Get Adobe Flash player
Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

U glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. nije ubijen niti jedan...

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

U Hrvatskoj na djelu opet stari udbaški i kosovski...

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

Plenković iskoristio pucanje da se totalitaristički obračuna s...

Predsjednik države je u pravu!

Predsjednik države je u pravu!

Ovo je vrijeme za zajedništvo,...

U Plenkoviću čuči - diktator

U Plenkoviću čuči - diktator

Šef jugoslavenskih terorista slobodno šeće...

  • Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:56
  • Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    četvrtak, 22. listopada 2020. 12:15
  • I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:44
  • Predsjednik države je u pravu!

    Predsjednik države je u pravu!

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:38
  • U Plenkoviću čuči - diktator

    U Plenkoviću čuči - diktator

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:34

Naslijeđeni komunistički korupcijski sustav i dalje živi

 
 
Dosad, barem koliko je meni poznato, najžešću stručnu analitičku kritiku negativnog, gotovo pogubnog strukturnog komunističkog nasljeđa prvenstveno u hrvatskom gospodarstvu, a posljedično u cijelom društvu, iznio je 18. rujna 2020. bivši potpredsjednik Hrvatske vlade zadužen za gospodarstvo i ministar financija, Borislav Škegro, u članku „Korupcija je mjera žilavosti komunizma“ na portalu „Direktno.hr“ (https://direktno.hr/.../korupcija-mjera-zilavosti.../):
https://i.cbc.ca/1.4387146.1509743319!/fileImage/httpImage/image.jpg_gen/derivatives/16x9_780/gennady-zyuganov.jpg
„Korupcija postoji od kada je svijeta i vijeka. Pisani tragovi upućuju na Platona, Sv. Pavla... No, svoj najviši stupanj dostiže u komunističkim režimima. U njima je korupcija svih oblika i njezino toleriranje ponekad jedini način preživljavanja. Komunistički sustav upravo počiva na eliminaciji privatnovlasničkih prava i uvođenju arbitrarnih redistributivnih shema, u kojima nesmjenjiva partijska vrhuška preuzima apsolutnu kontrolu nad svime i svima. Uključujući i nad životima onih za koje se tobože žrtvuje. Pri tome nije slučajno da se većina unutarpartijskih obračuna i likvidacija opravdava korupcijom!
 
Hrvatska je nominalno napustila jedan takav sustav prije trideset godina. Nominalno i formalno, ispunjavajući i uvjete iz famoznih EU-ovih poglavlja. U stvarnosti, i to treba otvoreno reći, naslijeđeni korupcijski sustav i dalje živi. Naučio se bolje maskirati i izbjegavati slabašne represivne institucije, i same pod nezanemarivim utjecajem koruptivnih praksi. Nažalost, ustaljenih i gotovo općeprihvaćenih. Pa otkud onda dojam da sustav korupcije jača? Jednostavno – jača mu prirodno stanište. Jača naime državni intervencionizam s demokratskom legitimacijom. Od 'države' se očekuje rješenje za sve probleme. Od pandemije do posljedica potresa. Od zatvaranja jednih firmi do otvaranja novih firmi. Od države se traži da spasi propale proizvodnje i da pokrene nove“. Cijeli članak pročitajte na: https://direktno.hr/.../korupcija-mjera-zilavosti.../
 
Već i površan pogled na Škegrinu biografiju otkriva da se radi o vrlo upućenom insajderu, o čovjeku koji vrlo dobro zna o čemu govori, jer je bio neposredni opservator gospodarsko-financijskih i društvenih procesa zadnjeg desetljeća postojanja SFRJ te vrlo važan protagonist, suautor i suusmjeravatelj njihova razvoja u prvom desetljeću postojanja RH.
Drugim riječima, današnji rezultati sveprisutnog fenomena korupcije u hrvatskoj državi, o kojima Škegro vrlo jasno piše i na koje oštro upozorava, dijelom su i njegova osobna zasluga.
 
Škegro se nakon diplomiranja 1978. godine zaposlio na Ekonomskom institutu u Zagrebu gdje je dočekao raspad SFRJ. Godine 1991. koordinirao je projekt “Koncepcija i strategija gospodarskog razvoja RH”, a godinu dana kasnije postaje zamjenik ravnatelja Ekonomskog instituta i član Savjeta Hrvatske narodne banke. Predsjednik RH Franjo Tuđman imenovao ga je 1993. godine najprije savjetnikom za ekonomska pitanja, a potom i potpredsjednikom hrvatske Vlade zaduženim za gospodarstvo. Od 1998. do 2000. godine obnašao je i dužnost ministra financija. Kroz to vrijeme, među ostalim, koordinirao je glavne zakonodavne reforme koje uključuju Zakon o bankama, porezne zakone, Zakon o trgovačkim društvima, Zakon o investicijskim fondovima i mirovinsku reformu. Bio je glavni pregovarač u svim najvećim privatizacijama, vodio je pregovore s bankama kreditorima, Pariškim i Londonskim klubom i međunarodnim financijskim institucijama...
 

Bože Vukušić, https://www.facebook.com/Bo%C5%BEe-Vuku%C5%A1i%C4%87-106855897725612/

Tito inzistirao na izgradnju cjevovoda od Soluna do Beograda

 
 
Sve je "počelo" 1968. godine, kada su britanske i talijanske tvrtke ponudile Jugoslaviji izgradnju cjevovoda od grčkog Soluna do Beograda. Preko makedonske prijestolnice Skoplja i srpskog NIS-a pa sve do glavnog grada Jugoslavije, praktično osmislite trasu zloglasnog kanala koji bi povezivao Dunav s Egejskim morem. Staze za posao bile su osigurane u oba smjera s mogućnošću obrnutog prometa, ali u osnovi je zadatak bio opskrba iračke, saudijske i kuvajtske nafte Jugoslavijom. Izvor opskrbe u Solunu postale su sirijske luke Tartus i Baniyas te u Libanonu Sidon i Tripoli. Terminali u tim lukama i naftovodi iz Iraka držani su mnogo prije.
https://i2.wp.com/www.biznisinfo.ba/wp-content/uploads/2019/07/GAS44.jpg?fit=1086%2C545&ssl=1
Teško je podsjećati da se istočna Europa u Moskvi u to vrijeme smatrala svojevrsnim feudom sovjetske nafte i jasno je da Sovjetski Savez nije bio profitabilan nastup u regiji konkurentnih sirovina. Naročito iz Beograda naftovod je trebao biti poslan u Austriju, pa čak i u Mađarsku. Međutim, ova ideja do kraja 1970-ih zapravo je "blokirala" sovjetsko-talijanski projekt, utjelovljen u transformatskom cjevovodu "Druzhba - Adriya". Međutim, odvratiti jugoslavenskog vođu Titu od primamljive arterije Solun - Beograd nije uspio: do proljeća 1972. godine to je stupilo na snagu. Zapravo je to bio odgovor Beogradu na odbijanje SSSR-a da postavi zloglasni cjevovod "Druzhba" kroz Jugoslaviju do Austrije i Italije. Kao što znate, na kraju su te arterije izgrađene kroz Čehoslovačku i Mađarsku. To, međutim, nije spriječilo, na primjer, kasnije, 2002. godine, rekonstrukciju dionice cjevovoda Solun - Skoplje.
 
Podsjetimo da Beograd 1960. nije podržao sovjetski projekt TRANS-balkanskog cjevovoda: luka Varna - Sofija (Bugarska) - Gyueševo ​​- Skoplje (Makedonija) - luka Vlora (Albanija) za tranzit sovjetske nafte do Jadranskog mora i Mediterana i zaobilaze Bospor, Dardanele. Tito nikada nije napustio alternativne zalihe ugljikovodika, na primjer, iz Libije, iz susjedne Rumunjske, iz Nigerije, Venezuele i zemalja Bliskog istoka. Jugoslavenski čelnik očito nije želio potpunu ovisnost samo o sovjetskom izvozu "crnog zlata", pa je stoga odbacio projekt, već samo dajući klimu naftnoj ruti Solun - Beograd. Međutim, Moskva je reagirala vrlo brzo i ne manje značajno: veza mađarskog sektora naftovoda "Prijateljstvo" s jugoslavenskim lukama u ranim 70-ima. Vodstvo SFRJ, usprkos redovitim demonstracijama "potpune neovisnosti", nije se usudilo usprotiviti se sovjetsko-talijanskom projektu naftovoda "Druzhba - Adriya".
 
Talijani ucjenjivali lukom Trst
 
Jugoslavenska strana predložila je kao krajnje tranzitne točke luke Slovenija. Kopar - Hrvatska Omišalj i Zadar i Crna Gora, Bar i Ulcinj. Polaganje cijevi do Zadra ili do crnogorskih luka Beograd je predlagao da prođe kroz Srbiju ili Srbiju i Bosnu. Moskva bi politički i zemljopisno obećala kraći put: do hrvatske luke Omišalj na Jadranu.
Uz to, Moskva je promovirala izgradnju arterije kroz Hrvatsku: mađarsko-hrvatsku granicu - rafineriju Sisak - Omišalj. Karakteristično je da su projekt odmah podržali Talijani. Postojala je sovjetsko-talijanska verzija obnove mađarskog dijela "Prijateljstva" u talijanskoj luci Trst kroz Hrvatsku i Sloveniju. S tim u vezi, treba podsjetiti da je nakon Drugog svjetskog rata Jugoslavija nedvosmisleno polagala pravo na cijelu tršćansku regiju, Slovenci su to nazvali "Pokrainei". U Moskvi, međutim, nisu razmišljali podržati takve tvrdnje, ne želeći pretjeranu prisutnost Jugoslavije na Jadranu.
Na kraju je 65 posto teritorija sporne regije, zajedno s Trstom 1955. i konačno službeno talijanski, iako je u razdoblju od 1945. do 1954. postojao "Slobodni grad - Trst ". Razumijem zašto je maršal Tito bio snažno protiv opcije naftovoda do Trsta, smatrajući da je to novo poniženje Jugoslavije.
 
Moskva i Rim nisu postali pretjerano aktivni da pedaliraju takvom opcijom, a do 1976. već su izgrađeni i stupili su na snagu cjevovodi do hrvatske luke Omišalj. Kao rezultat toga, Hrvatska je postala važna tranzitna zemlja i primateljica ugljikovodika iz Sovjetskog Saveza, iako se tek početkom 90-ih godina sovjetska nafta počela pumpati u Srbiju i Bosnu i Hercegovinu na štetu Hrvatske. Dakle, jedinstvene, zajedničke jugoslavenske zalihe nafte nisu bile na vidiku. Politički čimbenici, odnosno osvijetljeni pružajući jedinstvenu zemlju, te nafta i naftni derivati ​​prema odvojenim regijama. Najveća količina zaliha otišla je u Hrvatsku, ona je "opsjednuta" i svim pravima i preferencijama povezanim sa sovjetskim tranzitom sirove nafte preko teritorija SFRJ. Iako su hrvatske vlasti donijele početkom 80-ih, do 80 posto sovjetskih tantijema za tranzit ostalo je u Hrvatskoj, što je, naravno, ojačalo njegovu ekonomsku važnost u Jugoslaviji (prethodna je granica bila 40 posto).
 
Rumunji izvozili samo u Srbiju
 
Svi ovi spomenuti čimbenici, naravno, ojačali su ne samo ekonomsku već i političku ulogu Hrvatske unutar Jugoslavije, jačajući centrifugalnu politiku Zagreba. Ako, međutim, u širem kontekstu vrijedi podsjetiti na mišljenje tadašnjeg albanskog premijera Mehmeta Shehua o naftnoj i plinskoj politici Unije prema Istočnoj Europi:
"Sovjetski Savez namjerava osigurati svoju naftu i plin, a ne sve zemlje istočne Europe, neke od njih ne će biti tranzit za te opskrbe kapitalističkim zemljama Europe. Sovjetski Savez, baveći se tim pitanjima vođen stavom vlasti ovih zemalja prema sovjetskoj politici i ekonomskim čimbenicima u pozadini. Toliko sovjetskih institucija imalo je zadatak dokazati, suprotno objektivnim zemljopisnim i ekonomskim čimbenicima, nepovoljan tranzit nafte i plina iz Sovjetskog Saveza u srednju i zapadnu Europu preko baltičkih država, Rumunjske, Jugoslavije i posebno Albanije. Također su postavile zadatak minimizirati izvoz nafte i plina u druge istočnoeuropske zemlje iz Albanije koje se ne pokoravaju sovjetskim revizionistima i iz Rumunjske".
 
Geografska karta sovjetsko-europskog plinovoda potvrđuje ove procjene. Karakterizirano činjenicom da su, usprkos vrlo teškim političkim odnosima između Albanije i Jugoslavije (Юgoslaviâ.net. Kontroverzna ostavština maršala Tita), albanska nafta i naftni proizvodi isporučeni Srbiji, uključujući Kosovo i Crnu Goru. Od 1985. do 1987. Tirana i Beograd dogovorili su projektni cjevovod, Staljin (središte albanske naftne industrije 40-ih - 90-ih) - Cërrik - Tirana - Skadar s ograncima za Titograd (Crna Gora, sada Podgorica) i Kosovo Priština - Beograd. Ali dobro poznati događaji u razdoblju 1990.-1991. Jugoslavija i Albanija nisu smjeli stvoriti to središte.
Karakteristično je da su rumunjske isporuke u Jugoslaviju bile više od 80 posto u Srbiji (uključujući i autonomnu Vojvodinu od nje). Općenito, to nije bilo više od 25 posto ukupnog naknadnog prolaska Srbije i Crne Gore, ali činjenica da čak i te isporuke pokazuju da Moskva nije uspjela prisiliti Jugoslaviju da napusti alternativni pravac.
 

https://izwest.livejournal.com/6242337.html

IEDC Međunarodni Predsjednički forum: »Global Crisis as Leadership Challenge«

 
 
Često čujemo da je svaka kriza ujedno i prilika - ali: za koga i kako?
Ovom će izazovu biti posvećen ovogodišnji tradicionalni godišnji Predsjednički forum IEDC-Poslovne škole Bled, koji će se održati putem video konferencije u petak, 9. listopada od 13:30 do 19:30. sati, pod nazivom „Globalna kriza kao izazov vodstva“.
https://www.lider.media/images/slike/2020/10/05/384608.jpg?1601885033
Manifestacija pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Slovenije Boruta Pahora organizira se u suradnji s prestižnom Međunarodnom akademijom za menadžment (International Academy of Management), najstarijom udrugom menadžmenta na svijetu, čiji su članovi ugledni profesori menadžmenta i poslovni lideri, uključujući i nobelovce.
Na forumu će biti svjetski poznata imena: dr. Ichak Adizes, guru upravljanja promjenama, prof. dr. Rosabeth Moss Kanter, profesorica s Harvarda i jedna od najpriznatijih stručnjaka na području strategije na svijetu, prof. dr. Edgar Schein, globalni mislilac na području organizacijske kulture, Muhtar Kent, dugogodišnji predsjednik Coca-Cole i prof. dr. Danilo Türk, predsjednik World Leadership Alliance - Club de Madrid.
Ove će se godine konferencija prvi put održati online na nagrađivanoj slovenskoj platformi MiTeam, koja će omogućiti druženje, rasprave i umrežavanje. Događaj ima vrlo širok program i pozivam vas da ga pogledate na web stranici.
Kako biste pratili konferenciju ili razgovarali sa govornicima, kontaktirajte me.
 
Registracija i akreditacije:
Iva Eibel, voditeljica korporativnog komuniciranja
T: +386 4 57 92 524 ili +386 40 377 017, E: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
 
IEDC – Poslovna škola Bled izvrsno je mjesto susreta vođa i rukovoditelja iz cijele Europe i šire, a Međunarodni Predsjednički forum omogućava umrežavanje i razmjenu najnovijih poslovnih praksi i ideja među rukovoditeljima iz gospodarstva, politike i nevladinih organizacija.
 

Iva Eibel

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Ponedjeljak, 26/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1706 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević