Get Adobe Flash player
Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

Konrád: Naoružani Hrvati protjerali iz Krajine i Slavonije...

Duhačeku odličje Ante Tomića!

Duhačeku odličje Ante Tomića!

Provokativnoga skitnicu hrvatska policija neka otprati u njegov...

Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

Debilni uradak protiv zdrave pameti     Opskurni lik...

Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

Postaje sve jasniji ovaj kaos kojega neki nazivaju obrazovnom...

Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

Primjeri kršenja prava od strane nacionalnih...

  • Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

    Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

    utorak, 17. rujna 2019. 18:38
  • Duhačeku odličje Ante Tomića!

    Duhačeku odličje Ante Tomića!

    četvrtak, 19. rujna 2019. 16:14
  • Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

    Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

    četvrtak, 19. rujna 2019. 16:32
  • Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

    Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

    srijeda, 18. rujna 2019. 19:01
  • Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

    Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

    srijeda, 18. rujna 2019. 18:54

Hrvatska ostaje bez dostatne opskrbljenosti plinom

 
 
Svatko tko zna nešto o staroj Jugi, zna s kakvom je euforijom uz vatromet i slavlje 1970. obilježen početak izgradnje Tvornice glinice Jadral u Obrovcu, koja će u povijesti ostati upamćena kao jedan od najvećih promašaja privrede Socijalističke republike Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji, pa je pojam „obrovac“ tako postao sinonim za svaki veći promašeni projekt općenito. Komunjare su smatrali da se tek s izgradnjom tvornice eksploatacija tražene rudače/glinice mogao razviti isplativ biznis u aluminijskoj industriji. Mogao, kažemo, jer se to na koncu nije dogodilo, što zbog pogrješnih procjena o količini rude koju je skrivao obrovački krški kraj, a još više čini se zbog nepovoljnog modela financiranja i rada obrovačke tvornice za koju je prije konačnog zatvaranja procijenjeno da manje troškove stvara ako ne proizvodi, nego da radi. Jadral je bio promašaj i zbog toga što su se  parametri sa kojima se ulazilo u projekt  u međuvremenu višestruko promijenili.
https://safety4sea.com/wp-content/uploads/2017/12/krk-croatia-lng-terminal-e1517497286412.jpg
Euforistično lobiranje za projekt LNG terminal na Krku u mnogo čemu podsjeća na projekt Jadral/Obrovac, prije svega po političkom proglašavanju ovog projekta od strateškog značaja za Hrvatsku, uz nedostatak čvrstih dokaza o isplativost ove investicije i upornog „zastrašivanja“ hrvatske javnosti da bez tog LNG terminala na Krku, Hrvatska ostaje bez dostatne opskrbljenosti plinom?! Da je sumnja u novi hrvatski „obrovac“ opravdana potvrđuju nekoliko činjenica:
 
- Činjenica je da se bez ikakvih valjanijih argumenata i dokaza odustalo od orijentacije za dobavu plinom sa istoka, takozvanim 'južnim tokom', isključivo pod političkim pritiskom iz EU-a i SAD-a
- Činjenica je da je argument da LNG terminal na Krku za nas znači sigurnost opskrbljivanja plinom od više alternativnih dobavljača plina je prilično „šupalj“, jer nema nikakvih dokaza da je Hrvatska bilo kojem dobavljaču plina na svijetu toliko „važna“ da bi je ucjenjivali ne isporukom plina, ako smo sposobni platiti taj plin.
- Činjenica je da je trenutačno i vjerojatno i srednjoročno, cijena plina s istoka (Rusija) niža od cijene plina sa zapada (SAD), što će i dugoročno vjerojatno ostati tako.
- Činjenica je da planirani kapacitet LNG terminala na Krku, od 2,6 milijardi kubika plina godišnje, daleko veći od hrvatskih potreba od hrvatskih potreba od 520 milijuna kubika plina godišnje, za hrvatske zakupce INA i HEP, a za razliku od 2,08 milijardi kubika plina godišnje, za sada nema ozbiljnih/sigurnih zakupaca. Uz ovako nisku iskorištenost kapaciteta (oko 20 %) nema šansi da projekt bude ekonomski isplativ!
- Činjenica je da sve gubitke i neracionalnosti u poslovanju bi morali podmirivati hrvatski građana i kroz povećane cijene koje bi morali plaćati INI odnosno HEP-u.
- Činjenica je da je upitna i činjenica da od iznosa investicije od 233,6 milijuna eura, brod/skladište plina košta 156,9 milijuna eura, gradi u Šangaju i to posredstvom norveške tvrtke Golar kao isporučitelja, umjesto da se razmotrila mogućnost gradnje u Hrvatskoj, budući da se radi o objektu manje tehničke kompliciranosti od brodova koje naši škverovi znaju graditi.
- Činjenica je da su argumenti zagovornika LNG terminala na kopnu zanemareni, lapidarnom tvrdnjom da je „ploveći“ LNG terminal siguran kao i terminal na kopnu, što je iz više razloga neodrživa tvrdnja.
 
Sve gore navedene činjenice, i još podosta onih za koje nije bilo ovdje mjesta da se o njima govori (tendencija prjelaska na obnovljive izvore, moguće blokade u dolasku brodova koji dopremaju LNG do Krka, brod je lakša meta za eventualne terorističke napade, veći troškovi održavanja broda-skladišta od skladišta na kopnu, itd...), daju podlogu za to da se za LNG terminal na Krku može pretpostaviti da će eventualno postati neki novi hrvatski „obrovac“, s gubicima u poslovanju, čije podmirivanje će tradicionalno, morati snositi hrvatski građani! Politika i lobiji koji u projektu LNG terminala na Krku imaju svoje materijalne interese, uspjeli su „progurati“ ovaj projekt kao projekt od strateškog interesa za Hrvatsku, ali će isti ti „guratelji“ tog projekta, kao po običaju, nestati u „mišjim“ rupama, kada se bude pokazalo da je ovo neki novi hrvatski „obrovac“! „Drugo vrijeme, ista sudbina“ - mogao bi  biti neki prikladni komentar za cijelu ovu priču. Živi bili pa vidjeli!
 

Laslo Torma, dipl. el. ing.

Nina Domazet: To moram nazvati suludim

 
 
Zabrinjavajuće je da u Hrvatskoj izostaje rasprava o mogućoj dogradnji slovensko-hrvatske nuklearne elektrane. Ali još je poraznija činjenica da službeni Zagreb gotovo uopće ne promišlja taj aspekt energetske politike.
https://file.ejatlas.org/docs/Slovenia_Krsko.jpg
Nuklearna elektrana Krško u Sloveniji mogla bi u dogledno vrijeme biti nadograđena još jednim blokom. Barem ako je suditi po nedavnoj najavi slovenskog premijera Marjana Šareca. Austrijski političari i mediji reagirali su na tu vijest izuzetno burno. Politički čelnici austrijskih južnih pokrajina nazvali su inicijativu neprihvatljivom te najavili masovne protestne skupove. S druge strane Slovenije, u Hrvatskoj, nije bilo gotovo nikakvih reakcija. Takva inertnost je naročito zanimljiva s obzirom na činjenicu da je Hrvatska suvlasnik NE Krško. „Ali ovdje nikad nismo imali nikakvu zaista ozbiljnu diskusiju o tome bi li RH željela ikakvo daljnje partnerstvo sa Slovenijom", mišljenja je Nina Domazet, urednica specijaliziranog portala Energetika-net.com i analitičarka energetske politike. „To moram nazvati suludim“, rezolutna je ona, „jer se baš niti jedna zemlja koja ima svoju nuklearnu energiju ne ponaša kao da je nema.“
 
Hrvatsku očito pretjerano ne zanima NE Krško iako je njezin suvlasnik
 
Slovenija bolje koristi solarne potencijale od Hrvatske. Domazet je uvjerena da RH olako propušta svoju priliku, dok niti ne razvija neki čvrst alternativni plan. Bogatije zemlje okreću leđa nuklearnoj energiji i razvijaju energetiku iz obnovljivih, ekološki i sigurnosno prihvatljivih izvora. „No za razliku od Hrvatske koja npr. solara ima samo u tragovima“, dodala je Domazet, „Slovenija svoje potencijale za energiju sunca koristi solidno. Pritom ima i progresivne zakone koji potiču energetsko zadrugarstvo i instalaciju fotonapona na stambene zgrade.“ Takvu demokratičniju, socijalno osjetljiviju energetsku politiku u Hrvatskoj stoga naša sugovornica naziva – misaonom imenicom. Vladimir Lay, sociolog te umirovljeni profesor socijalne ekologije, smatra pak da Hrvatska nije tek protiv nuklearki, nego jednostavno ne pokazuje da o tome razmišlja iole strateški: „Vijest iz Slovenije možda je naprosto 'probni balon' tzv. hijenskih menadžera, ali naša 'Strategija energetskog razvoja do 2030. s pogledom na 2050. godinu' otkriva još gore stanje."
 
Zanemarena domaća znanstvena pamet
 
„Tamo nema nikakvog stava o nuklearnoj energiji", nastavlja on, „što je veoma opasna nezainteresiranost. Bogatiji se razvijaju u smjeru obnovljivih izvora, ali mi očito ne shvaćamo da će ih to učiniti još bogatijima. Ulaganja u takvu tranziciju su ispočetka visoka, no vraćaju se s mnogostrukim benefitima. A posve je zanemarena i naša znanstvena pamet u tom sektoru." Lay tim povodom navodi imena Hrvoja Požara i Vladimira Potočnika koji su temeljito istražili visoke mogućnosti obnovljivih izvora u RH. „Zato danas ne znamo ni što bismo učinili s našim nuklearnim otpadom, kamoli s odnosom prema nuklearnoj energiji generalno“, poantirao je Lay. Tome bismo dodali samo još da Hrvatska ima ogromnih problema već i s običnim, neradioaktivnim otpadom. Ali za mišljenje smo potom potražili i nekolicinu građana Zagreba, metropole najbliže Krškom. Bez obzira – ili upravo zato – što glas naroda vjerojatno neće imati presudnu ulogu u budućem neminovnom pozicioniranju Hrvatske spram ovog pitanja.
 
„Malo znam o toj temi. Generalno nisam a priori protiv nuklearne energije“, rekla nam je Jana Hodžić koju smo sreli u Varšavskoj ulici, „ali nemam pouzdanja u organizacijsku sposobnost ovog društva da efikasno reagira u slučaju problema. Ja, na primjer, uopće nisam upoznata s elementarnim mjerama koje bi se u Zagrebu trebale primijeniti u slučaju curenja radijacije iz Krškog.“ Slično rezonira i Anto Jurić na kojeg smo naišli u Oktogonu, mada nas je odmah upozorio da osobno ne živi u Zagrebu.
 
„Ali tu žive moja kćer i njezini, pa često dolazim, a i bio sam jednom u Krškom. O nuklearnoj energiji mislim kao i o drugim važnim političkim pitanjima u Hrvatskoj – ne vjerujem da naše institucije kontroliraju situaciju, osim onda kad to namjerno čine na neki štetan način. I zato je bolje da vam o tome ne kažem više ništa." A njegova prezimenjaka Davora pronašli smo na Opatovini, gdje mu je i radno mjesto. Ovaj je Jurić stanovnik Zagreba, i apsolutno se protivi novim nuklearkama.
 
„Uz današnje tehnologije i razvoj ekoloških alternativa", kaže on, „nema više opravdanja za forsiranje takvog rizika." Po njegovu mišljenju Hrvatska bi se morala okrenuti razvoju obnovljivih izvora koje je grubo zanemarila, ako izuzmemo neke pogodnosti za privatne poduzetnike u tom sektoru. No to je pomoglo više njihovoj financijskoj bilanci, negoli ukupnoj energetskoj slici zemlje. „Ali sad je zabrinjavajuće već i to što se u RH o Krškom ne govori baš ništa“, rekao je Davor Jurić.
 

https://www.dw.com/hr/za%C5%A1to-hrvatsku-ne-zanima-kr%C5%A1ko/a-50257728

Plenkovićevo i Vujčićevo guranje Hrvatske u eurozonu je nepromišljeno i preuranjeno

 
 
Stanje u Hrvatskoj proteklih se godina dramatično promijenilo zbog masovnog iseljavanja iz zemlje. Kako bi zadržale potplaćene radnike kod kuće, vlade Rumunjske, Mađarske, Bugarske nominalno povećavaju njihove plaće po stopama od 10 do 15 posto godišnje, puno bržim tempom od (visokog) gospodarskog rasta tih zemalja. Sličnim putem, makar i ublaženim, trebala bi krenuti i Hrvatska. Nije trebalo proći puno vremena da bi se pokazalo kako je ideja za uvođenje eura u Hrvatsku, koju je pokrenuo premijer Andrej Plenković, brzopleta i nepromišljena.
https://www.counterfire.org/images/stories/jul2015/eu_riot_co_crop.jpg
Prve posljedice već su se vidjele na prošlotjednoj sjednici Vlade, kada je Plenković ukorio ministre Blaženku Divjak i Milana Kujundžića zato što su stali na stranu zaposlenih u svojim resorima - obrazovanju i zdravstvu - te poduprli povećanje njihovih plaća iznad Vladinih planova. Plenković je ministre upozorio neka pripaze kako se javno ponašaju jer oni »nisu sindikalci«, nego članovi Vlade.
 
Ne može se reći da Plenković nema sluha za povećanje primanja u javnom sektoru. Početkom godine osnovice plaća u javnim i državnim službama povećane su tri posto. Od prvog listopada trebale bi se svima povećati za dva posto. Međutim, Divjak i Kujundžić traže više - povećanje za šest posto u resoru obrazovanja i sedam posto u zdravstvu, na temelju zahtjeva sindikata - čime su očito napravili prekršaj. Nema sumnje, ako Vlada popusti jednima, morat će popustiti i drugima. Promatrači kažu da će se nakon djelatnika u zdravstvu i obrazovanju s povećanim zahtjevima javiti policajci, carinici i mnogi drugi. Za sindikate i njihove zahtjeve situacija je gotovo idealna. Hrvatska se već četiri godine gospodarski oporavlja, a približavaju se predsjednički i parlamentarni izbori, kada su vladajuće stranke itekako popustljive biračima.
 
Premijer je u pravu kada upozorava ministre da ne mogu zastupati interese samo jedne socijalne skupine, u ovom slučaju sindikate, već javni interes. Uostalom, Vlada je djelatnicima u zdravstvu i obrazovanju poslodavac, koji će za ispunjavanje zahtjeva sindikata morati iduće godine izdvojiti nekoliko stotina milijuna kuna više od planiranih. Problem je, međutim, što Banski dvori u pitanju javnog interesa nisu dosljedni. Ne sjećamo se kada su Plenković i njegovi prethodnici na premijerskoj dužnosti upozorili ministre da ne smiju zastupati samo interese poslodavaca, a zanemarivati sindikate. Što je najgore, sve vlade u posljednja dva desetljeća provodile su uglavnom ono što su tražili poslodavci, ponajprije iz privatnog sektora. Najpoznatiji slučaj je labavljenje Zakona o radu, koje je pomoglo smanjivanju obveza poslodavaca prema zaposlenima. To je pomoglo relativnom zaostajanju radničkih plaća, kao i padanju udjela plaća u ukupnom gospodarskom kolaču Hrvatske. Bile su to mjere u korist poduzetnika, slično kao na Zapadu.
 
Međutim, Plenkovićeva vlada sada bi trebala okrenuti ploču i početi s postupnom preraspodjelom kolača u korist hrvatskih zaposlenika. Tu su ministri Divjak i Kujundžić potpuno u pravu. Stanje u Hrvatskoj proteklih se godina dramatično promijenilo zbog masovnog iseljavanja iz zemlje. Kako bi zadržale potplaćene radnike kod kuće, vlade Rumunjske, Mađarske, Bugarske nominalno povećavaju njihove plaće po stopama od 10 do 15 posto godišnje, puno bržim tempom od (visokog) gospodarskog rasta tih zemalja. Sličnim putem, makar i ublaženim, trebala bi krenuti i Hrvatska. Plenković u ovom trenutku nema pravog opravdanja za kočenje rasta plaća u Hrvatskoj. Vlada se već nekoliko godina hvali proračunskim viškovima. Bilo bi u redu da se ti viškovi iskoriste za socijalne i ekonomske potrebe naše zemlje. No, premijer očito ne misli tako. Prema njegovu mišljenju, proračunski viškovi imaju samo jedan cilj, a to je ispunjavanje uvjeta za uvođenje eura.
 
Prema Plenkoviću - koji je zajedno s guvernerom Hrvatske narodne banke nedavno uputio pismo namjere europskim institucijama izražavajući težnju za integraciju Hrvatske u eurozonu - znatnije povećanje plaća ugrozilo bi uvođenje eura. To je obilazno priznao i sam Plenković kada je na prošlotjednoj sjednici u Banskim dvorima rekao da je »Vladi bitna fiskalna i financijska održivost cijelog proračuna, gdje smo ostvarili suficite«. Da bismo mogli ustrajati na tom putu, prema Plenkoviću, »moramo voditi računa o onome što je realno«. Valja podsjetiti da premijera nitko u hrvatskoj i europskoj javnosti nije tjerao na to da već sada pokrene postupak za odricanje Hrvatske od nacionalne valute i za prihvaćanje europske. Za Hrvatsku je uvođenje eura dugoročna obveza, kao i za ostale nove članice Europske unije, ali nigdje ne piše kada se to mora dogoditi.
 
Kako rekosmo, postaje očito da je premijerovo i guvernerovo guranje Hrvatske u eurozonu nepromišljeno i preuranjeno. Sada će se premijer morati peći na laganoj vatri koju je sam potpalio. Iako ima višak novca u državnom proračunu, premijer će javnosti morati objašnjavati da u hrvatskom javnom sektoru ne možemo znatnije povećati plaće, jer je to u sukobu s težnjom da prihvatimo euro. Pokazat će se da mu je euro važniji od socijalnih i ekonomskih potreba naše zemlje.
 

Branko Podgornik, http://novilist.hr/Komentari/Kolumne/Iza-pozornice-Branka-Podgornika/BRANKO-PODGORNIK-Euro-nam-je-vazniji-od-vecih-placa

Anketa

Je li prijevara globalni prosvjed za zaštitu klime?

Subota, 21/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 862 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević