Get Adobe Flash player
Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

U glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. nije ubijen niti jedan...

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

U Hrvatskoj na djelu opet stari udbaški i kosovski...

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

Plenković iskoristio pucanje da se totalitaristički obračuna s...

Predsjednik države je u pravu!

Predsjednik države je u pravu!

Ovo je vrijeme za zajedništvo,...

U Plenkoviću čuči - diktator

U Plenkoviću čuči - diktator

Šef jugoslavenskih terorista slobodno šeće...

  • Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:56
  • Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    četvrtak, 22. listopada 2020. 12:15
  • I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:44
  • Predsjednik države je u pravu!

    Predsjednik države je u pravu!

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:38
  • U Plenkoviću čuči - diktator

    U Plenkoviću čuči - diktator

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:34

Kako osigurati zdravlje i stanovništva i gospodarstva i javnih financija?

 
 
Tax Policy Center preporučuje četiri osnovna koraka vezano uz ekonomsku politiku koje bi vlade trebale poduzeti za rješavanje posljedica korona virus krize. U ovom se tekstu analizira što je već učinjeno i što bi se još moglo poduzeti u Hrvatskoj u odnosu na ta četiri koraka. Povučen je niz dobrih poteza, ali Vladu čeka još puno posla u smislu detaljnog objašnjenja postojećih i brzog uvođenja novih mjera kako bi poduzetnicima i građanima dala vrlo jasan signal da država stoji iza njih. Iako u ovom trenutku nitko ne zna koliko dugo će potrajati pandemija korona virusa, niti je moguće unaprijed točno utvrditi njene posljedice na gospodarstvo, brojni izvori (primjerice OECD) predviđaju da bi mogla završiti tijekom ove godine. U uvjetima ovako velike neizvjesnosti i nedostatka kvalitetnih informacija teško je donositi odluke pa vlade moraju donositi mjere koje će biti fleksibilne i fokusirane na isporuku ključnih javnih usluga, posebice zdravstvenih, kao i na minimiziranje dugoročnih gospodarskih i socijalnih posljedica. Te mjere isto tako moraju biti odlučne i brze kako bi poduzetnicima i građanima dale vrlo jasan signal da država stoji iza njih.
https://twt-thumbs.washtimes.com/media/image/2020/03/26/B3chellaneyLGcovidg_c0-534-1600-1466_s885x516.jpg?4da077a2fd52159362ab8fac4b303c65fb591944
Tax Policy Center preporučuje četiri osnovna koraka vezano uz ekonomsku politiku koje bi vlade trebale poduzeti za rješavanje ove krize:
1. Prihvatiti zdravstvene i ekonomske troškove epidemiološke krize.
2. Pomoći građanima da prebrode iznenadni financijski šok.
3. Pomoći poduzetnicima i obrtnicima da održe proizvodne kapacitete.
4. Potaknuti domaću potražnju.
Prvi korak je prihvaćanje rastućih zdravstvenih i ekonomskih troškova epidemiološke krize. Troškovi javnog zdravstvenog sektora rastu jer je potrebno više respiratora, maski i zaštitne opreme, dodatan bolnički smještaj, testiranja, itd. Potom, velika je većina djelatnosti u potpunosti ili uglavnom prestala s radom. Iako smo vjerojatno tek u početnim fazama borbe s pandemijom, prema podacima Porezne uprave, već je u tjednu od 16. do 22. ožujka, u odnosu na isto razdoblje 2019. za sve djelatnosti bilo vidljivo smanjenje broja izdanih računa (32 %) i smanjenje iznosa računa (11 %). Osim toga, većina građana mora ostati kod kuće, odustati od uobičajenog načina života (odlaska na posao, u školu, u kupovinu, na putovanja, na javna događanja), dok je jedan dio i obolio od korona virusa. Sve su to samo posljedice. Iako su brojne institucije i pojedinci ponudili svoje preporuke kako bi vlade trebale rješavati gospodarske posljedice korona virus krize, kao okvir za ovu analizu odabrane su preporuke Tax Policy Centera, koji zajedno vode Urban Institute i Brookings Institution, jer su nam se činile jednostavne, smislene i primjenjive na Hrvatsku.
 
Novonastale situacije svi trebaju prihvatiti i ona će utjecati na smanjenje gospodarske aktivnosti, pad javnih prihoda, rast javnih rashoda, pad BDP-a te povećanje deficita i javnog duga. Stoga Vlada mora žurno pomoći građanima da prebrode ovaj iznenadni financijski šok. Dio građana već je ostao ili će uskoro ostati bez posla, a velikom dijelu građana sigurno će se smanjiti prihodi. Nužno je proširiti postojeće programe socijalne skrbi kako bi se što bolje pomoglo građanima s niskim dohocima. Neke je mjere Vlada već uvela, kao što je stopostotno financiranje troška neto minimalne plaće zaposlenicima koji bi u protivnom bili otpušteni. Uvode se i druge korisne mjere poput najavljenog moratorija na otplatu kredita građanima koji zbog gubitka prihoda ne mogu ispunjavati svoje kreditne obveze. Međutim, potrebno je što prije dodatno pojednostavniti i detaljno pojasniti postupke kojima se ostvaruje svaka pojedina mjera, kako bi ih građani što lakše i brže ostvarili. Vlada treba u što kraćem roku i što je moguće više pomoći poduzetnicima u održavanju proizvodnih kapaciteta tako da čim kriza prođe mogu nastaviti poslovati. Kriza ne bi smjela uništiti zdrava poduzeća i obrte. Vlada i HNB trebali bi osigurati dovoljno financijskih sredstava poduzećima i obrtima koji zbog krize imaju problema s likvidnošću. Neke je mjere Vlada već donijela poput beskamatne odgode poreza na dohodak, na dobit, te doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje poduzetnicima s poteškoćama ili „ESIF Mikro zajmova“ koje provodi HAMAG-BICRO. No, potrebno je što prije konkretno pojasniti sve postojeće mjere te uvesti dodatne brze i jednostavne mjere.
 
Primjerice, treba napraviti analizu mogućnosti potpunog ili djelomičnog oprosta dijela javnih davanja što bi moglo pružiti više sigurnosti i optimizma poduzetnicima, te pomoći većem broju krizom pogođenih zdravih poduzetnika da što brže, bez velikog birokratiziranja riješe probleme s likvidnošću. Sigurno će biti korisna i realizacija najavljene mjere moratorija na otplate kredita poduzetnicima koji zbog gubitka prihoda ne mogu ispunjavati svoje kreditne obveze. Valjalo bi i preispitati odluku o potpunom zatvaranju gotovo svih trgovina i čim bude moguće otvarati one koje su vitalne za funkcioniranje stanovništva: bijela tehnika, građevinski materijal, usluge kao vodoinstalateri, električari i sl. Neophodno je da gospodarstvo uz mjere zaštite što prije počne „disati“. Što se prije gospodarstvo oporavi, oporavit će se i cijelo društvo i javne financije, pa gospodarstvu valja pomoći kako bi gospodarski i svi drugi problemi trajali što kraće.
 
Čim prestane zdravstvena ugroza, Vlada treba potaknuti domaću potražnju jer poticanje ponude (pomaganje poduzećima i obrtima da održe proizvodne kapacitete) ima smisla samo ako će netko kupovati ta dobra i usluge. Stoga treba napraviti ozbiljnu analizu mogućnosti i smisla dugoročnog smanjivanja plaća u javnom sektoru. Domaća osobna potrošnja već je godinama najvažniji generator rasta BDP-a, a prema podacima DZS-a udio osobne potrošnje u BDP-u je 2019. iznosio 57 %. Velik dio zaposlenika radi u javnom sektoru. Prema posljednjim dostupnim podacima Međunarodne organizacije rada u hrvatskom je javnom sektoru 2014. radilo oko 31 % ukupno zaposlenih (u općoj državi 19 %, a u javnim poduzećima 12 %). Smanjenje njihovih plaća znači i smanjenje njihove kupovne moći, te smanjenje njihove osobne potrošnje. Međutim, ima smisla analizirati mogućnosti progresivnog kratkoročnog smanjivanja plaća u javnom sektoru, vodeći računa da se ne smanje najniže plaće, ali niti plaće onima koji su na prvoj liniji borbe, zdravstvenim djelatnicima, policiji, vojsci, vatrogascima. Iako, i tu će sigurno biti teško povući crtu kome bi se trebale, odnosno mogle smanjiti plaće, a kome ne ovisno o povećanom angažmanu izazvanom borbom s koronom i s posljedicama potresa.
 
S obzirom na navedene okolnosti Vlada će ubrzano morati ići u rebalans proračuna i vidjeti kako u uvjetima pada poreznih prihoda financirati sve novonastale rashode. Budući da će morati voditi računa o visini javnog duga (koji je prema Eurostatu u trećem kvartalu 2019. iznosio oko 75 % BDP-a) i izbjegavati skok kamatnih stopa, Vlada će u sljedećim mjesecima imati dvije mogućnosti za rješavanje ove krize i deficita koji se očekuje u proračunu opće države:
1. financiranje deficita zaduživanjem i korištenjem raspoložive pomoći iz EU-a, odnosno što povoljnije pribavljanje financijskih sredstava od EU-a, međunarodnih financijskih institucija (MMF-a, Svjetske banke, EBRD-a) i s financijskih tržišta i
2. rezanje rashoda javnog sektora, s fokusom na materijalne i rashode za zaposlene, dok kapitalne investicije ne bi trebalo dirati.
Čim bude moguće potrebno je provesti sve ili barem neke od ključnih strukturnih reformi koje bi doprinijele značajnijem smanjenju rashodne strane proračuna (vezano uz zdravstveni i mirovinski sustav, teritorijalnu reorganizaciju, javnu upravu i javnu nabavu) na koje već godinama čekamo.
 

Mihaela Bronić, Institut za javne financije, Zagreb

Što s plaćama financiranima iz proračuna opće države u vrijeme koronakrize?

 
 
Fiskalni učinci privremenog hipotetskog smanjivanja bruto plaća financiranih iz proračuna opće države „relativno“ su skromni (od 0,38 do 1,22% BDP-a), a posljedice zbog utjecaja na ključne ekonomske pokazatelje (BDP, proračunske prihode te posredno deficit i javni dug) mogu biti dugotrajne i velike. No, sadašnja je situacija istovremeno prijetnja gospodarstvu i javnim financijama, ali i prilika za nužno potrebne strukturne reforme, selektivne i dobro promišljene rezove te reorganizaciju i optimizaciju hrvatskog javnog sektora.
https://sharbroughlaw.files.wordpress.com/2015/07/2239102681_bb9ca36abc_b.jpg
Snažni pad gospodarskih aktivnosti uslijed pandemije koronavirusa na kušnju stavlja proračune diljem svijeta, pa i hrvatskom sustavu javnih financija predstoje brojne i bolne promjene. Kao jedna od mjera ublažavanja očekivanog (vrlo vjerojatno drastičnog) rasta javnog duga, u javnosti se sve češće zagovara smanjivanje plaća u javnom sektoru. Osim zauzdavanja javne potrošnje, zagovaratelji se pozivaju i na solidarnost s poduzećima i zaposlenicima u privatnom sektoru koji već trpe znatne štete. Premda se ovakvi zahtjevi čine racionalnima, nužno je pomno procijeniti sve pozitivne i negativne strane njihova ostvarenja, imajući u vidu i optimalnost i društvenu opravdanost te mjere. Budući da su konkretne analize do sada izostale, ovaj rad na temelju četiri hipotetska scenarija pokušava odgovoriti na ključna pitanja vezana uz kratkoročne financijske učinke i dugoročne posljedice eventualnog privremenog smanjenja bruto plaća zaposlenicima opće države. Za procjenu izravnih financijskih učinaka korištena je baza Porezne uprave, koja pruža uvid u ključne podatke za 1,6 mil. zaposlenih osoba u Hrvatskoj, uključujući bruto plaće te glavnu djelatnost poslodavca.1 Informacije o strukturi vlasništva institucija u kojima su osobe zaposlene nisu dostupne, pa su učinjene određene aproksimacije. Konkretno, u obzir su uzeti sljedeći odjeljci (prema NKD 2007.) u kojima je pretežiti poslodavac država, odnosno proračunski i izvanproračunski korisnici:
72 Znanstveno istraživanje i razvoj
84 Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje
85 Obrazovanje
86 Djelatnosti zdravstvene zaštite
87 Djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem
88 Djelatnosti socijalne skrbi bez smještaja.
Analiza ne obuhvaća zaposlene u javnim poduzećima i lokalnim komunalnim društvima jer te osobe nije moguće precizno identificirati u bazi podataka. No, s obzirom da bi eventualno smanjenje njihovih plaća zahtijevalo koordiniranu akciju cijelog niza institucija, ionako je teško očekivati da bi takav scenarij bio ostvariv u praksi.
 
Hipotetski simulacijski scenarij R1 uključuje svih 356 tisuća zaposlenih u gore navedenim djelatnostima, dok hipotetski scenarij R2 iz scenarija R1 izuzima djelatnosti u kojima su zaposlenici angažirani u borbi s epidemijom. Riječ je o 94 tisuće zaposlenih u sljedećim razredima djelatnosti:
8422 Poslovi obrane
8424 Poslovi javnog reda i sigurnosti
8610 Djelatnosti bolnica.
U oba je hipotetska scenarija pretpostavljeno smanjenje bruto plaće zaposlenika po progresivnoj stopi koja je izračunata kao funkcija bruto plaće. Ta stopa za plaće do 4.500 kn iznosi 0%, nakon čega postupno raste do maksimalnog iznosa od 40% za bruto plaće iznad 36.500 kn. Rastuća stopa opravdava se načelom da osobe s nižim dohotkom troše veći dio dohotka za zadovoljenje „nužnih potreba“. Zbog toga zaposleni s najnižim bruto plaćama u ovim scenarijima snose nulti ili vrlo nizak teret. Kako bi se, međutim, mogla ostvariti određena proračunska ušteda, potrebno je jače opteretiti osobe s višim plaćama, za koje se pretpostavlja da će i, unatoč znatno većim smanjenjima bruto plaće, moći podmiriti svoje osnovne potrebe u vremenu krize. Parametri funkcije stope smanjenja (nagib krivulje i maksimalna stopa) određeni su proizvoljno, a hipotetski scenariji služe kao ilustracija. Moguće je zamisliti i brojne drukčije funkcije smanjenja bruto plaće.
 
Progresivnim bi rezanjem ukupna bruto-II plaća pala na 38,7 mlrd. kn, odnosno za 4,2 mlrd. kn (ili za 9,9%). Međutim, zbog smanjenja bruto plaće pali bi i prihodi od doprinosa na plaću (za 583 mil. kn), doprinosa za I. stup mirovinskog osiguranja (za 551 mil. kn) te od poreza na dohodak i prireza (za 838 mil. kn). Dakle, ušteda za proračun opće države ne bi iznosila 4,3 mlrd. kn, koliko iznosi pad ukupne mase bruto plaća, već 2,3 mlrd. kn godišnje ili oko 190 mil. kn mjesečno.
 
Tablica 1. Učinci hipotetskog scenarija R1 na proračun opće države, godišnje, u mil. kn
Početni scenarij Scenarij R1 Razlika
(1) (2) (3) = (2) – (1)
Broj zaposlenika 355.951
Bruto plaća (a) 37.036 33.357 -3.679
Doprinosi na plaću (b) 5.897 5.314 -583
Bruto-II plaća (c) = (a) + (b) 42.933 38.671 -4.262
Doprinosi za I. stup MO (d) 5.638 5.087 -551
Porez na dohodak i prirez (e) 3.390 2.552 -838
Ušteda = – (c) + (b) + (d) + (e) +2.291
Izvor: Izračun autora na temelju podataka Porezne uprave
 
Zbog užeg obuhvata zaposlenika u hipotetskom scenariju R2 i ušteda je očekivano znatno manja (tablica 2.), pa će u proračunu opće države ostati 1,5 mlrd. kn godišnje ili 126 mil. kn mjesečno.
 
Tablica 2. Učinci hipotetskog scenarija R2 na proračun opće države, godišnje, u mil. kn
Početni scenarij Scenarij R2 Razlika
(1) (2) (3) = (2) – (1)
Broj zaposlenika 262.195
Bruto plaća (a) 25.953 23.522 -2.431
Doprinosi na plaću (b) 4.006 3.631 -375
Bruto-II plaća (c) = (a) + (b) 29.958 27.152 -2.806
Doprinosi za I. stup MO (d) 3.855 3.499 -356
Porez na dohodak i prirez (e) 2.379 1.818 -562
Ušteda = – (c) + (b) + (d) + (e) +1.514
Izvor: Izračun autora na temelju podataka Porezne uprave
 
S obzirom na relativno skromne uštede u hipotetskim scenarijima R1 i R2, uvedena su dva dodatna hipotetska scenarija (R3 i R4) koji podrazumijevaju znatno veće umanjenje za zaposlenike s mjesečnom bruto plaćom do 20.050 kn. Pritom je obuhvat zaposlenika u scenariju R3 jednak onom u R1, dok scenarij R4 izuzima ranije spomenute djelatnosti bolnica, obrane te javnog reda i sigurnosti. Funkcija smanjenja slična je onoj prethodnoj, uz nekoliko razlika: između minimalne plaće i bruto plaće od 6.000 kn stopa se penje od 0 do 20%, u intervalu od 6.000 do 20.500 kn iznosi 20%, a zatim progresivno raste do maksimalnog iznosa od 40% za bruto plaće iznad 36.500 kn. Dakle, i ovdje se od rezanja zaštićuju zaposlenici s najnižom plaćom. Kako je zaposlenicima s visokim bruto plaćama već određena ogromna stopa od 40 %, za ostvarenje veće ukupne uštede moguće je povećati stopu onima sa srednje visokim plaćama, što je i učinjeno u ovom scenariju.
 
Tablica 3. Učinci hipotetskog scenarija R3 na proračun opće države, godišnje, u mil. kn
Početni scenarij Scenarij R3 Razlika
(1) (2) (3) = (2) – (1)
Broj zaposlenika 355.951
Bruto plaća (a) 37.036 29.506 -7.530
Doprinosi na plaću (b) 5.897 4.698 -1.199
Bruto-II plaća (c) = (a) + (b) 42.933 34.204 -8.729
Doprinosi za I. stup MO (d) 5.638 4.497 -1.141
Porez na dohodak i prirez (e) 3.390 1.885 -1.505
Ušteda = – (c) + (b) + (d) + (e) +4.884
Izvor: Izračun autora na temelju podataka Porezne uprave
 
Tablica 4. Učinci hipotetskog scenarija R4 na proračun opće države, godišnje, u mil. kn
Početni scenarij Scenarij R4 Razlika
(1) (2) (3) = (2) – (1)
Broj zaposlenika 262.195
Bruto plaća (a) 25.953 20.792 -5.160
Doprinosi na plaću (b) 4.006 3.209 -797
Bruto-II plaća (c) = (a) + (b) 29.958 24.002 -5.957
Doprinosi za I. stup MO (d) 3.855 3.092 -762
Porez na dohodak i prirez (e) 2.379 1.331 -1.048
Ušteda = – (c) + (b) + (d) + (e) +3.350
Izvor: Izračun autora na temelju podataka Porezne uprave
 
Ukratko, simulirana su dva „manje restriktivna“ (R1 i R2) te dva „restriktivnija“ (R3 i R4) hipotetska scenarija, sa snažnijim smanjenjem plaća koje se financiraju iz proračuna opće države. Scenariji R1 i R3 obuhvaćaju 356 tisuća zaposlenih u djelatnostima u kojima je pretežiti poslodavac država (bez zaposlenih u javnim poduzećima i lokalnim komunalnim društvima), odnosno 262 tisuće zaposlenih u scenarijima R2 i R4 (jer ne uključuju 94 tisuće zaposlenih u djelatnostima obrane, javnog reda i sigurnosti te zdravstva). Tablica 5. rezimira fiskalni učinak hipotetskog umanjenja plaća za proračun opće države u različitim scenarijima.
 
Tablica 5. Fiskalni učinci hipotetskih scenarija R1-R4 na proračun opće države
Scenarij Godišnja ušteda Mjesečna ušteda
Iznos (u mil. kn) % BDP-a Iznos (u mil. kn)
R1 2.291 0,57 191
R2 1.514 0,38 126
R3 4.884 1,22 407
R4 3.350 0,84 279
Izvor: Izračun autora na temelju podataka Porezne uprave; DZS (za podatak o BDP-u u 2019.)
 
I dalje su nam neophodne dugo odgađane strukturne reforme
 
Potrebno je naglasiti kako se svi hipotetski simulacijski scenariji odnose na umanjenje bruto plaće, odnosno oporezivog dijela plaće. Dakle, nisu razmatrana eventualna umanjenja raznovrsnih neoporezivih primitaka tj. dijela plaće kao što su npr. prigodne nagrade, troškovi prijevoza i dnevnice. Naravno, određene bi se uštede mogle ostvariti i smanjivanjem ovih stavaka, pri čemu će do određenog pada proračunskih rashoda doći i automatski uslijed koronakrize. Za zaposlenike iz hipotetskih scenarija R1 i R3 (širi obuhvat) podatci iz baze Porezne uprave govore da su ukupni neoporezivi primitci vezani uz rad u 2018. iznosili oko 2,8 mlrd. kn, od čega se oko 46 % odnosilo na naknade troškova prijevoza, a 27 % na prigodne nagrade (regres, božićnica i sl.). Pretpostavljeni scenariji i simulacije ukazuju kako su čak i uz pomalo „drakonske“ rezove plaća u općoj državi učinci relativno skromni, posebice imajući u vidu znatna sredstva koja su potrebna za pomoć privatnim poduzećima. Osim toga, pri izračunu nije uzet u obzir cijeli niz popratnih učinaka koji bi mogli umanjiti ili čak potpuno eliminirati projicirane uštede. S obzirom na kompleksnost situacije u kojoj se cijelo društvo trenutačno našlo, takve neizravne učinke nemoguće je precizno kvantificirati, no ne smije ih se ni zanemariti. U nastavku izdvajamo neke od ključnih činjenica i možebitnih popratnih učinaka o kojima bi Vlada trebala dobro promisliti prije bilo kakvih ad hoc smanjenja plaća zaposlenih u općoj državi:
- Mnogi pojedinci iz privatnog sektora koji već jesu, ili će tek biti pogođeni posljedicama ovog gospodarskog zastoja, u narednim će mjesecima uvelike ovisiti o dohotku ostalih članova obitelji. U velikom broju kućanstava dohodak se ostvaruje od zaposlenja i u privatnom i u javnom sektoru te bi smanjenje plaća iz proračuna opće države dodatno otežalo ionako tešku situaciju u kojoj se brojne obitelji nalaze. Ono što se nekome može činiti kao solidarnost, drugome je samo dodatno produbljenje agonije, pa druge zemlje trenutno ne samo da ne razmišljaju o smanjenju primanja kućanstava, nego traže optimalne načine za ublažavanje šoka onima koji su već suočeni sa smanjenjem primanja.
- Umanjenje raspoloživog dohotka smanjenjem plaća financiranih iz proračuna opće države u aktualnoj bi situaciji moralo rezultirati i dodatnim padom potrošnje i, općenito, agregatne potražnje, te posljedično i snažnijim padom BDP-a te proračunskih prihoda. Time bi stvarne proračunske uštede zbog izravnih i neizravnih učinaka umanjenja plaća zaposlenih u općoj državi bile mnogo manje od prikazanih, pri čemu nije nerealno očekivati dijametralno suprotan učinak od priželjkivanog.
- Smanjenje plaća koje terete proračun opće države u najboljem bi scenariju umanjilo ionako drastičan porast javnog duga za svega 1,22% BDP-a godišnje. U situaciji kad svi međunarodno relevantni kriteriji i naputci o kontroli javnog duga padaju u vodu, treba dobro promisliti vrijedi li zbog takvih ušteda riskirati smanjivanje proračunskih prihoda i dodatnu ekspanziju javnog duga. Ako se Vlada, pak, pod svaku cijenu javni dug odluči držati pod kontrolom, onda je u tu svrhu bolje pronaći druge proračunske stavke.
- Najveći dio tereta novonastalog javnog duga u budućnosti će najvjerojatnije pasti na javni sektor, pa se može govoriti o „odgođenoj solidarnosti“. Naime, oživljavanje posrnulog gospodarstva teško je zamisliti uz bilo kakva povećanja poreza i drugih nameta te će biti
potrebni snažni zahvati na rashodnoj strani proračuna, pri čemu će, kao i u prošloj krizi, smanjenje mase plaća u javnom sektoru prije ili kasnije doći na dnevni red.
- Ako plaće, koje bi eventualno bile smanjene tijekom ove krize, nakon završetka pandemije ne bi bile vraćene na početnu razinu, sadašnje bi kolektivno rezanje svakoj budućoj vlasti olakšalo zadržavanje status quo, odnosno neprovođenje znatnijih strukturnih reformi. Upravo to se je dogodilo tijekom prošle recesije. Nažalost, do sada nije bilo političke volje za reforme, a upravo bi ova kriza mogla poslužiti kao savršen okidač za takve rezove. Dakle, umjesto ad hoc rezanja, „pametnije“ bi i efikasnije bilo napraviti selektivne, ali dobro promišljene rezove.
- Mnogi vrijedni poslovi u javnoj upravi i administraciji već su ionako slabo plaćeni, što je tijekom godina rezultiralo negativnom selekcijom, odnosno odljevom visokoobrazovanog stručnog kadra čija su mjesta silom prilika popunjavale manje kompetentne osobe. Daljnja smanjenja plaća dodatno bi snizila efikasnost javnog sektora i kvalitetu javnih usluga. U dugom roku to bi dovelo do dodatnog pada povjerenja u državne institucije, što je suprotan učinak od onog kojim licitiraju zagovaratelji trenutnog smanjenja plaća u javnom sektoru. Imajući u vidu probleme glomaznog i neefikasnog javnog sektora u Hrvatskoj, nedvojbeno je moguće (a i potrebno) kroz dobro osmišljenu reorganizaciju i optimizaciju povećati iznose plaća u javnom sektoru uz istodobno smanjenje ukupne mase plaća.
 
Na kraju, prije eventualnog provođenja ove mjere ne smije se previdjeti njihov utjecaj na potrošnju i agregatnu potražnju, BDP i proračunske prihode. Posredno to znači i donošenje što bržih odluka o smjeru u kojem se namjerava ići s deficitom i javnim dugom. No, s koronavirusom ili bez njega, i dalje su nam neophodne dugo odgađane strukturne reforme, selektivni, ali dobro promišljeni rezovi te reorganizacija i optimizacija cjelokupnog javnog sektora. Vlada će odlučiti u kojem će smjeru ići, a valja se nadati da bi joj ova analiza mogla poslužiti kao početni orijentir.

 

Slavko Bezeredi, Vjekoslav Bratić, Josip Franić, Ivica Urban, Institut za javne financije, Zagreb

Razvoj i institucionalna nepromjenjivost habsburške Vojne krajine u Hrvatskoj

 
 
Marina Tkalec, znanstvena suradnica na Ekonomskom institutu, Zagreb, održala je u Institutu za javne financije 4. ožujka 2020. predavanje na temu „Povijest je važna: Razvoj i institucionalna nepromjenjivost habsburške Vojne krajine u Hrvatskoj“.
Slikovni rezultat za marina TKALEC INSTITUT za financije
Marina Tkalec
 
Marina Tkalec istražila je učinak habsburške Vojne krajine na moderne institucije u Hrvatskoj. Koristeći tri vala istraživanja života u tranziciji i dizajn geografske regresije diskontinuiteta analizirala je utjecaj povijesnih institucija na moderne stavove prema povjerenju i korupciji, te je utvrdila da su područja bivše Vojne krajine nerazvijenija i siromašnija s lošijim pokazateljima ekonomske učinkovitosti u odnosu na ostatak zemlje. Rezultati istraživanja upućuju na to da ispitanici koji žive na bivšem području Vojne krajine imaju nižu razinu međuljudskog povjerenja, višu razinu povjerenja u javne organe vlasti (primjerice policiju i sudove), ali također smatraju da češće treba podmićivati te institucije kada s njima dođu u doticaj.
„Moderne odluke o migracijama s istoka na zapad ponovo su u rukama političara“, istaknula je Tkalec i dodala da će društvena struktura i kultura biti neučinkovite dok god se reforme i ekonomske politike provode bez uzimanja u obzir institucija.
 
Engleska verzija članka temeljena na tome istraživanju objavljena je u časopisu Public Sector Economics br. 1/2020., a hrvatska verzija će se uskoro objaviti u ediciji Odabrani prijevodi.Marina Tkalec je znanstvena suradnica na Ekonomskom institutu, Zagreb, gdje je zaposlena od2009. godine. Doktorirala je na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani 2013. na temi iz monetarneekonomije europskih posttranzicijskih zemalja. Objavila je više od 20 znanstvenih radova te
sudjelovala na većem broju znanstveno-kompetitivnih projekata u zemlji i inozemstvu. Područja interesa su joj međunarodna ekonomija, primijenjena ekonometrija, rast i razvoj te ekonomska povijest. Rad koji je prezentirala rezultat je istraživanja kojeg je provodila tijekom 2018. i 2019. godine kada je bila gostujući istraživač pri London School of Economics and Political Science Centre for Research on South Eastern Europe. (Institut za financije)

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Utorak, 27/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1555 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević