Get Adobe Flash player
Što Plenkovića uopće interesira?

Što Plenkovića uopće interesira?

Banalno, nespretno i glupo laganje javnosti predsjednika Vlade i...

Martinje u Draganovom klubu

Martinje u Draganovom klubu

Svi premijeri, predsjednici, vlade i vlasti su ga...

Što se kuha u susjedstvu?

Što se kuha u susjedstvu?

U Hrvatskoj nema plana, nema strategije, niti imamo jedinstvo nacije u...

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

Izrežirana predstava od koje hrvatski građani ne će biti obeštećeni...

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

Budući Hrvatska nema registar stanovništva, pod pritiskom EU-a o...

  • Što Plenkovića uopće interesira?

    Što Plenkovića uopće interesira?

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:08
  • Martinje u Draganovom klubu

    Martinje u Draganovom klubu

    srijeda, 23. rujna 2020. 18:02
  • Što se kuha u susjedstvu?

    Što se kuha u susjedstvu?

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:43
  • Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    Janaf je izmišljen da se ne govori o pljački Borg

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:40
  • Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    Nakon popisa 2021. bit će više Srba nego 1991.

    srijeda, 23. rujna 2020. 12:30

Predsjednik države ne želi biti takva - "neznalica"

 
 
Teorija i praksa rijetko kada, i gdje, idu ruku pod ruku, poklapaju se ili preklapaju. Uglavnom se razilaze, jer je to vrlo pragmatično za pojedince, interesne skupine, političke stranke i koalicije. Ta neusklađenost, čak i dijametralno suprotna stajališta i djelovanja, naročito dolaze do izražaja u sprezi politike i prava, politike i gospodarstva, političara i državnih dužnosnika, čak i onda kad je pojedinac istovremeno političar i visoki državni dužnosnik. U Otvorenom Radimir Čačić, varaždinski župan, bivši nositelj mnogih državnih dužnosti, pri raspravi o Janafu i oko Janafa rekao je istinu, od koje su drugi bježali, na svakojake načine, mudrovali i prodavali nam maglu: Po zakonu se ne smije, ali uvijek svi su sve znali. Istina, samo su čekali pravi trenutak, da događaj, vijest, afera procure u javnost. Sve to ima svoje razloge. Drugačije na to gleda predsjednik države, bivši premijer, od aktualnog premijera. Naravno njihove pozicije, odnosno domene djelovanja i odlučivanja su drugačije. Bilo kako bilo to nadmudrivanje predsjednika države i premijera, na dnevnoj bazi, ide mi blago rečeno na živce. Prevršili su svaku mjeru. Bilo bi dobro da svoje nedovršene “obračune” riješe osobno, bez javnosti, a ne da nam dociraju s visine svojeg nabildanog ega i trenutne pozicije. Ne priliči im to, niti kao državnicima, niti kao osobama. Nisu oni na nivou, da sad ne imenujem, raznih kraljica, državnih tajnica, eskort dama, športskih menadžera, referenata ONO-a i DSZ-a, mešetara, nakupaca, prekupaca, “domoljuba”, branitelja iz 'München bojne', misica, kumica, “elitnih” frizerki, sponzoruša, posvoduša…
https://b.tile.openstreetmap.org/16/35671/23364.png
Uvijek svi sve znaju, naročito oni, za koje bi bilo najbolje da ne znaju. Kad se hoće, onda se i može napraviti sve, da se nešto kaže i prokaže direktno i indirektno. Svi znaju zašto i za što je morao otići bivši čelnik SOA-e. Svi znaju da postoje inkriminirane fotografije i videozapisi osoba na vrhu, koje ih mogu do kraja diskreditirati, ne samo kao visoke državne službenike (državnike), već kao i osobe. Isto tako svi znaju, tko to zna i znao je, odmah istu noć. Međutim, unatoč svega, taj gospodin je džentlemen. Htio je čistu pobjedu, bez korištenja svojih saznanja kao povlaštena osoba. Sad se pila. Podmeće se teorija, ako je sve znao, onda to nije bilo u redu. To je bila povrjeda zakona, prava, sloboda... Kaj god! Aktualni premijer govori kako ništa ne zna i ne želi znati. Nije onda nikakvo čudo, da je proljetos na čelo Janafa imenovao osobu, za koju se svaki dan otkriva nešto novo,  ne baš dobro, nezakonito  (grobnica, vreća keš love, po koji stan, garaža, šuma, polje, vinograd, neubrane jabuke, prodaja nafte onima s embargom…). Čačić kaže kako je on za vrijeme svoje vladavine imenovao istog čovjeka, jer je po svemu bio najbolji. Očito je bio. To je i danas, ovisno tko gleda, kako gleda i što za njega znači biti najbolji. Doći od konobara do šefa Janafa nije bilo lako ni jednostavno. Veliki je to korak i zalogaj. To vjerojatno nije bio kraj mogućnosti, težnji, aspiracija i želja svestranog Dragana Kovačevića. Kažu da je granitna grobnica na Mirogoju koju je izgradio veća od svih drugih u kojima počivaju naši velikani. Razmjerno tome vlasnik mora u ovom životu mora postati Netko, puno više od šefa državne tvrtke. Taj i takav mora doći do vrha, na  jedno brdo, sasvim svejedno koje. Možda je to teško shvatiti za nekoga tko ne zna da su mobiteli nove tehnologije, otporni u vodi, kao i to da kad si obaviješten u zadnji čas kako ćeš biti ujutro uhapšen, nije nikakva pomoć, već dana nova mogućnost praćenja aktivnosti koje ćeš tada započeti, pri čemu se otkriju dotad nepoznate okolnosti i neke  činjenice, kao na primjer neprijavljeni stan.
 
Sjetila sam se jedne svoje nepodopštine, iz mojih mladih dana. Oduvijek sam poznata kao osoba koja uvijek sve kaže, bori se pravdu, pravnu jednakost, istinu i slobodu, samoupravljanje. Kaj god! Kakva je to farsa bila! Dođem tako jednog dna ujutro u školu i u kabinetu nađem knjigu zapisnika partijske organizacije. Bila je otvorena, odnosno ponuđena na čitanje. Bilo je bogme što i pročitati. Prijedlozi za nove članove radničkog savjeta, pojedinih vijeća, više niti ne znam kako se to zvalo, kao i analize, odnosno ogovaranje nas koji nismo bili u Partiji. Vrlo sočno i “poučno” štivo. Pozvala sam dvije prijateljice i onda smo osmislile protuudar. Na sjednici Zbora radnika smo se žurile među prvima dignuti ruku za prijedloge novih članova. Ignorirali su nas, ali samo bile uporne. Naravno predložile smo iste one ljude, kao i oni, sve točno po zapisniku. Naime, dobro smo znale da “naši” ne će proći, jer je “komunista” bilo više, nego nas drugih. Kad se to dogodilo, drugovi su ostali paf. Nijemo i prestrašeno su se pogledavali. Jedva smo suzdržavale smijeh. Jedna od nas je još nakon pljeska održala govor, kako su pravi ljudi došli na prava mjesta, kao je samoupravljanje najveći domet udruženog rada, slobode i demokracije. Kasnije su bile detaljne istrage. Partija je danima zasjedala. Tražio se izdajica. Famozna knjiga zapisnika je nestala iz kabineta, nevidljivo, na isti način kako je i došla. Pretpostavljam tko je to napravio. Jedan mladi kolega, koji je morao ući u Partiju, da bi dobio posao. Njemu se sve to gadilo, pa je opstruirao puno toga, kad god i gdje god je mogao. Mi smo se ludo zabavljale, pogotovo kad su se partijci počeli međusobno optuživati. Bilo je to benigno i pomalo neozbiljno, ali nas je veselilo. Ovo danas s Janafom, vjetroelektranama, bivšim Agrokorom, kadroviranjem, slaganjem izbornih lista, političkih koalicija, formalnih i neformalnih druženja gospodarstvenika, političara i eskort dama, nije nimalo neozbiljno i bezazleno, pogotovo kad to služi za korupciju, klijentelizam, nepotizam, razne prijevare, krađe, podmetanja, pokušaja rušenja vlade, podrivanje suvereniteta države, potkupljivanje visokih državnih dužnosnika, difamiranje pojedinaca… osobnu korist, bilo kakvu, na štetu mnogih. Za to služe famozni klubovi, mračna, neugledna, maglovita, tajna mjesta, gdje se ilegalno posluje, jede, pije, upražnjavaju razne potrebe. Ujutro je sve puno bijele prašine, koju si čistačice ne mogu objasniti. Toliko su se zabavljali i zaboravili, da su poput maturanata sipali bijelo brašno jedni po drugima i po namještaju, naročito po sanitarnom prostoru.
 
Istina, u tom društvu je bilo nekih naivnih, poput spremačica. Pojma nisu imali što se tamo radi. Bilo im je glavno da se najedu svakojakih delicija i napiju do gušta. Doma su ih odvezli policajci, jer je i takvih tamo bilo, ili su pozvali taksi. Drugo jutro nisu znali, gdje su ostavili svoj auto. Nije bilo preporučljivo auto ostavljati u blizini kluba. Ta takve naivce, one prisutne dame bile su poslovne uspješne žene, što i nije bilo daleko od prave istine. Imajući to sve u vidu, naša država i društvo pomalo sliče na taj klub. Osim toga mi smo totalno dementno društvo. Nitko ništa ne zna, ništa nije vidio, niti čuo. Ponašaju se poput ona tri majmuna, koji ne vide, ne čuju i ne znaju. Predsjednik države ne želi biti takav. On zna i želi javnost s tim upoznati. Zato smo ga i birali. Male su mu ovlasti, ali mu je moć velika. Biralo ga je neposredno preko milijun građana. Proći će još puno vremena. Možda čak Sava krene prema Sloveniji, u nas će teorija ići šumom, a praksa drumom i obrnuto, prema trenutnim potrebama.
 
Tko se boji istine. Zna se! Oni koji su neistinom došli na vlast, obogatili se, osilili, zaboravili svoje porijeklo, prošlost, uzoholili se, jeli su voće sa zabranjenog stabla, htjeli biti poput Boga. E, to ipak ne može. Goli i bosi otjerani su iz raja. Zbog tih i takvih drugi bježe od pakla. Svojim znanjem sposobnostima, vještinama, umijećem, radom djelovanjem, zalaganje, obogaćuju druge zemlje, unapređuju njihovo društvo, sebi i svojoj djeci osiguravaju jednake šanse, sretniju budućnost, slobodu i pravnu jednakost.
 

Ankica Benček

Uspješnost poslovanja ne ovisi od toga koji je oblik vlasništva, već od toga kako se upravlja tim vlasništvom

 
 
Kolumnist Zvonimir Despot (jer analitičar svakako nije), 21. 9. 2020. je u svojoj nazovi analizi, izjavio da ga „boli glava“ slušajući neka razmišljanja o tomu da nije idealno sve što je privatno (osim naravno za privatne vlasnike), pa je s takvom 'glavoboljom' smislio „genijalnu“ i ujedno iskreno rečeno i bedastu konstataciju da je – „Janaf još jedan dokaz da treba privatizirati gotovo sve državne tvrtke“! Despota možda zaboli glava svaki puta kada se netko usudi posumnjati u to da privatni vlasništvo, ili ono što se Z. Despot ne usuđuje izreći - kapitalizam, „kraj povijesti“, pa takvima odmah poput političkih demagoga odmah „nabija na nos“ da kliču „Živio Tito!“, mada to nitko od njih nije ni rekao, a kamoli izjavio. No to nije ništa neobično, jer sve kapitalizmu i privatiziranju sklone prodane duše tako postupaju.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn%3AANd9GcRLRJGASP4GmsOZrvgMOc9Jm17N9pHSrSKn3A&usqp=CAU
Ono što je žalosno i obeshrabrujuće, glede toga da Večernji list čita stotinjak tisuća čitatelja, je to da ih se za njihov novac koji plate za Večernji list, pokušava i nažalost često i uspijeva, namjerno dezinformirati i navesti da povjeruju nekim kolumnističkim glupostima poput ove tvrdnje Z. Despota da je Janaf trebao biti privatiziran. Ne ulazeći u nagađanja je li Z. Despot pri tomu mislio da ga je trebalo privatizirati 'dajući' ga MOL-u, Čermaku, Tedeschiju, Rajiću ili komu drugome, postavlja se pitanje, kako Z. Despotu od silne 'glavobolje' nije palo na pamet da možda nije u tome što je Janaf državna tvrtka, već što se takve tvrtke daju „u ruke“ upravljačkim strukturama u kojima su ljudi podobni stranački „vojnici“, a ne oni koji žele i znaju pošteno voditi tvrtke, a ako to ne rade tako onda ih treba odmah smjenjivati i postaviti pitanje njihove odgovornosti.
 
Nevjerojatno kako 'glavobolja' sprječava Z. Despota da se prisjeti Kutle, Todorića i brojnih privatizacijskih investitora, vanjskih i domaćih, koji su ili predmeti istraga ili pokupili novac koji su 'dobili' a ne zaradili, privatizacijom, i odmaglili iz Hrvatske? Korupcija je jedan od uobičajenih 'modus vivendia' u funkcioniranju kapitalizma odnosno privatnovlasničkog poslovanja, a da su korupcija, klijentelizam, kriminal jednako često zastupljeni i u društvima kapitalističkog i nekapitalističkog ustroja. Z. Despot od silne svoje 'glavobolje' ne uspijeva shvatiti da bez obzira na to kakav je ustroj gospodarstva, privatničko ili javno odnosno državnovlasničko, ljudi su oni koji ga čine dobrim ili lošim, ljudi su oni koji loše ili dobro upravljaju nekom imovinom, ljudi su oni koji su podložni pljački, korupciji, nepotizmu ili zlorabi funkcija, a ne sustav. A sustav je utoliko kriv ako ne kontrolira što se radi.
 
Poštovani, pokojni, prof. Vladimir Pertot sa EFK-a u Zagrebu je davno rekao da uspješnost poslovanja ne ovisi od toga koji je oblik vlasništva, već od toga kako se upravlja tim vlasništvom, no bilo bi previše očekivati da Zvonimir Despot zna nešto o prof. Pertotu i onome što je on zastupao glede značajna oblika vlasništva na uspješnost poslovanja općenito, a posebno u sektoru gospodarstva. Čitatelje Večernjeg lista pak možda 'zaboli' glava kada čitaju ovakve „analize“, pa bi bilo dobro da ih je takvih sve manje!
 

Laslo Torma

Hrvatska mi je na prvom mjestu…

 
 
Svim mojim prijateljima na facebooku, koji su lajkali i komentirali, njih preko 260, moj komentar o strahu od Andreja Plenkovića, izražavam od srca iskrenu zahvalu. Taj je komentar bio svojevrsni eksperiment o razmišljanju i raspoloženju mojih FB prijatelja ne samo o Plenkoviću, nego i sadašnjem teškom stanju u našoj domovini Hrvatskoj, koje se svakog dana razvija u sve lošijem smjeru.
https://mc.webpcache.epapr.in/mcms.php?size=large&in=https://mcmscache.epapr.in/post_images/website_350/post_15672404/thumb.png
Oduševljen sam što je taj eksperiment, unatoč relativno malom uzorku, pokazao da veliki postotak hrvatskog naroda, u domovini i u iseljeništvu, i danas čine istinski i iskreni domoljubi koji su duboko razočarani, ali nisu odustali od borbe za Hrvatsku. Puno toga ukazuje da ti domoljubi čekaju pravi trenutak i prave vođe koje će stati na čelo novog bezkompromisnog državotvornog i demokratskog pokreta za djelotvoran otpor onim snagama u Hrvatskoj koje po svaku cijenu žele uništiti današnju hrvatsku državu.
 
Bez obzira na veliku osobnu žrtvu (jer mi svaki dan dolaze nove suptilne prijetnje) i još veću potencijalnu ugrozu mojeg zdravlja, do sredine mjeseca listopada objavit ću novi prijedlog i pokušaj da se mi državotvorni domoljubi organiziramo oko jedne političke platforme, u borbi protiv raznih neprijatelja čiji je cilj uništenje Hrvatske i hrvatskog naroda.
 
Dvoje ili troje ljudi je na moj komentar odgovorilo kako ne lajkaju moje postove zato što sam u nekoliko navrata kritizirao Miroslava Škoru i Domovinski pokret. Premda sam to već u više navrata pojasnio, i ovom prigodom želim odlučno izjaviti kako protiv Miroslava Škore nemam ništa osobno. Sve moje kritike bile su isključivo usmjerene na Škorin politički program i njegova određena politička stajališta, s kojima se kao stvaratelj hrvatske države, diplomat i novinar nisam slagao, na što po Ustavu Republike Hrvatske imam potpuno pravo. Sukladno tom pravu na slobodu javnog govora i izražavanja, Škoro nije jedini političar čiji sam politički program javno kritizirao. S druge strane, ako se u doglednoj budućnosti politika Miroslava Škore i Domovinskog pokreta promijeni i postane daleko jasnija i vjerodostojnija, daj Bože da bude tako, bit ću prvi koji će to pozdraviti i još jedanput ću Škori ponuditi moju punu i bezuvjetnu suradnju.
 
Nije korektno niti pošteno kad mi neki štovatelji Domovinskog pokreta čestitaju na mojim žestokim i kritičkim političkim komentarima o politici Josipovića, Milanovića, Kolinde Grabar-Kitarović, Plenkovića, Pupovca, Beljaka, Bernardića itd., da bi me ubrzo potom razapinjali zbog ponekog opravdanog i kritičkog komentara na račun Škore i Domovinskog pokreta. A posebno je tragično i razočaravajuće što neki ljudi, koji su bili na izbornoj listi Domovinskog pokreta za Sabor, moje Facebook tekstove o Škori koriste u svojoj profesiji da bi ostvarili materijalnu dobit. Kako je to nisko i jadno. To može raditi samo totalitarni jugo-komunistički mentalni sklop.
 
U ovom trenutku, iz više razloga, nisam u mogućnosti iznijeti imena tih ljudi, ali kad ih jednog dana, nadam se ubrzo, objavim s dokazima, mnogi će članovi Domovinskog pokreta, koji su iskreni domoljubi, shvatiti da se iza fasade tih navodnih domoljuba nalaze osobe koje su spremne učiniti veliku štetu ljudima koji su cijeli svoj život radili i borili se za Hrvatsku, a da od Hrvatske nisu ni malo profitirali, nego jako, jako puno toga izgubili i žrtvovali.
 
Ako moji progonitelji misle da će me natjerati da izvršim samoubojstvo poput hrvatskog viteza Zvonka Bušića onda su u teškoj zabludi. Istina, sada to mogu otvoreno i javno priznati, o samoubojstvu sam intenzivno razmišljao samo jedno vrijeme nakon smrti moje nikada prežaljene supruge Janje. Jednostavno, nisam se mogao pomiriti da više nema moje srodne duše u svakom pogledu, a posebno kad je bila riječ o ljubavi prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Tu ljubav i privrženost Hrvatskoj Janja je tisućama puta pokazala u danas mnogima nezamislivo teškom i opasnom razdoblju Domovinskog rata. Odlaskom Janje na drugi svijet za mene je prestao svaki smisao nastavka života u državi koja se od države hrvatskog naroda pretvorila u progonitelja svega što je hrvatsko, a naročito hrvatskih branitelja, što je i Janja bila. U Australiju se nisam želio vratiti, jer sam već davno za vrijeme političke emigracije u toj zemlji sam sebi obećao da ću kad umrem biti zakopan u Hrvatskoj i svojem rodnom mjestu - Pleternici.
 
Drugi, jednako važan razlog mojeg psihičkog šoka i razmišljanja da si oduzmem život, bio je nezamislivo okrutan odnos pojedinih ljudi u hrvatskom zdravstvenom sustavu tijekom Janjine teške bolesti. Nisam mogao procesuirati ni razlog ni mentalni sklop ljudi koji su Janji odbili dati potreban lijek na početku liječenja od vrlo teške bolesti. I danas mi je još uvijek nejasno kako je to bilo moguće. Kakvi su to karakteri koji su se mogli na tako bezosjećajan i okrutan način odnostiti prema hrvatskoj dragovoljki i prekrasnom ljudskom biću u pedesetim godinama života?
 
Danas, gotovo pet godina kasnije, razmišljam samo o meni ključnoj sastavnici mojeg života - kako pomoći da se Hrvatska izvuče iz ovog zla u kojem se nalazi. Ništa mi više u životu nije važnije nego pokušati dati sve što mi je u ovim zrelim godinama ostalo kako bih svojim znanjem i iskustvom makar malo doprinio nužnom političkom preokretu u Hrvatskoj. U toj mojoj čvrstoj odluci može me spriječiti samo dragi Bog, teška bolest ili naručeno političko ubojstvo. Ja sam danas DISIDENT I PERSONA NON GRATA (nepoželjna osoba) u državi koju sam stvarao daleko prije pojave HDZ-a i Franje Tuđmana, bez čije odlučne i mudre politike mi Hrvati bi danas bili potlačeni u novoj zajedničkoj državi sa Srbijom, u koju nas hrvatske političke izdajice žele još jedanput ugurati.
 
Dragi hrvatski domoljubi, ja sam spreman preuzeti svaku ulogu, pa i onu najnevažniju, u stvaranju moćnog državotvornog pokreta ili stranke, ne zbog nas i naših osobnih interesa, nego zbog naše drage domovine Hrvatske koja svakim danom sve očitije nestaje pred našim očima, a mi to mirno gledamo i tražimo razloge zašto nam se to događa. Razlog smo mi sami, i samo mi sami, udruženi u novi pokret, možemo zaustaviti proces rastakanje hrvatske države, koji je već daleko odmakao. Rođeni smo slobodni, ne dozvolimo da umremo kao robovi. Hrvatska je naša i mi je moramo vratiti u naše ruke.
 

Antun Babić

Anketa

Tko je naredio uhićenje predsjednika Uprave JANAF-a?

Utorak, 29/09/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1650 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević