Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

Sve pohvale gradonačelniku Mati Frankoviću

 
 
Hrvatskom kulturnom društvu "Napredak" čestitke  što je 14. 11. 2019. organizirao tribinu "Dubrovački turizam danas s pogledom na sutra". Nikolina Trojić (HGK DNŽ) je izložila statistiku gdje se vidi da polovica gostiju DNŽ-a otpada na Dubrovnik, te da raste rapidno privatni smještaj. Pametno se zapitala čemu više taj rast ako nema više domaćega kadra (pa ni iz ostalih dijelova Hrvatske). Gospar Milan Perić se nadovezao da se najčešće zapošljava sezonce, te da plaće iako solidne dobrim dijelom se vode kao minimalci, dok se ostatak isplaćuje na ruke, što je tragično, jer ti ljudi će jednom imati mizerne mirovine. Stanovi su izuzetno skupi, a banke ne će davati ljudima zaposlenim samo sezonski kredite.
http://arhiva.gradonacelnik.hr/Media/Default/Dubrovnik/Frankovi%C4%87.png
Mato Franković
 
Kasnije je gradonačelnik Mato Franković istakao kao jedno od rješenja širenje grada prema Pobrežju i Osojniku, čime bi obitelji dobili kvalitetne i znatno jeftinije stanove (mislim da bi i Ravno i Ivanica bili zanimljivi kada bi BiH ušla u EU). Mr. sc. Željko Miletić se pokazao realnim i inteligentnim,te kompetentnim sugovornikom; nažalost iziritirala me usporedba Dubrovnika s Monte Carlom koji je kroz povijest ipak bio praonica novca (kockarnice), ulazno mjesto za drogu u Francuskoj, porezna oaza. Neboderi i domaće stanovništvo svedeno na 17 posto nisu sjajna stvar, a Dubrovnik je bio i mora uvijek biti svoj. Jasno mi je da usporedba nije išla za tim da Dubrovnik bude "pomonakovljen", ali grdo zvuči.
 
Ravnatelj instituta za turizam dr. Damir Krešić tvrdi da kruzeraši potroše 50 eura po glavi, a na boljim brodovima i do 100 eura (ne vjerujem u te podatke). Citirao je HNB da Hrvatska zaradi na turizmu 10 - 12 milijardi eura godišnje, što je osporio iz publike vremešni stručnjak dr. Ivo Paparela kojega bi Grad trebao konzultirati češće, tvrdeći da to nije zarada (profit). Teško je sada točno ocijeniti prihode, jer mnoge djelatnosti ipak posredno zarađuju od turizma, računajući od medicine, umjetnosti, poljoprivrede do zanata. Ipak pitam se koliko plasiramo strane robe, koliko profitiraju strani hoteli i žičara.
 
Dirnuo me iskaz gospara Stanka Ljubića, predsjednika Udruge putničkih agencija DNŽ-a s kojim se poprilično slažem; on podržava gradonačelnika Frankovića, ali tvrdi da je Dubrovnik postao mjesto masovnoga turizma, stihijske gradnje i dominacije strane radne snage i kapitala. Jezgra (Grad) zamire. Mato Franković je briljirao, naime ušao je u raspravu pripremljen, koncizan i sa jasnom voljom što i kao treba učiniti. Njegova ulaganja u infrastrukturu, npr. kanalizacija u Gradu, borba za prihode žičare, uvođenje reda s taksijima i stolovima, rješavanje infrastrukture Lapadske obale (gdje bi od 70 milijuna trebala EU osigurati 40! A gdje je tu Marina Frapa koja je opustošila obalu i priključila se na ionako nikakve instalacije?) zaslužuju pohvalu. Ideja da Gruž dobije široku pješačku zonu, da se garažama i tunelima rasprši promet; osobito garaža na Pločama (tu bi arheolozi morali asistirati radi groblja i dr. mogućih nalaza); između vatrogasaca i Pila je usko grlo i parking od 600 mjesta, videokontrola autobusa i parkiranje njih na vrhu garaže na Pločama, poboljšanje javnoga prometa (Zagrebačka ulica kao dvosmjerna), zabrana ulaska vozilima koja nisu domaća su izvrsne ideje, ali to je tek liječenje posljedica krivoga urbanizma, prometa i masovnoga turizma u Gradu koji je imao sve uvjete za elitnost izgledajući prije 60 godišta bajkovito. Doduše kada vidimo crnogorsku i albansku obalu, naš Split i Rijeku, ili Trst i Bari još uvijek je Grad lijep.
 
Sačuvati treba Petku i Gospino polje, a Babin kuk odlazi u nepovrat. Socijalizam je dopustio gradnju ispod magistrale, danas se ide tamo i preko pet katova visine što je strašno! Nije se govorilo o športu; pa Gospino polje (nedavno opustošeno) je bilo idealno za športsko rekreacijski centar, kao i Bosanka. Kultura je na ispodprosječnim rezultatima, a i Ljetne igre bi trebalo ozbiljno sondirati; o tomu također nije bilo riječi. Pročistač je dobra stvar, ali zašto se voda zamutila? Opet gradonačelniku pohvale što se protivi još jednom nasrtaju na Omblu, naime gradnji vijadukta koji hoće Županija, a što bi skratilo za pet minuta put od zračne luke do Korčule koji traje više od dva sata. (Korčula ima rješenja, od hidroaviona do hidroglisera i dr., ali o tom ne ću sada.) Zašto se propustilo Garažu podići u Gružu (čime bi se izbjeglo dovođenje prometa u centar Grda) i ići na brze male autobuse (vidjet ćemo kako će funkcionirati nove bus "harmonike"), već se punila jama (za jamljenje?) bez dna na Ilinoj glavici?
 
Komplimenti gradonačelniku Frankoviću, koji je doduše došao na čelo grada sa 20 godina zakašnjenja i mora se prilagođavati posljedicama lošega rada svojih prethodnika. Ipak jedna mala kritika, vrlo me zasmetao verbalni napad na sjednici koju su na zastupnika Srđa prof. Selmanija izvršili vrlo razumni poslanik Potrebica i inače fini gradonačelnik; Dubrovnik mora imati uvijek visoku javnu razinu komunikacije. Čak i kada sa druge strane, npr. moj dragi kolega prof. Miošić omalovažava biračko tijelo HDZ-a neprimjerenim riječima. Postavlja se i pitanje vezano uz turizam postoje li i druge djelatnosti koje bi Grad trebao razvijati, treba li biti sveučilišni grad i koji smjerovi su se pokazali kvalitetnim i potrebnim. Turizam donosi standard, ali može upropastiti prostor, iskvariti ljude, te svakako nije dobar kao monokultura. U Konavlima bi trebalo postupati mudrije i ne ponavljati grješke Grada, mogućnosti za seoski turizam su sjajne.
 

Teo Trostmann

Karakter branda = proizvod + pozicioniranje + osobnost

 
 
Što je brand? Postoji puno definicija anglizma brand, što neki poistovjećuju s markom, izgledom, oznakom,  imenom,  suštinom, identitetom, posebnošću… Brand (hrv. robna marka) se odnosi uglavnom na proizvode, usluge, pojedince, interesne skupine, političke stranke, političke koalicije, agencije, regije, države, saveze, ovisno o potrebi prepoznavanja jedinstvenosti, vrijednosti, kvaliteti u danom prostoru i vremenu. Riječ brand podrijetlo vuče od starogermanskog izraza “brandr”, “to brand” = paliti. Izraz je preuzet od stočara koji su žigosali svoju stoku,  najprije radi prepoznavanja i dokazivanja vlasništva (identifikacije), a s vremenom pokazivanja određene kvalitete i posebnosti  svoje stoke, u odnosu na stoku drugih vlasnika. Stručnjaci smatraju da postoji velika razlika između proizvoda, marke i branda.
http://www.zvjezdarnica.com/ps_photo/1188420591/normal_1191780214.jpg
Herman Potočnik
 
Brand nije obična marka. Brand je marka koja se pretvara u vjerovanja i ideje. Brand je dodatna i prepoznatljiva vrijednost nečega (nekoga?), što se stvara u ljudskom mozgu kao rezultat “pozitivnih asocijacija i doživljaja.” Svaki brand osim ponude sadržaja (suštine) pobuđuje i emocije, odnosno akumulira emocionalne i funkcionalne asocijacije vezane za neki proizvod. Pitanje je što sve može biti prozvod (roba). U današnje vrijeme, u globalnom svijetu, gotovo sve može biti roba, pogotovo kad se uđe u nedozvoljena područja. Je li čovjek roba? Mislim da jest, u određenom smilu, iako smo odmakli daleko od nekadašnjeg ropstva, kad se trgovalo robovima. Moderni robovi su nešto sasvim drugo, bilo da sami sebe prodaju, ili da ih prodaju njihovi stvarni, virtualni i imaginarni gospodari. Postoje brandovi u svim područjima rada, djelovanja i života, diljem svijeta, te i Lijepe naše. Pitanje je je li brand čovjek ili ono što je taj čovjek napravio, što je posebno, izvrsno, dosad neviđeno. Davor Šuker je već davno rekao da je on najveći hrvatski brand. To je prava živa istina. U najzabitnijim dijelovima svijeta, bi klinci ugledavši naš grb, zastavu ili naše “kvadratiće” počeli skakti i vikati: Šuker, Šuker, Šuker. Dakle, Šuker je bio globalni brand. U zadnje vrijeme takve asocijacije i emocije dovode do izvikivanja  Luka Modrić, diljem svijeta. Bila je to i naša Janica, Sandra, Blanka, braća Sinković, Ivanišević… Je su li brandovi te osobe ili nogomet, skijanje, skok u vis, veslanje, tenis…?
 
Globalni brand postal su mnogi naši ljudi, od izumitelja do političara i vođa. Podjsetit ću na samo neke: Slavoljub Penkala (penkala), Nikola Tesla (izmjenična struja…), Ruđer Bošković (teorija sila i strukture tvari), Ivan Vučetić (daktiloskopija), Marin Soljačić (bežični prijenos energije), Joža Batalekov (kravata), David Schwatz (cepelin),Faust Vrančić (padobran), Ivan Lupis (torpedo), Zlata Bartl (vegeta), Franjo Kajfež (apaurin), Herman Potočnik (raketni mtor, orbitalna stanica)… Uz izumitelje postoje naši svjetski poznati pisci, razni stručnjaci, umjetnici, pjevači, plesači, slikari, kipari… Postoje i svjetski poznati naši vojskovođe i vladari od stoljeća sedmog.
 
Karakter branda = proizvod + pozicioniranje + osobnost. Ovu jednadžbu može svatko od nas vrlo lako složiti. Sve je puno jasnije, nego prije pet godina. Osim toga mnogi su se probudili i progledali. Možda će poslije svega  vega viđenog i doživljenog, konačno početi misliti svojom, a ne staračkom glavom. Filozofija od dva zla birati manje zlo, nije dobra. Zlo je uvijek zlo, bilo manje ili veće. U to smo se više puta uvjerili. Nije dobro glasovati iz nekakve osvete ili oportunizma. Nije dobro glasovati niti po tome tko je čiji. Što to uopće znači. Čiji je recimo Ivan Vrdoljak i “njegovi”. U koaliciji sa SDP-om došli u Sabor, a sada čine vlast i vladu HDZ-a, odnosno održavaju je. Neke njihove tobožnje prijetnje i ucjene su igre i predstave po dogovorenom scenariju, poput onih sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Sve se može kad se hoće i kad je to korisno za obje strane, a uz put posluži za zabavu naroda, preko Sabora i medija. Koliko je samo buke podignuto, vremena izgubljeno, dovođenjem građana u zabludu kako će Vučić sjediti u našoj sabornici, na kongresu EPP-a.
 

Ankica Benček

Onakvu kakva jest, nitko živ ne bi postavio za ministricu osim Plenkovića

 
 
Ministrica Blaženka Divjak, koja je na svoju poziciju došla doslovno s ulice (gdje je zapaženo vodila mitinge i prosvjede), i koja je svojim ponašanjem bitno doprinijela pokretanju aktualnog štrajka prosvjetara, sad kad su se stvari zakomplicirale elegantno se izvlači iz blata i tvrdi: "To su igre moći između sindikata i vlade i u tomu ne ću sudjelovati". Demagogija je to kakva se rijetko kad čuje, čak i kod nas u Hrvatskoj. Ministricu Divjak takvu kakva jest, ne bi nitko živ postavio za ministricu osim Plenkovića koji se u to vrijeme hvatao za HNS i kadrove koje su oni predlagali kao utopljenik za slamku u težnji održavanja kakve-takve stabilnosti vlade i saborske većine (nakon što je ekspresno izjurio neposlušne i zbunjene MOST-ovce iz ministarskih fotelja). Tako to kod nas ide.
https://img.huffingtonpost.com/asset/5cd4baea2100003100d55bdf.jpeg?ops=1200_630
Umjesto sustavnog rada i korjenitih promjena u smislu što zdravije političke i društvene klime i bolje djelotvornosti sustava, kod nas se još uvijek primjenjuju ad hoc rješenja, od slučaja do slučaja, po sistemu "gasi vatru kad se pojavi i tamo gdje moraš". U međuvremenu, najvažnija stvar jest održati se u stolcu po svaku cijenu, pa što košta neka košta (račune ionako ne podmiruju oni). I u takvoj stihijskoj strategiji u kojoj ima svega osim razuma i logike, naravno, ne rijetko dolazi i do ovakvih apsurda. Ministrica Divljak se od početka postavila kao oporba Vladi čijim je dijelom (!?), što je samo po sebi apsurd i čega zacijelo nema u uređenim državama i vladama. Sjećamo se kako je u raspravama oko reforme obrazovanja ne rijetko išla "đonom" čak i na premijera, a da ne spominjemo sve one druge koji su se usudili drugačije promišljati tu reformu. I tu je imala potporu HNS-a, te marginalne skupine koja u stvarnom političkom životu nema nikakvu težinu i ne znači ništa, a na čelu koje je kompromitirani i tragikomični lik zvan Ivan Vrdoljak kojemu se ne može vjerovati ništa - nakon svih onih vrludanja i mijena kroz koje je prolazio zadnjih godina.
 
Svojski je Divjakuša (kako je od milja neki zovu) podržavala štrajk prosvjetara, sve dok je postojala kakva-takva kompaktnost na relaciji prosvjetari - roditelji. Sad kad je na pomolu rascjep, budući da se sve češće čuju glasovi nezadovoljstva građana koji podsjećaju na štetu koju trpe najprije učenici pa potom i roditelji, ministrica se elegantno izmiče, uz opravdanje koje ne bi prošlo ni kod djece nižih razreda osnovne škole. Šteta koju Hrvatska trpi zbog štrajka već se mjeri u stotinama milijuna kuna (svaki dan nas košta 32 milijuna) i ako se to nastavi još nekoliko dana, gubici će skoro "pojesti" godišnju sumu novca koji učitelji, nastavnici i profesori traže na ime povećanja koeficijenata. Dakle, golema financijska šteta i nezadovoljstvo učenika i roditelja sasvim su dovoljni razlozi da se Divjakuša izmakne, a kestenje iz vatre neka vade drugi! Na kraju, ima i pravo! Što se ne bi igrala mačke i miša kad ima s kime i dopušta joj se!? Račun će na kraju ionako platiti građani. Ni njezin ni premijerov džep to osjetiti neće. A djeca i roditelji? Oni su žrtve Vlade i sindikata! Što ministrica ima s time!? I tko kaže da je ona uopće bila uz sindikate? Kad? Gdje? Nemojte insinuirati!
 

Zlatko Pinter

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Subota, 07/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1205 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević