Molitva pred sinovljevim grobom

 
 
Zašto sada u Hrvatskoj kenotafa ima?
Lopovi, sotone, zvijeri mirisno
poljsko cvijeće pokositi htjeli.
http://www.destinacije.com/Thumbs/Slike/Wallpapers/2006/Kenotaf.JPG
Čudni kosci što ni kosu držat
nisu znali, što su htjeli,
što su htjeli?
 
Od kamena stranica, uklesane
riječi, nisu duge, imenom i prezimenom,
15.840 brojkom, bolom i tugom potpisani.
 
Neutješni i žalosni, od vremena nesačuvani,
Ono ide ono grabi, prošaralo im kose sijede,
zaoralo bore dublje.
 
Dok guraju taj život truli, izlizani molitvenik
umorne im ruke drže.
Pokraj Kenotafa stoje,
Bogu se za dušu
svojih milih mole. 
 
Oprosta vam od velikog grijeha
ni na zemlji ni na nebu nema.
Hrvatska vam svoja polja
kositi ne dade,
to ste htjeli, niste smjeli!
 
Od kamena stranica,
rijeći nisu duge
od boli i tuge
usta nijema oči suhe.
Ima li neki osjećaj veći,
kada stoje kraj praznoga groba,
svojeg čeda roditelji.?
 
Utihle čudne kose zvuci,
pobjegle  zvijeri, lopovi i kukavice.
Sada negdje sakriveni čuče.
Ima netko tko sada na vas gleda,
on priliku svoju čeka.
Od kamena stranica,
rijeći nisu duge
On neće da vam prašta
On će da vam sudi!
   

Irena Jajaš