Get Adobe Flash player
Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio...

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osobe, od čega...

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Broj Srba po popisu stanovništva iz 1948. veći za gotovo 700 tisuća...

Etnobiznismen koji mrzi!

Etnobiznismen koji mrzi!

Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ne mrze...

Diplomatska laž Mate Granića

Diplomatska laž Mate Granića

Sad mi je jasno kako se krivotvori...

  • Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    utorak, 14. svibnja 2019. 09:38
  • Jugostatistika demantira srpske laži

    Jugostatistika demantira srpske laži

    utorak, 14. svibnja 2019. 18:07
  • Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:54
  • Etnobiznismen koji mrzi!

    Etnobiznismen koji mrzi!

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:41
  • Diplomatska laž Mate Granića

    Diplomatska laž Mate Granića

    četvrtak, 16. svibnja 2019. 08:38

Da nije bilo kukuriku Vlade, Hrvatska bi već 2012. izišla iz krize. Imala bi stopu rasta između 1,5 i 2 posto

 
 
Za udvostručenje BDP-a za 10 godina potrebne su stope rasta od 7 % godišnje. I za to postoje u Hrvatskoj objektivni uvjeti, a jedina je prepreka nesposobna hrvatska politika - Bez obzira sto mislili o gospodarskom rastu on je u industrijskom društvu osnova razvoja. Gospodarski rast znači veći nacionalni dohodak, mogućnost većih plaća, dividendi, mirovina, poreznih prihoda, i sl. Ako je raspodjela ravnomjerna onda znači da će i prosječni građanin lakše kupit tenisice djeci, platiti račune za struju ili otplatiti ratu kredita. Optimalna raspodjela dohotka odnosi se na raspodjelu između rada i kapitala, između njih i države, i između sadašnje i buduće (investicija) potrošnje.
http://www.forum.tm/sites/default/files/kolumna/ljubo-jurcic-osniva-stranku-kojoj-ce-prioritet-biti-otvaranje-radnih-mjesta-1102.jpg
Na žalost u Hrvatskoj već dugo nema gospodarskog rasta a ni ravnomjerne raspodjele nacionalnog dohotka. Uzrok tome je politička matrica koja vlada Hrvatskom. Nakon krizne 2009. godine, svijet je već 2010. izišao iz krize. Prosječna stopa rasta svjetskog gospodarstva od 2010. do 2014. bila je 3,4 % godišnje, a za ovu godinu (2015.) očekuje se isto. Prirodno, manje razvijene zemlje imaju veće stope rasta a razvijene manje. EU je u tom razdoblju rasla prosječno godišnje oko 1 %, Amerika 2,2 %, Japan 1,5 %, a Kina 8,5 posto, Indija 9 %, Brazil 3,2 %, zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza 3,2 % . I drugi dijelovi svijeta kretali su se sličnim stopama.
 
Zemlje s kojima se Hrvatska uspoređuje (bivše socijalističke zemlje od Poljske do Makedonije i Turska) rasle su od 2010. godine po prosječnoj stopi od 3,5 % godišnje. Njihov bruto domaći proizvod bio je za 17 % veći od krizne 2009. godine, a Hrvatski manji za 5 %. Skoro sve ove zemlje su već u 2010. ili najdalje u 2011. nadoknadile „gubitke“ iz krizne 2009. godine. Hrvatska je jedina zemlja u Europi i vjerojatno jedna od rijetkih u svijetu, koja je sve ove godine imala pad domaće proizvodnje. Čak su Grčka i Španjolska imale rast u 2014. godini.
 
Svaka zemlja ima svoje specifičnosti i svoje probleme. Izgovor na prethodna vremena i prethodne vlade može u maloj zemlji vrijediti godinu dana. Nakon toga sve je odgovornost nove vlade. Hrvatska je radila u više manje u istom okruženju kao i zemlje s kojima se uspoređujemo. Hrvatski rast je lošiji od njihovog za 22 % (17+ 5). U novcu to je gubitak preko 70 milijardi kuna. Naime, za toliko bi Hrvatska bila u boljoj situaciji nego što sada jeste da je njena politika bila efikasna u prosjeku zemalja s kojima se uspoređujemo.
 
Nesposobnost hrvatske politike pokazuju i podatci o nezaposlenosti, izvozu, javnom dugu itd. Hrvatska, nažalost, po većini pokazatelja, spada među tri najlošije zemlje Europske unije. Sve u svemu, bijedno i sramotno. Oni koje vode državu nemaju se s čim hvaliti.. Mogli bi reći da su Hrvati zatočenici hrvatske politike, a taj odnos sve više liči na Stockholmski sindrom. Raspoloživost proizvodnih resursa i onih koji su lako dobavljivi na svjetskom tržištu omogućuju Hrvatskoj dvostruko veći BDP od sadašnjeg. Jedina prepreka tom rezultatu je nesposobna politika. Politika koja živi na proizvodnji iluzija i nikakve ekonomske politike. Sadašnja Hrvatska vlada trebala bi se ispričati hrvatskom narodu za rezultate svoje politike. Željeli su, mislili su da mogu, ali nije išlo. Nikakva sramota, ali kad rezultata nije bilo nakon godinu i pol, najviše dvije, bilo bi korektno prema vlastitom narodu dat ostavku i omogućiti mu traženje efikasnije vlade.
 
Naime, Hrvatska bi bez politike izišla iz krize 2012. Imala bi stopu rasta, vjerojatno između 1,5 % i 2 % da Kukuriku vlada nije povlačila poteze koji su je gurali dublje u rupu. Podizanje PDV i cijene energenata a bez politike dizanja dohotka smanjili su kupovnu moć (realni dohodak) građana približno 5 %. U novcima to bi bilo oko 9 milijardi kuna koje su građanima uzete kroz veće cijene u 2012. te više-manje i sve naredne godine. Zbog toga je proizvodnja u Hrvatskoj pala za 2,2 % (oko 7 milijardi kuna) u 2012. i padala narednih godina dok se nisu icrpili efekti tih mjera.
 
Pored toga Kukuriku vlada je povećala poreznu presiju, tj. naplatu neplaćenog poreza iz prethodnih godina. Bez obzira koliko to bilo zakonski opravdano, ekonomski to je značilo dodatno smanjivanje raspoloživog dohotka. Krenuli su na jednoj strani oštro i sa stečajevima a bez politike podizanja proizvodnje i otvaranja novih radnih mjesta na drugoj strani… Sve te i druge mjere gurale su Hrvatsku sve dublje u gospodarsku rupu. Svijet je izišao iz krizne „rupe“ u 2010. i danas se nalazi iznad te rupe oko 20 metara, a Hrvatska se nalazi u rupi od petnaestak metara. Razlika je više od 35 metara i dalje se povećava...
 
Bolje rast nego pad ali nije svaki rast izlazak iz krize. Statistički, dva uzastopna kvartala je izlazak. To je statistička ili ekonomska konvencija. Ekonomski i socijalno, izlazak iz krize mogli bi definirati kao ostvarivanje prije kriznih (iz 2008.) rezultata. Budući da je Hrvatska u rupi od petnaestak metara, dizanje od metra ili dva zasigurno nije izlazak iz krize. Za izlazak iz krize trebaju puno veći koraci.
 
Prosjek BDP-a po stanovniku u EU je oko 30 tisuća eura a u Hrvatskoj oko 10 tisuća. EU će i narednih godina rasti stopom od 1,5 % do 2 %, pa ako se Hrvatska želi približiti standardu EU treba ostvarivati stope rasta preko 5 %. Za te stope rasta Hrvatska ima dosta materijala, ljudi, znanja i energije. Tehnologije i tržišta su dostupna, nedostaje samo sposobna i pametna politika.
http://direktno.hr/images/cache/700x350/crop_0_0_823_412/images%7Ccms-image-000011400.jpg
Odlazi najgora Vlada od 1990.
 
Za udvostručenje BDP-a za 10 godina potrebne su stope rasta od 7 % godišnje. I za to postoje u Hrvatskoj objektivni uvjeti, a jedina je prepreka nesposobna hrvatska politika. Takve stope rasta su ostvarivale i danas ostvaruju mnoge zemlje u razdobljima koja su duža i od 10 i 20 godina. Nikakvo čudo! Zemlja se ne može izvući iz nerazvijenosti ako ne ostvaruje takve stope. Ako ne izlazi iz nerazvijenosti, čemu onda borba za državu? Često smo svjedoci uvjeravanja vladajućih političara da je to nemoguće. Potpuno nekorektno.
 
U današnjim uvjetima globalizacije, tj. dostupnosti tržišta, tehnologije i znanja, male zemlje u razvoju, kao što je Hrvatska, mogu ostvarivati „prirodnu“ stopu rasta, tj bez pomoći ekonomske politike oko 2%. Ako se ovom „prirodnom“ rastu pridruži pametna politika, onda se taj rast, ovisno o potencijalima, može višestruko povećati. Primjeri to dokazuju. Isto tako loša politika može ubiti gospodarski rast. Nažalost, to je slučaj Hrvatske. U svakom društvu neki ljudi se trude investirati, izumljivati, inovirati, upuštati se se u rizične pothvate da bi poboljšali svoje materijalne uvjete. Ove postavke su univerzalne, bez obzira na razlike u rasama, boji kože, spolu, vjeri, obrazovanju. Ovi ljudi na jednoj strani stvaraju rast. Na drugoj strani postoje sile nemara, lijenosti, lakomosti, neznanja i sebičnosti koje mogu ugušiti inicijativu poduzetnog dijela društva. Široko je rasprostranjena sklonost ljudi za političkom pozicijom, rentom i dohotkom bez rada i zasluga za proizvodni učinak (rent-seeking) zaustavlja i guši ekonomski rast.
 
Iako gospodarski rast nikom nije zajamčen, kroz povijest, kad god politika nije bila prepreka, društva su ostvarivala „prirodan“ gospodarski rast. Možda rast nije bio velik, ali su društva napredovala. Najveći poticaji gospodarskom rastu i razvoju društva bilo je stvaranje suvremene države i stvaranje suvremenog novca. Vidimo kako nam država funkcionira, a s deviznom klauzulom odrekli smo se i vlastitog novca. Zastrašujuće, smatra Ljubo Jurčić za Barometar.hr.
 
Tri kraća razdoblja intenzivnog rasta, u posljednjih 250 godina, pokazuje da hrvatski narod, kao i svi narodi svijeta ima „gen“ za rast. Prisvajanje zasluga Kukuriku vlade za tekuće stope rasta, koliko god bile sitne, je potpuno nekorektno. To su samo sitne mrvice rasta koje su pojavile unatoč njihovoj politici, odnosno ispod tereta njihove politike .
http://bhip123.bhipglobal-mexico.com/wp-content/uploads/2012/05/franquicias-crisis-economica1.jpg
Svjetski izvoz roba raste puno brže od svjetske proizvodnje. Danas on iznosi preko 22 tisuće milijardi $, a hrvatski samo 10 milijardi. Svjetska potražnja vuče usput i hrvatski izvoz, koji bi bio dvostruko veći kad bi Vlada imala politiku kako dodatno uzeti 0,01 % od svjetskog izvoza. Vlada nema tu politiku. Svjetski turizam raste ovih godina oko 5 % i to se prelijeva i u Hrvatsku bez vladinog utjecaja. Kad bi hrvatska vlada imala politiku kako od 500 milijuna ljudi koji putuju Europom privući dodatnih 1 % u Hrvatsku, to bi povećalo Hrvatski turizam za 50 %. Vlada nema tu politiku. Svjetska tehnologija napreduje i postaje dobavljiva hrvatskim poduzetnicima koji na taj način postaju efikasniji, bez utjecaja Vlade. Ovo su neki od izvora „prirodnog“ rasta bez utjecaja Vlade. Nažalost, negativne vladine mjere su ovih godina u Hrvatskoj bile jače od izvora prirodnog rasta.
 
Rast dolazi iz domaće politike, svjetske ekonomije, tehnologije i okruženja koje raste. Gospodarski rast proizvodi dodatni rast. Pad proizvodi pad. Uspješna vlada potiče rast koji kasnije sam sebe proizvodi i koji je veći od „prirodnog“ rasta. Primjer Amerika, Njemačka, Kina, Indija … itd. Prosječno uspješna vlada stvara uvjete za prirodan rast. Neuspješne vlade sprječavaju ostvarivanje prirodnog rasta i dodatno gurnu zemlju u minus. Nažalost, to je slučaj s Hrvatskom. Ne može se zasigurno reći da je trenutni sitni gospodarski rast zasluga vlade, nego može se reći da se on ostvaruje unatoč vladinoj politici.
 
Vlada ne zaslužuje drugi mandat jer je griješila i djelom i propustom što je Hrvatsku gurnulo u dublju krizu. Greška je što nije otklonila prepreke prethodnih vlada, a stvorila je nove. U djela spadaju već prije navedene politike: podizanje poreza, cijene energenata, porezna presija, stečajevi i slično. U propuste spadaju, između ostalog: nedonošenje politike povećanja proizvodnje, zaposlenosti i izvoza (industrijska politika), dopuštanje devizne klauzule, izostanak reforme javnih i monetarnih financija, nezamrzavanje drugog mirovinskog stupa koji je već proizveo 20% javnog duga sa svim negativnim efektima koje ima njegovo povećanje, itd.
 
Trenutni potezi oko „švicarca“ ne rješavaju deviznu klauzulu nego kompliciraju situaciju u budućnosti. Ispravan potez bi bio pretvaranje svih kredita u kunske s kunskim uvjetima i osiguravanje uvjeta da kuna obavlja sve funkcije nacionalnog novca. Time bi se stvorili uvjeti za djelovanje novca kao najjačeg instrumenta za gospodarski rast. Budući da to sadašnja vlada nije napravila, ona je time onemogućila značajni rast u budućnosti. Nadajmo se da će to naredna vlada ispraviti.
 

Ljubo Jurčić, Barometar.hr, www.direktno.hr; http://direktno.hr/en/2014/direkt/23829/Zbog-nesposobnosti-aktualne-vlasti-izgubili-smo-70-milijardi-kuna.htm

Tjedan Mediteranske prehrane na izložbi EXPO u Milanu

 
 
Svjetska izložba EXPO Milano 2015. održava se od 1. svibnja do 31. listopada 2015. godine s temom „Prehrana planeta, energija života“ a bavi se temeljnim pitanjem je li moguće osigurati dostatnu, dobru, zdravu i održivu prehranu čovječanstva. U sklopu Tjedna Mediteranske prehrane kao dijela svjetske nematerijalne kulturne baštine (14. do 20. rujna 2015.), Republika Hrvatska ovom prigodom sudjeluje na Forumu o mediteranskoj prehrani koji se održava 17. i 18. rujna u EU-ovom paviljonu te u živo predstavlja tradicijsku kuhinju s otoka Hvara u kuharskoj demonstraciji 19. rujna u paviljonu MIPAFF.
http://www.expo2015.org/cs/Expo/1392238582475/attrazioni+sommario.jpg
EXPO Milano 2015 prilika je za predstavljanje ponude hrvatske poljoprivrede, prehrambene industrije kao i hrvatskih znanstvenih dostignuća u području proizvodnje hrane. Obzirom na temu izložbe i povezanost Hrvatske i Italije, može se očekivati velik interes potencijalnih sponzora i donatora. Na Forumu sudjeluju Sanja Šaban, pomoćnica ministra kulture, dr. sc. Jelena Ivanišević Caput, viša asistentica Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu te Vilma Stojković, kustosica Muzeja Staroga Grada na otoku Hvaru, koje će izlagati o nastojanjima i akcijama Republike Hrvatske u očuvanju i prenošenju mediteranske prehrane, kao i najboljim praksama u očuvanju koje provode institucije i lokalna zajednica. Hrvatski kuharski tim čine glavni kuhar Igor Živanović te njegovi asistenti Pavao Kordić i Sonja Kordić, koji će namirnice dopremljene sa Hvara, uživo pripremiti i podijeliti posjetiteljima koji će se tamo zateći. Na meniju će se tako naći starogrojski paprenjoci i sir iz mišine, čije je umijeće pripreme također upisano u Registar kulturnih dobara RH, zatim vepar, puhovi, domaća riba, med itd.
 
Kada govorimo o prehrani kao nematerijalnom kulturnom dobru, podrazumijeva se tumačenje šireg okvira, koji ne uzima u obzir samo recepturu i tipična jela određenog kraja. Upravo suprotno, uključuje opis života društvene zajednice i obitelji sa svim rodnim, generacijskim i društveno ekonomskim prilikama. Uključuje religijska, obiteljska, i društvena slavlja koja uvijek i beziznimno završavaju za zajedničkim stolom. Stoga i ne čudi činjenica o sve većem interesu i širenju društvene svijesti o tradicijskim vrijednostima koje ta prehrana odražava i generira. Može se proučavati kao fenomen kroz kulturnu baštinu, turizam, medicinu sa aspekta nutricionizma, poljoprivredu, kroz enološko gastronomsku scenu. Prepoznavanje važnosti mediteranske prehrane u ovako širokom kontekstu rezultiralo je i multinacionalnom nominacijom na UNESCO-voj
 
Reprezentativnoj listi nematerijalne kulturne baštine u prosincu 2013. godine u glavnom gradu Azerbajdžana Bakuu. U spomenutoj je nominaciji okupljeno sedam mediteranskih država Španjolska, Grčka, Italija, Maroko, Hrvatska, Portugal i Cipar. Svaka od navedenih država odabrala je jedno područje, odnosno regiju kroz koju je prezentirala mediteransko nasljeđe u prehrani. Primjer hrvatske bili su otok Hvar i Brač. U ovoj nominaciji sintagama mediteranska prehrana nije shvaćena kao nutricionistički trend kakav se danas većinom podrazumijeva, već kao specifičan način života usuglašen sa prirodom i korištenjem njenih resursa kroz stoljeća.
 
Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelom zaleđa, uvjetovana je ekološkim, klimatskim, povijesnim i kulturnim čimbenicima Mediterana. Ta vrsta prehrane, kao i u ostalim zemljama na području Mediterana, očituje se u Hrvatskoj u društvenoj, duhovnoj i materijalnoj sferi svakodnevnog života, te u običajima životnog i godišnjeg ciklusa. Mediteranska prehrana temelj je identiteta ljudi koji žive na tom prostoru, te je tekovina raznih kultura i utjecaja, koje se kontinuirano prenose s koljena na koljeno. Ujedno je i jedinstvena zbog oblikovanja  kulturnog identiteta svojstvenog za hrvatski Jadran, njegove obale, otoka i dijela zaleđa, što se ponajviše očituje u običajima i obredima te govoru (nazivima, nazivlju).
http://www.progettoscuola.expo2015.org/sites/default/files/ti-presento-foody.png
Vezanost uz prirodu i prirodne izvore hrane važna je karakteristika te prehrane, a ribarstvo i poljoprivreda kao osnova te prehrane važno su polazište za daljnje razvijanje tog geografskog područja u smjeru očuvanja prirodne baštine i jačanja gospodarstva. Mediteranski model prehrane osnova je cjelokupnoga kulinarskog sustava obale, otoka i dijela zaleđa. Međusobna veza prirodnih resursa i ljudskih potreba te posljedično i ljudske vještine, odražava se na prehrani stanovnika.
 
Život u suglasju s prirodnim blagodatima osnova je takvog života i prehrane. Prehrana se razlikuje među pojedinim mjestima i društvenim slojevima, a može se podijeliti na ribarsku (osim u dijelu zaleđa) i težačku ili na njihovu kombinaciju, što je vrlo čest slučaj na otocima. Temelj te prehrane svodi se na uporabu određenih namirnica, pripremu jela te njihovu  konzumaciju u svakodnevici ili blagdanima. Maslina i vinova loza kulture su koje se već stoljećima uzgajaju na području hrvatskog Jadrana i njih se mnogo i na razne načine koristilo u pripremi hrane, a i danas su važni proizvodi povezani ne samo s konzumacijom nego i s kulturnim identitetom tih stanovnika. Osim u dijelu zaleđa, na navedenom području neizostavno je konzumiranje ribe i morskih plodova, no također i mesa (kozjeg, ovčjeg, svinjskog, peradi i dr.), a u nekim dijelovima i divljači. Raznoliko povrće, mahunarke, žitarice i razno samoniklo bilje dopunjavaju navedenu osnovu prehrane. Bilje se osim u prehrambene koristi i u ljekovite svrhe. Mliječni proizvodi uglavnom se prerađuju na razne načine, od čega su posebno poznati brojni kvalitetni sirevi. U svečanim i blagdanskim prigodama pripremaju se i slastice, poput kolača i torti, većinom od namirnica dostupnih u obližnjoj prirodi: orašastih plodova (badema, oraha, lješnjaka), sušenog voća i plodova (smokava, kore limuna i naranče, rogača, i dr.).
 
Tradicionalna kuhinja otoka Hvara, kao i općenito dalmatinska kuhinja, zapravo je kulinarstvo koje su prepoznali moderni nutricionistički standardi. Umjereno kuhanje hrane, svježa riba i morski plodovi, djevičansko maslinovo ulje, povrće i samoniklo bilje iz podneblja nekontaminiranog toksinima, istinske su norme drevnog Hipokratovog poučka „Neka hrana bude lijek tvoj, a lijek tvoj neka bude hrana tvoja.“ Svježa morska riba (zubatac, brancin, lovrata, kirnja, skuša, sardina) spravljana na roštilju, kuhana ili marinirana; lignje, sipe, hobotnice, rakovi (škampe, jastozi), školjke (dagnje, kamenice, mušule) kuhane u ribljoj juhi ili kao rižoto, pršut (svinjska šunka kratko dimljena i sušena na buri) serviran sa svježim ili suhim kozjim sirom, zelenim i crnim maslinama, kaparama i lučicama, janjetina kuhana ili pečena na otvorenoj vatri, pašticada s njokima ... Kuhano povrće omiljeno je jelo (blitva s krumpirima, umak od rajčica). Često je to mješavina uzgojenog povrća i samoniklog bilja, začinjenog maslinovim uljem i balzamiranim octom, a serviranog uz kuhano janjeće meso. Tipični Hvarski deserti osvajaju srca svojom istodobnom jednostavnošću i bogatstvom okusa. Uobičajene sastojke čini mediteransko voće (suhe smokve, grožđice, bademi) med i svježa jaja, a rafioli, mandulati, smokvenjaci, paprenjaci i rožate (tradicionalna imena slastica) najbolji su uz bogatstvo okusa prošeka, kako se naziva slatki vinski produkt.
 
Izvornost i nezagađenost prirodnog okoliša otoka Hvara garancija su proizvodima vrhunske kvalitete i ujedno blagoslov razvitku tradicionalne mediteranske kuhinje. Uz puno ljubavi prema tom prirodnom bogatstvu i malo kreativnosti običan obrok se pretvara u hedonistički ritual. Upisom Mediteranske prehrane na svjetsku listu Republika Hrvatska nije izgubila vlastiti identitet, upravo suprotno, dodala je još jedno nematerijalno kulturno dobro na listu UNESCO-a. Republika Hrvatska do danas je upisala 131 nematerijalno kulturno dobro u Registar koji se vodi pri Ministarstvu kulture RH. Trinaest dobara upisano je na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Ovim upisom RH postala je druga zemlja u Europi i peta u svijetu po broju upisanih elemenata na UNESCO-vim popisima nematerijalne kulturne baštine. Taj izniman uspjeh Ministarstva kulture RH, njegovih stručnih službi, kao i stručnjaka iz područja etnologije i kulturne antropologije, otvorio je mogućnost očuvanja specifičnih životnih navika i naslijeđa jednog mediteranskog naroda koje sve više potiskuje globalna civilizacija.
 

Nives Matijević

Posvuda u EU-u rastu plaće - osim u Hrvatskoj

 
 
Njemačka zaklada Hans Böckler za čitavu Europsku uniju prognozira rast realnih plaća u tekućoj godini. Izuzetak je jedino Hrvatska. Realne plaće u Europskoj uniji polako rastu, proizlazi iz novog Europskog izvješća o plaćama njemačke zaklade Hans Böckler. Dok će u svim zemljama Europske unije realne plaće rasti, u Hrvatskoj će one u tekućoj godini biti manje za 1,5 posto, navodi se u izvješću Instituta za ekonomiju i sociologiju (WSI) zaklade Hans Böckler koja je bliska sindikatima. Radi se o vrijednostima nakon uzimanja u obzir aspekata koji uključuju ne samo neto rast plaća nego i inflaciju.
http://www.sozialpolitik-aktuell.de/tl_files/sozialpolitik-aktuell/_Bilder/Logos/HBS-Logo.jpg
No prema istom izvješću i nominalne plaće bi u Hrvatskoj u ovoj godini trebale biti manje za 1,4 posto od prošlogodišnjih. Zanimljivo je da je svim zemljama Europske unije u kojima je prošle godine zabilježen pad dohotka (a to su osim Hrvatske bile još Grčka, Portugal, Cipar, Poljska i Slovenija) ove godine zabilježen rast (u Poljskoj rast od 2,5 % u Sloveniji 1,8 %) s izuzetkom Hrvatske gdje ekonomisti WSI-ja ne vide promjenu trenda. Za tekuću godinu se prognozira rast realnih plaća na razini EU-a za 1,5 posto. U izvješću, koje se temelji na podacima Europske komisije, realne plaće su u jedanaest članica Europske unije od 2010. do 2015. bile u padu. U daljnjih devet rast je bio minimalan, ispod jedan posto. No sadašnji oporavak na EU razini autori izvješća ne povezuju s uspjesima sindikata u borbi za povećanje plaća nego isključivo s niskim stopama inflacije. Niska inflacija je istodobno odraz stroge politike štednje u većini članica EU-a.
 
Inflacija je, kako kaže Thorsten Schulten iz WSI-ja prilikom predstavljanja izvješća u Düsseldorfu, posljedica lošeg gospodarskog stanja u Europskoj uniji. "Polagani rast cijena je jasan simptom gospodarske slabosti kontinenta", kaže Schulten. On smatra da će Europa iz ovog stanja izići tek kada se odustane od "isključive usredotočenosti na konkurentnost" te prelaska na veće pridavanje pozornosti kupovnoj moći građana tj. unutarnjoj potrošnji. Za pad realnih primanja posljednjih godina stručnjaci iz WSI-ja, između ostalog, krive i činjenicu da mnogi poslodavci, s obzirom na visoke stope nezaposlenosti, rijetko plaćaju satnice koje su više nego satnice dogovorene kolektivnim ugovorima što je u razdobljima gospodarskog uzleta i nedostatka radne snage u pravilu slučaj.
 

N. Kreizer, DPA, Radio Slobodna Europa

Anketa

Znate li da je A. Plenković, zajedno s M. Pupovcem, omogućio Dejanu Joviću da sigurno ulazi u Europski parlament?

Srijeda, 22/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1044 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević