Get Adobe Flash player
Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

Svima kojima je Zdravko Mamić smetnja žrtve su opsjene, obmane i...

Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

On je jednostavno jednostavan, neponovljiv, prisutan u svakom domu, bećar,...

Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

To nije bio nikakav ustanak domicilnih Srba, nego stravičan pokolj Hrvata...

Nastavak njegovanja fašističke tradicije

Nastavak njegovanja fašističke tradicije

Talijani podižu spomenik jednome od ideologa...

Novi župan nameće talijanski jezik

Novi župan nameće talijanski jezik

Istarska convivenza u režiji IDS-a nije suživot, nego gušenje...

  • Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

    Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:32
  • Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

    Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:28
  • Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

    Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:25
  • Nastavak njegovanja fašističke tradicije

    Nastavak njegovanja fašističke tradicije

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:18
  • Novi župan nameće talijanski jezik

    Novi župan nameće talijanski jezik

    četvrtak, 18. srpnja 2019. 15:26

Odmičemo se od uloge klasičnog opskrbljivača i postajemo kupčev energetski servis

 
 
Treći najveći opskrbljivač plinom i drugi najveći u električnoj energiji, RWE šest godina nakon ulaska na tržište predstavlja svoj iskorak u smjeru davanja široke palete energetskih usluga za sve svoje kupce. Direktor RWE Energije Zoran Miliša, dipl. ing. direktor RWE Energija d.o.o., Zagreb, prati trendove i govori o izvrsnoj isplativosti fotonapona u Hrvatskoj te energetskoj učinkovitosti. On vjeruje u daljnje okrupnjavanje distribucije plina i kaže da RWE zanimaju akvizicije pa i onih manje kvalitetnih tvrtki. Dakako, ako je cijena optimalna...
http://images.energetika-net.com/media/articles/razgovori/milisa_zoran-3.jpg
• Kako gledate na gospodarstvu situaciju u Hrvatskoj - prema brojkama dosegli smo pred kriznu 2008. godinu, što bi trebao pratiti i rast potrošnje energije. Primjećujete li to?
- Ne, ne primjećujemo rast potrošnje. Dapače, potrošnja plina je i dalje dominantno temperaturno ovisna. Petrokemija, koja je najveći pojedinačni potrošač plina, je privatizirana, što je po meni dobro, ne samo u smislu potrošnje plina, već i u smislu razvoja industrije. Osobno smatram da je najveći problem u tome što je 67 % svih gospodarskih tijekova kontrolirano od strane tvrtki koje su u većinskom ili stopostotnom vlasništvu države. To je nešto što u tržišnoj ekonomiji ne funkcionira, jer su mehanizmi upravljanja drugačiji. Strahovito se bojimo bilo kakve privatizacije, a na kraju je to jedino što nas može dovesti do napretka. Hvatanje pretkrizne godine sada, nakon 11 godina, za mene je neuspjeh. Turizam je imao zamah zadnje dvije godine pa se hvalimo tim brojkama koje su najviše doprinijele suficitu države. Razgovaramo o prošlosti, a ne o budućnosti. Ne razmišljamo o stvaranju preduvjeta za razvoj raznih industrija baziranih na izvozu hrvatske pameti. Nedavno sam slušao Matu Rimca koji je obrazlagao kako Hrvatska u hvatanju priključka na treću veliku investicijsku fazu automobilske industrije, kojoj je on jedan od predvodnika, može ostvariti rast veći od šest posto. Volio bih da imamo više Rimaca u bilo kojem segmentu, koji će stvarati dodanu vrijednost. Hrvatska je fenomenalno mjesto za život i mi možemo privući visoko sofisticiranu proizvodnju, jer imamo vrhunski kadar. Rimac je naš prvi i jedini „jednorog“ - startup čija je vrijednost veća od milijarde dolara, koji je dokazao da se može, a uz takve projekte posla će biti za još stotinu tvrtki.
 
• Koliki tržišni udjel drži RWE u električnoj energiji i plinu u Hrvatskoj?
- Nažalost, sukladno važećoj regulativi u RH točan podatak nije ni nama, a ni javno dostupan. Prema ukupnom volumenu prodanih količina električne energije s prodanih nešto manje od 1 TWh procjenjujemo da imamo nešto manje od sedam posto tržišnog udjela. Električnom energijom opskrbljujemo 145.000 kućanstva i desetak tisuća kupaca kategorije poduzetništvo, što procjenjujemo da čini nešto više od osam posto ukupnog broja kupaca u Hrvatskoj. Kad je riječ o plinu, u obzir uzimamo prodane količine Montcogima, Koprivnica plina i RWE Plina, a prešli smo prodaju od 1 TWh. Plinom opskrbljujemo oko 36.000 kućanstva, što je oko 6% kućanstava u Hrvatskoj, a imamo nešto manje od 4000 kupaca u kategoriji poduzetništva. Kad se ne računa veleprodaja, treći smo najveći opskrbljivač plina u Hrvatskoj po prodanim količinama. Zadovoljni smo s ukupno 200 tisuća kupaca električne energije i plina, no na tome nećemo stati, ciljevi su nam ambiciozni.
 
• Velikom zamjenom imovine između RWE-a i E.ON-a, prema kojoj RWE preuzima E.ON-ov posao s obnovljivcima, a E.ON-u prepušta mrežu, infrastrukturu i prodaju, prema sadašnjim kalkulacijama nastat će najveća europska energetska kompanija s više od 50 milijuna korisnika. Kako će to utjecati na vaše poslovanje u Hrvatskoj?
- U ovom trenutku nismo u mogućnosti komentirati događanja oko planirane transakcije između RWE-a i E.ON-a, jer još uvijek nije službeno potvrđena od strane nadležnih europskih institucija.
 
• Razvili ste i tzv. E+ ponudu. O čemu se konkretno radi? 
- Polazeći od činjenica da je energija roba, da energetske tvrtke prolaze kroz veliku transformaciju poslovnog modela te da je kupac na prvom mjestu, posljednjih nekoliko godina intenzivno razvijamo našu E+ ponudu proizvoda i usluga. Time stavljamo kupca u središte našeg poslovanja te se odmičemo od uloge „klasičnog“ opskrbljivača i pretvaramo se u sveobuhvatni servis i savjetnika za kupca. Konkretno, naši educirani energetski savjetnici potpuno besplatno i u dogovorenom terminu savjetuju kućanstva na koji način ostvariti uštede. Nudimo niz proizvoda kojima se povećava energetska učinkovitost, kao što su LED žarulje, štedni tuševi, pametni klima uređaji, sustav pametnog grijanja, A+++ kućanski aparati, detektori plina itd. Za naše kupce neke su usluge potpuno besplatne, poput Majstora u kući (hitne intervencije) i Doktora u kući (liječnički savjeti). U E+ segmentu poslovanja crpimo značajno iskustvo iz grupe. Naš je cilj izgraditi kompaniju koja je servis za svoje kupce, koja nudi kompletna, jednostavna, a inovativna rješenja za smanjenje potrošnje energije, čime naši kupci doprinose očuvanju okoliša, a ujedno ostvaruju i značajne financijske uštede. Pokazalo se da su kupci s takvim konceptom vrlo zadovoljni i mi intenzivno radimo dalje u tom smjeru, to je naša komparativna prednost.
 
• Ušli ste na tržište sad već „davne“ 2013. i tada je sve djelovalo optimistično. U međuvremenu se čini da se optimizam ispuhao, a pokazalo se da se tržište u maloprodaji električne energije vrlo teško osvaja, pri čemu ste i sami imali grješaka. Kakva je danas situacija i kako gledate na budućnost?
- Napravili smo ono što smo smatrali neophodnim na tržištu koje je po samoj svojoj prirodi inertno i gdje, da biste nekoga uvjerili da iskoristi bolju ponudu, trebati biti prodorni u predstavljanju svog proizvoda. Karakteristično je da država nije puno poduzela da se kod kupaca razvije svijest o postojanju tržišta i mogućnost odabira, da postoji netko tko je povoljniji i to iz jednostavnog razloga - HEP je u stopostotnom vlasništvu države. Danas smo mi jedina preostala konkurencija državnom HEP-u. To nije dobro za nikoga, pogotovo ne za krajnje kupce. Država treba propisati poznate i jasne okvire, umjesto da ih mijenja „pet do 12“, kao što je bilo s nametanjem otkupa zelene energije ili primjerice uvođenjem solidarne naknade. Ključno pitanje, stoga, nije jesmo li nezadovoljni s načinom na koji su se stvari razvijale, već zašto u šest godina nismo uspjeli razviti tržište i koja je tu uloga države? Orijentirali smo se na tržišnu ekonomiju i za građane je dobro da postoji konkurencija. Nema nikakvog razloga da 92% građana i dalje koristi univerzalnu uslugu, koja je najskuplja. Opskrba energijom ne smije biti prirodni monopol.
 
• Kupili ste Koprivnica plin i Montcogim Plinaru. Što ste time dobili i što ste od tada napravili na tim distribucijskim područjima?
- Kad je riječ o razvoju mreže u distribucijama gdje smo postali vlasnik, a tu prije svega mislim na šest gradova koja pokriva koncesija Montcogima, uskoro kreću daljnja ulaganja u izgradnju nove mreže na područjima gdje nije bila razvijena. Na nekim lokacijama razvoj plinske mreže pokušat ćemo povezati s investicijama u solarne elektrane i dizalice topline. Koprivnica Plin je, pak, upravo pri kraju investicije od četiri milijuna kuna u visokoučinkovite kotlovnice, odnosno sustav grijanja za šest zgrada u Koprivnici. Novi projekti su, dakako, u planu.
 
• Vjerujete li u daljnje okrupnjavanje distribucije plina i imate li interesa za nove akvizicije?
- Konsolidacija opskrbe je neminovnost, postojeće stanje teško može opstati nakon 2021. godine, kada očekujemo deregulaciju cijene za kućanstva. Zainteresirani smo za daljnju kupnju distributera plina, nadam se već ove godine, ali to ne ovisi o nama već o prodavateljima. Bilo koja dobra prilika koja se pruži, mi ćemo sudjelovati. Kada se promatra cijelo tržište, manji je broj kvalitetnih tvrtki koje imaju dobro posloženo poslovanje, ali mi smo zainteresirani i za one „manje kvalitetne“, jer ih mi definitivno možemo učiniti boljima. I takvi distributeri imaju svoju cijenu, a prodaja je svakako puno bolji scenarij nego bankrot i nestanak zbog otežanog poslovanja.
 
• Kako gledate na obvezne sheme ušteda u krajnjoj potrošnji, kolike su vam obaveze i koje mjere planirate poduzeti?
- Hrvatska godinama kasni s primjenom tih EU direktiva i mi smo znali da ne možemo pobjeći od tih obaveza. Te sheme su dobre ne samo za potrošača, već i za razvoj cijele industrije. Energetska učinkovitost nije način na koji ćete nekoga natjerati da smanjuje potrošnju, već je to način na koji će potrošač promjenom svog ponašanja i različitim mjerama uštediti energiju i istovremenu zadržati ili povećati kvalitetu života. Mi smo za razliku od Europe više fokusirani na uštede u kućanstvima kroz energetsku učinkovitost zgrada, a u EU je prevladala energetska učinkovitost u industriji, a tu su uštede veće i smanjuje se jedinična cijena proizvoda, a vrijednosti se multipliciraju. Možda mi nemamo dovoljno industrije za veći obuhvat takvih mjera, ali želim vjerovati da tu možemo puno učiniti. Činjenica je da nam se time prihod na prodaji energije smanjuje, ali se otvaraju nove mogućnosti kojima možemo nadoknaditi izgubljenu zaradu. Još nismo dobili svoju obvezu od Ministarstva energetike i zaštite okoliša niti je donesen Pravilnik za mjerenje i verifikaciju ušteda, ali prema postojećem Pravilniku računamo da smo u plusu. Također, planiramo ući na tržište ESCO usluga i u kućanstvima i u B2B sektoru.
 
• Radit ćete kroz svoju ESCO tvrtku ili ćete sklapati ugovore s ESCO tvrtkama?
- Postoji više modela u grupi, insource i outsource. Razvijamo tvrtku RWE Solar koja se bavi projektiranjem, izgradnjom i prodajom solarnih elektrana, ali to ne znači da će to biti jedini kanal preko kojeg ćemo raditi. Primjerice, do sada smo sve dosadašnje mjere prodaje radili internim kanalom pa će vjerojatno biti kombinacija jednoga i drugoga.
 
• Kakvi su vam planovi vezani za fotonapon?
- Pokušavamo slijediti trend koji je u grupi prisutan zadnje dvije do tri godine. Tvrtka RWE Solar instalirala je oko 17 MW fotonapona u Hrvatskoj i ima veliko iskustvo. Svaki business case koji računamo u odnosu na sjevernije zemlje u kojima je RWE prisutan, bazira se na činjenici da imamo 50% bolju osunčanost. Bogatije zemlje daju subvencije kako bi povećale isplativost takvih projekata. Računamo da bi se to moglo dogoditi i u Hrvatskoj, a čak i da se to ne dogodi osunčanost je dovoljna da se postigne isplativost ulaganja u energiju sunca. Isplativost za istu lokaciju najviše ovisi o načinu potrošnje energije. Radimo jako puno većih projekata i imamo slučajeve u kojima je povrat investicije za samo četiri godine, a imamo i povrate od sedam godina. Sve ovisi o načinu potrošnje energije, no rekao bih da je prosjek četiri do osam godina. Dakle, 12% povrata na investiciju, a u nekim slučajevima i 20%, ozbiljne su brojke za nekog gospodarstvenika.
 
• Zanima li vas instalacija većih fotonaponskih elektrana?
- RWE i HEP su imali zajedničku tvrtku Novenerg koja je trebala razvijati takvu vrstu projekata, ali HEP nije bio zainteresiran za suradnju. Mi smo otkupili HEP-ov udjel i inkorporirali smo je u RWE. Željeli smo nešto napraviti zajedno, ali sada ćemo takve projekte raditi samostalno. Inzistirat ćemo na studijama isplativosti takvih projekata. Dakle, zanima nas samo ono što je ekonomski opravdano, a takvih projekata u Hrvatskoj ima više nego dovoljno. Kad je riječ o RWE Solaru, planiramo nova radna mjesta za inženjere.
 
• Planirate li instalacije fotonapona na krovove kupaca iz kategorije kućanstva?
- Razmišljamo o tome. To je logistički izuzetno zahtjevno u pripremi i realizaciji. Ne postoji ozbiljan model koji je u Hrvatskoj zaživio, tako da se i mi pokušavamo za to pripremiti. Mađarska, primjerice, nije imala dovoljno instalatera da zadovolji potrebe.
 
• Možete li komentirati završnu verziju nove Energetske strategije do 2030. s pogledom do 2050.?
- Strategije su, s obzirom na vremenski period koji pokrivaju tako daleke, da ih treba gledati i izrađivati na način da daju smjernice, a ne obveze. Razvoj treba planirati za period od idućih tri do pet godina, takve bih dokumente rado vidio, ali opet ne na način da država propisuje što će tko raditi, nego što će država napraviti da potakne gospodarstvenike u energetici. Zanimljivo je da prijedlog strategije sadrži riječ „tržište“ na 88 mjesta, da su razvoj tržišta i integracija u jedinstveno energetsko tržište EU navedeni kao osnovni preduvjet realizacije strateških ciljeva, a mi smo u zadnjih pet godina plovili u suprotnom smjeru. Osim toga, u prošlosti se pokazalo da nam nedostaje praćenje provedbe strategija. Primjerice, trebamo gledati jesmo li spremni za elektrifikaciju automobilske industrije, volio bih vidjeti gdje tu možemo sudjelovati. Pričati o obnovljivcima je suvišno, to se samo po sebi podrazumijeva, međutim, zanimale bi me brojke i kvote za idućih tri do pet godina, s praćenjem godišnje realizacije takvog plana. Konkretne provedbene akte treba donositi istovremeno sa strateškim dokumentima, inače je njihova provedivost upitna.
 

Nina Domazet, http://www.energetika-net.com/specijali/intervju-mjeseca/odmicemo-se-od-uloge-klasicnog-opskrbljivaca-i-postajemo-kupcev-energetski-servis-28688?utm_source=portal_newsletter_2019_03&utm_medium=email&utm_campaign=Newsletter%20portala%20-Ozujak%202019&utm_content=intervju_mjeseca_28530_title_link

Značajnim ulaganjima do boljeg vodnokomunalnog standarda i čišćeg okoliša

 
 
Hrvatska pojačava napore kako bi još bolje upravljala vodnim bogatstvom i budućim generacijama osigurala pravo na kvalitetnu vodnokomunalnu infrastrukturu. Vodno gospodarstvo je plodno ulagačko tlo zbog nekoliko razloga. Ponajprije, takvi projekti podižu životni standard građana jer im osiguravaju dostupnost kvalitetne pitke vode. Zatim, dobra su podloga za financiranje sredstvima Europske unije, na što se posljedično oslanja angažman hrvatskih tvrtki i radne snage tijekom realizacije investicija u vodnu infrastrukturu. Ne manje važna činjenica jest i to da se značajnim ulaganjima u to područje povećava briga za okoliš i zdravlje ljudi jer se tako sprječava onečišćenje podzemnih voda i mora. Stoga Hrvatska koja je bogata vodom pojačava napore kako bi još bolje upravljala tim javnim dobrom i budućim generacijama osigurala pravo na njega.
http://images.energetika-net.com/media/articles/izdvojeno/vodnokomunalna_infrastruktura-1.jpg
U tijeku je relizacija brojnih projekata kako bi se poboljšala vodnokomunalna infrastruktura. Jedan od njih je onaj na području Delnica, Fužina i Brod Moravica koji će pridonijeti zaštiti podzemnih voda i održivom gospodarskom razvoju te osigurati bolji i pouzdaniji korisnički pristup javnim komunalnim uslugama. Projekti su financirani iz Švicarsko-hrvatskog programa suradnje, a njihova ukupna vrijednost je 21,5 milijuna franaka (oko 142 mil. kuna). Od toga, švicarski doprinos je 85%, a hrvatski 15%. Planirani rok izvođenja radova, kako su objavile Hrvatske vode, je do 2021. godine.
Predviđa se da će kao rezultat spomenutih projekata 90% kućanstava biti priključeno na sustav odvodnje do 2020. godine. Osim toga, u aglomeracijama Delnice, Fužine i Brod Moravice trebala bi se smanjiti stopa gubitka pitke vode s 52% u 2015. na 34% u idućoj godini.
 
Načelnik Općine Fužine David Bregovac kaže kako je riječ o najvećem ulaganju u općinu. Unatoč tome što je izrađena projektna dokumentacija i što su započele određene javne nabave, na žalost, one su poništene zbog premale procjene, a prevelikih ponuda. "Trenutačno nemamo informaciju o tome tko će nadomjestiti razliku, s obzirom na to da radimo po projektu Švicarke darovnice gdje ulaganje u vodovodnu mrežu i kanalizaciju iznosi otprilike 65 mil. kuna za područje Općine Fužine, a u suradnji sa Hrvatskim vodama i delničkom tvrtkom Komunalac", ističe on.
 
Povećanje broja stanovnika
 
Taj projekt će, nastavlja fužinski načelnik, stanovnicima općine poboljšati životni standard, a zahvaljujući novoj vodovodnoj mreži će se smanjiti gubitak vode. “Što se tiče kanalizacije, zasigurno će se smanjiti troškovi dosadašnjeg načina pražnjenja septičkih jama. K tomu, pridonijet će se zaštiti okoliša, s obzirom na to da veliki broj stanovnika nema na odgovarajući način izgrađene septičke jame”, objašnjava on, dodajući kako se nakon završetka projekta zbog nove infrastrukture na području Fužina mogu očekivati novi investitori i povećanje broja stanovnika.
Također, u Hrvatskim vodama su lani potpisani ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava te ugovori o sufinanciranju za europske projekte poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture na području gradova Novi Vinodolski, Novalja, Umag i Vrbovec. Ukupna vrijednost jednog od tih projekata, onoga pod nazivom 'Poboljšanje sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda u aglomeracijama Umag, Savudrija i Novigrad istarski' iznosi 556,7 mil. kuna, od čega su bespovratna europska sredstva 316,8 mil. kuna (71,14%), a nacionalno sufinanciranje je 128,5 milijuna kuna (28,86%). Razdoblje provedbe projekta je najkasnije do kraja 2023. godine.
Projekt obuhvaća rekonstrukciju sustava odvodnje otpadnih voda u aglomeracijama Umag, Savudrija i Novigrad te izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ‘Umag jug’ i ‘Novigrad’. Projektom će se sniziti troškovi zbog pražnjenja sabirnih jama jer će 90 000 potrošača moći pročišćavati otpadne vode zahvaljujući sustavu odvodnje ili pojedinačnim odgovarajućim sustavima. Povećat će se i priključenost stanovništva na sustav odvodnje i pročišćavanja u aglomeraciji Umag s postojećih 79% na 92% ili 3543 stanovnika te u aglomeraciji Novigrad istarski s postojećih 93% na 94%.
 
Evaluacije pristiglih ponuda
 
U uredu umaškog gradonačelnika kažu kako su trenutačno u različitim fazama postupaka javne nabave prema aplikaciji projekta. “Otvorene su ponude te su u tijeku evaluacije pristiglih ponuda za usluge vođenja projekta i uslugu promidžbe i informiranja, kao i nabavku opreme, dok su natječajne dokumentacije za radove proširenja i rekonstrukcije sustava odvodnje aglomeracija Umag, projektiranje i izgradnju UPOV-a te za uslugu nadzora nad radovima u završnoj fazi dorade. Navedena se dokumentacija uskoro šalje na prethodno savjetovanje sa zainteresiranim gospodarskim subjektima, nakon čega ide završna 'ex ante' provjera provedbenih tijela ministarstva”, ističu.
Glavne prednosti dovršenog projekta poboljšanja sustava odvodnje aglomeracija Umag, Savudrija i Novigrad su prije svega veći stupanj pročišćavanja otpadnih voda prije ispuštanja u more, čime se osigurava dugoročna kvaliteta obalnog mora te održivost povećanja gospodarskih i turističkih kapaciteta sjeverozapadnog priobalja Istre. “Uz navedeno, jednako je važno povećanje stope priključenosti stanovništva i gospodarskih subjekata na javne sustave odvodnje otpadnih voda. Projekt sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda je dio velikog projekta ‘Umag: Smart City - Green City 2010. - 2020.’ koji će cijelo područje Umaga ekološki zaštititi od negativnog utjecaja na okoliš, a ujedno i poboljšati zdravlje građana”, objašnjavaju iz Ureda gradonačelnika Umaga, dodajući kako se proširenjem sustava odvodnje te nadogradnjom postojećeg, odnosno izgradnjom novog biološkog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, stvara potreba i za dodatnim kadrovima za upravljanje i održavanje navedenih uređaja i dijelova sustava odvodnje aglomeracije Umag.
 
Izbjegavanje 'kritičnih' stanja
 
Nadalje, vrijednost projekta 'Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Novalja' iznosi 310,4 mil. kuna, od čega su bespovratna europska sredstva 172,5 mil. kuna (69,46 %), a nacionalno sufinanciranje 75,8 milijuna kuna (30,54%). Razdoblje provedbe projekta najkasnije je konac 2022. godine.
Projekt obuhvaća sanaciju i dogradnju javnog sustava vodoopskrbe i odvodnje te projektiranje i izgradnju uređaja za pročišćavanje otpadnih voda aglomeracije Novalja. Izgradit će se ukupno 53 km cjevovoda te povećati broj priključenosti na sustav odvodnje za 6750 stanovnika.
 
Direktor novaljske komunalne tvrtke Komunalije Neven Korda, dipl. ing. kaže kako se projekt provodi u skladu s propisanim rokovima. “Sanacijom dijelova postojećeg sustava odvodnje spriječit će se onečišćenje tla i voda, a izgradnjom proširenja javnog sustava odvodnje prikupit će se dodatne količine otpadnih voda koje se trenutačno neadekvatno ispuštaju i zbrinjavaju”, ističe on, dodajući kako će se izgradnjom uređaja za pročišćavanje otpadnih voda za 39 000 ekvivalentnih stanovnika pročistiti otpadne vode javnog sustava odvodnje i prikupljene septičke vode sa dijelova aglomeracije na kojima nije isplativa gradnja javnog sustava odvodnje. “Također, dogradnjom vodospremnika na lokaciji Komorovac stvorit će se dovoljne rezerve pitke vode te time izbjeći ‘kritična’ stanja vodoopskrbnog sustava koja se javljaju za vrijeme turističke sezone”, napominje.
 
Priključenje na sustav
 
Ukupna vrijednost projekta koji obuhvaća radove na poboljšanju sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda u aglomeraciji Novi Vinodolski, Crikvenica i Selce, iznosi nešto više od 367,6 mil. kuna. Bespovratna europska sredstva iznose 261,1 mil. kuna, odnosno 71,03% ukupne vrijednosti projekta. Ostatak vrijednosti odnosi se na nacionalnu komponentu koja iznosi 106,5 mil. kuna. U njoj sudjeluju proračun sa 39,06 mil. kuna, odnosno 10,62%, Hrvatske vode s također 39,06 mil. kuna (10,62%) i jedinice lokalne samouprave s 28,4 mil. kuna (7,73%). U dijelu JLS-a Crikvenica preuzima 66,7%, a Novi Vinodolski 33,3% troškova.
 
Glavni ciljevi provedbe projekta su rekonstrukcija i izgradnja vodoopskrbne mreže, izgradnja novih dijelova mreže javne vodoopskrbe i javne odvodnje, priključenje novih korisnika na sustav odvodnje i pročišćavanja otpadne vode i izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Novi Vinodolski i Crikvenica. Projektom će se izgraditi više od 90 km cjevovoda, 24 crpne stanice te će se 14 427 stanovnika moći priključiti na sustav.
Projekt bi trebao biti završen u četvrtom tromjesečju 2023. godine. Za sustav odvodnje i vodoopskrbe su napravljeni svi idejni projekti (vodoopskrba, odvodnja, uređaj za pročišćavanje otpadnih voda i sušenje mulja), ishođene sve lokacijske i građevinske dozvole te izrađeno svih 26 glavnih projekata. Također, napravljeni su idejni projekti za UPOV Crikvenica (31 500 ES) i UPOV Novi Vinodolski (12 000 ES).
 
Direktor crikveničke komunalne tvrtke Murvica Jevgenij Prpić, mag. ing. geod. et geoinf. kaže kako će se završetkom tog projekta bitno podići standard komunalne infrastrukture na području Crikvenice i Novog Vinodolskog. “To će rezultirati izvrsnom kvalitetom mora”, ističe on, dodajući kako je projekt iznimno važan i za lokalno gospodarstvo čija je glavna grana turizam. Sukladno povećanju opsega poslova i izgradnji dva uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i postrojenja za sušenje otpadnog mulja, zaključuje on, očekuje se povećanje broja radnih mjesta.
 

Boris Odorčić, www.energetika-net.com

Tko je prodao našu vodu?

 
 
Hrvatski pravni centar (HCP) nedavno je uputio otvoreno pismo premijeru Andreju Plenkoviću u kojem zahtijeva promjenu odluke Vlade o prijenosu ugovora o koncesiji „za crpljenje mineralnih voda i ugovora o koncesiji za crpljenje termalne vode za tehnološke potrebe i za prodaju na tržištu, s društva Jamnica d.d., Zagreb, na novog koncesionara Jamnica plus d.o.o., Zagreb. Ovom odlukom, koju je Vlada usvojila na sjednici  od 2. svibnja“, Jamnica je kao kompanija s ogromnim tržišnim potencijalom  predana u ruke stranaca. Naime, stanovitom nizozemskom holdingu prenijeta je koncesija na crpljenje do 280 milijuna litara na godinu do 2029. HPC upozorava kako se radi o političkom, dodajem i sigurnosnom pitanju, budući da je voda opće javno dobro i ljudsko pravo, a ne tržišna roba. Pitka voda zasigurno predstavlja najvažniji hrvatski prirodni resurs koji bi u narednim desetljećima u okolnostima globalnog zatopljenja i klimatskih promjena mogao snažno utjecati na sigurnost zemlje. Stoga, izvore pitke vode treba zaštititi, a u pismu HPC poziva Vladu da koncesiju povjeri javnom poduzeću.
https://cdn.getyourguide.com/img/tour_img-1405325-145.jpg
Niz hrvatskih medija nastavio je s objavom alarmirajućih članaka o gubitku nacionalne kontrole nad najvećim izvorima pitke vode. Tako smo doznali (iako je riječ o staroj vijesti koja prolazi neopaženo, izvan radara javnosti) da četiri najveća izvora više nisu u hrvatskim rukama! Pored Jamnice, ostali smo bez Lipika, Svetog Roka i Cetine. Podravka je još 2016. prodala Lipički studenac slovenskoj tvrtki Radenska koja je u vlasništvu grupe Kofola sa sjedištem u Češkoj. Prijašnji vlasnik Svetog Roka završio je u stečaju (nije jasno kako mu je to uspjelo!), pa su punionicu preuzeli novi vlasnici iz sušne Saudijske Arabije. Četvrti izvor – Cetinu, pored domaćih poduzetničkih i lokalnih političkih snaga, preuzima offshore kompanija iz američke države Delaware, i to na 50 godina.
 
Najblaže rečeno, vrlo je neozbiljno da Vlada(e) sve to dopušta i mirno promatra. Razlog postajanja bilo koje vlade je zaštita nacionalnih interesa, kako javnih, tako i pojedinačnih. Stalna poskupljenja vode izravan su rezultat liberalizacije ove vrste komunalnih usluga i privatizacije izvora pitke vode. Ujedinjeni narodi su 2008. godine proglasili pravo na vodu temeljnim ljudskim pravom. Međutim, s izuzetkom Slovenije, koja je prema Ustavu zabranila prodaju vlastitih vodnih resursa, čini se da zemlje u regiji nisu svjesne da loše i neodgovorno upravljanje vodama ugrožava jedno od temeljnih ljudskih prava njihovih građana. Tako se npr. privatizacija izvora pitke vode u Srbiji, ali i u ostatku regije odvijala gotovo nezapaženo. U Srbiji je nedavna izmjena Zakona o komunalnim uslugama omogućila privatnim tvrtkama da ponude usluge vodoopskrbe, što znači da voda više nije neotuđivo javno dobro kojim može upravljati samo javno poduzeće. Osobito je privatizacija tvrtki za flaširanje vode, odnosno njihova prodaja pod koncesijskim modelom (80% posjeduju strane tvrtke), snažno potisnula načelo javnog dobra. Nije čudo da su izvori pitke vode bili među prvim resursima koji se privatizirani u regiji. Uostalom, voda je vrhunska roba, a potrošača koliko želite.
 
Podaci Eurostata iz listopada 2017. pokazuju kako regija ima mnogo toga za ponuditi kada je riječ o vodi. Tako, Hrvatska ima prosjek od 27.330 kubičnih metara slatke vode po glavi stanovnika, što je stavlja na prvo mjesto u EU. Slovenija je na petom mjestu (15.550), Bugarska na sedmom mjestu (14.160), a Grčka na 14. mjestu (6.680), dok je Rumunjska s 1.840 kubičnih metara blizu granice od 1.700 kubnih metara po stanovniku, što je standard koji je postavio UN. Bitka za vodu kao javno dobro nije tek ograničena na regiju, ova rasprava snažno je prisutna i u okvirima Europske unije. Nevladina organizacija The European Water Movement upozorava da su izvori pitke vode ugroženi od strane nezasitih investitora koji žele zaraditi novac prodajući javni resurs. Širom EU-a ljudi podižu svoj glas protiv komercijalizacije vode, pa je tako do sada prikupljeno oko milijun potpisa kako bi se pravo na vodu proglasilo temeljnim ljudskim pravim na razini EU-a.
 
Na razini Europske unije postoje tri prijedloga koja se odnose na ovu tematiku –  model koji koriste Belgija, Italija i Slovenija. Međutim, samo je Slovenija usvojila Ustavne izmjene (u studenom 2016.) koje su definitivno onemogućile privatizaciju vodnih resursa, zbog čega su isti ostavljeni pod državnom upravom. U rujnu 2018. godine, pučka pravobraniteljica, Lora Vidović, organizirala je okrugli stol „Ljudsko pravo na vodu, je li vrijeme za zaštitu Ustavom“. Tada se moglo čuti da 6% stanovnika Hrvatske nema mogućnost priključenja na vodovod, četvrtina građana zbog povećanja cijena (pod pritiskom liberalizacije i privatizacije) kasni s plaćanjem režija, a da su razlike u cijeni vode na različitim područjima zemlje od sedam do 27 kuna. O cijeni vode odlučuje isporučitelj koji potpuno samovoljno donosi odluke i o isključivanju zbog neplaćanja.
 
Opasnost od privatizacije vode u budućnosti samo je jedna dimenzija problema realizacije temeljnog ljudskog prava na vodu. Prema međunarodnim preporukama (između ostalih i Svjetske zdravstvene organizacije) vlade bi građanima vodu trebale učiniti dostupnom – i u fizičkom i financijskom smislu (određenu kvalitetu i količinu vode, oko 70 litara po danu). Slovenija je prva država u Europi koja je to učinila, dok je u Belgiji, državi u kojoj je ljudsko pravo na vodu ostvareno u najvećoj mogućoj mjeri, svaki stanovnik ima po 15 kubika vode na godinu besplatno. Prema dr.sc. Desanki Sarvan, autorici knjige „Pravo na vodu“, na svjetskoj razini, oko 15 % usluga u vodoopskrbi drže privatni isporučitelji. Ipak,  nakon teških slučajeva privatizacije koja je dovela do enormnog rasta cijena vode, te isključivanja korisnika usluga u pojedinim zemljama (ova se praksa naročito proširila po zemljama Latinske Amerike).
 
Sigurna pitka voda temeljno je javno dobro koje građani očekuju od svoje vlade, ali nije jedino. Naime, javna dobra zahtijevaju vladinu intervenciju kako bi se osigurala adekvatna opskrba. Naime, javna su dobra ili usluge (sigurnost, zdravstvena i socijalna skrb, javno obrazovanje, dostupnost i zdravstvena ispravnost vode i namirnica, komunalne usluge…) dio ekonomije blagostanja i standarda građana, riječ je o dobrima koja tržište bez djelovanja države ne bi osiguralo ili bi ih pružalo u nedovoljnoj mjeri. Javna su dobra vrijednosti koje služe velikom broju građana, uključuju univerzalne dimenzije zajedničkog života, izraz su društvene potrebe, zapravo društveno dobro. U idealnom smislu, njihova temeljna obilježja jesu dostupnost za sve građane, nekonkurentnost i neekskluzivnost, što znači da svi članovi zajednice mogu uživati u moru, plažama, parkovima, kulturnoj i povijesnoj baštini, ali i u pitkoj vodi. Javno je dobro usko povezano s javnim interesom koji bi trebao osigurati opću stabilnost i blagostanje neke zemlje, dok bi vlade, kao i lokalne vlasti trebale djelovati na suzbijanju problema poput kriminala, širenja bolesti, siromaštva, zagađenja…, budući da u suvremenim demokratskim društvima pravo na kvalitetnu i sigurnu životnu sredinu spada u temeljna ljudska prava.
 
Ipak, u razdoblju dominacije neoliberalne paradigme, pristup javnim dobrima postaje sve više ograničen, mnoga od njih postaju tržišna kategorija, te bivaju privatizirana. Europska unija sve se više oslanja na tržišni model raširen u Sjedinjenim Državama. Međutim, čak i u kolijevci neoliberalne ideologije, sve su češće i žešće rasprave o ovoj temi. U članku „Social Contract and Public Goods Provision“, autor Lee Kuan Yew, School of Public Policy (Foreign Affairs, May 23, 2018) navodi kako se američki Ustav temelji na ideji društvenog ugovora engleskog filozofa, začetnika prosvjetiteljstva, Johna Locka (1632-1704). Stoga, većina američkih građana očekuju da će američka vlada temeljem Lockeovog socijalnog ugovora (Dvije rasprave o vladavini / Two Treatises of Government, 1690) koji zagorava opće slobode i jednakosti, zapravo postaviti prioritet: javno dobro građana SAD-a. Socijalni ugovori i javne usluge kako ih definiraju Jean Jacques Rousseau, Thomas Hobs ili John Locke predstavljaju dogovor između države i društva, prema kojem se građani pristaju odreći određenih prava  (i platiti poreze) u zamjenu za obvezu vlade da osigura njihove potrebe. Društveni ugovor je nepisan, nije pravno obvezujući, međutim, on ipak u demokratskom svijetu ograničava vlade da djeluju u skladu s određenim skupom načela koji su u modernim demokracijama sastavni dio ustava, zakona, te predstavljaju službeni diskurs (integralni su dio PR-a svakog političara). Načelno, nepoštivanje ovakvog društvenog ugovora zapadne liberalne vlade izlaže sankcijama, najčešće gubitku izbora.
 
Međutim, upravo su Sjedinjene Države vrlo daleko od poštivanja takvog društvenog ugovora, time i od vlastitih ustavnih načela. Naime, za očekivati je da Sjedinjene Države kao najveće svjetsko gospodarstvo, s izrazito jakim demokratskim institucijama (zasigurno moćnim da osiguraju preraspodjelu resursa i nacionalnog bogatstva) jesu sposobne osigurati visoku razinu dostupnosti javnih dobara svojim građanima.  Ipak, kada je riječ o indeksu ljudskog razvoja (HDI /Human Development Index) ), SAD su se u 2015. godini našle iza mnogo manjih ekonomija. Pored toga, Amerika ima iskustvo mjera New Deala kojima je ova velika država prebrodila krizu početkom 30-tih godina 20. stoljeća, a koje su sustav američke liberalne demokracije učinile prilagodljivim zahtjevima građana na način da su im javna dobra učinila dostupnim.
 
Međutim, više je nego očito da u ovoj neobično bogatoj, tehnološki nainovativnijoj zemlji na svijetu, ekonomskoj, političkoj i vojnoj supersili, ne postoji ni najmanja korelacija između visoke razine GDP i javnih usluga koje bi američka vlada bila spremna pružiti svojim građanima. Razina javnih usluga dostupna Amerikancima je ispod svih kriterija: urušene javne obrazovne institucije, nedostupna zdravstvena i socijalna skrb, privatizirana sigurnost koja je nakon serije školskih pokolja, postala prvorazredno političko pitanje. Upravo je predsjednik Trump tijekom svoje predizborne kampanje 2016.g. govorio o urbanom siromaštvu, o obiteljima koje ostaju „zarobljene u siromaštvu američkih predgrađa“. Sve američke vlade odbijaju prihvatiti da su ekonomska i socijalna prava zapravo temeljna ljudska prava: početkom osamdesetih godina uzastopno su glasovale protiv usvajanja deklaracije UN-a kojim se pravo na obrazovanje, rad, zdravstvenu skrb, pravilnu prehranu, vodu i nacionalni razvoj uvrštavaju u ljudska prava. Njihova se stajališta ne mijenjaju ni desetljećima poslije. Izričito se protive da se pravo na hranu, odnosno „pravo na stalnu i hranjivu prehrani“ prizna kao temeljno ljudsko pravo. Individualistički svjetonazor koji bogate doživljava kao motore ekonomskog uspjeha, a kod siromašnih razvija krivnju za vlastiti neuspjeh, američko je društvo doveo na rub dubokih podjela i raskola. Danas su SAD zemlja najveće nejednakosti, zemlja s najvišom stopom siromaštva u zapadnom svijetu, zemlja u kojoj se kvaliteta života i ekonomski uvjeti goleme većine Amerikanaca svakodnevno pogoršavaju. Oko 50 milijuna Amerikanaca zahvaćeno je ekstremnim siromaštvom, dok se preraspodjela bogatstva usmjerila prema financijskoj i poslovnoj eliti koja je profitirala paketom mjera kojima je spašen financijski sektor, otvaranjem novih ratišta kao poslovnih prilika vojno-industrijskog kompleksa, te naposlijetku i najnovijom Trumpovom poreznom reformom koja je korporacije i bogate zapravo oslobodila poreza.
 
Premještanje javnog bogatstva u privatni sektor ostavilo je američku vladu (time i vlade zapadnih demokracija) bez sredstava za ulaganje u mjere kojima bi se prevladalo siromaštvo. Prema Foreign Affairsu ne postoji jasan odnos između institucionalne snage države, njenog opsega, kao i sposobnosti da osigura javna dobra svojim građanima. Kao prvo, nema jamstva da će države s velikim institucionalnim kapacitetom (jakim i stabilnim demokratskim institucijama), te rastućim GDP-om pružiti više javnih dobara svojim građanima, upravo zbog novoustoličene paradigme zahtijeva za smanjivanjem javne potrošnje. Naime, ekonomska ortodoksija proizašla iz neoklasične škole ekonomske misli smatra da je najbolji lijek za prevladavanje gospodarske i financijske krize (koju je proizvela financijska i korporativna elita) smanjivanje javne potrošnje, posebno izdvajanja za socijalne potrebe društva, obrazovanje i zdravstvo, uz smanjivanje poreznih nameta korporacijama, poduzetnicima i tvrtkama koji kao „stvaratelji radnih mjesta“ zapravo najviše doprinose ekonomskom rastu i razvoju.  Stoga vlade, odnosno države s vrlo visoki kapacitetima ne moraju nužno dati prioritet „proizvodnji“ javnih dobara. U kulturama koje se oslanjaju na individualizam, obiteljsku potporu i promicanje samopomoći, a koje je i Hrvatska usvojila, vlada vrlo često postavlja druge prioritete (poduzetnike) ispred razvoja društva, osobito ispred socijalne sigurnosne mreže.
 
U fokusu znanstvene rasprave sve je češće nejednaki razvoj svjetskog kapitalizma, pri čemu periferne zemlje (u koje spada i Hrvatska) postaju svojevrsni laboratorij neoliberalizma u kojem propisane mjere šok terapije (politika štednje i strukturnih reformi) proizvode snažne socijalne posljedice koje ubrzano slabe društvenu koheziju. Proces razgradnje socijalne države, “welfare state” ili intervencionističke države, promijenio je značenje zaposlenosti, stabilnosti i sigurnosti rada. Logika globalizacije time je državu blagostanja, kao i javna dobra, te javni interes učinila potpuno bezvrijednim i nevažnim, iako su floskule o pravičnosti, jednakosti ili prosperitetu i napretku naših građana omiljena „mantra“ liberalnih političara, zapravo dio njihovog PR-a. Međutim, dometi „društvenog ugovora“ sasvim su mjerljivi i vidljivi kroz politike vlade, odnosno kroz njene sposobnosti u pružanju javnih usluga. One su, na žalost, sve manje i manje, upravo zahvaljujući zloglasnoj „politici štednje“, kao i „strukturnih reformi“ koje nas obvezuje na privatizaciju najvrednijih nacionalnih resursa koji se predaju u ruke bjelosvjetskih mešetara.
 

Jadranka Polović, https://www.geopolitika.news/analize/dr-sc-jadranka-polovic-pitka-voda-najvazniji-hrvatski-resurs-u-rukama-stranaca/

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Nedjelja, 21/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1417 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević