladari bili njihovi vazali. Kako je krenulo, raščupani, prljavi i krmeljivi Nemanja napravit će dar-mar na Balkanu – ako se u međuvremenu ne naloče brlje i ne zaspi (u svome Kamengradu, na divanu, s čibukom u zubima i ćeten halvom u ruci, ispod ikone svetoga Save, alijas Rastka Nemanjića, svoga „slavnog“ i dalekog pretka).
 
Uglavnom, takvu baražnu paljbu na kakvu je u Beogradu naišla genijalna njemačka spisateljica koja je cijeli svoj literarni opus posvetila humanizmu i razobličavanju zla, do sada je u Srbiji doživio rijetko tko. Njima je najbolje kad im dođu Peter Handke, Noam Chomsky ili kakav sličan ekscentrik i čudak koji priča što im je uhu milo. Oni koji predlažu Miloševića, Karadžića, Mladića i Šešelja za svece ili barem za Nobelovu nagradu za mir kao rezervnu varijantu (ako omane koje proglašenje, jer gužva u redu za „svetitelje“ je povelika). Takvi im trebaju. Istina zna biti jako bolna za one koji se s njome odbijaju suočiti. A Srbi je (u velikoj većini) još uvijek nisu mentalno sposobni spoznati i prihvatiti.
 
Ne znam ni sam treba li ih uopće kriviti, jer u pitanju je ozbiljan defekt. Duboki patološki poremećaj. I što je najgore ima razmjere epidemije. Kao u najgora vremena kuge ili kolere. Sirota Herta vjerojatno nije znala koliko su Srbi osjetljivi na taj 24. ožujka 1999. godine, kad su na tadašnju „SRJ“ pale prve NATO bombe. Za njih je to bila „pobjeda“ koja je „izvojevana u neravnopravnoj borbi“ protiv „NATO alijanse“ koja je „izvršila brutalnu agresiju na srpski narod“. Ali, ta bitka završava njihovom (srpskom) „pobedom“ 1. lipnja (iste godine), jer je „NATO nateran na povlačenje“ – zato što su mu „jake snage“ RV i PVO vojske SRJ „zadale smrtni udarac“ obaranjem nevidljivog zrakoplova F117A – komada ukupno jedan (1) i to već 3 dana nakon početka „agresije“ (27. ožujka). Ne smeta ni to što je ovo „čudo tehnike“ oborio Mađar Zoltan Dani, a ne neki gedža, Srbin, važno je da je time „uništen ponos NATO-a“ i da se on „morao povući“. I da su to (obaranje jednog zrakoplova te vrste) „do sada na svetu uspeli samo Srbi“. Nitko drugi! Dovoljno za „pobjedu“. I eto ti novog mita. U Srbiji gdje god makneš, mit. Mit do mita, kao na buvljaku. I svaki pobjednički, jer „Srbin ne može da izgubi rat“ – to je barem „logična i samorazumljiva stvar“ kojoj ne treba nikakvih dodatnih pojašnjenja niti dokaza.
 
Sloba je tada proglasio „pobedu“, podijelio ordenje i unaprjeđenja oficirima i  rođen je novi mit pod radnim naslovom: „Srbija je jedina zemlja na svetu koja je porazila NATO“. Gledao sam tu svečanost na televiziji. I podsjetilo me na atmosferu u berlinskoj Vučjoj jazbini prvih dana travnja 1945. Kao u filmu „Hitler: Konačni pad“. Samo što vođa propalog Reicha tada nije dijelio ordene. I nije proglasio pobjedu.Valjda nije znao da je pobijedio. Sloba je znao. Dakle, bio je bolji strateg od Hitlera. Srbi su „porazili“ NATO, a izgubili Kosovo – i nitko se u toj „pobjedničkoj“ euforiji nije dosjetio da jedno isključuje drugo. Nenadmašni su kad su mitologija i megalomanija u pitanju. Tu im nema premca. Nek im Bog pomogne. A i nama s njima. Susjede ne možeš birati. Na žalost!
 

Zlatko Pinter

Kretanje svjetskoga stanovništva početkom XX. stoljeća

 
 
Zagrizao sam u otrovnu jabuku statistike konzultirajući dvije lijepe knjižice; prva je Leipzig/Wien, Verlag - Kartographische Anstalt G. Freytag & Berndt, 1910. Pogledajmo državne proračune tadanjih država svijeta 1907. godine. Najveći proračun ima Njemačko Carstvo 8,420 milijardi maraka (troškovi vojske 11 %, mornarice 4 %), slijede Rusija 5,605 (vojska 18 %, mornarica 9 %), tzv. Britanija (bez kolonija) 4,190 (za vojsku 13 %, mornaricu 16 %), SAD 3,574 (14 % vojska, 14 % mornarica), Austro-Ugarska 3,328 (od čega Bosna 60 mil.) (vojska 13 %, mornarica 2 %!!!), Francuska 3.244 (vojska 18 %, mornarica 9 %), Italija 1,854 (vojska 14 %, mornarica 7 %), Indija (današnja Indija plus Pakistan i Bangladeš) 1,486 (za vojsku 24 %), Japan 1.379 (za vojsku 17 %, mornarica 13 %), Australija i Novi Zeland 1,150, Španjolska 845, Brazil 750, Turska 562, Belgija 503.
https://pictures.abebooks.com/SBADIGE/22447375013.jpg
Između Kanade sa 321 i Argentine 383 su Egipat, Kina (samo 339!), Rumunjska, Nizozemska. Znači Kina je imala proračun pet puta veći od BiH, četiri puta veći od Srbije i 3 puta veći od hrvatskih zemalja 1907. Dalje slijede Portugal, Švedska, Meksiko, Švicarska (269 - 236 milijuna), Norveška, Bugarska, Danska, Grčka (129 - 109), Srbija 84 (ulaganja Francuske i Engleske u vojsku i željeznice, Srbija je prirodna prepreka njemačkom planu za prometno i ekonomsko povezivanje sa Istokom!), Luksemburg 14,8 i Crna Gora 2,5 (koliki dio crnogorske ekonomije čini trgovina sa Austro Ugarskom?). Dodati treba - francuske reparacije Njemačkoj ulagane su u njemačku vojsku.
 
Kongesionalna pripadnost
 
Zanimljive podatke o lukama, ratnoj mornarici, broju vojnika (aktivnih) po stanovniku preskačem, ipak dajem podatak da Francuska ima na 65 stanovnika 1 vojnika (do omjera 1 : 78 slijede je Norveška, Bugarska, Švedska, Grčka i Srbija!). Kakva divna knjižica u kojoj se bilježi stoku, povrće, alkohol, pošte, škole, pruge, telegraf, stanovništvo po dobu i djelatnostima, jednom riječju sve. Iznosim konfesionalnu pripadnost stanovnika nekih europskih gradova: London (7.320.000 stanovnika), katolika između 3 i 5 %, izraelita 1,9 %, ostalo protestanti, Pariz (3.850.000 st.) protestanti 2 – 5 %, izraeliti 2 %, ostalo katolici, Berlin (3.710.000 st.) protestanti 85,7 %, katolici 6 – 8 %, izraeliti 5 %, Beč (2.300.000 st.) katolici 87 %, protestanti 3,1 %, izraeliti 9,3 %., Istanbul (Konstantinopolis), muslimani 43 %, grčki pravoslavci 30 %, armenski pravoslavci 15 %, izraeliti 6 %, katolici 5 %, Budimpešta (katolici 64 %, izraeliti 23 %, protestanti 12 %?, Varšava, katolici 55,2 %, izraeliti 34 %, pravoslavni 6 – 8 %, protestanti 2,2 %, Amsterdam (protestanti 65,7 %, katolici 21,3 %, izraeliti 13 %, Madrid (katolici 100 %),Wrocław (Breslau tad) protestanti 57 %, katolici 37 %, izraeliti 6 %, Prag izraeliti 9 %, Odesa (pravoslavni 56,4 %, izraeliti 35,4 %), Frankfurt (protestanti 60 %, katolici 30 %, izraeliti 10 %), Łódź (izraeliti 48 %), nažalost nema podataka o Solunu gdje su zajedno živjeli Turci, Grci, Židovi, Albanci, Makedonci itd.
 
U Europi je germanskih naroda 131,8 milijuna (31,8 %), slavenskih 134,7 (32,5 %), romanskih 108,3 (26 %) Stanovništvo Austro-Ugarske je 24,9 % njemačkog jezika, mađarskoga 18,3 %, češkoga, te slovačkoga jezika 16.,9 %, hrvatskoga i dr. srodnih južnoslavenskih jezika 11,2 % (znači svaki 11 stanovnik monarhije je Hrvat!), poljski 9 %, ukrajinski 8,3 % itd., rumunjski 6,4 %, slovenski 2 %, talijanski 1,7 %.
 
Rasprostranjenost jezika u svijetu: engleski 124 milijuna, njemački 80 milijuna, ruski i ukrajinski 97,2 mil, poljski 50, španjolski 50, francuski 46, poljski 17, iranski jezici (neki afganski, kurdski, itd.) 25, Hindu 110 milijuna, srodni hindu 126, arapski 24 milijuna, malajski 40 milijuna, kineski 370 itd.
 
Religije
 
Religije u svijetu 1909.: katolici 270. Milijuna (17,2 %), pravoslavci 110 milijuna (7 %), protestanti 180 milijuna (11,5 %), muslimani 220 mil. (14 %), hindusi 210 mil. (13,3 %),budisti 460 mil. (29,3 %). Ovdje stavljam ogradu, zen budisti nemaju veze s Tibetancima, kineski budisti prakticiraju filozofiju konfucijanizma i taoizma...
 
U Europi katolika je 186 milijuna (uključeni grkokatolici 6 mil.) 45 %, pravoslavci 105 mil. -  25,3 %, protestanti 100 mil. (24,1 %), izraeliti 9 mil. (oko 2 %), muslimani 12 mil. (2,6 %).
 
Što nam kaže knjižica Geografia universale (za srednje škole) Dr. V. F. Klun, Beč (Viena), 1879., tisak Carlo Gerold. Autor (str. 63.) navodi stanovništvo svijeta po religiji - kršćani 410 milijuna, Hebreji 6(?), muslimani 184, pagani 820 (nazivati budiste, hinduse i konfucijance paganima je bezobraština neotesanog i politički nekorektnog dr. Kluna, op. T.T.). Kršćana ima u Europi iznad 300 milijuna, u Amerikama 88 mil., u Aziji 11 - 12 mil., u Africi oko 5 mil., u Australiji 3 mil. Židova u Europi ima oko 5 milijuna, u azijskoj Turskoj 600.000, u SAD-u 150.000. U Europi živi 6 milijuna muslimana, u  Aziji više od 70 mil., u Africi do 100 mil.
 
Među paganima (autoru jedinica, op. T.T.) su budisti (oko 500 milijuna) i hindusi (oko 240 mil.) Austro-Ugarska ima 35.900.000 st., 9 milijuna "Nijemaca",16 mil. Slavena, 3 milijuna rimske rase (ha, ha, to su "đuture" Rumunji i Talijani), 5 milijuna Mađara. Katolika je 24 milijuna, 7 milijuna pravoslavnih, 3 milijuna protestanata i 1,3 milijuna izraelita (Židova).
 
Stanovništvo
 
SAD ima 39 milijuna stanovnika (Austro Ugarska oko 36, kao i Francuska) i 150.000 Židova. Njemačka ima 43 milijuna stanovnika (sa dijelovima Poljske i Alzasom!), Italija (bez Trsta) 27 mil., Rusija 73,5 mil., Velika Britanija 33,5 mil., Kina 404 mil., za Indiju piše da (s Pakistanom i Bangladešom današnjim) ima pet puta više stanovnika od Austro-Ugarske, znači iznad 160 mil?, Meksiko ima 9,5 mil. st. Beč ima 1 mil. i 20.000 st, Trst 123.000, Zadar 12.000, Rijeka 18.000, Zagreb 20.000, Prag 157.000, Budimpešta 278.000, Berlin 968.000, Venecija 128.000, Rim 220.000, Pariz 1.852.000, Madrid 332.000, Haag 100.000, Amsterdam 290.000, London 3,4 mil., Petrograd 670.000, Atena 44.000, Istanbul 600.000, Beograd 25.000, Teheran 85.000, Herat 100.000, Bombay 816.000, Peking 2,5 mil., Tokio 674.000, Kairo 354.000, Alekandrija 220.000, Washington 100.000, N.Y 1 milijun, Baltimore 267.000, St. Louis 311.000, San Fransisco 150.000, Philadelphia 674.000, Boston 251.000. Ciudad de Mexico (Mexico City) 200.000 st., Lima 160.000, Buenos Aires 178.000., Rio 600.000, Sidney 135.000.
 
Stanovništvo svijeta po rasi. Jedna milijarda i 420 milijuna ljudi, 310 milijuna u Europi, 820 u Aziji, 200 u Africi, 85 u Amerikama, 5 u Australiji. Kavkaske (bijele) rase oko 667 milijuna (47 %), mongolske 525 milijuna (37 %), etiopske (crne) 185 milijuna (13 %), američki "crvenokošci" oko 1 milijun, malezijske ("aboridžini" i okolni "otočani") 43 milijuna (3 %).
 
Zgodno je sjetiti se koliko su neki narodi bili malobrojni, ili jednakobrojni Hrvatima (prije 100, ili samo 50 godina a sad ih ima od 20 - 40 miljuna (Alžir, Maroko, Irak). Veseli me raznolikost svijeta i nalazim u tome bogatstvo, ali nama i Kataloncima nije jasno da države nema bez naroda, tj. nataliteta. Ili će turizam krpati sve.
 

Teo Trostmann

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1161 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević