Get Adobe Flash player
Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

Lustracija znači skidanje stigme s hrvatskoga naroda da je...

"Duboka država", Manolić i Buda

Nitko tko nije umočen u njihove stare strukture ne može u ovoj zemlji doći...

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

Plenkovićeva Hrvatska - poslušan i pouzdan provoditelj stranih...

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

Je li HAZU ozbiljna znanstvena institucija u Hrvata ili tračerski...

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Zaustavite Reuters i Eurostat!

Poslijepotresni grafiti na površinama javnog prostora u...

  • Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    Plenković ne želi provesti Rezoluciju EP-a

    srijeda, 08. srpnja 2020. 08:00
  • "Duboka država", Manolić i Buda

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:36
  • Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    Hrvatski izbori na tragu događanja iz sv. Gottharda

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:30
  • Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    Dokle će HAZU trpjeti primitivnoga Blagonića?

    srijeda, 08. srpnja 2020. 07:33
  • Zaustavite Reuters i Eurostat!

    Zaustavite Reuters i Eurostat!

    četvrtak, 09. srpnja 2020. 11:26

Uopće ne možete odlučivati o svojem novcu, niti istim raspolagati, pa makar naizgled uspjeli u odgodi ovrhe

 
 
Do sada se često u medijima isticalo Financijsku agenciju - FINA-u kao temeljni i glavni problem ovršenika. Ljutiti i nezadovoljni, pa i zabrinuti ovršenici  šokirani činjenicom da im je uskraćeno raspolaganjem sredstava sa njihovog računa, prvo što bi činili – negodovali bi u FINI. Naime, FINA sukladno zakonu ima ovlast provoditi ovrhe, te bankama davati naloge za uskratu sredstava s ovršenikovih računa. Ovrha na novčanim sredstvima provodi se na način da nakon zaprimanja Rješenju o ovrsi FINA daje nalog bankama da zapljene sredstva ovršenika do određenog iznosa, te da nakon 60 dana od dana donošenja nepravomoćnog rješenja zapljenjena sredstva prenese na račun ovrhovoditelja. Od početka ovrhe i blokade žiro ili tekućeg računa zapljenjena novčana sredstva stoje na posebnom računu u FINI – kojim ne može raspolagati niti ovrhovoditelj niti ovršenik, kroz 60 dana od početka blokade, a u slučaju odgode ovrhe sve dok ovršni postupak nije pravomoćno okončan. Vrlo rijetko se dogodi da se zaplijenjena sredstva prenesu na račun ovršenika nakon isteka zakonskog roka od 60 dana. U nastavku teksta pojasnit ću vam moje viđenje zašto je to tako.
http://www.stopbank.eu/wp-content/uploads/2015/05/ivrha.jpg
Ovrhe mogu započeti na tri  načina: Na temelju vjerodostojne isprave  javni bilježnik donese prijedlog za ovrhu, te šalje ovršeniku na podnošenje žalbe. Ukoliko ovršenik podnese žalbu, prijedlog za ovrhu završava na sudu, koji odlučuje hoće li se donijeti Rješenje o ovrsi ili postupak ide u parnicu radi dokazivanja tražbine. Ukoliko sud donese Rješenje o ovrsi, Rješenje se šalje ovršeniku, ovrhovoditelju i FINI radi provedbe. Račun vam se blokira i više ne možete raspolagati svojim sredstvima. Ukoliko niste otvorili zaštićeni račun, do novca ne možete.
 
Prema novom Ovršnom zakonu, ovrhe do 5.000,00 kn nad fizičkim osobama, i ovrhe do 10.000,00 kn nad pravnim osobama provode se odmah, tj. žalba ne odgađa izvršenje. Zato se često dogodi da je prvo saznanje o ovrsi blokada računa,a da ovršenik zapravo još nije niti saznao da je rješenje o ovrsi doneseno. U slučaju da imate solemniziranu ovršnu ispravu ovršni postupak pokreće se pred sudom. Prijedlog za ovrhu može ovrhovoditelj podnijeti sam, ii po odvjetniku. Uz prijedlog prilaže se isključivo original ovršne isprave odnosno ovjerena isprava, odnosno original z.k. izvadak ukoliko se ovrha provodi i na nekretnini. Na temelju ovršne isprave sud donosi Rješenje o ovrsi. Žalba ne odgađa izvršenje. Računi ovršenika se blokiraju odmah.
 
Ovrhu možete odgoditi Prijedlogom za odgodu ovrhe
 
Isti morate obrazložiti opravdanim razlozima, iz razloga opisanih u čl. 65. Ovršnog zakona. Iz realnih i praktičnih primjera uočila  sam da sudovi vrlo rado i brzo donose Rješenje o odgodi naplate novčanih potraživanja. Iako zakon propisuje da svaka strana ima pravo na žalbu, i da samo u iznimnim okolnostima sud ne poziva  ovrhovoditelja da se očituje na ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe, događa se da sud takve iznimne situacije često koristi. Pa kad nakon 5-6 godina sudovanja dočekate pravdu i pravomoćnu ovršnu ispravu, može vam se dogoditi da i bez vašeg znanja, sud donese odgodu naplate novčane tražbine na neodređeno vrijeme. Odnosno, iz prakse je vidljivo da je bilo dovoljno da ovršenik podnese bilo kakvu tužbu kao prilog Prijedlogu za odgodu ovrhe (neovisno o tome je li ista osnovana ili neosnovana), da bi mu sud ODMAH, donio Rješenje o odgodi prijenosa novčanih sredstava sa zapljenjenog računa, i isti poslao faksom u FINU. Takvo nepravomoćno rješenje o odgodi primjenjuje se u FINI odmah neovisno o kasnije podnešenoj žalbi.  
 
Treći način provedbe ovrhe je direktna predaja naloga za naplatu u FINI. Isto se odnosi na pravomoćne sudske presude i pravomoćna sudska rješenja donešena  tijekom 2015. godine,  bjanco zadužnice koje imaju svojstvo pravomoćnog ovršnog rješenja, te obračun plaća za radnike u slučajevima kada poslodavac nije isplatio plaću. U ovom slučaju, svi nalozi predani u FINU do 12 sati istog dana provode se odmah, i račun ovršenika se blokira. No to ne znači da je postupak dovršen. Naime, ovršenik može otići u FINU gdje će dobiti informaciju o tome tko ga je ovršio i na temelju kojeg dokumenta, te u roku 8 dana od dana saznanja ima pravo na podnošenje žalbe. I u ovom slučaju, žalba ide na sud, koji odlučuje o nastavku ovršnog postupka.
 
U sva tri slučaja osnove za pokretanje ovršnih postupaka Prijedlogom možete zatražiti odgodu ovrhe do okončanja postupka, ukoliko ste podigli tužbu za stavljanje izvan snage akta na temelju kojeg se provodi ovrha, ili reviziju ili neku drugu izvanrednu pravnu radnju. Što se događa s novcem u FINI kad sud donese Rješenje o odgodi ovrhe? Novac koji se nalazi na posebnom računu u FINI nedostupan je ovršeniku i ovrhovoditelju. On stoji na raspolaganju Državi. Iz tog razloga vjerovatno sudovi rado donose odgode ovrhe na novčanim tražbinama na neodređeno vrijeme, dok vrlo rijetko ili gotovo nikad ne donose odgodu ovrhe na nekretninama radi prodaje ili predaje nekretnine u posjed. Međutim, iako riječ - odgoda ovrhe - zvuči dobro, ovršenik i ovrhovoditelj se postignutom uopće ne trebaju radovati. Jer oni od takve odgode nemaju nikakve koristi. Dapače, stvar se dodatno komplicira. Naime, kad ovršenik shvati u kakvu je „gabulu“ upao, prisiljen  pri tom platiti još i odvjetničke, sudske i druge troškove, sve radi postizanja odgode ovrhe od koje nema nikakve koristi, shvati da je u daleko težoj situaciji nego li je bio prije.
http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2014/05/FINANCIJSKA-AGENCJA-FINA.jpg
Što mu je tada činiti? Najbolji način je dogovoriti se sa ovrhovoditeljem i pokušati u što kraćem roku deblokirati račun i osloboditi svoj račun, inače će biti blokiran na neodređeno vrijeme (do okončanja parnice po tužbi), pa i više godina. Drugi je način da se ovrhovoditelj i ovršenik dogovore da ovršenik da suglasnost u FINI, te da se odmah prenesu sredstva s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja, i tada ste deblokirani u kraćem roku i ne obračunavaju se dodatni troškovi i kamate. Najbolje je s ovrhovoditeljem postići dogovor da otpiše kamatu i dio glavnice, ako je to moguće. Međutim, ukoliko je sud donio Rješenje o odgodi ovrhe,  vaša suglasnost o prijenosu novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja više ne vrijedi, jer je odluka suda iznad vaše odluke. Vi uopće ne možete odlučivati o svojem novcu, niti istim raspolagati, pa makar naizgled uspjeli u odgodi ovrhe. Znači, drugi način da se riješite ove muke je da priznate ovrhovoditelju dug i odmah okončate ovršni postupak, ili pak da se nagodite s ovrhovoditeljem pa povučete ovrhu, odnosno da pustite da vam račun bude blokiran godinama dok se ne okončaju parnice. Ni tu nije kraj mukama. Ukoliko ste poduzeli ili jednu ili drugu radnju, opet ništa ne možete bez suda.
 
Vaš pokušaj da u FINI dokažete da ste se dogovorili s ovrhovoditeljem FINI ne znači ništa. Prisiljeni ste čekati odluku suda koji će donijeti rješenje o obustavi ovrhe. Ovaj postupak može trajati mjesecima. Kad dođete na red. U međuvremenu Država raspolaže novcem ovršenika na posebnom računu u FINI, ovršenik i ovrhovoditelj se raspravljaju i svađaju, a što se oni više svađaju i raspravljaju, Državi bolje. Postupak će duže trajati, a oni će imati više novca kojim raspolažu jer rastu kamate, sve dok se postupak ne okonča.
 
Na sudu se postupak odugovlači. U dva slučaja s kojima sam  upoznata, jedan je predmet otišao na pogrešni sud na rješavanje, i to sa Općinskog na Županijski, dok je drugi dodijeljen na rješavanje sucu koji je odmah premješten na rješavanje drugih predmeta, pa se dogodilo da jedan ovršni predmet rješavaju čak tri suca i jedna sudska savjetnica. Potpis na rješenju o obustavi ovrhe čekao se dugo. Dugo se može čekati  i otprema potpisanog rješanja sa suda. Ni tu muke nisu gotove. FINA deblokira vaš račun tek PO PRAVOMOĆNOSTI. Znači, propis koji vrijedi za odgodu ovrhe i za blokiranje novca na posebnom računu (da ne mora biti pravomoćno pa čak niti dostavljeno strankama) za deblokadu računa ne vrijedi. Deblokirati račun, odnosno osloboditi zarobljena sredstva, možete samo uz pravomoćnu sudsku odluku. Sada već očajni, pokušavate  ipak riješiti problem u što kraćem roku. Stoga se vi kao ovršenik odlučujete odreći prava na žalbu, a isto odluči i ovrhovoditelj kako bi rješenje o obustavi ovrhe odmah postalo pravomoćno, jer u suprotnom ni ovrhovoditelj ni ovršenik ne mogu raspolagati s novcima.
 
No isto mogu učiniti tek kad sud donese Rješenje o obustavi ovrhe, i to pravomoćno rješenje. Ovršenik sretan, misleći kako je konačno riješio problem, preuzima na sudu Rješenje o obustavi ovrhe s klauzulom pravomoćnosti, i pita sud, može li pravomoćno Rješenje osobno odnijeti u FINU da mu odmah deblokiraju račun. Ne može! Dakle, Ministarstvo pravosuđa donijelo je uredbe po kojima isključivo sud, po sudskom dostavljaču, dva puta tjedno u FINU donosi sudska rješenja. Pa ako ste uspjeli ishodovati Rješenje o obustavi u petak, do idućeg petka ne možete biti deblokirani, niti doći do novca. Nitko, ni ovršenik, ni ovrhovoditelj. U cijelom postupku profitira samo država. I ovrhovoditelj i ovršenik dužni su podmiriti sudske troškove, odvjetničke troškove, troškove FINE, koja eto „čuva“ novac za obje strane. Kad se uzme u obzir koliko ovršenika ima u Hrvatskoj onda je sasvim jasno da dobrom gospodarstveniku, u ovom slučaju Državi, koja kroz cijelu godinu raspolaže tuđim novcem, rebalans proračuna uopće ne bi smio biti niti potreban.
 
Što na sve to kažu u FINI? Djelatnici FINE i njihova pravna služba također su nezadovoljni. Mnogi ljudi  koji nisu upućeni u zakonske odredbe i interne propise teško shvaćaju da službenici FINE postupaju po odredbama koje je doniijelo Ministarstvo pravosuđa i Vlada RH a ne po svojim pravilima. Zaposlenicima FINE nejasno je zašto Ministarstvo financija funkconira na principu da ima direktnu vezu s FINOM i na puno brži način se vrši razmjena ovršne dokumentacije, i one koja službi za deblokadu. Nasuprot tome, komunikacija sa sudovima je rijetka, dugotrajna, i mukotrpna što znatno otežava život ovršenicima a u beskonačnost odugovlači deblokadu računa. Ovršenici, a sudeći prema svemu čak i ovrhovoditelji, osjete to na svojoj koži. U svemu profitira Država koja raspolaže novcem po godinu dana pa i više, naplaćuje sudske pristojbe, takse, javnobilježničke pristojbe i brojne druge troškove. Dobro prolazi i FINA jer da bi ovršenik saznao podatke tko ga je blokirao mora platiti informaciju koju će mu FINA izlistati po svojem cjeniku, potom mora plaćati troškove žalbe, pristojbe na žalbu i odvjetničke troškove, a ukoliko ne uspije u žalbi i kompletne troškove ovrhe pa i one koje je imao ovrhovoditelj. Takav način poslovanja trebalo bi hitno mijenjati, kažu u FINI. "Molimo vas, učinite nešto vi novinari, da se pokrene inicijativa koja će ovršenicima pomoći da u par koraka deblokiraju račun, a ne da na isto čekaju mjesecima pa i godinama."
 

Nada Landeka, www.hazud.hr

Da nije bilo kukuriku Vlade, Hrvatska bi već 2012. izišla iz krize. Imala bi stopu rasta između 1,5 i 2 posto

 
 
Za udvostručenje BDP-a za 10 godina potrebne su stope rasta od 7 % godišnje. I za to postoje u Hrvatskoj objektivni uvjeti, a jedina je prepreka nesposobna hrvatska politika - Bez obzira sto mislili o gospodarskom rastu on je u industrijskom društvu osnova razvoja. Gospodarski rast znači veći nacionalni dohodak, mogućnost većih plaća, dividendi, mirovina, poreznih prihoda, i sl. Ako je raspodjela ravnomjerna onda znači da će i prosječni građanin lakše kupit tenisice djeci, platiti račune za struju ili otplatiti ratu kredita. Optimalna raspodjela dohotka odnosi se na raspodjelu između rada i kapitala, između njih i države, i između sadašnje i buduće (investicija) potrošnje.
http://www.forum.tm/sites/default/files/kolumna/ljubo-jurcic-osniva-stranku-kojoj-ce-prioritet-biti-otvaranje-radnih-mjesta-1102.jpg
Na žalost u Hrvatskoj već dugo nema gospodarskog rasta a ni ravnomjerne raspodjele nacionalnog dohotka. Uzrok tome je politička matrica koja vlada Hrvatskom. Nakon krizne 2009. godine, svijet je već 2010. izišao iz krize. Prosječna stopa rasta svjetskog gospodarstva od 2010. do 2014. bila je 3,4 % godišnje, a za ovu godinu (2015.) očekuje se isto. Prirodno, manje razvijene zemlje imaju veće stope rasta a razvijene manje. EU je u tom razdoblju rasla prosječno godišnje oko 1 %, Amerika 2,2 %, Japan 1,5 %, a Kina 8,5 posto, Indija 9 %, Brazil 3,2 %, zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza 3,2 % . I drugi dijelovi svijeta kretali su se sličnim stopama.
 
Zemlje s kojima se Hrvatska uspoređuje (bivše socijalističke zemlje od Poljske do Makedonije i Turska) rasle su od 2010. godine po prosječnoj stopi od 3,5 % godišnje. Njihov bruto domaći proizvod bio je za 17 % veći od krizne 2009. godine, a Hrvatski manji za 5 %. Skoro sve ove zemlje su već u 2010. ili najdalje u 2011. nadoknadile „gubitke“ iz krizne 2009. godine. Hrvatska je jedina zemlja u Europi i vjerojatno jedna od rijetkih u svijetu, koja je sve ove godine imala pad domaće proizvodnje. Čak su Grčka i Španjolska imale rast u 2014. godini.
 
Svaka zemlja ima svoje specifičnosti i svoje probleme. Izgovor na prethodna vremena i prethodne vlade može u maloj zemlji vrijediti godinu dana. Nakon toga sve je odgovornost nove vlade. Hrvatska je radila u više manje u istom okruženju kao i zemlje s kojima se uspoređujemo. Hrvatski rast je lošiji od njihovog za 22 % (17+ 5). U novcu to je gubitak preko 70 milijardi kuna. Naime, za toliko bi Hrvatska bila u boljoj situaciji nego što sada jeste da je njena politika bila efikasna u prosjeku zemalja s kojima se uspoređujemo.
 
Nesposobnost hrvatske politike pokazuju i podatci o nezaposlenosti, izvozu, javnom dugu itd. Hrvatska, nažalost, po većini pokazatelja, spada među tri najlošije zemlje Europske unije. Sve u svemu, bijedno i sramotno. Oni koje vode državu nemaju se s čim hvaliti.. Mogli bi reći da su Hrvati zatočenici hrvatske politike, a taj odnos sve više liči na Stockholmski sindrom. Raspoloživost proizvodnih resursa i onih koji su lako dobavljivi na svjetskom tržištu omogućuju Hrvatskoj dvostruko veći BDP od sadašnjeg. Jedina prepreka tom rezultatu je nesposobna politika. Politika koja živi na proizvodnji iluzija i nikakve ekonomske politike. Sadašnja Hrvatska vlada trebala bi se ispričati hrvatskom narodu za rezultate svoje politike. Željeli su, mislili su da mogu, ali nije išlo. Nikakva sramota, ali kad rezultata nije bilo nakon godinu i pol, najviše dvije, bilo bi korektno prema vlastitom narodu dat ostavku i omogućiti mu traženje efikasnije vlade.
 
Naime, Hrvatska bi bez politike izišla iz krize 2012. Imala bi stopu rasta, vjerojatno između 1,5 % i 2 % da Kukuriku vlada nije povlačila poteze koji su je gurali dublje u rupu. Podizanje PDV i cijene energenata a bez politike dizanja dohotka smanjili su kupovnu moć (realni dohodak) građana približno 5 %. U novcima to bi bilo oko 9 milijardi kuna koje su građanima uzete kroz veće cijene u 2012. te više-manje i sve naredne godine. Zbog toga je proizvodnja u Hrvatskoj pala za 2,2 % (oko 7 milijardi kuna) u 2012. i padala narednih godina dok se nisu icrpili efekti tih mjera.
 
Pored toga Kukuriku vlada je povećala poreznu presiju, tj. naplatu neplaćenog poreza iz prethodnih godina. Bez obzira koliko to bilo zakonski opravdano, ekonomski to je značilo dodatno smanjivanje raspoloživog dohotka. Krenuli su na jednoj strani oštro i sa stečajevima a bez politike podizanja proizvodnje i otvaranja novih radnih mjesta na drugoj strani… Sve te i druge mjere gurale su Hrvatsku sve dublje u gospodarsku rupu. Svijet je izišao iz krizne „rupe“ u 2010. i danas se nalazi iznad te rupe oko 20 metara, a Hrvatska se nalazi u rupi od petnaestak metara. Razlika je više od 35 metara i dalje se povećava...
 
Bolje rast nego pad ali nije svaki rast izlazak iz krize. Statistički, dva uzastopna kvartala je izlazak. To je statistička ili ekonomska konvencija. Ekonomski i socijalno, izlazak iz krize mogli bi definirati kao ostvarivanje prije kriznih (iz 2008.) rezultata. Budući da je Hrvatska u rupi od petnaestak metara, dizanje od metra ili dva zasigurno nije izlazak iz krize. Za izlazak iz krize trebaju puno veći koraci.
 
Prosjek BDP-a po stanovniku u EU je oko 30 tisuća eura a u Hrvatskoj oko 10 tisuća. EU će i narednih godina rasti stopom od 1,5 % do 2 %, pa ako se Hrvatska želi približiti standardu EU treba ostvarivati stope rasta preko 5 %. Za te stope rasta Hrvatska ima dosta materijala, ljudi, znanja i energije. Tehnologije i tržišta su dostupna, nedostaje samo sposobna i pametna politika.
http://direktno.hr/images/cache/700x350/crop_0_0_823_412/images%7Ccms-image-000011400.jpg
Odlazi najgora Vlada od 1990.
 
Za udvostručenje BDP-a za 10 godina potrebne su stope rasta od 7 % godišnje. I za to postoje u Hrvatskoj objektivni uvjeti, a jedina je prepreka nesposobna hrvatska politika. Takve stope rasta su ostvarivale i danas ostvaruju mnoge zemlje u razdobljima koja su duža i od 10 i 20 godina. Nikakvo čudo! Zemlja se ne može izvući iz nerazvijenosti ako ne ostvaruje takve stope. Ako ne izlazi iz nerazvijenosti, čemu onda borba za državu? Često smo svjedoci uvjeravanja vladajućih političara da je to nemoguće. Potpuno nekorektno.
 
U današnjim uvjetima globalizacije, tj. dostupnosti tržišta, tehnologije i znanja, male zemlje u razvoju, kao što je Hrvatska, mogu ostvarivati „prirodnu“ stopu rasta, tj bez pomoći ekonomske politike oko 2%. Ako se ovom „prirodnom“ rastu pridruži pametna politika, onda se taj rast, ovisno o potencijalima, može višestruko povećati. Primjeri to dokazuju. Isto tako loša politika može ubiti gospodarski rast. Nažalost, to je slučaj Hrvatske. U svakom društvu neki ljudi se trude investirati, izumljivati, inovirati, upuštati se se u rizične pothvate da bi poboljšali svoje materijalne uvjete. Ove postavke su univerzalne, bez obzira na razlike u rasama, boji kože, spolu, vjeri, obrazovanju. Ovi ljudi na jednoj strani stvaraju rast. Na drugoj strani postoje sile nemara, lijenosti, lakomosti, neznanja i sebičnosti koje mogu ugušiti inicijativu poduzetnog dijela društva. Široko je rasprostranjena sklonost ljudi za političkom pozicijom, rentom i dohotkom bez rada i zasluga za proizvodni učinak (rent-seeking) zaustavlja i guši ekonomski rast.
 
Iako gospodarski rast nikom nije zajamčen, kroz povijest, kad god politika nije bila prepreka, društva su ostvarivala „prirodan“ gospodarski rast. Možda rast nije bio velik, ali su društva napredovala. Najveći poticaji gospodarskom rastu i razvoju društva bilo je stvaranje suvremene države i stvaranje suvremenog novca. Vidimo kako nam država funkcionira, a s deviznom klauzulom odrekli smo se i vlastitog novca. Zastrašujuće, smatra Ljubo Jurčić za Barometar.hr.
 
Tri kraća razdoblja intenzivnog rasta, u posljednjih 250 godina, pokazuje da hrvatski narod, kao i svi narodi svijeta ima „gen“ za rast. Prisvajanje zasluga Kukuriku vlade za tekuće stope rasta, koliko god bile sitne, je potpuno nekorektno. To su samo sitne mrvice rasta koje su pojavile unatoč njihovoj politici, odnosno ispod tereta njihove politike .
http://bhip123.bhipglobal-mexico.com/wp-content/uploads/2012/05/franquicias-crisis-economica1.jpg
Svjetski izvoz roba raste puno brže od svjetske proizvodnje. Danas on iznosi preko 22 tisuće milijardi $, a hrvatski samo 10 milijardi. Svjetska potražnja vuče usput i hrvatski izvoz, koji bi bio dvostruko veći kad bi Vlada imala politiku kako dodatno uzeti 0,01 % od svjetskog izvoza. Vlada nema tu politiku. Svjetski turizam raste ovih godina oko 5 % i to se prelijeva i u Hrvatsku bez vladinog utjecaja. Kad bi hrvatska vlada imala politiku kako od 500 milijuna ljudi koji putuju Europom privući dodatnih 1 % u Hrvatsku, to bi povećalo Hrvatski turizam za 50 %. Vlada nema tu politiku. Svjetska tehnologija napreduje i postaje dobavljiva hrvatskim poduzetnicima koji na taj način postaju efikasniji, bez utjecaja Vlade. Ovo su neki od izvora „prirodnog“ rasta bez utjecaja Vlade. Nažalost, negativne vladine mjere su ovih godina u Hrvatskoj bile jače od izvora prirodnog rasta.
 
Rast dolazi iz domaće politike, svjetske ekonomije, tehnologije i okruženja koje raste. Gospodarski rast proizvodi dodatni rast. Pad proizvodi pad. Uspješna vlada potiče rast koji kasnije sam sebe proizvodi i koji je veći od „prirodnog“ rasta. Primjer Amerika, Njemačka, Kina, Indija … itd. Prosječno uspješna vlada stvara uvjete za prirodan rast. Neuspješne vlade sprječavaju ostvarivanje prirodnog rasta i dodatno gurnu zemlju u minus. Nažalost, to je slučaj s Hrvatskom. Ne može se zasigurno reći da je trenutni sitni gospodarski rast zasluga vlade, nego može se reći da se on ostvaruje unatoč vladinoj politici.
 
Vlada ne zaslužuje drugi mandat jer je griješila i djelom i propustom što je Hrvatsku gurnulo u dublju krizu. Greška je što nije otklonila prepreke prethodnih vlada, a stvorila je nove. U djela spadaju već prije navedene politike: podizanje poreza, cijene energenata, porezna presija, stečajevi i slično. U propuste spadaju, između ostalog: nedonošenje politike povećanja proizvodnje, zaposlenosti i izvoza (industrijska politika), dopuštanje devizne klauzule, izostanak reforme javnih i monetarnih financija, nezamrzavanje drugog mirovinskog stupa koji je već proizveo 20% javnog duga sa svim negativnim efektima koje ima njegovo povećanje, itd.
 
Trenutni potezi oko „švicarca“ ne rješavaju deviznu klauzulu nego kompliciraju situaciju u budućnosti. Ispravan potez bi bio pretvaranje svih kredita u kunske s kunskim uvjetima i osiguravanje uvjeta da kuna obavlja sve funkcije nacionalnog novca. Time bi se stvorili uvjeti za djelovanje novca kao najjačeg instrumenta za gospodarski rast. Budući da to sadašnja vlada nije napravila, ona je time onemogućila značajni rast u budućnosti. Nadajmo se da će to naredna vlada ispraviti.
 

Ljubo Jurčić, Barometar.hr, www.direktno.hr; http://direktno.hr/en/2014/direkt/23829/Zbog-nesposobnosti-aktualne-vlasti-izgubili-smo-70-milijardi-kuna.htm

Tjedan Mediteranske prehrane na izložbi EXPO u Milanu

 
 
Svjetska izložba EXPO Milano 2015. održava se od 1. svibnja do 31. listopada 2015. godine s temom „Prehrana planeta, energija života“ a bavi se temeljnim pitanjem je li moguće osigurati dostatnu, dobru, zdravu i održivu prehranu čovječanstva. U sklopu Tjedna Mediteranske prehrane kao dijela svjetske nematerijalne kulturne baštine (14. do 20. rujna 2015.), Republika Hrvatska ovom prigodom sudjeluje na Forumu o mediteranskoj prehrani koji se održava 17. i 18. rujna u EU-ovom paviljonu te u živo predstavlja tradicijsku kuhinju s otoka Hvara u kuharskoj demonstraciji 19. rujna u paviljonu MIPAFF.
http://www.expo2015.org/cs/Expo/1392238582475/attrazioni+sommario.jpg
EXPO Milano 2015 prilika je za predstavljanje ponude hrvatske poljoprivrede, prehrambene industrije kao i hrvatskih znanstvenih dostignuća u području proizvodnje hrane. Obzirom na temu izložbe i povezanost Hrvatske i Italije, može se očekivati velik interes potencijalnih sponzora i donatora. Na Forumu sudjeluju Sanja Šaban, pomoćnica ministra kulture, dr. sc. Jelena Ivanišević Caput, viša asistentica Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu te Vilma Stojković, kustosica Muzeja Staroga Grada na otoku Hvaru, koje će izlagati o nastojanjima i akcijama Republike Hrvatske u očuvanju i prenošenju mediteranske prehrane, kao i najboljim praksama u očuvanju koje provode institucije i lokalna zajednica. Hrvatski kuharski tim čine glavni kuhar Igor Živanović te njegovi asistenti Pavao Kordić i Sonja Kordić, koji će namirnice dopremljene sa Hvara, uživo pripremiti i podijeliti posjetiteljima koji će se tamo zateći. Na meniju će se tako naći starogrojski paprenjoci i sir iz mišine, čije je umijeće pripreme također upisano u Registar kulturnih dobara RH, zatim vepar, puhovi, domaća riba, med itd.
 
Kada govorimo o prehrani kao nematerijalnom kulturnom dobru, podrazumijeva se tumačenje šireg okvira, koji ne uzima u obzir samo recepturu i tipična jela određenog kraja. Upravo suprotno, uključuje opis života društvene zajednice i obitelji sa svim rodnim, generacijskim i društveno ekonomskim prilikama. Uključuje religijska, obiteljska, i društvena slavlja koja uvijek i beziznimno završavaju za zajedničkim stolom. Stoga i ne čudi činjenica o sve većem interesu i širenju društvene svijesti o tradicijskim vrijednostima koje ta prehrana odražava i generira. Može se proučavati kao fenomen kroz kulturnu baštinu, turizam, medicinu sa aspekta nutricionizma, poljoprivredu, kroz enološko gastronomsku scenu. Prepoznavanje važnosti mediteranske prehrane u ovako širokom kontekstu rezultiralo je i multinacionalnom nominacijom na UNESCO-voj
 
Reprezentativnoj listi nematerijalne kulturne baštine u prosincu 2013. godine u glavnom gradu Azerbajdžana Bakuu. U spomenutoj je nominaciji okupljeno sedam mediteranskih država Španjolska, Grčka, Italija, Maroko, Hrvatska, Portugal i Cipar. Svaka od navedenih država odabrala je jedno područje, odnosno regiju kroz koju je prezentirala mediteransko nasljeđe u prehrani. Primjer hrvatske bili su otok Hvar i Brač. U ovoj nominaciji sintagama mediteranska prehrana nije shvaćena kao nutricionistički trend kakav se danas većinom podrazumijeva, već kao specifičan način života usuglašen sa prirodom i korištenjem njenih resursa kroz stoljeća.
 
Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelom zaleđa, uvjetovana je ekološkim, klimatskim, povijesnim i kulturnim čimbenicima Mediterana. Ta vrsta prehrane, kao i u ostalim zemljama na području Mediterana, očituje se u Hrvatskoj u društvenoj, duhovnoj i materijalnoj sferi svakodnevnog života, te u običajima životnog i godišnjeg ciklusa. Mediteranska prehrana temelj je identiteta ljudi koji žive na tom prostoru, te je tekovina raznih kultura i utjecaja, koje se kontinuirano prenose s koljena na koljeno. Ujedno je i jedinstvena zbog oblikovanja  kulturnog identiteta svojstvenog za hrvatski Jadran, njegove obale, otoka i dijela zaleđa, što se ponajviše očituje u običajima i obredima te govoru (nazivima, nazivlju).
http://www.progettoscuola.expo2015.org/sites/default/files/ti-presento-foody.png
Vezanost uz prirodu i prirodne izvore hrane važna je karakteristika te prehrane, a ribarstvo i poljoprivreda kao osnova te prehrane važno su polazište za daljnje razvijanje tog geografskog područja u smjeru očuvanja prirodne baštine i jačanja gospodarstva. Mediteranski model prehrane osnova je cjelokupnoga kulinarskog sustava obale, otoka i dijela zaleđa. Međusobna veza prirodnih resursa i ljudskih potreba te posljedično i ljudske vještine, odražava se na prehrani stanovnika.
 
Život u suglasju s prirodnim blagodatima osnova je takvog života i prehrane. Prehrana se razlikuje među pojedinim mjestima i društvenim slojevima, a može se podijeliti na ribarsku (osim u dijelu zaleđa) i težačku ili na njihovu kombinaciju, što je vrlo čest slučaj na otocima. Temelj te prehrane svodi se na uporabu određenih namirnica, pripremu jela te njihovu  konzumaciju u svakodnevici ili blagdanima. Maslina i vinova loza kulture su koje se već stoljećima uzgajaju na području hrvatskog Jadrana i njih se mnogo i na razne načine koristilo u pripremi hrane, a i danas su važni proizvodi povezani ne samo s konzumacijom nego i s kulturnim identitetom tih stanovnika. Osim u dijelu zaleđa, na navedenom području neizostavno je konzumiranje ribe i morskih plodova, no također i mesa (kozjeg, ovčjeg, svinjskog, peradi i dr.), a u nekim dijelovima i divljači. Raznoliko povrće, mahunarke, žitarice i razno samoniklo bilje dopunjavaju navedenu osnovu prehrane. Bilje se osim u prehrambene koristi i u ljekovite svrhe. Mliječni proizvodi uglavnom se prerađuju na razne načine, od čega su posebno poznati brojni kvalitetni sirevi. U svečanim i blagdanskim prigodama pripremaju se i slastice, poput kolača i torti, većinom od namirnica dostupnih u obližnjoj prirodi: orašastih plodova (badema, oraha, lješnjaka), sušenog voća i plodova (smokava, kore limuna i naranče, rogača, i dr.).
 
Tradicionalna kuhinja otoka Hvara, kao i općenito dalmatinska kuhinja, zapravo je kulinarstvo koje su prepoznali moderni nutricionistički standardi. Umjereno kuhanje hrane, svježa riba i morski plodovi, djevičansko maslinovo ulje, povrće i samoniklo bilje iz podneblja nekontaminiranog toksinima, istinske su norme drevnog Hipokratovog poučka „Neka hrana bude lijek tvoj, a lijek tvoj neka bude hrana tvoja.“ Svježa morska riba (zubatac, brancin, lovrata, kirnja, skuša, sardina) spravljana na roštilju, kuhana ili marinirana; lignje, sipe, hobotnice, rakovi (škampe, jastozi), školjke (dagnje, kamenice, mušule) kuhane u ribljoj juhi ili kao rižoto, pršut (svinjska šunka kratko dimljena i sušena na buri) serviran sa svježim ili suhim kozjim sirom, zelenim i crnim maslinama, kaparama i lučicama, janjetina kuhana ili pečena na otvorenoj vatri, pašticada s njokima ... Kuhano povrće omiljeno je jelo (blitva s krumpirima, umak od rajčica). Često je to mješavina uzgojenog povrća i samoniklog bilja, začinjenog maslinovim uljem i balzamiranim octom, a serviranog uz kuhano janjeće meso. Tipični Hvarski deserti osvajaju srca svojom istodobnom jednostavnošću i bogatstvom okusa. Uobičajene sastojke čini mediteransko voće (suhe smokve, grožđice, bademi) med i svježa jaja, a rafioli, mandulati, smokvenjaci, paprenjaci i rožate (tradicionalna imena slastica) najbolji su uz bogatstvo okusa prošeka, kako se naziva slatki vinski produkt.
 
Izvornost i nezagađenost prirodnog okoliša otoka Hvara garancija su proizvodima vrhunske kvalitete i ujedno blagoslov razvitku tradicionalne mediteranske kuhinje. Uz puno ljubavi prema tom prirodnom bogatstvu i malo kreativnosti običan obrok se pretvara u hedonistički ritual. Upisom Mediteranske prehrane na svjetsku listu Republika Hrvatska nije izgubila vlastiti identitet, upravo suprotno, dodala je još jedno nematerijalno kulturno dobro na listu UNESCO-a. Republika Hrvatska do danas je upisala 131 nematerijalno kulturno dobro u Registar koji se vodi pri Ministarstvu kulture RH. Trinaest dobara upisano je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Ovim upisom RH postala je druga zemlja u Europi i peta u svijetu po broju upisanih elemenata na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine. Taj izniman uspjeh Ministarstva kulture RH, njegovih stručnih službi, kao i stručnjaka iz područja etnologije i kulturne antropologije, otvorio je mogućnost očuvanja specifičnih životnih navika i naslijeđa jednog mediteranskog naroda koje sve više potiskuje globalna civilizacija.
 

Nives Matijević

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Ponedjeljak, 13/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1808 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević