Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

Kako ćemo ostvariti ciljeve o obnovljivcima u prometu?

 
 
U Nacrtu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP) Hrvatska je postavila iznimno ambiciozan cilj o 13,2 % udjela obnovljivaca u prometu. Sa sadašnjih pet posto, bit će to teška misija. Rješenje se vidi u naprednim biogorivima, ali tko će ih proizvoditi, kada smo ugasili i postojeće biorafinerije?
https://www.airliquide.com/sites/airliquide.com/files/styles/905x345/public/2018/04/19/air-liquide-doubles-its-biomethane-production-capacity-banner_0.jpg?itok=4BsfF2xl
U Nacrtu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP) Hrvatska je postavila iznimno ambiciozan cilj o 13,2 % udjela obnovljivaca u prometu. Kada se kaže obnovljivi izvori u prometu, prije svega se misli na biogoriva koja se primješavaju motornim gorivima, a to su biodizel, biljno ulje, bioplin, etanol ili tzv. nova goriva kao što su biovodik, biometanol i sl. te električna energija iz zelenih izvora. 
 
 Ako uzmemo u obzir da smo u ostvarenju EU-ovog cilja od 10 % udjela OIE-a u prometu do 2020. podbacili, budući smo trenutačno na manje od 5 %, postaje jasno da smo potencijalno u ozbiljnom problemu. Da se ne zanosimo, nisu ni druge EU-ove članice puno bolje od Hrvatske – prosječan udio energije iz OIE-a korištene za promet u Europskoj uniji je na 7,6 %. Samo Švedska i Finska premašile su ciljanih 10 % i to s čak 40 %, odnosno 20 % OIE-a u prometu, a Austrija i Francuska na dobrom su putu da ostvare cilj do 2020. Sve ostale članice zaostaju, a Hrvatska je druga posljednja, ispred Estonije. 
 
Biogoriva iz uvoza
 
Iako ima sirovina i uvjeta da do njih dođe, Hrvatska vlastiti biodizel više ne proizvodi već sve količine uvozi, povećavajući deficit bilance plaćanja. Naime, od 2014. ukinuti su poticaji koje su dobivale četiri biorafinerije koje su proizvodile goriva iz uljane repice, silaže i otpadnog ulja te su zbog neisplative proizvodnje sve rafinerije prekinule s radom. Dok su biorafinerije radile, bili smo na oko 4 %, a početkom 2018. smo pali na otprilike 1,3 %, da bi se naglo digli kada je država 2018. zavrnula ruku proizvođaču i uvoznicima, kada je konačno nedavno počelo primješavanje biogoriva. 
 
Manje je poznato da su svi opskrbljivači naftnih derivata zbog neispunjavanja obaveza, odnosno nesmanjivanja štetnih emisija platili milijunske kazne u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za obveze iz 2017. i 2018. Pritom su dobili popust 2017. od 30 % a za 2018. od čak 75 % za jednokratno plaćanje, jer je procijenjeno da bi im iznos naknade umanjio dobit. Štoviše, država je bila blaga pa im je i za 2019. i 2020. odredila popust od 30 % ako ne će primješavati biogoriva, odnosno zbog nesmanjivanja emisija stakleničkih plinova. 
 
Pošto popust?
 
Politika popusta je prilično nejasna. Državi bi trebalo biti u interesu da ispuni svoje obveze prema EU-u jer bi se u protivnom mogla naći na Sudu Europske unije, koji može dosuditi i financijske kazne, poput onih koje ćemo sigurno dobiti zbog neispunjavanja obaveza u gospodarenju otpadom. Ako nam je u obnovljivcima u prometu startna osnova tako niska, postavlja se opravdano pitanje zbog čega si cilj ne zacrtamo na, recimo, 11 %, kad će EU ionako kroz koju godinu tražiti da ga se poveća. Povećavati udio biogoriva u motornim gorivima može se i do 7 % što, primjerice, namjerava Slovenija. No, ni to možda neće biti dovoljno kako bi se ispunili ciljevi iz NECP-a pa i ako tramvaji i vlakovi u Hrvatskoj voze isključivo na zelenu energiju, što po novome moraju. Dakle, ostaje nam elektromobilnost (sada imamo samo 0,3 % električnih vozila u svom voznom parku, a registrira ih se dvjestotinjak godišnje) te, kako navode u NECP-u – napredna biogoriva koja uključuju i biometan. Upravo na njima NECP gradi „slučaj“, kao što je vidljivo iz gornje ilustracije iz tog Plana. 
 
Biometan je futurologija
 
Poljoprivreda nam nije razvijena, ambicije su bile relativno male, a takvi su i rezultati. Bioplin iz anaerobne digestije u Hrvatskoj vrlo je ograničen i uglavnom se troši na mjestu proizvodnje, odnosno služi za pretvorbu u električnu i toplinsku energiju. Proizvodnja i ubrizgavanje biometana u plinsku je mrežu futurologija o kojoj nitko ne razmišlja. Postojeće elektrane su vrlo robusne, što je u neskladu s najboljom praksom, a proizvodnja bioplina je neisplativa bez poticaja. Saniraju se deponiji otpada, ali bioplinskih postrojenja uz njih, s izuzetkom Zagreba - nema. 
 
U planu je, navodno, njihova izgradnja u sklopu Centara za gospodarenje otpadom, jer treba nekako zbrinuti silan biootpad iz kompostana, ali još nismo vidjeli ni jedno. Diljem zemlje masovno niču skupi uređaji za pročišćavanje voda, što sufinancira Europska unija, ali nije poznato što će biti s muljem koji ta postrojenja proizvode. Zagrebačko bioplinsko postrojenje na pročistaču, koje, uostalom, ne rješava u potpunosti problem mulja, ostalo je usamljen primjer dobre prakse. 
 
Građani će pročišćavanje vode platiti, ali krajnji efekt je upitan. O tome jednostavno nitko ne govori, jer to pitanje nije riješeno. Dakle, sumarno: čini se da je plan s obnovljivcima u prometu da - nema plana?! Elektromobilnost bi se mogla dogoditi, ali pitanje je kada i po koju cijenu. Ili se možda računa da će INA na prostoru Rafinerije u Sisku izgraditi biorafineriju u kojoj će kao sirovinu koristi lokalno proizvedeni miscantus? Zvuči dobro, bilo bi lijepo da se i ostvari. U protivnom, bit će gusto…
 

Nina Domazet, EGE

Zašto ne stižemo usporedive entitete

 
 
Najnovije objave liste konkurentnosti svjetskih gospodarstava Svjetskog gospodarskog foruma i Doing Business liste Svjetske banke, stavljaju Hrvatsku u drugi položaj u odnosu na iste objave iz proteklih godina i u usporedbi a državama srednje i istočne Europe. Napredak ili korak naprijed dva nazad? Apsolutni napredak ali relativnog pomaka nema! Svjetski gospodarski forum je objavio da je Hrvatska na listi konkurentnosti napredovala za 5 mjesta.
https://eng.belta.by/images/storage/news/000021_870732_big.jpg
Bila je na listi na 68. mjestu a po novom izvještaju je napredovala za 5 mjesta te je sada na 63. mjestu od 14 gospodarstva. Na prvi dojam  čini se kao značajni napredak, ali raščlamba pojedinih indikatora konkurentnosti, daje sliku da u pojedinim djelatnostima nisu uopće učinjeni pomaci, da je zapravo napravljen i korak nazad.
 
Samo resor MF-a značajni napredak!
 
Od svih indikatora, najveći je napredak postignut u indikatoru  makrogospodarska stabilnost i to za 63 mjesta. Ocjenjuje se prema trikriterija: opći kreditni ugled, razina državnog duga prema BDP-u i klasifikacija zemalja. Kriteriji koji po defaultu spadaju u resor Ministarstvo financija. Indikator makrogospodarska stabilnost napredovao je na 43 mjesto, najviše od svih indikatora, a prošle godine je bio rangiran na 106 mjestu. Porezne reforme koje su provedene u tri kruga dale su rezultat u smislu povećanja raspoloživog dohotka stanovništva i povećanja ukupne potrošnje, rast BDP-a itd. Stabilnost proračuna povoljno je ocijenjena od kreditnih agencija, kamate su značajno niže.
 
U ostalim dijelovima državnih djelatnosti, nisu se dogodile nikakve značajne promjene, pa je to rezultat takvoga stanja na rang listi.
Ostali indikatori ocijene konkurentnosti neki su rasli a neki su bili lošiji nego prethodne godine. Znatno je pao indikator poslovna dinamika koji je sa 81, mjesta pao na 101. mjesto u 2019.
 
Institucionalna učinkovitost – negativna slika i loš utjecaj na konkurentnost
 
U drugim državnim djelatnostima, nisu se dogodile nikakve značajne promjene zbog toga što u tim djelatnostima nije bilo nikakvih značajnih reformi. Reforme koje se donesu od njih se, pod pritiskom interesnih skupina koje propagandom i manipulacijom obmanjuju  javnost, odustaje. Primjer je donesena reforma mirovinskog sustava  od koje je Vlada odustala. U organizaciji sindikata prikupljani su potpisi za raspisivanje referenduma, sve uz  demagoški plasirani propagandni slogan“ s mirovine na groblje“. Svi obračuni koje je Vlada iznosila u prilog da je reforma opravdana (na primjer da to znači i dug države od 45 mlrd.  kuna) su preko noći nestali iz javnih medija. Ekspresno je Vlada promijenila mirovinski zakon, bojeći da ne bi morala raspisati referendum zbog kojega bi, s izgledima da on prođe, morala pasti. A što će se dogoditi za nekoliko godina, koga se to tiče! Prije nekoliko godina zbog situacije s  negativnom demografskom slikom , Europska komisija  je prvo što je pitala dužnosnike za vrijeme posjete i razgovora o novom programu spašavanja grčkog gospodarstva, bilo sljedeće. „…s obzirom na demografsku situaciju kako namjeravate rješavati pitanja kroničnih deficita u mirovinskim fondovima.“ Situacija je u Hrvatskoj, što se tiče demografske slike, je  ista. Svake godine nestaju jedan grad veličine oko 15.000 stanovnika.  Tko će za nekoliko godina  raditi i plaćati doprinose ako se ne uzmu u obzir ovi negativni pokazatelji. Kako će se deficit u mirovinskim fondovima  trajno riješiti? Na pravu zaposlenika da ako želi može  dulje raditi nakon 65, kako predlažu sindikati, sigurno ne će! Na to će netko morati dati odgovor! Možda će tada biti kasno? Zašto nema napretka u gospodarskim pokazateljima koje znače relativni napredak u odnosu na usporedive države, odgovor leži u tome tko u stvari vlada Hrvatskom. Niti jedna strukturna reforma osim onih  reformi iz Tuđmanovih devedesetih godina nije provedena u Hrvatskoj. Svi pokušaji da se provedu neke reforme  srušeni su, kao što je bilo s mirovinskom, zdravstvenom itd. Interesna skupina sindikalnih čelnika sa 30-godišnjim rukovodećim funkcijama u sindikatu, koji vuku korijene iz bivšeg sustava, stručnjaci za manipulacije, fingiranim da imaju izborni legitimitet u svojoj skupini, uspijevaju zaustaviti reforme.
 
Dugotrajnost sporova 140 mjesto od 141 države!
 
Pojedini pokazatelji u sklopu indikatora institucionalna učinkovitost najlošije su rangirani i najviše utječu na negativnu sliku o konkurentnosti.  Sa 140 mjestom od 141 države u sklopu ovoga indikatora ocijenjen je pokazatelj učinkovitost pravnog okvira za rješavanje sporova ili dugotrajnost sporova, ili14,6 bodova, zatim pokazatelj sudska neovisnost s 23 boda i 126. mjestom, a učinkovitost pravnog okvira u izmjeni propisaili česte izmjene propisa s 16,9 bodova i 138 mjesto. Slična situacija s ovim pokazateljima bila je i u 2018. godini. Zauzimali su 138., 139. Ili 133. mjesto, tako da tu nije bilo značajnog pomaka nego je došlo i do pada konkurentnosti u ovom indikatoru. Indikator poslovna dinamika također je značajno opao prema 2018  godini za 20 mjesta. Ocjenjuje se, između ostaloga, vrijeme je za pokretanje posla broj kalendarskih dana potrebnih za dovršavanje postupaka za legalno poslovanje tvrtke i drugo,
 
Idući grafikon je prikaz stanja na listi konkurentnosti u usporedbi s nekim državama srednje i istočne Europe u okruženju
Hrvatska je po novom izvještaju na listi pretekla samo Srbiju, a iza Hrvatske je još Crna Gora. Rumunjska i Bugarska ostvarile su rast na listi, Mađarska, Letonija također. Sve u svemu, Hrvatska je 63., na listi a redom: Češka 32., Slovenija 35., Poljska; Slovačka ispred, Bugarska 49., a Rumunjska 51. Ako se ne provedu promjene u institucijama koje prema ocijenjenom rangu zaostaju za drugima, znatnog napretka u konkurentnosti ne će biti.
 
DB malo naprijed pa malo nazad!
 
Također je objavljena i Doing Business (DB) lista za 2020. (ukupno 190 gospodarstva). Napredak se može opisati kao korak naprijed korak nazad. Hrvatska je napredovala  za 7 mjesta od 58 na 51. Ovdje je situacija nešto drugačija. Rumunjska je 55. Bugarska 61., ali su ispred Hrvatske Slovačka, Srbija, Crna Gora i Makedonija, Poljska i Češka. To znači, da su države u okruženju povoljnije za poslovanje, jer nema mnogo administriranja, manji su troškovi veća učinkovitost ulaganja.  Hrvatska je već po Doing Business izvještaju za 2018. godinu bila na 51 mjestu sa 71,70 bodova, a po izvještaju za 2019. godinu pala na 58. mjesto sa 71,40 vrijednosnih bodova. Po ovom izvještaju Hrvatska je prikupila 73,6 vrijednosnih bodova, ali je ostala na 51. mjestu isto kao i po izvještaju 2018. godine kada je vrjednovana sa 71,10 bodova. Nema kontinuiranog napredovanja. Pokretanje posla bilo je rangirano po DB-u 2018. s 87. mjestom, po DB-u 2019. sa 123. mjestom a po DB 2020. sa 114. mjestom. Za izdavanje građevne dozvole po DB-u 2018. = 87. mjesto, DB-a 2019. = 159. mjesto a prema DB-u 2020. = 150. mjesto. Bili smo boje rangirani po DB-u 2018. a sve dalje je samo pad. Dobivanje kredita redom 77. mjesto 85. mjesto i 104. mjesto, dakle teže se dolazi do kredita i tako se može nabrajati i za ostale indikatore. Je li uopće netko od ministarstva sustavno prati kako se kreću ovi pokazatelji i moguće intervenira u cilju boljega stanja!
Očito je da su i dugi brže napredovali  pa je unatoč većem vrjednovanju mjesto na listi ostalo nepromijenjeno kao što je bilo prije dva izvještaja (godine 2018.).
 

Zvonko Koprivčić, dipl. oec.

Ističe ugovor o tranzitu ruskog plina kroz Ukrajinu

 
 
Europsku uniju sve jače trese „plinska groznica“. Naime, približava se zima ali, još važnije, i 31. prosinca – datum s kojim završava dugoročni energetski ugovor između Rusije i Ukrajine o tranzitu ruskog plina na europsko tržište, a da na vidiku još uvijek nema konkretnijeg nacrta o uvjetima njegovog produljenja (što je gotovo nemoguća opcija) ili potpisivanja nekog novog dugoročnog sporazuma s Kijevom (što je slaba opcija). Rusija, inače, osigurava oko 33% ukupnih EU potreba za plinom.U tim i takvim okolnostima, iz Moskve, konkretno od ruskog plinskog diva Gazproma i njegovog čelnika Alekseja Millera stižu novi prijedlozi ali i uvjeti. Tako je u petak, 18. listopada, Miller upoznao Ukrajinu i EU s nužnošću potpunog riješenja svih dosadašnjih sudskih sporova pokrenutih s ukrajinske strane u odnosu na tu rusku tvrtku prije eventualnog sklapanja novog sporazuma s Kijevom.
https://www.icis.com/assets/getasset-890295.jpg
Također je naglasio važnost potpisivanja ugovora o direktnim isporukama plina Ukrajini prije sklapanja ugovora o njegovom tranzitu u EU. U takvim uvjetima (direktnom izvozu) cijena plina za konačnog potrošača u Ukrajini bila bi i do 20% manja u odnosu na sadašnju, izjavio je Miller u razgovoru s ruskim premijerom Dmitrijem Medvjedjevim. Međutim, kazao je dalje Miller, Ukrajina mora dati jasan odgovor hoće li ona kupovati ruski plin i hoće li ga kupovati u velikim ili malim količinama te naglasio kako će Gazpromove isporuke „biti značajno jeftinije nego ukrajinski revers plina iz Srednje Europe“ (nakon velike krize između Moskve i Kijeva 2014. g. Ukrajina je uglavnom preko Slovačke reversom dobivala taj isti ruski plin namijenjen europskom tržištu, naravno, po većim cijenama jer Slovačka to ne može raditi besplatno). Takav je odgovor Gazpromu nužan kako bi mogao odrediti kolike je plinovodne kapacitete potrebno osigurati za Ukrajinu tj. koliko će plina ostati na raspolaganju za tranzit na europsko tržište. Prošli tjedan održane su nove konzultacije između EU, Rusije i Ukrajine u Bruxellesu, bez objave o nekim važnijim pomacima.
 
Ruski plinovod „Turski tok“ uskoro počinje s radom
 
Istodobno, ruski Gazprom je 18. listopada počeo s ubrizgavanjem prirodnog plina u prvu cijev novog plinovoda „Turski tok“ (izgrađen je po dnu Crnog mora na do sada u svijetu najvećim dubinama – cijevi su polagane na dubinu i do 2,2 kilometra) koja je namijenjena turskom tržištu. Druga cijev, koja je također izgrađena i protezat će se do tursko-bugarske granice, namijenjena je za potrebe tržišta Jugo-istočne i Srednje Europe ali njezino stavljanje u operativni pogon ovisit će prije svega o političkim odlukama konkretnih europskih država koje na plin iz toga plinovoda aktivno računaju, ali još i više i o dozvolama središnjeg EU regulatora u Bruxellesu. Za sada se radi o Bugarskoj, Srbiji, Mađarskoj, moguće BiH ili barem Republici Srpskoj, s mogućnošću priključenja i drugih država, a spomenute zemlje u tu su svrhu počele s proširenjem svojih plinovodnih kapaciteta.  Inače, operator tog plinovoda je tvrtka South Stream Transport B. V. (SST) – u 100-postotnom vlasništvu Gazproma, koja navodi kako će plinovod „Turski tok“ (prva cijev, za Tursku) biti službeno pušten u pogon s 1. siječnja 2020. godine tj. za nešto više od dva mjeseca, što je u skladu s predviđenim rokovima. Ukoliko i kada ruski plin tim plinovodom počne stizati i na teritorij EU to će automatski povećati geopolitičku i geoenergetsku važnost i same Turske preko čijeg bi se teritorija odvijale te isporuke i čime bi Turska ostvarila ono što već dugo planira – postati najvažniji energetski hub u ovom dijelu svijeta. Podsjećam kako njezinim teritorijem već prolazi i najvažniji dio plinovoda TANAP kojim će azerbajdžanski plin stizati u Grčku, Italiju i dalje u Europu kao dio ambicioznog europskog energetskog projekta Južni plinski koridor, namijenjenog povećanju diversifikacije europske opskrbe „plavim energentom“. To je, zapravo, negativna posljedica gluposti Bruxellesa kada je 2014. (dijelom pod pritiskom tadašnje Obamine administracije ali još više i zbog vlastitog glumljenja samostalnog geopolitičkog i energetskog igrača koji je u stanju Moskvu prinuditi na bitne geopolitičke ustupke) nasilno prekinuo već ugovoreni pa čak i započeti projekt izgradnje plinovoda „Južni tok“ (South Stream) u Bugarskoj, koji bi kroz Crno more povezivao Rusiju i Bugarsku i dalje u EU bez bilo čijeg (u ovom slučaju turskog) posredništva. Na žalost bahatost i politička kratkovidnost često imaju teške pa i katastrofalne posljedice. Tako bi sada Bruxelles, ako bi želio dodatne količine jeftinijeg ruskog plina (a navedene države EU-a ga žele) pored još postojećeg tranzita kroz Ukrajinu i plinovoda „Sjeverni tok“ (a uskoro, vjerojatno i „Sjeverni tok 2“) morao isti dobivati preko teritorija treće države – Turske – s kojom ionako desetljećima ima vrlo složene političke odnose. Na taj način automatski slabi i svoje pozicije prema Ankari u nekim mogućim varijantama i okolnostima koje se mogu ali i ne moraju dogoditi.
 
Bugarska spremna za plin iz „Turskog toka“ – kredite daju banke iz EU i SAD-a!
 
Prošli je tjedan bugarska vlada izjavila kako je u toj zemlji završena 1. faza proširenja plinovoda „Balkanski tok“ (njime se ruski plin u Rumunjsku i Bugarsku doprema preko Ukrajine). Izgrađena je mjerna postaja i 11-kilometarski plinovod od turske granice do spoja s postojećim bugarskim plinovodnim sustavom. Na taj će se način umjesto kroz plinovod koji stiže iz Ukrajine ruski plin Bugarskoj i Rumunjskoj od iduće godine isporučivati kroz plinovod „Turski tok“. Turska još samo treba izgraditi svoj dio spoja „Turskog toka“ do granice s Bugarskom, za što je obvezu preuzela turska državna energetska tvrtka BOTAŞ. Svečanosti otvaranja spomenute dionice u Bugarskoj nazočili su premijer Bojko Borisov i ključni članovi bugarske vlade i parlamenta, zamjenik ministra energetike Saudijske Arabije, ruski veleposlanik u Sofiji, predstavnik mađarske vlade i td. Nazočnost saudijskog političara vezana je uz činjenicu da će izgradnju glavne dionice od bugarskog plinovodnog sustava do granice sa Srbijom obavljati saudijski konzorcij „Arcad“ koji je već počeo radove. Ruski plin tim bi se plinovodom u Srbiju i dalje u EU trebao početi isporučivati sredinom iduće godine. Štoviše, Gazprom će tada svoj plin, osim Bugarskoj, postojećim „Balkanskim plinovodom“ isporučivati i Rumunjskoj ali više ne kroz Ukrajinu, već Tursku i Bugarsku.
 
Plinovod „Turski tok“ ima kapacitet 15,75 milijardi m3 plina godišnje kroz svaku od dvije izgrađene cijevi. Trenutačno traju završni radovi na prijemnom terminalu pomorskog dijela toga plinovoda na europskom dijelu turskog teritorija, a turski partner u tom Gazpromovom projektu – BOTAŞ – paralelno izvodi radove i na izgradnji spojnog plinovoda od prijemnog terminala do turske plinovodne mreže, ali i kopnenu dionicu do granice s Bugarskom.
I možda najzanimljivije u toj priči je, da je prošloga tjedna u Sofiji objavljeno kako će za proširenje plinovoda „Balkanski tok“, koji će biti produžetak „Turskog toka“, kredite dati banke iz SAD-a i EU. Radi se o 200 milijuna eura. Jedna od banaka je Citibank Europe, koja je podružnica jedne od najjačih američkih financijskih korporacija Citigroup, kao i UniCredit Bulbank, te jedna od najvećih svjetskih financijskih grupa ING Bank, kao i Međunarodna banka za gospodarsku suradnju. Toliko o ruskom izbacivanju s europskog energetskog tržišta.
 
Važnost LNG plina i NATO-ova zabrinutost zbog eventualnih američkih sankcija
 
A kako ne bismo zaboravili i priču oko ukapljenog plina, s obzirom da se  i Hrvatska u nju planira aktivno uključiti izgradnjom LNG terminala u Omišlju (o tome se, nakon početnog zamaha, iz nekog razloga sve manje javno govori), donosimo zanimljivu vijest iz Velike Britanije. Naime, u prvih šest mjeseci ove godine ta je zemlja značajno smanjila uvoz prirodnog plina kroz postojeće plinovode, a povećala uvoz ukapljenog (LNG) plina. Podaci su to iz Poslovnog odjela za energetsku i industrijsku strategiju britanske vlade, objavljeni u izvješću o uvozu plina u prvom polugodištu 2019. godine. Prema njima, smanjenje uvoza plina kroz plinovode obrazlaže se njihovim planiranim remontom. Tako se uvoz plina iz Belgije smanjio za 90%, iz Nizozemske za 38%, a iz Norveške za 18%. Ukupno je uvoz plina kroz plinovode smanjen s 25,9 milijardi m3 na 18,5 milijardi m3 plina u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Taj je manjak kompenziran rastom uvoza LNG plina. Katar je ostao na prvom mjestu dobavljača LNG-a u Veliku Britaniju, i na njega se odnosi 59% ukupnog uvoza u prvom polugodištu 2019.g. ili 5,9 milijardi m3 plina, a radi se o rastu od 4 puta u odnosu na godinu ranije.
 
Međutim, prema dinamici rasta izvoza LNG-a u Veliku Britaniju prvo mjesto je zauzela Rusija sa svojim „zlim“ plinom, kako se u SAD-u često naziva ruski, za razliku od američkog „plina slobode“, kako se ovaj titulira u izjavama pojedinih američkih državnih službenika. Očito kako pragmatičnim Britancima podjela na „zločeste“ i „slobodarske“ molekule plina ne znači baš previše. Njima je ipak najbitnija cijena (pouka i za nas u Hrvatskoj). Tako je izvoz ukapljenog plina iz ruskog arktičkog terminala „Yamal LNG“ u Veliku Britaniju u prvih pola godine porastao za pet puta i dostigao količinu od 1,8 milijardi m3 (koga briga za sankcije i političko-medijsku histeriju).
 
Pritom je zanimljivo kako su pokazatelji koji se odnose na uvoz američkog LNG-a u Ujedinjeno Kraljevstvo ostali prilično skromni. Ukupna količina plina s američkih terminala izvezena u Veliku Britaniju iznosi 700 milijuna m3, što predstavlja rast od četiri puta, poput onog katarskog. Ali relativno mala količina američkog izvoza u tu zemlju, kao i u EU u cjelini, zapravo i ne treba čuditi s obzirom da američki proizvođači preferiraju azijsko tržište na kojem se postižu znatno veće cijene. A na tu činjenicu sada ukazuju mnoge europske energetske tvrtke, političari i energetski stratezi, koji uviđaju spomenuti problem. Upravo se zato ovih dana u Berlinu ponavlja kako je ruski plinovod „Sjeverni tok 2“ (dnom Baltičkog mora) nezaustavljiv projekt jer jamči stabilnu isporuku plina i Njemačkoj i EU u uvjetima kada će „plavoga energenta“ i u Europi i njezinim okolnim dobavljačima biti sve manje, što zbog smanjenja rezervi plina u samim europskim nalazištima, što zbog zatvaranja pojedinih velikih nalazišta iz ekoloških i seizmičkih razloga poput onog u Nizozemskoj.
Naime, u SAD-u još uvijek traju rasprave oko toga trebaju li se ili ne uvesti sankcije protiv projekta „Sjeverni tok 2“ i svih onih koji u njemu sudjeluju. Prijedlog zakona o sankcijama već je dostavljen Zastupničkom domu Kongresa ali se rasprava o njemu stalno odgađa. Pritom je vrlo zanimljivo da je i unutar NATO saveza pripremljeno posebno izvješće, koje bi se trebalo prezentirati na predstojećem summitu te organizacije u Londonu, o tome kako eventualno američko uvođenje sankcija protiv plinovoda „Sjeverni tok 2“ odnosno tvrtki koje u njemu sudjeluju kao suvlasnici ali i izvođači radova može negativno utjecati na partnerske odnose i strateško savezništvo SAD-a s pojedinim važnim zemljama EU koje podupiru njegovu izgradnju. Inače, dovršenje tog, do krajnosti ispolitiziranog plinovoda koji je opasno podijelio EU istok (koji mu se većinom protivi) i EU zapad (koji ga većinom podupire), planira se za početak iduće godine.
 

Zoran Meter, https://www.geopolitika.news/analize/zoran-meter-eu-trese-plinska-groznica-istice-ugovor-o-tranzitu-ruskog-plina-kroz-ukrajinu/

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Nedjelja, 08/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1232 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević