Sanjam majku kako za me moli

 
 
Dok daleko sada od tvog zagrljaja
Oblaci tuđine vedrinu mi kriju,
Majko, tvoj lik sanjam, gdje se za me moli,
U snu gledam suze blagih ti očiju.
https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcS8t8i2y47S3qlRYKB3Gz9WpHXmVtNKyW_3uEZ12BPatfiITEWw
Oh, zašto te oči za mnom suze liju?
Zašto te usne za me mole Boga?
Zašto duša tvoja za mnom tol'ko pati ?
Kada vrijedan nisam ni sjećanja tvoga.
 
Zašto prsa tvoja za mnom tuga steže?
Zašto srce tvoje za mnom tol'ko gori?
Kad ljubavi moje zgasio se plamen
I sudbine staza kamenom ga stvori.
 
Ah, oprosti, majko, izgubljenom sinu,
Kom tuđinsko sunce ne daje topline.
Nema više tvoga toplog zagrljaja,
Da s umorna lica zabrinutost skine.
 
Srce mi se davno u veo gorčine
Zaodjelo tužno i više ne zbori,
Al' ga ipak nekad gorke srsi dirnu
I mis'o na te nemilo ga kori:
 
"Ti kameno srce, što te tol'ko mori?
Zar ljubav za majku u tebi ne osta?
Zar drugu si sada utjehu si smoglo?,
A rođena majka tuđinkom ti posta.
 
Ne, ja ljubim tebe, zvijezdo mog života,
U sjećanju na te svoje boli kratim
I srce mi steže neizmjerna čežnja,
Da se opet tebi u zagrljaj vratim".
 

Žarko Dugandžić (iz zbirke Uzdasi)