Get Adobe Flash player
Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

Svima kojima je Zdravko Mamić smetnja žrtve su opsjene, obmane i...

Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

On je jednostavno jednostavan, neponovljiv, prisutan u svakom domu, bećar,...

Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

To nije bio nikakav ustanak domicilnih Srba, nego stravičan pokolj Hrvata...

Nastavak njegovanja fašističke tradicije

Nastavak njegovanja fašističke tradicije

Talijani podižu spomenik jednome od ideologa...

Novi župan nameće talijanski jezik

Novi župan nameće talijanski jezik

Istarska convivenza u režiji IDS-a nije suživot, nego gušenje...

  • Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

    Ciljana destrukcija ozbiljnih razmjera

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:32
  • Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

    Jal i ljubomora na Miroslava Škoru

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:28
  • Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

    Miting u Srbu trebalo bi zabraniti

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:25
  • Nastavak njegovanja fašističke tradicije

    Nastavak njegovanja fašističke tradicije

    srijeda, 17. srpnja 2019. 14:18
  • Novi župan nameće talijanski jezik

    Novi župan nameće talijanski jezik

    četvrtak, 18. srpnja 2019. 15:26

Reforma ETS sustava otvara prilike za financiranje zelene energetike

 
 
Europski parlament prihvatio je lani prijedlog za reformu europskog sustava trgovine emisijama. Inaugurira se novi sustav, zamišljen kao temeljni alat za smanjenje industrijskih emisija, a on otvara priliku za financiranje inovativnih zelenih projekata i u energetskom sektoru. Za ovaj tekst naš je novinar Željko Bukša nagrađen Velebitskom degenijom za najbolji novinarski rad u zaštiti okoliša u 2018.
https://www.wattics.com/wp-content/uploads/2018/11/compliance-logos-final-1024x409.png
Sustav trgovine emisijama stakleničkih plinova Europske unije (eng. ETS, Emissions Trading System) ograničava ukupne količine stakleničkih plinova, koji potiču globalno zagrijavanje i klimatske promjene i koje mogu emitirati njime obuhvaćeni sektori. Unutar tih granica tvrtke primaju ili kupuju emisijske kvote kojima, prema potrebi, mogu međusobno trgovati. Sustav obvezuje više od 11.000 elektrana i tvornica, među kojima i pedesetak hrvatskih, u EU-u na posjedovanje dozvole za svaku tonu emisije ugljikovog dioksida, a pokrenut je 2005. godine kako bi se smanjile emisije u industrijskom sektoru. Dakle, riječ je o financijskom poticaju za smanjenje onečišćenja prema jednostavnom pravilu: što manje emisija, niži je trošak. Tvrtke te dozvole mogu kupiti na aukcijama, a količina dozvola i besplatnih dozvola svake se godine smanjuje. Cijena ovisi o tržištu i rezultat je ponude i potražnje. Za neke tvrtke dozvole su besplatne, ako postoji rizik da će one zbog povišenih troškova napustiti regiju i preseliti proizvodnju tamo gdje su dozvole jeftinije. 
 
Vraćanje ravnoteže  
 
Međutim, problem je u tome što ETS već godinama ne radi dobro jer su dozvole za emisijske jedinice zbog situacije na tržištu prejeftine pa ne ispunjavaju svrhu. Naime, potražnja za njima je pala zbog svjetske gospodarske krize, dok je ponuda ostala stabilna. Tako je suficit dozvola 2013. bio čak 2,1 milijardi, što je malo smanjeno u 2014. i onda još značajnije na 1,7 mlrd. dozvola u 2015. i na 1,69 mlrd. dozvola u 2016. godini. Ta i dalje prevelika količina jeftinih dozvola na tržištu ne potiče tvrtke na ulaganje u tehnike zaštite okoliša i smanjivanje ispuštanja plinova koji izazivaju globalno zagrijavanje i klimatske promjene, što u potpunosti ide protiv cijele početne ideje da se EU pomoću tog sustava bori protiv takvih za okoliš štetnih posljedica. 
 
Postojeća direktiva koja uređuje ETS istječe 2020. godine. Cilj pokrenute reforme je stvaranje i provođenje učinkovitog i stabilnog tržišta emisijama nakon 2020. godine s planovima za poboljšanje troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za male emisije ugljika u skladu s obvezama iz Pariškog sporazuma o klimi. Kako bi se podigle cijene dozvola za emisije i tako poboljšala učinkovitost cijelog ETS-a, prijedlog uključuje brže postupno povlačenje njihove količine, za 2,2% od 2021. godine u usporedbi s postojećim smanjenjem od 1,74 %. Uz to, EU želi i udvostručiti količinu dozvola u rezervi. 
 
Dva Fonda
 
Time bi se s tržišta uklonio višak i vratila ravnoteža ponude i potražnje, a dodatne količine jedinica puštale bi se u prodaju samo prema potrebi. Kada se pokrene, rezerva za stabilnost tržišta povukla bi 24 % neraspoređenih jedinica svake godine. Prijedlog uključuje i stvaranje nekoliko mehanizama za potporu kojima će se industriji i energetici pomoći u inovacijama i ulaganjima u prelasku na gospodarstvo s malim emisijama ugljika. To uključuje dva nova fonda: Fond za inovacije kojim se proširuje postojeća potpora za primjenu inovativnih tehnika na napredne inovacije u industriji i Fond za modernizaciju kojim se omogućuju ulaganja u modernizaciju energetike i širih energetskih sustava i povećanje energetske učinkovitosti u deset članica EU-a s manjim dohocima, što Hrvatska treba što bolje iskoristiti. Reforma također ima za cilj spriječiti rizik da bi tvrtke, zbog politika smanjenja emisija stakleničkih plinova, mogle preseliti svoju proizvodnju izvan EU-a, u zemlje gdje takvih ograničenja nema. Zato je predviđeno da će sektori s najvišim rizikom dobiti svoje naknade za emisijske jedinice (jedna jedinica predstavlja pravo na emisiju 1 t CO2) besplatno, dok će manje izloženi sektori dobiti 30%. 
 
Financijske koristi za Hrvatsku 
 
Sustav trgovanja dozvolama za emisije Hrvatskoj donosi dosta veliku korist. Vlada planira da će ukupni prihodi Hrvatske od trgovanja emisijama na dražbama na Europskoj energetskoj burzi (EEX) u Leipzigu do 2020. godine biti oko 867,5 milijuna kuna. Naime, za Hrvatsku je za razdoblje 2017. - 2020. godine određena ukupna količina za dražbu od 18 286 692 emisijskih jedinica, a očekivani prihod od prodaje viška jedinica temelji se na procjeni da će prosječna cijena jedne u primarnoj dražbi u promatranom razdoblju biti oko 6,3 eura. 
 
Zato je u Planu korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj do 2020. godine (NN 19/2008) predviđeno da će se od tog iznosa za provedbu mjera ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama potrošiti oko 825 mil. kuna, dok će se preostali iznos, oko 43 mil. kuna, uplatiti u državni proračun. Plan je detaljno razrađen po prioritetnim mjerama, sukladno namjenama korištenja raspoloživih sredstava propisanih Zakonom o zaštiti zraka. 
 
Mjere su grupirane u osam prioritetnih područja: obnovljivi izvori, energetska učinkovitost, promet, energetsko siromaštvo, neenergetski sektor (uključujući gospodarenje otpadom), projekti Europskih strukturnih i investicijskih fondova i prioritetne mjere prilagodbe klimatskim promjenama, istraživanje i razvoj te stručna podrška i projekti s trećim zemljama. Za svako od tih područja definirane su mjere i dane informacije o provedbi u skladu s provedenim analizama i hrvatskim strateškim i planskim dokumentima za pojedina područja. 
 
Za provedbu Plana zaduženi su Ministarstvo zaštite okoliša i energetike i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Na primjer, predviđeno da će se od prihoda od prodaje prava na emisiju štetnih plinova u sljedeće tri godine proizvodnja električne energije uz Sunca, vjetra i drugih 'čistih' izvora poticati sa 165 mil. kuna. Osim za vjetroelektrane i sunčane elektrane, FZOEU će dobiveni novac koristiti i za poticanje energetske obnove zgrada, prelaske vozila na ekološki čista goriva, uređenje centara za gospodarenje otpadom i dr. 
 
Međunarodna burza emisijskim jedinicama je, prema riječima bivše ministrice zaštite okoliša i prirode prof. dr. sc. Mirele Holy, osmišljena kako bi se onečišćivače koji ulažu u zaštitu okoliša stimuliralo, a one koji povećano onečišćuju okoliš kaznilo pa ona pojašnjava: "Država kvotu emisije stakleničkih plinova koju dobije na razini EU-a raspoređuje na kvote domaćim zagađivačima. Na burzi oni koji su prebacili dodijeljene im kvote za emisiju štetnih plinova mogu kupiti slobodne jedinice zagađivača koji ih nude za tržištu jer su uspjeli smanjiti zagađivanje.
 
ETS sustav ili porez na CO2
 
Planirano je da 2020. godine Europska burza kvotama stakleničkih plinova, na kojoj se godišnje trguje emisijskim jedinicama ukupne vrijednosti oko 18 mlrd. eura, prestane s radom jer bi se tada trebali ispuniti planovi EU-a o iskorjenjivanju onečišćivača kojima su nedovoljne dodijeljene kvote. No, to se vjerojatno neće dogoditi jer stručnjaci procjenjuju da će EU imati velike probleme u ispunjavanju preuzetih obaveza iz Kjotskog protokola o globalnom smanjenju onečišćenja, čiji su dio i ograničenja emisija štetnih tvari, odnosno kvote. 
 
Drugim riječima, kvote za dopušteno ispuštanje stakleničkih plinova kojima se trguje, mogle bi dodatno dobiti na cijeni. Pogotovo kada se zna da su kazne EU-a za svaku tonu ispuštenog CO2 više od dodijeljene kvote 100 eura ili petnaestak puta više od cijene koja se postiže na burzi. 
 
"Reformom ETS-a Hrvatska će moći koristiti Fond za modernizaciju kojim će se poticati modernizacija i povećanje raznolikosti našeg energetskog sektora. Također, osigurava se jačanje energetske industrije EU-a što će omogućiti ispunjavanje obveza iz Pariškog klimatskog sporazuma za sve članice," ističe hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Dubravka Šuica. 
 
Njezin (sada bivši) kolega Jozo Radoš ističe pak da je ETS najisplativiji način za ispunjenje obveza zemalja članica u pogledu klimatskih promjena i napominje: "Ključno je da se sustavom odražava Pariški sporazum. Europske industrije moraju biti sposobne postići budućnost s niskim emisijama ugljika uz pomoć inovacija. S obzirom na to da će se ambicije u okviru sustava za trgovanje emisijskim jedinicama svakodnevno povećavati, a granice emisija stakleničkih plinova kontinuirano smanjivati, smatram ključnim uvođenje novih tehnologija zahvaljujući kojima će europske industrije ostati konkurentne i kojima će sačuvati postojeća radna mjesta." 
 
Neki energetski stručnjaci, među kojima i dr. sc. Goran Granić, dipl. ing., ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar, smatraju da treba napustiti koncept trgovine emisijama, koji Europa bez uspjeha provodi više od deset godina. Prema njihovom mišljenju, treba ići na vrlo jednostavan mehanizam koji je provediv i izbjegava bilo kakve manipulacije i administriranje, a to je uvođenje poreza (naknade) na CO2 kod onih koji ga stvaraju te iz tih sredstava poticati programe smanjenja emisija. To je ključna razdjelnica svih budućih rješenja jer ne zahtijeva nikakvo administriranje. U tom slučaju ne bi svaki kupac električne energije plaćao obnovljive izvore, nego bi se porezima na cijenu fosilnih goriva koja stvaraju emisiju osigurala sredstva za fond iz kojeg bi se poticali obnovljivi izvori, energetska učinkovitost i tehnološki razvoj.
 

Željko Bukša, EGE

CITROËN - Stoljeće odvažnosti i kreativnosti

 
 
Na Etno farmi Mirnovec kod Samobora održana je press konferencija na temu ‘100 godina marke Citroën i 23. svjetski susret Spačeka’. Tom prilikom izloženo je 12 automobila iz povijesti marke Citroen, ali i aktualnih modela. Moglo se uživati i u testnoj vožnji povijesnih modela Mehari, 2CV, HY, Ami 6 Z, Traction Avant i DS.
Osnovana 1919. godine, marka Citroënove godine slavi svoj 100. rođendan. To je ikonska i popularna automobilska marka koju stalno pokreće želja: razumjeti, zadiviti i zadovoljiti svoje kupce.
Tip A bio je prvi europski serijski automobil u prodaji već od 1919. godine. Model Traction Avant odredio je moderni automobil prije 85 godina. 2 CV (Spaček) stavio je slobodu svima na dohvat ruke, a DS je utjelovio snagu napretka.
https://www.tportal.hr/media/thumbnail/900x540/1020075.jpeg?cropId=0
Citroën je marka s najviše kolekcionara na svijetu. S vozilima koja su simboli svog vremena, kao što su Tip A, Traction Avant, 2 CV (Spaček), DS (Žaba) ili u novije vrijeme Berlingo, C3, SUV C3 Aircross ili SUV C5 Aircross, Citroën nikada nije prestao nuditi moderan i kreativan pristup mobilnosti.
S osam naslova svjetskog prvaka u reliju u kategoriji proizvođača i devet naslova svjetskog prvaka u kategoriji vozača i suvozača za Sébastiena Loeba i Daniela Elenu, Citroën ulazi u povijest automobilskih utrka. Ta već bogata povijest, od reli utrka do automobilskih krstarenja dokazuje tehnološku vještinu i želju za pobjedom marke Citroën.
Nekonformistička i smiona, komunikacija za Citroën nema granica. Od Eiffelova tornja do interneta, korišteni su svi mediji za promociju marke i vozila. Danas, kao i u prvim danima, Citroën ima snažan izričaj. Često avangardna, uvijek grandiozna, Citroënova komunikacija ostavlja trajan dojam. Od svojih početaka, osnivač André Citroën je to shvatio raznim marketinškim inovacijama, pa čak i izumom minijaturnih modela vozila za djecu svojih kupaca. Nasljeđe je to koje su sljedeće generacije mogle nastaviti, posebno s kampanjama Jacquesa Séguéle (Divlji chevroni 1985., Visa na nosaču zrakoplova Clémenceau, CX s Grace Jones), a u novije vrijeme i originalnim reklamama (robot Xsara Picasso, C4 robot transformator, kampanja marke Citroën – autostoper, itd.).
Sve je počelo 1900. u Poljskoj kada s 22 godine, mladi inženjer i student André Citroën dobiva patent za zupčanike u obliku chevrona, koji će kasnije postati znak njegove marke. Naime, 1912. godine, zainteresiran za automobilsku industriju, putuje u SAD gdje se susreće s Henryjem Fordom. Tamo je posjetio tvornicu za proizvodnju Forda T gdje je Ford pojednostavio rad uvođenjem pokretne trake.
1919, André Citroën osniva automobilsku marku Citroën lansiranjem Type A, prvog masovno proizvedenog automobila u Europi. 1930-ih André Citroën bio je na vrhuncu slave: najveći je europski proizvođač vozila. Ne samo u svijetu automobila, André Citroën uvijek je bio pionir i nije mario za pravila. U pogledu korisničkog iskustva, on je izumio post-prodajnu uslugu, jamstvo ili potrošački kredit. Udruživao je i snage s talentiranim umjetnicima (počevši od Pierrea Louysa, 1920.).
Ime Citroën bilo je napisano na nebu (u listopadu 1922.), Eiffelov toranj osvijetljen je imenom Citroën (od listopada 1925. do listopada 1934.), a pokrenute su i hrabre ekspedicija širom svijeta kako bi pokazale pouzdanost i robusnost vozila Citroën (prijelaz Sahare 1922., Croisière Jaune od 1931. do 1932. itd.).
 

Anđelka Felja

Nova Energetska strategija, na žalost, ne će dovesti do znatnog smanjenja vrlo skupog uvoza energije

 
 
Nova Energetska strategija ne će dovesti do znatnog smanjenja sve skupljeg uvoza energije, a i dalje nije jasno kako bi njezina realizacija utjecala na cijene energije. Odabrani scenarij kompromis je prema ubrzanoj energetskoj tranziciji, potaknutoj razornim učincima klimatskih promjena, kada će niskougljična energetika igrati znatno veću ulogu nego danas.
https://2o9ub0417chl2lg6m43em6psi2i-wpengine.netdna-ssl.com/wp-content/uploads/2018/08/energy-sources-1024x611.jpg
Hrvatska će uskoro dobiti novu Energetsku strategiju do 2030. i – ako bude pameti – dokumente za njezinu provedbu. Da ne ispadne da se i ova Strategija pisala uzalud, kao prethodne dvije, od kojih se ni jedna nije ostvarila. Nova Energetska strategija, na žalost, ne će dovesti do znatnog smanjenja vrlo skupog uvoza energije, a i dalje nije jasno kako bi njezina realizacija utjecala na cijene energije. To opet nismo doznali iz završne verzije koja se sada nalazi na javnoj raspravi, a trebali smo. Zato je ona više jedan popis lijepih želja, uglavnom precrtan iz planova jačih energetskih kompanija i državne politike. Krenimo redom. Optimalnim se smatra ono što autor Strategije, Energetski institut Hrvoje Požar, naziva scenarij 'umjerene energetske tranzicije'. Iz napisanog se čini da su na taj kompromisni scenarij najviše utjecali naftni i plinski lobi i građevinci, a kad je riječ o obnovljivcima, koji su više-manje solidno zastupljeni – lobi koji gura vjetroelektrane. Solari i centralni toplinski sustavi su primjerice, najviše podcijenjeni, zanemarujući razum i struku i to vjerojatno zato što proizvođači opreme nemaju svoj lobi, a državi (i HEP-u) manjka ambicije. 
 
Nitko ne može biti do kraja zadovoljan 
 
Pomalo ironično, ni jedan od lobija koji je donekle u plusu – a osobito naftno-plinski - baš ne može biti osobito zadovoljan napisanim. Vidi se da se u navođenju 'vode na mlin' pomalo zašlo u domenu fikcije – posebno kada se govori o značajnom potencijalu domaće nafte i plina. Plin će biti važan energent u tranziciji i bilo je važno da se kao takav anticipira u Strategiju, ali stizat će dominantno iz uvoza. Plinski se lobi pobrinuo da stotine milijuna koje su uložene u infrastrukturu (i još se ulažu – LNG na Krku) budu donekle isplaćene kroz cijenu plina. To je pozitivno za sve sadašnje i buduće potrošače plina, koji bi opako nagrabusili da Hrvatska ad-hoc napravi velik odmak od tog energenta. To bi bilo besmisleno i ekonomski neisplativo u širem društvenom kontekstu, no žalosno je što plin nije dovoljno prepoznat u prometu. 
 
Nešto nas mora osloboditi tog zločestog ugljičnog dioksida i zato se u EU vidi veliki zaokret s dekarbonizacije energetike, koja je samo djelomično uspjela, na buduću dekarbonizaciju prometa – masovnim forsiranjem električnih automobila. E, tu je naša Energetska strategija promašila, jer energetska strategija bi trebala biti razvojni dokument, a ova naša to nije. Hrvatska bi hitno trebala osmisliti svoj razvoj u elektromobilnosti, na što poziva Mate Rimac, ali baziran na pametnim softwareima, jer autoindustriju očito nećemo imati. Ako je već tako, zašto ne 'ubiti dvije muhe jednim udarcem' masovnijim uvođenjem plina u lakša i teža vozila, umjesto forsiranja uvoznih električnih auta i punionica. Plin u prometu znači čišći zrak u gradovima i bolje zdravlje, to je aspekt koji se često zanemaruje u korist tradicionalne vezanosti za naftne derivate koji nam dolaze iz uvoza. 
 
Struja ili plin u prometu? 
 
Infrastruktura koja će podržavati struju u prometu treba se raditi od nule i vrlo je skupa, a ulaganja u jačanje elektroenergetske mreže, tako da podnese velik broj vozila, su ogromna i utjecat će na krajnju cijenu električne energije, koja će strelovito rasti. Za to vrijeme, koju ćemo novu ulogu dati plinu? O tome struka naveliko govori na Zapadu, ali to kao da ne dopire preko granica. Ili samo papagajski kopiramo, a u realnosti nismo u stanju proizvesti dovoljno zelene energije da doista možemo govoriti o ugljično neutralnom prometu. 
 
Hrvatska uvozi 30 - 45% električne energije, a proizvodnja iz obnovljivaca je nestalna i, na žalost, još uvijek zanemarivo utječe na postotak uvoza. Zbog silnog neopravdanog HEP-ovog straha od građanske energetike i manjka razrađenih poticaja za građane, u jednoj od najsunčanijih članica EU sve češće ćemo gledati „korporativni solar“ – velike projekte u vlasništvu većih tvrtki ili HEP-a. Jer se ponovo zanemaruju građani i uloga lokalne zajednice te inovativni modeli financiranja pa i u ovoj Strategiji. 
 
Kakve su šanse da se Strategija ostvari? 
 
Njemačka ima više od 50 % obnovljivaca u rukama građana. Ova Energetska strategija baš i ne vodi u tom smjeru, što je velika šteta. Kad je riječ o energetskoj učinkovitosti, ona se u Strategiji dominantno smješta u obnovu zgrada i gradnju novih – možda jedini uspješni projekt u našoj energetici. Tu se ciljevi dostižu ogromnim ulaganjima koja u konačnici donose bolji životni standard i manju potrošnju energije. Za zemlju koja je takav neto uvoznik, to je dobar smjer, ali ići će puževim korakom, jer smo siromašni. 
 
Može li se ovakva Strategija ostvariti? Još aktualna strategija predviđala je 2.400 MW novih termoelektrana. Nije izgrađena ni jedna. Malo je vjerojatno da se mogu očekivati njome predviđena ulaganja od 12,6 milijardi kuna godišnje, koliko Strategija navodi do 2030. HEP godinama ne uspijeva investicije dići do dvije milijarde kuna godišnje, a INA je obično ispod milijardu, što je tragično. Tko će onda investirati u hrvatsku energetiku? Uglavnom privatni investitori, a takve zanima jedino što bolji LCOE i dugoročna budućnost koju imaju samo obnovljivci. Regulatorni okvir još nije još pogodan za gradnju elektrana na plin koji će pružati pomoćne usluge, a baterijska pohrana veće snage je u povojima. S obnovljivcima će stoga biti najviše pomaka, a tim ulagačima ne treba nikakva Strategija, već samo jasna pravila igre. Država se treba odmaknuti od premijskog sustava i kod većih projekata ići na državne tendere i PPA ugovore (Power Purchase Agreement), no za to očito nismo dovoljno pametni. 
 
Strategija i klimatski ciljevi 
 
Zanimljivo je da u Stretegiji stoji da ni odabrani scenarij 'umjerene energetske tranzicije', a ni ono što je razrađeno kao 'ubrzana tranzicija' svojom realizacijom neće zadovoljiti zahtjeve Pariškog klimatskog dogovora, koji je za članice EU obavezan. Cilj smanjenja emisija za 40% u odnosu na baznu 1990. Hrvatska neće ostvariti osim ako potpuno ne zatre ono malo kompleksnije proizvodnje u ETS sustavu ili ne prestane neobuzdano sječi šume, što se vidljivo događa na zgražanje građana. I sve to pod uvjetom da se Strategija realizira, za što su objektivno šanse - malene. Dekarbonizacija će se u bliskoj budućnosti u svijetu probiti kao energetska agenda No. 1. i to zbog klimatskih promjena koje će nas pogoditi šakom u lice. Prije koju godinu bilo je nemoguće na ulicama vidjeti ljude koji protestiraju za borbu protiv klimatskih promjena, i to s razlogom. Optimistično mislim da će za pet do deset godina najkasnije, to biti prvorazredno političko pitanje koje će izroditi i neke smislenije politike i akcije. Toga velik broj vlada i donosioca odluka, na žalost, nije svjestan pa i ovu Strategiju treba gledati kao prijelaznu, prema još odlučnijoj dekarbonizaciji energetike ali i drugih sektora, koliko god to bude moguće i koliko-toliko ekonomski isplativo.
 

Nina Domazet, EGE

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Nedjelja, 21/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1814 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević