Get Adobe Flash player
Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Na redu je Plenković - da Pupovca smijeni ili...

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Na "aktualcu" gledala sam ponašanje jednog...

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Politički i sociokulturni uljez u HDZ     Sintagmu...

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Izmišljamo školu za život po mjeri HNS-a....

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Urednik časopisa "Informatologia Yugoslavica" i savjetnik Franka...

  • Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:16
  • Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:08
  • Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    srijeda, 19. rujna 2018. 17:58
  • Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    srijeda, 19. rujna 2018. 18:43
  • Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:05

Važnija je autocesta od Šestanovca do Međugorja

 
 
Zemljopisno i kulturologijski, Hrvatska nije balkanska zemlja pa zato nije ni dio tzv. „zapadnog Balkana“. To sam argumentirano već pojasnio u članku objavljenu na portalu www.hrvatski-fokus.hr (1). Na temelju povijestnih iskustava dopustivo je tvrditi da se u svakom kopnenom povezivanju Hrvatske s Balkanom kriju potencijalne opasnosti po opstojnost hrvatske države i opstanak hrvatskog naroda. U narodu se kaže „Oprez je majka mudrosti“, a dopuštam si dodati „i preduvjet ispravna postupanja za postignuće sigurnosti“. Neupitno je da treba težiti prema uspostavi dobrih odnosa među narodima i državama, ali je iluzorno očekivati da se to može lako i uvijek ostvariti.
http://dubrovacki.hr/datastore/imagestore/original/1319050278Untitled_1_copy.jpg
Povijestna iskustva nalažu oprez kad je riječ o Hrvatskoj i državama iz njezina najbližeg susjedstva. Zato i glede izgradnje modernih prometnica treba biti oprezan i davati prednost strateški i egzistencijski pouzdanijim rješenjima, poglavito ako ih je moguće ostvariti. Trenutačno je u hrvatskoj javnosti najveća pozornost usredotočena na projekt izgradnje autoputne jadransko-jonske poveznice. Prema prvoj informaciji poveznica bi cjelinski trebala biti izgrađena priobalno, kako u Hrvatskoj tako u Crnoj Gori, Albaniji i Grčkoj. Vjerojatno je to gospodarstveno i strateški optimalno rješenje za svaku državu koju prometnica povezuje sa susjedstvom. No, politički elitnici ne mogu odoljeti iskazivanju svoje mudrostno oskudne moći. Ne raspolažem argumentima da išta pouzdana izreknem o stavovima političara drugih država, ali se usuđujem izreći svoj stav glede ponašanja hrvatskih političkih elitnika. Zajedno s predsjednikom vlade, nealkarskim nečastnikom iz Cetinske krajine, požurili su se da utanače provedbu hrvatskog dijela autoputne poveznice kroz Popovo polje, dakle područje tzv. Republike srpske s kojeg se granatiralo Dubrovnik i okolicu i s kojeg je tadašnji „vožd“ najavljivao da će „izgraditi novi, ljepši i još stariji Dubrovnik“. Ne treba ih koriti zbog njihove odluke, već ih u cjelini fizički preseliti u Popovo polje da se odatle dive ne doduše još starijem, ali svakako još ljepšem i slavnijem Dubrovniku. Može im se, ako želi, pridružiti i gospar Andro.
 
Ako se već željelo gospodarstveno pomoći susjednoj državi Bosni i Hercegovini, moglo se to učiniti na prikladniji i moralno ispravniji način, počevši s izgradnjom autoceste već od Šestanovca, pa nastaviti Zabiokovljem do Međugorja. Time bi se hrvatskom predsjedniku vlade omogućilo, da nakon što je zanemario uzdanje u Gospu Sinjsku, prolazom i boravkom u Međugorju počne domoljubnije i rodoljubnije razmišljati, što bi u njemu moglo pobuditi i uzdanje u Boga. Možda se ponetko u vladajućim strukturama već počeo nadati da će ih Bog uputiti ispravnijim životnim putovima od onih kojima se sada kreću.
 
Bilješka:
 
1. M. Bošnjak, Karpatski poluotok ispravan je naziv najvećega poluotoka europskog juga, www.hrvatski-fokus.hr, 14. 9. 2012.
 

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing., umirovljenik

Preferencijalno glasovanje pogoduje izboru kvalitetnijih i samosvojnijih kandidata

 
 
Sustav zatvorenih i blokiranih lista, kakvog danas imamo, perpetuira poslušnički i klijentelistički odnos izbornih kandidata sa stranačkim središnjicama. Izborni uspjeh pojedinih kandidata više ovisi o odnosu sa stranačkim vodstvom (putem određivanja mjesta na listama), nego o percepciji kandidata od strane biračkog tijela.
Na puno problematičnih točaka u hrvatskom izbornom zakonodavstvu upozorava se od strane stručne javnosti, civilnih udruga i (malobrojnih) političkih stranaka već neko vrijeme. Arhitektura izbornog sustava - posebice struktura izbornih jedinica te modaliteti pretvaranja glasova u mandate - generira posljedice na cjelokupni ustroj demokratskog političkog poretka. Osnovne komponente izbornog sustava nisu puki tehnički instrument provedbe predstavničke demokracije; one nikada nisu lišene interesnih i vrijednosnih implikacija. Te temeljne odlike izbornog sustava u velikoj mjeri oblikuju narav i intenzitet političkih procesa te cjelokupnu političku kulturu u određenoj političkoj zajednici. Karakteristike izbornog sustava odlučno utječu na, primjerice, broj političkih stranaka i brojnost njihovog članstva, na karakter političkog natjecanja, političku stabilnost uopće i stabilnost izvršne vlasti na poseban način, također na stupanj participacije građana u političkim procesima. Izborni je sustav, dakle, hotimičan i svjestan način ostvarivanja stanovitih političkih ciljeva i interesa: ne smije ga se smatrati zadanim ili slučajnim, a ponajmanje nepromjenjivim.
 
Izborni sustav: ne jedini, ali bitan uzrok slabosti političkog sustava u Hrvatskoj. Bilo bi presmiono tvrditi da je postojeći izborni sustav u Hrvatskoj (jedini) uzročnik lošeg stanja političke scene i razine povjerenja građana u institucije, no zasigurno je jedan od bitnijih faktora koji generiraju trenutnu političku klimu u državi, koja se može označiti kao bipolarna, autoritarna i pasivizirajuća. Ostajući u uskim juridičkim okvirima, postojećem se izbornom zakonodavstvu može uputiti prigovor neustavnosti koja se očituje kroz nejednaku težinu glasova zbog populacijske neujednačenosti izbornih jedinica. Ipak, za razvoj demokratskih standarda, posebice participacije građana u političkim procesima, osim takve neustavnosti, mnogo je bitnija i mnogo problematičnija politička kultura i institucionalno okruženje koje postojeći sustav projicira.
 
Sustav zatvorenih i blokiranih lista, kakvog danas imamo, perpetuira poslušnički i klijentelistički odnos izbornih kandidata sa stranačkim središnjicama; izborni uspjeh pojedinih kandidata više ovisi o odnosu sa stranačkim vodstvom (putem određivanja mjesta na listama), nego o percepciji kandidata od strane biračkog tijela. Postojeće izborno zakonodavstvo, nadalje, dopušta i podupire fenomen formiranja partijske omladine/stranačke mladeži gdje se omogućava ulaz u predstavnička tijela relativno anonimnim članovima stranke (često sa nižih mjesta na izbornim lista, odakle „uskaču“ u predstavnička tijela nakon što oni sa viših tijela preuzmu dužnosti u izvršnoj vlasti), a koji, uz časne iznimke, nemaju iskustva van politike. Tako se generira sustav karijernih političara, koji, bez obzira na neke pozitivne učinke na unutrašnju koheziju i jasnoću strukture političkih stranaka, nosi pečat amaterizma, podobnosti i nedovoljne osposobljenosti za rješavanje najbitnijih društvenih problema. Preko centralistički ustrojenih političkih stranaka u sve se državne i javne institucije ulijeva duh autoritarnosti, poslušnosti, straha za vlastitu poziciji, a time i neodlučnosti i bojažljivosti za istinske reforme.
 
Preferencijalno glasovanje osim što potencijalno omogućava da se raspoloženje biračkog tijela realnije preslika u predstavničke mandate,  može imati pozitivan učinak na ustrojstvo samih političkih stranaka vodeći ih postupno ka decentralizaciji i pluralizmu. Za pretpostaviti je da će stajalište preferencijalnim glasovima dodatno legitimiranog zastupnika biti bitnije nego danas te će tako upravo pojedinci s najvećim povjerenjem glasača – dakle takvi političari koje je narod prepozna kao dostojne predstavnike svojih interesa - biti u prilici krojiti ili sukreirati politike svojih stranaka, bilo u poziciji, bilo u oporbi.
 
Možemo očekivati da bi preferencijalno glasovanje u Hrvatski sabor dovodilo kvalitetnije ljude, koji ne bi pobjeđivali zahvaljujući mjestu na kandidacijskom listu kojega im je dodijelilo vodstvo stranke, nego  koji bi se građanima legitimirali i svoje šanse za izbor povećali specifičnom težinom svoje profesionalne i političke biografije. Mogućnost preferencijskog glasovanja posljedično dovodi do veće 'izloženosti' političara sudu javnosti; zadovoljstvo birača njihovim radom se preferencijskim glasovanjem može na neki način individualizirati i kvantificirati.
 
Sve bi to moglo dovesti do jačanja institucije političke odgovornosti koja se u Hrvatskoj često ignorira, a u najboljem slučaju krivo interpretira. Naime, krivo je misliti da bi politička odgovornost bila istovjetna s kaznenom odgovornošću, ili nekom drugom vrstom pravne odgovornosti: riječ je, naprotiv, o odgovornosti koju političar ima u odnosu prema onima koji su ga izabrali i koji stoga smiju smatrati da ih je iznevjerio. Drame političke odgovornosti smo u proteklom razdoblju mogli isključivo gledati u raznim stranačkim „čistkama“, gdje su političari snosili posljedice iznevjeravanja očekivanja vodstava svojih stranaka – tj. onih kojima praktično isključivo duguju svoj osobni politički uspjeh. Nažalost jedva da možemo govoriti o slučajevima političara koji su svoju političku odgovornost snosili pred narodom: hrvatski političari ne daju ostavke zato što su iznevjerili i razočarali hrvatski narod.
 
Jedan od predstojećih poslova: dizajniranje izbornih jedinica
 
Dizajniranje izbornih jedinica prema pravednijoj raspodjeli glasova i mandata trebalo bi, koliko je god moguće, slijediti starije i važnije obrasce teritorijalne podjele države – one na samoupravne jedinice lokalne i/ili regionalne razine. Administrativna rascjepkanost Hrvatske dugoročno dovodi do disperzije građanske pažnje i građanskog aktivizma te do kompleksne šume različitih nadležnosti, djelokruga i teritorijalnih obuhvata. Nepodudarnost teritorijalnog ustrojstva državne uprave, izbornog sustava, jedinica teritorijalne samouprave, sudova te niza javnih službi koje se teritorijalno organiziraju prema vlastitoj i specifičnoj funkcionalnoj logici (vodoopskrbna područja, centri za socijalnu skrb, bolnice, katastarske općine, poštanski uredi…) unosi zbrku i otežava demokratski nadzor, a i participaciju od strane građana kojima društvene institucije koje bi trebale društvene probleme rješavati postaju nerazumljive, daleke i apstraktne. Stoga dizajn izbornih jedinica treba, koliko je moguće, pratiti postojeću ili eventualno predstojeću podjelu na samoupravne jedinice drugoga stupnja.
 
Promjene upravo putem ustavnog referenduma
 
Ustavni referendum je stoga potreban kako bi se narod - kao izvor svekolike suverenosti - na izravan i neposredan način izjasnio o temeljnim osobinama izbornog mehanizma, kojim se oblikuju institucije vlasti i politička volja u državi. Samom bi se inicijativom za ustavni referendum, kroz razdoblje prikupljanja i obrade potpisa, 'prisililo' najbitnije političke aktere da se izjasne o predloženim izmjenama te da se na taj način jasnije i preciznije (de)legitimiraju kod biračkog tijela iznoseći svoje argumente za potporu održavanju referenduma i/ili uskraćivanju iste.
 
Ustavni karakter intervencije u izborni sustav koristan je iz daljnjih razloga - kako pravne, tako i političke naravi. Na pravnoj razini, ustavnom odredbom kojom bi se uvelo pojedinačno glasovanje na parlamentarnim, a moguće i ostalim izborima za predstavnička tijela, stvorila bi se brana svakodobnom zakonodavcu da izmjenama temeljnih izbornih zakona zadrži ili ponovno uvede sustav zatvorenih i blokiranih lista. Na političkoj razini, ustavni bi referendum dodatno učvrstio već prepoznatljiv trend oblikovanja osnovnih društvenih i političkih instituta 'odozdo prema gore' (bottom-up), čime bi se Hrvatska uklopila u suvremene svjetske trendove koji postepeno oblikuju nove, više i strože standarde demokratičnosti pojedinih političkih i ustavnih poredaka.
 
Podrška inicijativi UIO “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”
 
Podsjećamo da je Hrast u srpnju od Ustavnog suda službeno zatražio ocjenjivanje sukladnosti Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga sabora s Ustavom jer smatra da taj zakon ne jamči opće i jednako biračko pravo u izborima za Hrvatski sabor.
 
Hrast smatra da Zakon o izbornim jedinicama nije u skladu s Ustavom, posebice člancima 1. i 45. Naime, taj zakon omogućava da glasovi nekih birača na izborima vrijede više no drugih. Primjerice, glas birača u IV. izbornoj jedinici je čak 31,94 % „teži“ nego u IX. izbornoj jedinici, te za 14,32 % teži nego u „prosječnoj“ VIII. izbornoj jedinici, rečeno je na konferenciji Hrasta. Također, Hrast smatra da taj zakon nije u skladu s člankom 39. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor koji propisuje da broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati više od + – 5 %.
 
U konačnici, Hrast smatra da izborni zakon nije u skladu s člankom 21 Opće deklaracije o ljudskim pravima, člankom 2 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te člankom 2 Prvog protokola uz (Europsku) Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda sklopljenim u Parizu 20. ožujka 1952. Ukidanje ovog zakona mogao bi biti povod reforme izbornog sustava u Hrvatskoj, smatraju u Hrastu te dodaju da niska izlaznost birača na izbore, nedostatak osobne odgovornosti političara i pad povjerenja birača u cjelokupni „svijet politike“ nužno zovu na promjene u izbornom zakonodavstvu. Zbog toga Hrast svesrdno podržava i inicijativu “U ime obitelji”  koja predlaže referendum o izbornom zakonu Podrška inicijativi UIO “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”, te poziva sve svoje članove, podupiratelje,  simpatizere i sve ljude dobre volje kojima je stalo do demokratizacije hrvatskog društva da se odazovu i aktivno pomognu ovaj referendum. S obzirom na najave vladajuće elite koje idu prema smanjenju mogućnosti referendumskog izjašnjavanja građana, ovaj je referendum možda i posljednja prilika za demokratizaciju politike i društva.
 

Hrast - pokret za uspješnu Hrvatsku, pravna grupa

Vezani za zemlju

 
 
Niotkud došli. I nikamo ne mogu otići.
Vječni uz zemlju koja ih rađa. I koja ih prihvaća umorne.
Mogu oni i otići. I odlazili su tjerani vjetrovima i olujama.
Podignuti u zrak kao najmanje zrno prašine u ljetnim sparinama.
Kad se prije kiše podignu vihori… Kad se ptice razlete po strništima…
Kad sve živo traži zaklon i sigurnost.
Odlazili su na sve strane svijeta Gospodnjega.
Ali u mislima i snovima. U željama i ostvarajima. U pjesmi i u plaču.
U rađanjima i umiranjima.
Nikad… Oni nikad nisu odlazili.
Vezani za zemlju!
Na njoj žive i umiru. Ljube je i bore se s njom.
Mekom i podatnom u proljeće, a tvrdom i ispucanom u ljetnim žegama.
I ne pitajte ih zato odakle su došli i zašto odlaze.
Ne nanosite bol onima koji su otišli.
Ne budite im dušu.
Pustite je neka spava nad oranicama!
 

Ljubica Kolarić-Dumić

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 824 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević