Get Adobe Flash player
Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Na redu je Plenković - da Pupovca smijeni ili...

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Na "aktualcu" gledala sam ponašanje jednog...

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Politički i sociokulturni uljez u HDZ     Sintagmu...

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Izmišljamo školu za život po mjeri HNS-a....

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Urednik časopisa "Informatologia Yugoslavica" i savjetnik Franka...

  • Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:16
  • Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:08
  • Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    srijeda, 19. rujna 2018. 17:58
  • Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    srijeda, 19. rujna 2018. 18:43
  • Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:05

Dođite u Šumećane kod Ivanić Grada

 
 
Seoski turizam Kezele jedan je od najstarijih objekata te vrste u Hrvatskoj. Godine su učinile svoje, iskustvo isto tako pa danas na imanju ove obitelji možete uživati u vrhunskoj usluzi, uređenju, predivnoj prirodi i svemu onome što i očekujete od ovakvog mjesta. 
http://www.vikendi.com/data/destination/000073/seoski-turizam-kezele_25a5a1.jpg
Ljubitelji domaće kuhinje uživat će u ponudi  jela iz vlastite proizvodnje i okolnih seoskih gospodarstava a recepti su tradicionalni obiteljski, kao i autohtoni za to područje. Domaći kruh, gibanice, zeljanice, krepke juhe, divljač, kotlovina, marčanski roštilj, peka, pite, orehnjače...  Za svakoga ponešto, i za ljubitelje mesa ali i vegetarijance i vegane. Subotom i nedjeljom možete jesti do mile volje s 'moslavačkog stola' – inačice švedskog stola na način obitelji Kezele. No ne zaboravite najaviti svoj dolazak – zbog gužve biste mogli ostati i bez jela i bez stolca.
Vjenčanje kod obitelji Kezele velik je događaj koji će mladencima i gostima dugo ostati u sjećanju. Vožnja fijakerom, let balonom, cvijećem okićeno dvorište, festival vina, rakije i dobre domaće hrane i na kraju poklon kuće – besplatno noćenje za mladence u miru i idili seoskog imanja u prekrasno uređenim etno sobama s tri zvijezdice.
No sobe će vam dobro doći i ako organizirate team building, poslovni seminar ili sastanak. Na raspolaganju su vam i tri poslovne dvorane sa svom pratećom tehničkom opremom.
 
Bez obzira dolazite li iz poslovnih ili emocionalnih razloga, jeste li samo zaljubljenik u prirodu i životinje, ljubitelj hrane ili jednostavno putnik koji treba malo odmora – seosko imanje Kezele zadovoljit će sve vaše potrebe.
Ljubitelji životinja uživati će u društvu domaćih životinja: imanjem se bezbrižno kreću guske, patke, ovce pa i konji i to oni autohtoni hrvatski - pasmine posavac.
Volite li starine, uživat ćete u etno zbirci koja je prikupljana stotinu godina, a sadrži oko 4000 predmeta kojima su se još u 19. stoljeću služili ljudi na selu pri obradi zemlje i u svakodnevici. I zato, iskoristite priliku i posjetite jednu od posljednjih oaza koja čuva običaje, recepte, alate i dah prošlosti koji zauvijek nestaje.
 
Seoski turizam Kezele
Vinogradska 6, Šumećani,
10 313 Ivanićko Graberje (kod Ivanić Grada)
tel./faks:+385 (0)1 2820 496, +385 (0)1 2889 900
Mob:+385 091 2820 496, +385 091 5213 857
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Web: www.kezele-vino.hr
 

Darko Kovačić

Sjedinjene Države nastavljaju s pritiskom na energetsku strategiju Europske unije

 
 
Loša američka gospodarska konjunktura Bijelu kuću, koja i na području energetike pokušava drugima nametnuti vlastite interese, općenito prisiljava na aktivnije vršenje pritiska. Dobar primjer za to je doktrina označena imenom Amosa Hochsteina, čiji je cilj po svaku cijenu istisnuti Rusiju s europskih tržišta i koja se trenutno prije svega fokusira na Balkan. Ta zamisao koja se tiče i Mađarske oslanja se na skupi ukapljeni plin, te pod velom diversifikacije srednjoj i južnoj Europi nameće novu, od dosadašnje neizvjesniju izloženost.
http://www.desmogblog.com/sites/beta.desmogblog.com/files/styles/blog_teaser/public/blogimages/Amos%20Hochstein.jpg?itok=2-JPdIDw
Amos Hochstein
 
Sjedinjene Države već odavna nastoje vršiti pritisak na energetsku strategiju Europske unije. U stvari se ta težnja povlačila u pozadini propalog projekta Nabucco, a takvo je razmišljanje afirmirano i u miniranju konkurentnoga Južnog toka. Washington je zabrinjavao i Turski tok, no dok je s Bugarskom imao lagani posao u miniranju prethodnoga ruskog projekta, s Ankarom i Atenom je imao puno problema, a teško se nosi i protivljenjem Rima koji je zainteresiran za izgradnju južnoga plinskog koridora. Napokon, situacija u Siriji trenutno je od pomoći Washingtonu, a kao odgovor na to Rusija želi udvostručiti kapacitet Sjevernoga toka. Cilj Amerike je u svakom slučaju potiskivanje Rusije s europskog tržišta koja daje otprilike trećinu europske potrošnje, te popunjavanje praznine povećanjem vlastitog i izvoza svojih partnera. Ovan za probijanje zida uvijek je Bruxelles koji je tu ideju sada već digao na razinu vlastite strategije.
 
Bijela kuća ništa ne propušta slučaju, te je već poslije pada Južnoga toka započela s ostvarivanjem svojih zamisli u južnom dijelu Europe. Političku osnovu za to daje memorandum o integraciji i diversifikaciji plinskoga tržišta regije koje je u Dubrovniku potpisalo desetak zemalja iz regije i EU-a. U smislu memoranduma, te će zemlje izgraditi zajedničku infrastrukturu i optimizirati trenutno postojeću iskorištenost, to jest povezat će postojeće cjevovode. Središnji element strategije je LNG terminal koji se treba izgraditi na otoku Krku, s izgradnjom kojeg bi se, prema planovima, trebalo započeti sredinom sljedeće godine. Kako je o tomu više puta govorio i povjerenik za energetiku EU-a Maroš Šefčović, bez Hrvatske se taj projekt za jačanje energetske sigurnosti regije ne može ostvariti, bez tog terminala, naime, teško da regija može doći do novih izvora. Prema slovačkom političaru ta je investicija važna ne samo na regionalnoj, nego i na europskoj razini, a Hrvatska može postati distribucijskim centrom za opskrbljivanje južne i srednje Europe.
 
Političari i europski mediji ustvari uočljivo šute o tomu da se ta ideja zapravo vezuje uz ime posebnog povjerenika za energetiku američkog State Departmenta, Amosa Hochsteina, koji je u siječnju ove godine na sjednici Globalnog energetskog centra NATO-a na isti način govorio o ideji s kojim bi se Krk povezao s LNG terminalom u poljskomu Swinouscieju, čime bi se jačala energetske sigurnost cijele regije od Hrvatske preko Mađarske do Ukrajine. Američku upletenost dobro pokazuju i obrati u raspravama oko terminala na Krku koje traju već godinama. Ideja se je pojavila još početkom 2000-ih godina, no stručnjaci su osporavali smisao iste. Projekt nije uspjelo oživjeti čak ni članstvo Hrvatske u EU-u, s obzirom da stručne analize ideju nisu smatrale konkurentnom. Kako međutim piše i Večernji list, geopolitički interesi Sjedinjenih Država promijenili su te izračune. Hrvatski dnevni list ukazuje kako je Europska komisija još 2004. godine osigurala 4,9 milijuna eura za studije utjecaja, a u srpnju ove godine dala je dodatnih pola milijuna eura, no ovaj puta već tvrtki LNG Hrvatska koja je, suprotno neovisnim analitičarima, potkrijepila učinkovitost projekta.
http://www.seanews.com.tr/images/article/2010_09/38148/u1_nabuccoooo.gif
Jutarnji list je otkrio kako je za tu potkrjepu i američki State Department osigurao financijski okvir, time posredno vršeći pritisak na Europsku uniju. I to uspješno, kako piše list, naime EU je financirao izradu dokumentacije za tehničke pripreme i modela gradnje. Kako je o tomu već obavijestila i hrvatska vlada, ukupan iznos investicije je približno jedna milijarda eura, kapacitet bi bio 4-6 milijardi prostornih metara plina godišnje, a Hrvatska polaže pravo na pola od te količine. Ideja, međutim, i osim navedenih nameće cijeli niz pitanja. Prije svega cijene, a onda i resursa. Kako litvanski list Geopolitika ukazuje, azerbajdžanske zalihe su već rezervirane, stoga ova regija može računati samo na velike izvoznike LNG-ja, prije svega na Katar, Maleziju, Indoneziju, Australiju i Alžir. Katar pokriva četvrtinu svjetskoga izvoza LNG-ja, no partner broj jedan te zaljevske zemlje nije Europa, nego od 1996. godine Japan, a promjena bi iziskivali milijardske investicije, a k tomu prema prognozama do 2023. godine i zalihe male naftne imperije će početi nestajati.
 
Slično je problematično i što se plan Hochsteina uglavnom bazira na opskrbljivanju Ukrajine koja leluja na rubu državnoga bankrota i teško da će u dogledno vrijeme biti solventna. Nameću se pitanja i u pogledu izvozne sposobnosti SAD-a. Naime, iako će se prema planovima do 2020. godine kapacitet američkih LNG terminala povećati na 118 milijardi prostornih metara, to još uvijek neće dostići veličinu trenutačnih isporuka Gazproma u Europu. A onda još nismo niti spomenuli cijene, naime američki trgovci trenutno u Aziji dobivaju za stotinjak dolara više od onoga što bi mogli dobiti u Europi. Iako je geopolitički interes važan, ali tko će platiti cijenu toga?
 

Gábor Stier, Magyar Nemzet

Potrebna ratifikacija 108 od ukupno 162 država

 
 
WTO ne napreduje, primjerice u pogledu ukidanja poljoprivrednih subvencija. Zbog toga postoje brojni multilateralni sporazumi. Ima li Svjetska trgovinska organizacija utemeljena 1994. budućnosti? To je tajno pitanje 10. Ministarske konferencije WTO-a koje je danas započela u Nairobiju. Pregovori u okviru WTO-a, koji se vode već 14 godina, nisu polučili nikakve rezultate. Od ukupno 162 zemlje članice već ih se 60 – na koje ovisno o sektoru otpada između 50 i 75 posto globalne trgovine – pokušava izboriti za otvaranje novih tržišta na temelju regionalnih, bilateralnih i multilateralnih sporazuma izvan globalne Svjetske trgovinske organizacije.
http://economictimes.indiatimes.com/photo/39000145.cms
Službeni cilj četverodnevnog susreta u glavnom gradu Kenije je realizacija ciljeva koji su zaključeni na četvrtoj Ministarskoj konferenciji WTO-a krajem 2001. u Dohi, a to su: ukidanje poljoprivrednih subvencija koje traže afričke i neke južnoameričke zemlje; liberalizacija globalnog tržišta usluga koju traže u prvom redu EU, SAD i Australija i daljnje snižavanje carina za uvoz industrijskih dobara. Dosada nijedan od tih ciljeva iz Dohe nije ostvaren. Na devetoj Ministarskoj konferenciji održanoj prije dvije godine na Baliju članice WTO-a usuglasile su se samo oko neznatnog ukidanja subvencija za poljoprivredu u Europskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama i drugim industrijaliziranim zemljama te su postigle sporazum koji predviđa pojednostavljenje i smanjenje carinske birokracije u međunarodnom robnom prometu (Trade Facilitation Agreement, TFA).
 
Provedba spomenutog sporazuma mogla bi povećati obujam svjetskog izvoza robe na godišnjoj razini i omogućiti otvaranje novih radnih mjesta, nada se WTO. No taj globalni sporazum očito nije u interesu mnogih zemalja članica. TFA mogao bi stupiti na snagu tek nakon što ga ratificiraju dvije trećine zemalja članica – dakle 108 od ukupno 162.  Od postizanja sporazuma na Baliju prije dvije godine dosada ga je ratificiralo tek 60 zemalja. Jednako toliki broj zemlja – među kojima su i najvažnije industrijalizirane države sjevera – već nekoliko godina koncentriraju svoju trgovinsko-diplomatsku energiju na sklapanje sporazuma izvan Svjetske trgovinske organizacije. SAD je u studenom, nakon sedmogodišnjih pregovora, ugovorio transpacifičku zonu slobodne trgovine s Australijom, Brunejom, Čileom, Japanom, Kanadom, Malezijom, Meksikom, Novim Zelandom, Peruom, Singapurom i Vijetnamom (Trans-Pacific Partnership, TPP). 
 
EU i SAD isto žele postići pregovorima o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP) koji se vode od 2012. Sporazumima TTP i TTIP SAD želi ojačati svoju globalnu poziciju u odnosu na Kinu. EU i Kanada usuglasile su tekst sporazuma o slobodnoj trgovini (Ceta), ali on još nije formalno usvojen i ratificiran u parlamentima. Kada bi se potpuno realizirali, oko 65 posto svjetske trgovine realiziralo bi se na temelju tih triju sporazuma. EU se za svoje interese na afričkom kontinentu pokušava izboriti putem takozvanih Europskih sporazuma o partnerstvu (EPA) s pojedinim afričkim zemljama ili regionalnim grupama. U Ženevskim pregovorima o maksimalnoj liberalizaciji trgovine uslugama (Trade in Services Agreement, TISA) koje su 2012. inicirale članice Europske unije, SAD i Australija sudjeluju također Švicarska, Kanada, Japan i još 17 zemalja juga.
 
Pedeset država koje sudjeluju u TISA-pregovorima predstavljaju više od 75 posto globalnog tržišta uslugama. Nakon sklapanja sporazuma ta tržišna sila – to je bar računica inicijatora TISA-e u Bruxellesu, Washingtonu i Canberri – pet članica skupine Brics – dakle Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika kao i ostale tranzicijske zemlje bile bi primorane priključiti se TISA-i, s time da više ne bi bile u mogućnosti mijenjati sporazum.
 

Andreas Zumach, Tageszeitung, Berlin

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 845 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević