Get Adobe Flash player
Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Na redu je Plenković - da Pupovca smijeni ili...

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Na "aktualcu" gledala sam ponašanje jednog...

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Politički i sociokulturni uljez u HDZ     Sintagmu...

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Izmišljamo školu za život po mjeri HNS-a....

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Urednik časopisa "Informatologia Yugoslavica" i savjetnik Franka...

  • Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:16
  • Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:08
  • Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    srijeda, 19. rujna 2018. 17:58
  • Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    srijeda, 19. rujna 2018. 18:43
  • Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:05

Istarski Hrvati žrtve dugogodišnje IDS-ove politike odnarođivanja i stvaranja tzv. istrijanske nacije

 
 
Naš narod dokazao je svima i svakom da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati. Proglas Narodnooslobodilačkog odbora za Istru narodu Istre o priključenju matici zemlji i ujedinjenju s ostalom hrvatskom braćom, Pazin, 13. rujna 1943. ISTARSKI NARODE! Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje. U ovim odlukama...
http://crnemambe.hr/images/001-images/01/lili-istra-1943-13092018-nasl.jpg
ISTARSKI NARODE!
Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje.
U ovim odlučnim časovimanaš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati! Svojim vlastitim snagama, ne čekajući da im drugi donesu slobodu, Istrani su ustali, jurnuli na kasarne uhvatili čvrsto oružje u svoje ruke, da njime brane svoje pravo i slobodu. Otvorena su vrata zloglasnih tamnica, i pušteni na slobodu dični sinovi nikad pokorene Istre. Ne ćemo više nikad dozvoliti, da se našom sudbinom drugi poigrava.
 
RODOLJUBI  ISTRE!
Talijanski garnizoni u našim su rukama. Talijanski vojnici bježe sa naše rodne grude. Prvi put u našoj istoriji uzima narod kormilo u svoje ruke. Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom.
ISTRANI!
Držimo čvrsto oružje u našim rukama! Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo svoji na svome. Budimo disciplinirani i slušajmo upute naše narodne vlasti: naših NARODNO-OSLOBODILAČKIH ODBORA.  To je Proglas Narodno-oslobodilačkog odbora Istre, koji je pročitao Ljubo Drndić nakon što je Joakim Rakovac otvorio skup u Pazinu 13. rujna 1943. godine. U odluci od 13. rujna 1943. godine se niti jednom rječju ne spominje Jugoslavija, makar je predsjedavajući Joakim Rakovac bio član Komunističke partije Jugoslavije, a član te partije je bio i Ljubo Drndić, koji je odluku napisao i pred odbornicima pročitao. Potvrđeno je da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati. Zanimljivo je da je Proglas upućenISTRANIMA, a ne Istrijanima. U Proglasu nigdje nema spomena Tita, Komunističke partije Jugoslavije, niti priključenja Jugoslaviji!
 
Što se tiče Titovih zasluga za povratak Istre u Hrvatsku, kako  su komunisti trubili 70 godina i to ne Hrvatskoj, nego Jugoslaviji, treba reći da u stvaranju otpora fašizmu najvažniju ulogu nisu imali komunisti, već istarski hrvatski narodnjaci (uglavnom ugledni seljaci s velikim političkim utjecajem u narodu koji su svoju antifašističku djelatnost započeli već dvadesetih godina 20. stoljeća) i istarsko narodno svećenstvo (Božo Milanović, Zvonimir Brumnić, Josip Pavlišić, Srećko Štifanić i mnogi drugi). Naime, o djelovanju Titovih komunista u Istri do kapitulacije Italije u rujnu 1943. nema nigdje vjerodostojnih pisanih dokumenata, tako da  neko tadašnje političko djelovanje Komunističke partije Hrvatske (KPH) u Istri nije moguće dokazati.
 
Prvi otpor talijanskom fašizmu pružili su istarski seljaci sa Proštine (Sela Šegotići, Pavićini, Krnica...) Proštinska buna, pobuna seljaka Proštine protiv fašističkog terora, odreda Squadrista započeta na početak veljače 1921., a ugušena 5.travnja 1921. godine.Istodobno u susjednoj Labinštini odvijao se pokret rudara poznat kao Labinska Republika, To je otpor ugnjetavanoga stanovništva fašističkim paravojnim i paradržavnim grupacijama, koje su nakon talijanske okupacije uz prešutan pristanak službenih vlasti, terorizirale Hrvate i Slovence te ideološke neistomišljenike u Istri. Radi zastrašivanja pučanstva fašističke su skvadre upadale u istarska sela. Prvi takav pohod u Krnicu i Proštinu poduzele su u noći 2. na 3 veljače 1921. godine, drugi sredinom ožujka, a treći početkom travnja iste godine. Zbog toga su Proštinari odlučili pružiti organizirani otpor. Glavni organizator otpora bio je  dr. Ante Ciliga iz sela Pavićini.
 
Postrojbe regularne talijanske vojske i policije s 400-injak pripadnika, te sa 100-injak članova fašističkih squadra upale su u proštinska sela 5. travnja 1921. i slomile otpor tamošnjih tristotinjak slabo naoružanih seljaka. Fašisti su spalili selo Šegotiće te još nekoliko kuća u ostalim selima. Od 400 osoba privedenih u puljski istražni zatvor, protiv 12-orice pokrenut je kazneni postupak, ali su odlukom talijanske vlade potpali pod opću političku amnestiju i oslobođeni daljnjega sudskoga progona.
 
Opći oružani narodni otpor u Istri protiv fašizma započeo je odmah nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine, spontanim vojnim akcijama većega broja stanovnika Istre. Pod oružjem bilo ih je oko šest tisuća. Ponovno, osim individualnog sudjelovanja pojedinih članova KPH, nema njezine zabilježene organizirane aktivnosti, a vodstvo KPH nije ni znalo što se tamo događa. Nadalje, u Pazinu 13. rujna odbor sastavljen od istarskih seljaka, narodnjaka, radnika, svećenika, građana i Talijana prihvatio je proglas (Pazinske odluke),. Ni o tom događaju KPH tada nije znala ništa. Saznaje to tek kada istarski izaslanik donosi proglas u Otočac, njihovo tadašnje sjedište. Dakle, najvažniji vojno-politički događaji u Istri dogodili su se bez znanja i organizacije KPH.
 
Nakon saznanja o događajima u Istri, Tito šalje svoje političke komesare Jakova Blaževića i Savu Vukelića da te istarske rodoljube stavi pod zapovjedništvo KPH. U Pazinu je 25. i 26. rujna 1943. godine održan Sabor istarskih narodnih predstavnika na kojem je izabran privremeni Pokrajinski odbor za Istru, te potvrđena odluka o  sjedinjenju s Hrvatskom i Jugoslavijom. Donesene su i odluke o ukidanju talijanskih fašističkih zakona, o promjeni nasilno potalijančenih imena i prezimena i toponima, o otvaranju hrvatskih škola, i o priznavanju nacionalnih prava talijanske manjine. Te su odluke potvrđene na drugom zasjedanju ZAVNOH-a u Plaškom  a u studenom je odluke ZAVNOH-a potvrdio i AVNOJ na drugom zasjedanju u Jajcu.
 
U odlukama od 26. rujna 1943. godine se pod očitim utjecajem političkih komesara  koje je Komunistička partija Jugoslavije bila  uputila u Istru - spominje ime Jugoslavije, kojega u ranijoj odluci od 13. rujna 1943. godine uopće nema, pa je naravno taj dan uzet kao datum pripojenja, a ne 13. rujan kako je u stvarnosti bilo. A još je zanimljivije da se IDS sasvim oglušio i zanemario tekst Proglasa iako su se stalno razmahivali svojim antifašizmom i antihrvatstvom. Preporučam im da ga nauče napamet! Trebat će im!
 
ŠTO JE PRETHODILO PROGLASU?Raspadom Austro-Ugarske monarhije nakon Prvoga svjetskog rata, Istra je Londonskim ugovorom iz 1915 godine, kojim je za ulazak u rat Italije na strani sila Antante, Italiji obećana Istra, grad Zadar, otoci Cres i Lošinj, Lastovo i Palagruža, te slobodna država Rijeka. To je sve potvrđeno Rapallskim ugovorom 12. studenog 1920, godine između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije. Međutim talijanski odredi squadre- squadristi  ušli su u Istru i prije potpisivanja Rapallskog ugovora. U noći sa 31. listopada na 1.studeni 1918. godine talijanski diverzanti ušli su u puljsku luku i minirali admiralski brod Viribus Unitis. Sa njim je potonulo oko 400 mornara, pretežno Hrvata i zapovjednik Janko Vuković Potkapelski. Nakon toga squadristi su neometano ušli u Istru, a Rapallskim ugovorom je samo potvrđeno! Talijanski fašisti zaveli su teror! Tako su 13. srpnja 1920. godine zapaljeni i uništeni slovenski Narodni dom u Trstu i hrvatski Narodni dom u Puli; 24. Ožujka 1921. godine fašisti su zapalili knjižnicu čitaonice Bratimstvo u Narodnom domu u Voloskom; 8. studenog 1921. godine zapaljen je Narodni dom u Svetom Ivanu, a sljedećega dana u Rojanu, oba na periferiji Trsta. Uvedena je talijanizacija imena, prezimena, toponima, pa čak i nadgrobnih spomenika. Hrvatski učitelji su protjerani, a iz Italije dovedeni talijanski. U tom razdoblju Istru je napustilo preko 50.000 tisuća istarskih Hrvata, odselivši u Zagreb, Osijek i Ameriku. To je bio prvi egzodus Istrana.
 
Nakon kapitulacije Italije, dolaskom komunista na vlast, počela je velika odmazda protiv Talijana, istarskih narodnjaka i istarskog svećenstva. Komunisti su pobili sve istarske narodnjake, među kojima je bio i otac biskupa Ivana Milovana, kojem se izgubio svaki trag, nakon što su ga izvukli iz kuće. Strahom i progonom od strane udbaških i komunističkih struktura izazvan je i drugi egzodus istarskog stanovništva, pri kojem se računa da je iz Istre iselilo oko 200 tisuća stanovnika. Ukupno je ubijeno 15 svećenika i 3 bogoslova u Porečko-Puljskoj biskupiji. Među ubijenima je i Miroslav Bulešić, kojeg su komunisti zaklali, a proglašen je blaženim 29. rujna 2013. godine u velebnoj puljskoj Areni.
 
Kako proces pripojenja oružjem nije uspio u cijelosti, jer su saveznici  inzistirali na pregovorima s Talijanima koji nisu bili zadovoljni, Tito je poslao u Trst po Božu Milanovića, istarskog svećenika, koji je preuzeo mirovne pregovore u Parizu na strani jugoslavenske delegacije. Uspjeli su savezničkoj komisiji dokazati da je većinsko stanovništvo u Istri hrvatsko i to na osnovi 'Spomenice hrvatskog svećenstva u Istri Savezničkoj komisiji za razgraničenje Julijske krajine' donesene u Pazinu 12. veljače 1946. godine. 'Spomenicu' je donio ' Zbor Svećenika sv. Pavla za Istru, a potpisali su je predsjednik Tomo Banko, tajnik don Miroslav Bulešić, odbornici Božo Milanović, Leopold Jurca, Josip Pavlišić, Antun Cukarić i Srećko Štifanić, kao i 48 članova odbora. Svećenici su u 'Spomenici' prikazali sve strahote koje su od talijanskih fašista podnosili Hrvati naročito svećenici od 1918. do 1943. godine. godine, ali je Istra i pored toga ostala nastanjena u velikoj većini Hrvatima, pa zbog toga treba zauvijek pripasti jedino Hrvatskoj.
 
Na pariškoj Mirovnoj konferenciji donesena je odluka da Istra pripadne Hrvatskoj skupa sa gradom Zadrom i otocima Cres, Lošinj. Lastovo i Palagruža! Talijani i svi ostali koji su iselili, jer nisu htjeli živjeti u komunizmu, osnovali su udrugu Esula, i svakog 10. veljače, obilježavaju Dan sjećanja na stotine tisuća iseljenih iz Istre. Hrvati koji se spominju u Proglasu, postali su žrtva dugogodišnje IDS-ove politike marginalizacije, odnarođivanja i negiranja, sa ciljem stvaranja neke njima istrijanske nacije, koja im ne prolazi.
 

Lili Benčik

Neki su se proljećari dobro namirili

 
 
Puno se komunista uključilo u Hrvatsko proljeće kako bi imali bolju startnu poziciju za bolji život i bogatstvo. Sada im pravi proljećari gule maske, ali ih Zidić i Budiša aboliraju i još kažu da treba učiti od ljudi koji ne misle kao mi. Tko smo to „MI“. Prvo je bilo ubijanja, pa robijanja od 1945., i još ranije a bome i kasnije. Zanimljivo je da smo 1991. godine počeli učiti od njih. Kojih njih? Pa od onih koji su bili komunisti, u Partiji, u UDBI, u KOS-u, u OZNI, ali poslije i u bankama, sveučilištima, fakultetima, poduzećima, školama, bolnicama, kulturi i diplomaciji.
https://i1.wp.com/www.historiografija.hr/wp-content/uploads/2017/03/HRVATSKO_PROLJECE.jpg?resize=688%2C280
Odjednom, nije se moglo kupovati oružje bez provjerenih, pa poslije pušaka i topova i opreme. Krenuli su pljačke na poduzeća, banke, industriju, lokacije, vile, gradilišta, klubove i proslave, investicije, kredite i dugove. I narod postade blokiran i zarobljen i otvorena vrata prvo u staru prijateljicu našu Deutschland Über alles, pa sada Ireland. Što se tu sada Budiša gura i ističe padanje pozlata, a gurao se do Pantovčaka i nitko ga ne htjede. Zidić se na Božu Novaka oslanja kao na spomenik jer moramo se pomiriti. S kime, sa cinkarošima, agentima, labradorima, s petom kolonom, Z-4, i autoritetima medijskih piskarala?
 
Prvo su Ivicu Račana smjestili na Mirogoj preko puta Tripala, kojem se po grobnici vidi bogatstvo još od sinjskih hajduka i gusara. Ivica je bio sirotinja kao i Leko, samo vile u Kamanju, vila na Braču, stančina na Zrinjevcu, Badalićevoj... Čovjek bi rekao ne zna se kruha najesti, ali je znao oružje Teritorijalne obrane Hrvatske dati JNA. I pametni Budiša njega izabere za partnera, uspon na Pantovčak, a oni, SKH-SDP i sl. kajla Budiši u leđa i niže. To mu je i trebalo, neka se uči od njih kako kaže Igor Zidić dugo godina u hladovini platana na Zrinjevcu.
 
Pa zašto sam ljutit i ogorčen? Budiša na promociji velevažne  monografije o „Hrvatskom proljeću“, u kojoj govore i udbaši i robijaši – fale četnici, fali i lustracija o kojoj šuti čak i MH o političarima da i ne govorim, i prepoznaje jednoga robijaša iz tih vremena - Marohnića sa 2,5 godina zatvora, sjeća se Hrvoja Požara akademika. Kakve on ima veze sa Hrvatskim proljećem? Kaže bilo je ljudi koji se nisu bojali. Ali zato i vrlo znakovito ne sjećaju se njih dvojica niti itko iz MH ili iz politike iz godine 1965., čak niti Šeks i njegov privatni biograf golemoga sudskog procesa na Zrinjevcu, poznati strogi sudac Milko Gajski i stotinjak studenata uglavnom sa Građevine 'pohapšenih' nakon akcije bacanja letaka s Nebodera na Ilicu i kod Savskoga nadvožnjaka, i jer su osnovali tajnu grupu HOP - Hrvatski oslobodilački pokret, koji se zalaže za samostalnu i slobodnu Hrvatsku i odcjepljenje od tamnice naroda SFR Jugoslavije i zločinca druga Tita za kojom i danas u Hrvatskoj mnogi – plaču jer, bilo nam je bolje, nekima naročito.
 
Studente redom odvedoše u KPD Stara Gradiška na teške robije od 9 godina (Branimir Petener) pa manje (Zvonko Marić zvani Mara i dr.). Ne mogu ih sve nabrojiti. Napisao samo o tome tekst koji je jedino objavio Glasa Koncila. Vijenac MH niti slučajno. Zanimljivo za Ivicu Miškulina profesora na Katoličkom sveučilištu, tu su robijali Šeks i Mesić po pola godine i to kao šefovi daljinskog upravljača TV u dnevnom boravku, ali su tu bili i „ratni robijaši“ od 1945. godine koje su držali ponekad i mjesecima u „mračnjačama“ pod zemljom i onda zatukli na mrtvo ili bi ih ubijali nakon puštanja sa 20-godišnje robije. Evo to su hrvatski mučenici o kojima treba pisati monografije i neka ih Blaženka stavi pod obvezatan novi školski program. Znam da bi se i Jokić i Budak složili jer oni i branitelji iz Domovinskoga pobjedničkoga rata su TEMELJ današnje Hrvatske.
 
Eto zato je to proljeće i dijelom FARSA jer su ga ugrabili komunjare i  i prisvojile Hrvatsku sebi za pljačkanje. A ovi studenti su odslužili kazne, neki sudjelovali u Domovinskom ratu - Petener, Vukić i drugi. Neki su se proljećari dobro namirili. Nije slučajno da je Hrvatska takva kakva je jer su je krivi ljudi oteli i ogulili, narod ostavili nezaštićen, resursi pokradeni i izručeni svjetskim hohštaplerima, a naš Francek da vidi što rade okrenuo bi se u grobu. Amen!
 

Stjepan Nikolić, dipl. ing., Zagreb

Ždrepčeva krv nije voda

 
 
Ako djecu odgajaju roditelji, neodgojene moraju edukatori.
Ako je zadnja rupa, možda nije na svirali.
Ako su u selu seljani, u gradu su seljaci.
Biti lojalan nije zanimljivo, ni moderno.
Bolja je eno, nego etno ponuda.
Bolje je biti crnokožac nego debelokožac, ne moraš se umivati.
Bolje je trpati nego tepati.
Brak je mnogima mrak, rijetkima zora.
Dovitljivi Slavonci po žegi skoče u bunar.
https://i.ytimg.com/vi/7B8s5WQWQ_I/maxresdefault.jpg
Glupe se da naučiti, ali zatucane jok.
Iskusne tvrde da nije važno je li dug ili kratak fitilj, samo da mu dugo gori.
Izgleda da nekima još nije jasno je li Pelješki most u Hrvatskoj ili u BiH.
JAL – Jednom ali ludo.
Jesu li to žene ili političarke potsjetile nas na povampireni - seksizam?
Kakav je čovjek koji nije barem magister?
Kako svirači lupaju tako se pjevači deru.
Kažu da žene dobivaju samo 15 posto, jer toliko i daju.
Kod nas je razvijen samo ženski seksizam, jer je muški zakržljao.
 
Koga se predugo gustira, brzo se izgustira.
Konjskim repom diče se i kobile.
Korupcija je ipak naša najnjegovanija i najuspješnija tradicija.
Kakve je naobrazbe žensko koje i noću na tjemenu drži tamno crne očale.
Krv (ako je ždrepčeva) nije voda.
Lako je laprdati u demokraciji.
Magarci nose, a konji vuku.
Ministar uprave je srušio učiteljice samo zbog tog seksizma.
 
Mlade pederčiće nisu napravili pederčine.
Mladići se s djevojkama najprije usuglašavaju, a onda komuniciraju.
Može li batinaš voljom naroda postati europarlamentarac?
Na jednom oku žuta pjega, na drugom siva mrena, a iza očna stražnjica.
Najpoštenije je kad utakmica svrši OO.
Najveći su problem stari koji od dosade pretražuju kante i okolo šaraju.
Nakon tučnjave nije u životinjskoj opasnosti.
Navodno još ima poštenjaka, a tko im je kriv?
Neke cure imaju kolekcije hlača s raznim rupama.
 
Neki  tramvajci voze poput mladića, često trzaju i cukaju.
Ne treba mu umjetničko ime kada je poznat i policiji.
Neki su toliko oduševljeni pojavom na ekranu da se smijulje i u tuzi.
Nekoć su muški znali biti opasni, danas nažalost više nisu,
Nije sudac zvijer da ga igrači love.
Nitko se neće ili ne može crveniti jer bi odao stranku.
Od svih resursa najpoznatija je mržnja.
Piše o turističkoj ponudi Istrana, a ne piše što sve nude Istrijanke.
 
Pjevaču na grobu pjevaju, a humoristu se cerekaju.
Pod suncem je podnošljivije nego na suncu.
Politički život: Sjaši kurta da uzjaši murta.
Poluciju ne treba zvati.
Postoji li gdje kakav lijek za čišćenje jetre i džepova?
Poštenju vas uče roditelji, ako vam ustreba.
Pravi športaš ne zna za podcjenjivanje i precijenjicanje protivnika.
Prije će nam dosaditi seksizam nego seks.
 
Protiv seksizma treba se boriti od kolijevke i malih nogu do rješenja.
Rep imaju kujice i curice.
Rješenje za pronatalitet su neke rodilje koje bi se trebale profesionalizirati.
Samo spominju uređene države, a koga briga za neuređene?
Savjet turistima: Napunite boce, rezervoare, mobitele i lisnice karticama.
Seksizam je ideologija, a žene bi htjele da je stvarnost.
Seksizmom se bave feministi i feministkinje s posebnim potrebama.
Seljačina ima i u selu i u gradu.
 
Sladoled je samo za one koje znaju lizati.
Sramota je prastara riječ nepoznata značenja.
Srećom Mijo njima i nama zabijo.
Svaka druga drúga želi drugog drûga.
Svaki pravi tip ima svoj logotip i stereotip.
Sve je više štetočina jer je ponestalo DDT.
 
Tko ne može opisati riječima neka pokuša slovima.
Trener: Trebalo je iskoristiti njihovu rupu.
U autu nije rješenje klima, već otvoreni prozori i vrata.
Vakula izgovori pola riječi, a drugu polovicu moraju slušatelji.
Većina više voli velečasne, jer znaju praštati.
Vlada još uvijek ne uviđa da je seksizam naš najteži problem.
Zahtjev za promjenom je potreba za rušenjem postojećeg.
Zašto se ljudi opoštene – prekasno?
 
Zašto se neke ljeti raskreče?
Zašto se pjevači pjevajući mršte i ljute?
Zašto su ženske protiv pravih muških, a nisu protiv prirodnih neprijatelja
Zatucani: Prihvaćam sve, samo mi ne dirajte moju kaljužu.
Žene isticanjem seksizma potiču muški šovinizam.
Željka je više željna nego poželjna.
 
U ustima žvaka, na nozdrvi nagubnjak, na tjemenu sunčane očale, u ušima slušalice – to je imidž.
 
Očito da nije dovoljno što majke doje nekoliko mjeseci umjesto do pune punoljetnosti novorođenaca.
Umjesto neuspjelog ministarstva za korupciju, treba osnovati neko ministarstvo protiv korupcije.
Političari tvrde da je feminizam i seksizam opasniji od nacionalizma i šovinizma.
Problem počinje s feminizmom, pa seksizmom, sve do šovinizma i anarhizma.
 
ODGOVORNA PITANJA
 
Moramo li svi osobno govoriti hrvatski, ako ne moremo?
Nȅmoramo?
 
Ako hrvatski pripada jezikoslovcima, zašto ne bi šume šumarima?
Jer su šumasti.
 
Ako je „biti na konju“ frazem, je li biti na kobili fraza?
Ako je konj, nije kobila.
 
Ako je izvještaj postao izvješće, je li namještaj namješće?
Kako se namjesti.
 
Jesu li anarhisti u rodu s arhaistima?
Svojta i cipandl.
 
Hrvatski bi trebalo oporaviti i umjesto standardni nazvati stabilnim.
E toga se nitko nije sjetio.
 
Divim se Romima što poštuju svoj materinski ciganski.
I to je rodoljublje.
 
Smije li se i neubrojivi proglasiti neuračunljivim?
Zavisi?
 
Čuveni jezičar: Što se mi trebamo boriti za hrvatski kad ga već imamo?
Neki ga imaju, ali nije upotrebljiv.
 
Jesu li debeli ekavci, a debili ikavci?
Jeste.
 
Je li hrvatski truju koji glasuju?
Ruju.
 
Tko je pomoćnik lektora?
Valjda kolektor.
 
Kažu da nas samo matere uče materinski, a maćehe engleski?
O , jest.
 
Čemu zastarjelica „škola“, a ne moderna educa?
Jer učitelji ne duciraju niti educiraju.
 
Neki ne idu glasovati jer nema glasovačke kutije.
Ta, jezična je demokroacija.
 
Kakva je razlika između ostavine i ostavštine.
Ostavina se daje sprijeda, a ostavština ostavlja straga.
 
Šoferu: Je li bole jedamput ili dvaput?
Bolje je autoput.
 
O hrvatskom odlučuje narod preko svojih predstavnika ili prezentanata.
Valjda prezervativaca.
 
Kupujmo hrvatsko, umjesto ne kradimo hrvatsko!
Je bome da.
 
Prošlost povjesničarima, budućnost naprednima.
 

Martin Jakšić

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Srijeda, 26/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 982 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević