Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Kritičari plaču i za kunama iz HAVC-a i zato što film veliča mrski im Domovinski rat

 
 
Čim sam načuo kako će Antun Vrdoljak snimati film o Domovinskom ratu pa još o generalu Anti Gotovini u središtu teme, poveselio sam se iz dva razloga. Prvo Vrdoljak je sudionik toga rata kao političar, zatim medijski poslenik te još i športski (HOO). Konačno će neki film o tom ratu baratati i s činjenicama, uostalom ma koliko se Domovinski rat nastojao ubiti poslije rata, glavni akter, jedan od, jer još je tu pa je i to  zalog objektivnosti. Ta Vrdoljak je, što je i najvažnije, najveći hrvatski živući filmski (i TV) redatelj, što god o njemu tko mislio i pisao. Naravno kako mi je odmah, isti tren, bilo jasno kako će mu biti „gusto“, imat će protivnika, da ne muljam, neprijatelja „u miru“ više nego li u „tom“ ratu. Tonči Vrdoljak i Ante Gotovina i film, i da se opet ne lažemo Hrvatska. Nju se možda ne će spominjati, ni imenom  nije im još „sjelo“, ali bit će preko filma teškog granatiranja.
https://i.ytimg.com/vi/IzE8qBGdRZ4/maxresdefault.jpg
Nije on jedan od „havconja“ (HAVC) ni „frljonja“, a bio je jedan od Tuđmanovih suradnika, šef ratnog HTV-a - e to mu se ne će ni zaboraviti ni oprostiti i kad-tad će platiti. A prigode li: tema Domovinski rat, general pa jošte k tome Ante Gotovina. Pa kad više nije u Haagu, kad je ovdje, ovdje ga treba skupa s „tim“ ratom i pokopati, barem virtualno, a kao mogući „grobar“ lociran je Tonči Vrdoljak.
 
Za snimanja filma ovdašnja medija baš i nije pokazivala neki interes, signifikantno zar ne. Primjerice imala je i Vrdoljaka i Gorana Višnjića, da navedem samo njih dvojicu, a uočljivo malo medijskih ekspozicija, recimo najmanje sto puta  manje od današnjih ovoga performer-režisera Juričana. Što god otvoriš, prolistaš, tamo je toga da me od njegova „talenta“ jeza hvata, naime od te vrste političkih projekata sluđivanja javnosti i zomboiziranja jedinki. A za Puljskog festivala i poslije sve je bilo jasno već nakon činjenice da se Domovinski rat, „General“, tema, poklopilo s Drugim svjetskim - s čim ako ne s Jasenovcem (kozaračka djeca). Ne vjerujem kako to nije učinjeno čistom planski. Moj problem. Iako je film svejedno u prošloj godini bio najgledaniji, hajka se ustvari pripremala za istoimenu seriju na HTV-u - više je publike. Nakon prve epizode krenuo je i lov koji se poslije svake pojačava. Puca se po seriji (filmu) da se nit' što od buke čuje nit' od dima vidi, nema se milosti, nu film-serija još nekako nije ustrijeljen. Poslije viđenijih  kritičara, a javljala se i najviđenija „oskarovaka“ Veljača, uključila se iz mraka međumrežja i svaka šuša buša, čak i prije.
 
Šuša Buša se razumije u film
 
Nema ona inače pojma što film jest, je li umjetnost, je l' industrija, oboje, možda samo montaža atrakcija, kako se to doista radi - od ideje do „proizvoda“, koliko to košta, koliko, samo usput, košta snimiti tenkovski napad - obranu itd. Al' Šuša Buša sve zna. I odmah je Vrdoljaka Šuša Buša uhvatila na flašici mineralne vode. Nije bilo Jane za Domovinskog rata! Zbilja je Vrdoljak pogriješio što nije u scenu umetnuo bočicu Eviana. Pa još Kaufland 1991. u Zagrebu. Jadna Šuša Buša pojma nema koliko „bljeskova“ u filmovima i na televiziji je do sada progutala, od nagovora na kupnju, do nagovora na kakvu revoluciju. Samo „nešto“ bljesne Šuša Buša ni ne vidi, al' mozak joj registrira i nakon nekoga vremena eto ga, a ona se nije u stanju ni zapitati odakle joj sad to, gdje ga je vidjela. I samo kupi, bidna Šuša Buša.
 
Od kud ona zna kako Jana nije dala koju kunu za snimanje filma, kao i kauf lanac. Pojma nema ni koliko su Šuše Buše poradile na Janinoj besplatnoj reklami, kauf lanca također. Zašto uostalom Šuša Buša loče tolike količine jednoga crnoga gaziranog napitka? Pa ponajprije joj je ta navika iz kina i filmova. I tako kreće - „Gafovi - gafovi“ (u filmu) „baš vam hvala u vama se sloboda rađala“ – i od generala i od Domovinskog rata, a dat će Bog i od Hrvatske. Slijedilo zatim, nakon svake nove epizode repriziranje hajki i lova. Uključili se i (ro)„botovi“, stalni stanovnici među mrežja pa udri po Vrdoljaku, generalu, filmu, Domovinskom ratu… Vrdoljak „mora pasti“. Svakako da sam se od toga odmaknuo i nastavio gledati seriju. U iščekivanju važnijih lovaca. Dočekao sam, dakako, jednoga od njih da mi (nam) iskreno objasni u čemu je štos i zašto se toliko medijski intenzivno dere po tome. Čekao i dočekao Juricu Pavičića. I eto ga 18. I. 2019. U Jul-u pa kaže već u nadnaslovu: “General“ je primjer koji pokazuje kako bi izgledala cijela hrvatska kulturna proizvodnja da se konzervativna rekonkvista domogla žuđene kontrole nad njom“. Ništa više iz ovoga poduljeg uradka ne treba čitati. Niti brojiti sve koje je za svjedoke sebi u prilog uzeo. Čak i uz dozu gadljivosti admirala Lošu (admirale, admirale). (Poslije se javilo još bojovnika, pa, ružno, nažalost i general Rahim Ademi, što je sa stajališta njihove  vojničke sujete razumljivo, s drugih ne, dapače, pa to ne ću komentirati.) Sve ostalo u tom Pavičićevom tekstu je nevažno, osim možda žal što lovu od HAVC-a, umjesto Vrdoljaka, nisu pozobali pravi „havconje“ i „frljonje“, a ne jedan Vrdoljak. Tek ću zaključiti: Tako vam to izgleda kad „kulturnom proizvodnjom“ - točna sintagma - gospodari komunistička iredenta (može i kontrarevolucija) maskirana u liberale (taktika, inače smrtne neprijatelje). Osim što njome vlada bavi se i likvidacijama neprijatelja, zasad u virtualnom svijetu. A taj je stvarniji od stvarnoga.
 
Ona kao onaj Beljak ne žali zbog „malo“ ondašnjih likvidacija, već i danas - likvidira. Je l' „General“ možda zadnji film o Domovinskom ratu koji je imalo o „tome“ nešto iskreno i zanimljivo, atraktivno, htio reći? Ili je presuda, pa i egzekucija, već stigla: gledat ćete ubuduće samo „havconje“ i „frljonje“, a za desert Veljačine destilirane sapunjare, supunjare od sapunjara. Dežurni kritičar: Jurica Pavičić. U njima će se smjeti pojaviti bočica Jane i reklama za Kaufland. To bi uostalom u tima i sličnima i bilo najvažnije. Takav bi to bio sistem - šarm kapitalizma i lova za elitu, a batina iz komunizma. Za narodne mase. Kako stvarna, tako i mentalna.
 

Mato Dretvić Filakov  

Nije li to vraćanje duga svojim sponzorima?

 
 
Ruski veleposlanik u Hrvatskoj Anvar Azimov osobno je novoizabranom predsjedniku RH Zoranu Milanoviću-Volođi prenio srdačnu čestitku predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina i poziv na majsku vojnu paradu u Moskvi. Što je ipak nešto više od standarde protokolarne obveze, a neizravno potvrđuje veliku te prikrivenu indirektnu financijsku, medijsku, trolovsku, logističku, sponzorsku i političku zainteresiranost, angažiranost i utjecaj Rusije na predsjedničke izbore u Hrvatskoj!
https://www.euractiv.com/wp-content/uploads/sites/2/2019/02/rusko_veleposlanstvo2-100217-800x450.jpg
Anvar Azimov
 
A izbor Zorana Milanovića-Volođe za predsjednika Republike Hrvatske, nastavak je te i poticaj intenziviranju dosadašnjeg trenda energetskih, financijskih, trgovinskih, gospodarskih, ekonomskih i političkih integracijskih procesa s Rusijom; te osnovano se to može kazati i  – svojevrsne „rusifikacije“ Republike Hrvatske! otvoreno.hr/aktualno/ruski-utjecaj-širi-se-hrvatskom-prvo-ppd-potom-petrokemija-i-luka-ploče-a-sada-agrokor)246837  Što citiranom naslovu navedenog on-line članka nedostaje? A sada  – i Predsjednik!
 
Sretna nam Tito-Volođina Petoljetka 2020.—2025. godine! Predsjednički izbori su završeni, glasački listići izbrojeni, biračka mjesta zatvorena a izborni rezultati poznati. Stoga slijedi vrijeme za postizborne raščlambe, interpretacije rezultata, prikaze, mišljenja, osvrte i komentare. Ali i za emocije, osjećaje, suosjećanja, radosti, ushićenja, euforiju, ekstaze i veseljâ! Svima nama čestitam te iz srca i od srca želim sretan, uspješan, plemenit, human i radostan Petogodišnji ideološki, politički, ekonomski, gospodarski, društveni, estetski i moralni plan preobrazbe, prevaspitanja  i obmane odnosno Tito-Volođine Petoljetke 2020.—2025. godine! 
 

Darko Kovačić

Mirko Galić brani totalitarne komunističke simbole

 
 
Bez javne i nedvosmislene osude komunizma u Hrvatskoj ne će završiti Drugi svjetski rat i nema mira. Tek tada će ustaše i partizani moći počivati u miru povijesti, a hrvatski narod krenuti graditi bolju budućnost.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/45/Anti-dictatures.svg/1200px-Anti-dictatures.svg.png
Članak s pod naslovom "Za Hrvatsku bez svih totalitarnih simbola"  napisala sam 1. prosinca 2018. godine. U međuvremenu na hrvatskoj političkoj sceni nema pomaka u osudi komunizma. Dapače, još se sve više ističu komunistički simboli! Europski parlament izglasao je još jednu rezoluciju 19. rujna 2019. po kojoj je komunizam totalitarni  režim, isto zlo kao i fašizam ili nacizam. Točno kako sam pisala prije nešto više od godinu dana. Po toj Rezoluciji EP izražava zabrinutost;
"17. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola";
"18. napominje da ujavnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava";
 
Vlada RH, Sabor i Predsjednica RH potpuno su se oglušili na tu Rezoluciju, kao i na sve prije, pa sada imamo kao glavnu “atrakciju” u Rijeci Prijestolnici kulture, zvijezdu petokraku na Riječkom neboderu! Još ministrica kulture brani tu „atrakciju” kao „ne ćemo cenzurirati umjetnike u kojoj ministar ili neki komesar ne će odlučivati što će raditi  neki umjetnik.” Po tome su slobodno mogli staviti veliko U, kukasti križ ili fascio, kada “ne ćemo cenzurirati umjetnike”, jer to su sve simboli totalitarnih zločinačkih režima: komunizma, nacizma i fašizma!
 
Hrvatski narod prošao je kao ni jedan drugi narod tragediju i traume fašizma i komunizma
 
Od osamostaljenja i formiranja slobodne i samostalne Republike Hrvatske svjedoci smo neprestanog nametanja i stigmatiziranja  hrvatskog naroda ustaštvom. U posljednje vrijeme posebno je jak medijski i politički pritisak, počevši od Izvještaja Pučke pravobraniteljice, pisma kvazi Hrvatice iz Australije, Apela Milorada Pupovca, Veljka Kajtazija, Ognjena Krausa, Franje Habulina i zabrane Julienne Bušić da održi predavanje srednjoškolskim učenicima, pa do zahtjeva IDS-a da se zatvorskom kaznom, kažnjava sve što podsjeća na ustaštvo. Mnogo je tekstova napisano, mnogo puta objašnjavano da sadašnja Hrvatska nije slijednica NDH. Mnogo je riječi potrošeno u raznim TV i radijskim emisijama, da bi dokazivali citiranjem Ustava, da Hrvati nisu ustaški – fašistički narod. U svim tim pamfletima piše se samo o ustaštvu, ne spominje se komunizam, a ako se i spomene, onda je to samo deklarativno, bez nedvosmislene osude, osuđuje  se samo ustaštvo.
 
Mirko Galić u Večernjem listu o „ustašenju“
 
Čitam u Večernjem listu  članak Mirka Galića, „Kad hrvatska vlast ne želi ili ne može, ustašenje gdje mu je mjesto stavljaju Austrija i Australija“ u kojem on pokušava objasniti uzročno-posljedične činjenice Drugoga svjetskog rata na području Hrvatske, gdje prilično realno iznosi karakter vlasti  u Hrvatskoj, NDH i komunistička vlast. Priznaje Mirko Galić i komunističke zločine, priznaje da bi svi zločinci trebali odgovarati, priznaje da je komunizam „drugo veliko zlo 20. stoljeća u Europi“. Ali nigdje nije zatražio da se javno i nedvosmisleno to „veliko zlo“ osudi i njegovi simboli zabrane!
 
Mirko Galić hvali austrijskog premijera Sebastiana Kurza da je „pokazao odlučnost u raspetljavanju političkog problema, koji kao Damoklov mač visi nad hrvatskom nacijom“, ali nije uzeo u obzir da Austrija nije prošla kroz traumu komunizma. U Austriji je nakon rata uspostavljena demokratska vlast, narod se mogao oporaviti od ratnih trauma, mogao je liječiti i izliječiti ratne rane, a u Hrvatskoj je nakon  rata uspostavljena komunistička totalitarna vlast, koja je nažalost te ratne traume još produbljivala, progonom i terorom i stvarala nove.
„Kod Hrvata je uvijek bilo teško uspostaviti istinu o dva totalitarizma, politički, zato što ih se do kraja izjednačavalo, ideološki, zato što se nisu znali razdvojiti“,piše Mirko Galić
 
U čemu su sličnosti i razlike ta dva totalitarizma, fašizam i komunizam?
Fašizam - Osnovne su značajke fašističke ideologije totalitarna vlast i nov društveni  sustav, a u vanjskoj  politici ekspanzionizam. Država je središnja vrijednost, ima prvenstvo u odnosu na volju i prava pojedinca. Opravdava se autoritarno vodstvo i nužnost hijerarhije, poslušnost karizmatičnomu vođi, koji utjelovljuje državu (totalitarizam). Uspostavlja se nov sustav vrijednosti: borbenost i poznavanje ratnih umijeća, a preziru se stare građanske vrijednosti. U ideologiji su prisutni i elementi misticizma (sudbina, svetost). Korporativizam nalazi temelje u sindikalnim idejama prevladavanja sukoba klasa postavljanjem zajedničkih društvenih ciljeva. Zabranjeni su štrajkovi i sklopljeni kolektivni ugovori te uvedeno socijalno osiguranje. Stvorena je mreža kojom su bile obuhvaćene sve udruge (strukovne, žena, mladeži, rekreativne i dr.). U svojim političkim pogledima fašistička je ideologija bila, s jedne strane, izrazito antimarksistička i antiliberalna, a s druge militaristička i ponajviše nacionalistička. U borbi s političkim protivnicima primjenjivali su promidžbu i nasilje, a provodili su ih uz pomoć paravojnih organizacija i tajne policije. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=19048
 
Komunizam je radikalna politička ideologija koja revolucionarnim nasiljem želi ostvariti potpunu društvenu jednakost. Predstavlja i politički pokret komunističkih stranaka i politički sustav jednostranačke totalitarne vlasti. Jedno je od političkih strujanja unutar socijalizma. Unutar komunizma razvili su se pokreti titoizam i staljinizam, nazvani prema komunističkim vođama i diktatorima. Politička ideologija utemeljena na ukidanju privatnoga vlasništva i na uspostavi zajedničkoga vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Također politički pokret koji obuhvaća ukupnost komunističkih partija, organizacija i skupina u svijetu, odnosno politički sustav totalitarne jednostranačke vlasti. https://hr.wikiquote.org/wiki/Komunizam
 
Iako ima nekih razlika, kako kaže Mirko Galić, po metodama vladavine i po broju žrtava koje su ostavili iza sebe te razlike postaju ustvari nebitne, osuditi treba oba sustava!Oba su sustava totalitarna i ostavila su iza sebe ogromne žrtve. Računa se da su nacisti i fašisti, koji su započeli Drugi svjetski rat iza sebe ostavili 55-60 milijuna žrtava, civilnih i vojnih, a u državama, u kojima su komunisti bili na vlasti, stradalo je u nemilosrdnoj „klasnoj borbi“, egzekucijama „narodnih neprijatelja“, „čistkama“, logorima i sl. oko 90 do 100 milijuna ljudi. Analitičari tvrde da su to minimalni izračuni, jer se istraživanja nastavljaju. Činjenice kazuju da su svi totalitarizmi uzrokovali tragedije ogromnih razmjera za čovječanstvo.
 
Bilo je razlika i između fašizma i nacizma, primjerice u tretmanu Židova. Ipak, nijedna od tih doktrina, ideologija i koncepcija nije bila nevina, jer su svi totalitarizmi bili tragični, ostvareni totalitarni državni poretci, konkretni sustavi vlasti, režimi, imali su neka ista ili slična obilježja koja su doktrinarno bila jasno projektirana, obrazložena i pravdana: fetišiziranje države, veličanje vođe, diktaturu, masovne progone i egzekucije, policijski i partijski teror. Prohujali su i ovim našim prostorima poput pošasti pa nema obitelji u Hrvatskoj u kojoj netko nije stradao pregažen jednim od njih. Ovim ili onim. „Zbog takva njihova ostvarenog učinka, zbog „sjećanja na teror“ u svijesti građana, svako javno veličanje bilo kojega totalitarizma, propagiranje doktrina na čijim su temeljima izrasli, zagovaranje režima koje su ti totalitarizmi kreirali ili inspirirali valja tretirati na isti način, jednako ih politički i moralno proskribirati“, rekao je skademik Davorin Rudolf http://www.matica.hr/vijenac/508/je-li-komunizam-jednako-zlo-kao-i-fasizam-22257/ Upravo zato treba osuditi i komunistički režim bivše Jugoslavije,  jednako kao što osuđuju ustaški bivše NDH.
 
Eugen Dido Kvaternik, desna ruka poglavnika NDH Ante Pavelića i sam je priznao: “Ustaštvo je bilo samo tragična farsa pravaštva. U ime hrvatstva odbacili smo sve naše moralne, vjerske, pravne, političke i kulturne tradicije, koje su naši pređi ljubomorno sačuvali kroz tisuću godina teške prošlosti. Zatajili smo sadržaj hrvatstva i prihvatili tuđinsku ideologiju divinizacije autoritativnog idola. Dozvolili smo da taj idol – duševno neuravnotežen Balkanac – izobliči naše borbeno revolucionarstvo u obično balkansko divljaštvo, a ustašku revoluciju, koja je mogla promijeniti pravac hrvatske povijesti, pretvori u kaos, anarhiju i katastrofu” (https://www.express.hr/top-news/tajni-transkripti-tito-je-u-sjeni-vodio-pavelicevu-vladu-5044- http://www.express.hr).
 
Komunizam kao antifašizam
 
Mirko Galić kaže „Postoje neke civilizacijske - civilizirane norme koje se u demokratskom svijetu ne preskaču… Jedan je režim poražen u ratu, a drugi poslije rata, bez ikakva izgleda da budu budućnost Hrvatske“. Te civilizacijske i demokratske norme očituju se u antifašizmu demokratskih država Europe, međutim komunizam iako je bio na strani pobjednika fašizma u Drugome svjetskom ratu, pogazio je sve te antifašističke norme i počeo se ponašati isto kao i fašizam. Komunističke vlasti obilato su koristile sudjelovanje u ratu na strani pobjednika i komunizam izjednačili sa antifašizmom, što nije nikako odgovaralo istini i stvarnom načinu i metodama vladavine. Dakle komunizam je samo u ratu bio antifašizam, dok se u poraću i kasnije svojim načinom vladanja pretvorio u fašizam.
Prve žrtve "klasne borbe" odnosno ubijanje neistomišljenika, komunizam su pretvorile u fašizam.Sudjelovanje u Drugome svjetskom  ratu na strani pobjednika, nikako ih ne amnestira za zločine počinjene poslije završetka ratnih operacija.
 
„Pretvaranje u sektu, svojatanje i rezerviranje antifašizma samo za komuniste, postkomuniste i ljevičare lukava je smicalica ljevičarske ortodoksije i potkupljivih intelektualaca. Antifašizam nije i ne smije biti alibi za zločine komunističkih režima“, dodaje akademik Rudolf. I kada se Mirko Galić poziva na demokratsku Europu, treba znati da je i Europa osudila komunizam. Najprije Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006.) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. U rezoluciji Europski parlament poziva: “sve komunističke ili post-komunističke stranke da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.”
Vijeće Europe, koje je posebice aktivno na području očuvanja Europske konvencije o ljudskim pravima i očuvanja demokratskih načela i načela pravne države, istaknulo je na potrebu da se apel iz ove rezolucije primijeni u praksi (https://hr.wikipedia.org/wiki/Rezolucija_Vije%C4%87a_Europe_1481/2006). Tako je i Hrvatski sabor potvrdio Rezoluciju Vijeća EU-a 1481/2006 dana 30. lipnja 2006. godine, objavljeno u NN 76/2006. godine.
 
Europski parlament 23. rujna 2008. posebnom je deklaracijom proglasio 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i fašizma, koji valja komemorirati s dignitetom i nepristrano.Taj dan izabran je jer je 23. kolovoza 1939. u Moskvi ministar vanjskih poslova Sovjetskoga Saveza Vjačeslav Molotov potpisao s njemačkim ministrom vanjskih poslova Joachimom von Ribbentropom ugovor o međusobnom nenapadanju. Tajnim protokolima uz taj ugovor Hitler i Staljin podijelili su interesne sfere u Europi i područja pogodna za osvajanje. Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizama (u Kanadi se rabi naziv „Dan obilježen crnom vrpcom“) poduprla je i Parlamentarna skupština Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS) na sastanku u Vilniusu 3. srpnja 2009. (okuplja danas 57 država iz Europe, Sjeverne Amerike i Azije). Zatim Rezolucijom 1652/2009. u kojoj je istaknuto da „Europa mora na jedinstven način suzbiti i bezrezervno osuditi sve oblike diktatorskih režima, poput onih nacionalsocijalističkih, fašističkih i totalitarnog komunizma“.
 
U Varšavi je 23. kolovoza 2011. donesena Deklaracija o sjećanju na žrtve totalitarnih režima, a takvi su dokumenti usvojeni u Višegradskoj skupini, Vijeću EU-a za pravna i interna pitanja, brojnim vladinim i nevladinim institucijama i dr. Parlament EU-a i Vijeće Europe dostavili su sve spomenute akte hrvatskome državnome vrhu, koji ih je prihvatio (Hrvatska je članica Vijeća Europe od 1996., a u vrijeme donošenja rezolucije Europska savjest i totalitarizmi bila je država kandidatkinja za punopravno članstvo). Na poticaj Vijeća Europe Hrvatski sabor 30. lipnja 2006. donio je Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.–1990. Zanimljiva su tri ulomka u uvodnome dijelu u kojima se kaže:
»– Podsjećajući hrvatsku javnost – s osjećajem iskrenoga žaljenja, pijeteta i sućuti prema svakoj i svim nevinim i nemoćnim žrtvama jugoslavenskoga i hrvatskoga komunizma – na brojne zločine koji su u ime komunizma, klasne borbe i diktature proletarijata, počinjeni nad građanima današnje Republike Hrvatske i Hrvatima izvan Hrvatske;
– Zabrinuti zbog činjenice što se u hrvatskoj javnoj upravi i u nevladinim udrugama nalaze pojedinci koji su izravno sudjelovali u ugrožavanju ljudskih prava tijekom vladavine totalitarnog komunizma u Hrvatskoj;
– Odlučni u nakani da učinimo sve kako se tragična prošlost zločina i povreda teških ljudskih prava u vrijeme totalitarnih poredaka ne bi nikad više ponovila.«Nakon toga u Hrvatskoj se po tom pitanju nije ništa učinilo, ništa baš ništa za osudu komunističkog režima. Čak suprotno od toga, pojačali si se napadi na Hrvatsku i hrvatski narod za fašizaciju i za ustaštvo. Istraživanja komunističke lažirane povijesti proglašavaju  se revizionizmom, traži se kažnjavanje, na djelu je prava medijska i politička hajka! Proganja se zbog simbola, pozdrava i pjesama, a šuti i uopće ne spominju komunistički simboli. Čak se  i Vijeće za suočavanje s prošlošću u svojem Dokumentu dijaloga od 28. veljače 2018., stranica 28., točka c. izjasnilo da crvenu zvijezdu ne smatra spornom.
Mirko Galić u svojem tekstu napominje da se Hitlerova svastika, iako je stari indijski znak, upotrebom u Drugome svjetskom ratu trajno kompromitirala. Zar se isto tako i crvena zvijezda sa komunističkim zločinima nije kompromitirala?
 
Iz svega navedenog zaključujem da je javna i nedvosmislena osuda fašizma i komunizma prijeko potrebna! Mirko Galić hvali austrijskog premijera Kurza za odlučnost u kažnjavanju ustaških simbola, ali njemu je bilo jednostavno donijeti takvu odluku, Austrija je demokratska zemlja bez komunističke prošlosti koja bi je opterećivala. Stoga političari, kolumnisti, pisci, i povjesničari ne pozivajte se na Kurza, jer u Hrvatskoj nema političara koji je javno osudio oba režima kao najveće zlo koje je se dogodilo hrvatskom narodu! U Hrvatskoj takvog odlučnog i beskompromisnog političara koji bi osudio oba totalitarna režima NEMA! Predsjednik Vlade Plenković nije imao tu hrabrost i odlučnost, pa je prebacio odgovornost na Vijeće za suočavanje s prošlošću. Čak se ni dr. Franjo Tuđman nije usudio tako nešto javno i odlučno izjaviti, naime zadržao je i poprsje Josipa Broza Tite na Pantovčaku. Tek kada se pojavi hrabar i beskompromisan političar kojemu je dobrobit Hrvatske na prvom mjestu, iznad svih drugih interesa, iznad svih stranačkih i grupacijskih interesa i osudi oba totalitarizma, fašizam i komunizam, u Hrvatskoj će zavladati mir i napokon završiti Drugi svjetski rat.
Hrvatski branitelji borili su se za slobodnu pravednu, pravnu i demokratsku Hrvatsku, Hrvatsku jednakih prava i mogućnosti za sve njezine građane: Za Hrvatsku bez svih totalitarnih simbola!To je propustio Mirko Galić napisati. Ni on nema tu hrabrost da javno i nedvosmisleno osudi jugoslavenski komunistički režim, jer je napisao „U nas je lakše u hipu smijeniti četvoricu ministara, nego zabraniti jedan politički slogan koji se pamti po tome što su ga koristile ustaše kao svoj znak prepoznavanja“. Dva politička slogana Galiću, dva! Izostavili ste onaj koji su koristili komunisti! Smrt Fašizmu, sloboda narodu!
 

Lili Benčik

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Ponedjeljak, 27/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 991 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević