Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Nova doza tursko-francuske bahatosti

 
 
Najnoviji prozirni promo uradci, koje je tvrtka Dubrovnik International Cruise PortInvestment (DICPI) lansirala u javnost, dodatno kompromitiraju tursko-francuske ulagače koji se, unatoč raskida predugovora, i dalje samoproglašeno nazivaju 'koncesionarom' budućeg Putničkog terminala u Gružu.
http://cdn.dubrovniknet.hr/mdata2014/1460964141_769_velika_gruski%20zaljev%20-%20naslovna.jpg
…Naš je poslovni plan pozicionirati Dubrovnik kao premium odredište – prvo i najvažnije, dovođenjem luksuznih brodova, a zatim i mijenjanjem profila putnika, s jačim naglaskom na one kojima je Dubrovnik polazišna točka.
…Spremni smo razviti i transformirati Luku Gruž u efikasan, moderan terminal na koji ćemo svi biti ponosni. Istinski se radujemo ovom projektu koji će i službeno započeti za mjesec dana potpisivanjem Ugovora o koncesiji.
To, među ostalim, u PR dvostraničnom uratku, objavljenom u recentnim izdanjima Dubrovačkog vjesnika i DU Lista ovdašnjoj i široj javnost izričito poručuje tvrtka Dubrovnik International Cruise PortInvestment (DICPI) koja se i dalje predstavlja „koncesionarom“ budućeg gruškog Terminala. 
Iza DICPI-ja, znano je, stoji međunarodni konzorcij sastavljen od turskog operatora lukama za kružna putovanja Global Port Holdinga (GPH) i francuskog građevinskog diva BouygueosBatimentInternatinala (BBI).
 
Objavljivanje plaćenih promo litanija nije nikakva posebna novost, sjetimo se samo mnoštva „novih zamaha za Grad“ kojim su javnost proteklih godina zasipali, primjerice, golferi koji se sada Dubrovniku i Hrvatskoj groze arbitražom u SAD-u. No, u konkretnom slučaju, vezanom za Putnički terminal Gruž (PTG) tvrtka DICPI, odnosno njezini tursko-francuski osnivači su objavom teksta naslovljenog „Novi terminal predstavlja rješenje za kruzere u Dubrovniku“ iskazali novu i dodatnu dozu beskrajne bahatosti prema sredini koju tobože žele pretvoriti u tzv. premium destinaciju.
 
Iako smo dosta pisali o megaplanovima vezanim za PTG zaboravne valja podsjetiti kako najvažniji dio sage o tom projektu traje od 15. veljače 2016. do 14. srpnja prošle godine. Do tog roka DICPI nije uspio s Lučkom upravom Dubrovnik (LUD) usuglasiti konačnu verziju ugovora o 40. godišnjoj koncesiji za budući PTG. Tim je slijedom nastupilo automatsko raskidanje predugovora pa je Upravno vijeće LUD-a zaključilo kako više ne postoje uvjeti za nastavak davanja koncesije DICPI-ju, a što se trebalo dogoditi do 9. listopada ove godine.
 
S tim se pravnim posljedicama i činjenicama, međutim, ne slažu u DICPI-ju pa su proteklih dana uz dubrovačke tjednike krenuli i u opsežnu plaćenu kampanju i u tzv. mainstream hrvatskim medijima. Pritom je lako zapaziti kako se ustvari 'nogirani' tursko-francuski investitori spram Dubrovnika i PTG-a, čija gradnja i upravljanje zahtijevaju novi i transparentni natječaj, ponašaju kao da se u protekle dvije godine nije događalo gotovo ništa neobično. Kao da su Hrvatska i Dubrovnik neka vrsta tursko-francuskih vazalnih krajeva iz kojih svakako valja izvući od 350 do 420 milijuna eura prihoda na koliko se procjenjuje vrijednost 40-godišnjeg posla u Gružu.

U rečenim PR uratcima o 'premium destinaciji' DICPI se samoproglašava koncesionarom budućeg PTG-a iako je predugovor raskinut, na službenim web stranicama GPH-a Dubrovnik se već mjesecima 'nosi' kao njihova nova luka ili „must see destination“ koju su početkom ove godine neovlašteno reklamirali i na najvećem  svjetskom kruzerskom sajmu u američkom Miamiju… Povrh svega, u najnovijim prozirnim pokušajima da ovdašnju i širu javnost uvjere kako je DICPI „najbolji partner koji može ponuditi ispravno i efikasno rješenje“ u dubrovačkom kruzerskom poslovanju idu toliko daleko pa se predstavljaju tobože društveno-odgovornom tvrtkom koja u svom poslovanju snažno podržava svoju politiku „Senceof Place“. Drugim riječima, oni „apsolutno razumiju zabrinutost“ Dubrovčana, nove gradske vlasti i Lučke uprave Dubrovnik prema problemima koje donosi prekomjerna kruzerska industrija, te se stoga nude gotovo kao dugoročni spasioci sveukupne turističke budućnosti središta juga Hrvatske.
 
Pritom opet, koje li slučajnosti, ne predstavljaju jasno i nedvosmisleno svoj razvojni projekt s posve transparentnim podacima i rokovima ulaganja „od otprilike 100 milijuna eura“, ne objašnjavaju s kojim su to pojedincima, tvrtkama i institucijama iz Dubrovnika „razmijenili mišljenja i interese“ kako bi se pronašao „najbolji način uključivanja relevantnih partnera u projekt“, ne navode kako su unatoč raskidu predugovora i u kojem svojstvu„završili svu potrebnu dokumentaciju za prijavu za lokacijsku i građevinsku dozvolu“, ne ističu kako su i temeljem kojih propisa „revidirali i implementirali određene izmjene u arhitektonskom rješenju“ Terminala čiji je ishod, podsjećamo, predmet spora s Hrvatskom komorom arhitekata…

Kad krenu tolike PR litanije tada obično dolazi i do brljanja s najosnovnijim činjenicama vezanim za sam projekt. Pa tursko-francuski DICPI  uz spomenute neobjašnjivosti navodi i kako će „omogućiti više od 800 novih radnih mjesta“ tijekom gradnje i njihova upravljanja PTG-om. Sredinom srpnja prošle godine je taj isti DICPI, čim je objavljena vijest o raskidanju predugovora, pompozno objavio kako će „radovi na izgradnji generirat više od 250 radnih mjesta,a kad bude završen, projekt će generirati dodatnih 400-tinjak novih radnih mjesta“?!
 
Doda li se svemu tome i činjenica da tvrtka DICPI svoju tobožnju poslovnu odgovornost spram mogućeg dobivanja koncesije nije obavila na vrijeme, dakle za 17 mjeseci od veljače 2016. do srpnja ove godine, već je to odradila elektroničkom korespondencijom koja - obostrano su usuglasili DICPI i Lučka -  uprava nema pravni učinak – logično je pitati se: postoji li iti jedan racionalni razlog da bi Dubrovčani, nova gradska uprava i novi saziv Upravnog vijeća LUD-a nakon najnovije PR ofanzive eventualno povjerovali u navodno ozbiljne nakane tursko-francuskih ulagača?
 
Ili pak njihovim prozirnim promo uradcima koji ih u slučaju PTG-a dodatno kompromitiraju razotkrivanjem bahate pozlate s biranih riječi o Dubrovniku kao tzv. premium destinaciji. Pri čemu se oznaka – premium – nemojmo se lagati, prije i iznad svega odnosi na silan novac koji će se moći uprihodovati tijekom četiriju decenija na 25000 metara četvornih površine pomorskog dobra u Gružu. Pri čemu iznova valja naglasiti kako je riječ o prostoru na kojemu dopuštena izgrađenost iznosi cijelih 65000 kvadrata. Tu je 'kvaka' s budućim poslovima u Gružu, ostalo spada u sferu loših i krajnje neuvjerljivih promo uradaka.
 

Luka Brailo, http://www.dubrovniknet.hr/kolumna.php?id=55948#.WcY6P8aPKUk

Hrvatska bi mogla struju dobivati kao i Belgija iz mora

 
 
Europska unija je u cjelini ovisna o uvozu energije te je s udjelom od 53 posto dobavljenih energenata najveći uvoznik u svijetu za što godišnje plaća više od 400 milijardi eura. Dodatni problem je što je najveći europski dobavljač energije, posebice plina, Rusija s kojom već 10-ak godina postoji politička napetost te je realna opcija da će prije ili poslije doći do energetske krize. Zbog toga EU ulaže znatne napore, a i veliki novac, u obnovljive izvore energije (OIE) koji bi trebali osigurati Uniji energetsku sigurnost te stabilnost gospodarstva. Naravno, OIE uglavnom nisu tržišno isplativi te su nužni poticaji za njihov razvoj.
http://csr.dk/sites/default/files/styles/750px/public/IMPHywind%20Scotland%20pilot%20park%20overview%20500x500%20.jpg?itok=lq5NAUYF
U konačnici to znači, u što se upravo uvjeravamo i u Hrvatskoj, da ćemo plaćati više račune za struju zbog sve viših naknada za obnovljive izvore. Belgija je jedna od članica EU-a koja zadnjih godina puno ulaže u OIE, a cijenu kao i u Hrvatskoj uglavnom plaćaju građani kojima su računi za struju zadnjih godina gotovo pa udvostručeni. Belgijci najviše polažu u vjetroelektrane koje danas čine oko 10 posto ukupne potrošnje energije u toj zemlji. Parkwind iz Leuvena, grada koji je najpoznatiji kao sjedište najveće pivarske korporacije na svijetu Anheuser-Busch InBev, a koja je donedavno bila vlasnik i Zagrebačke pivovare, najznačajniji je OIE igrač na belgijskom tržištu te se iz njihovih vjetroturbina opskrbljuje 186.000 kućanstava.
 
Njihova vjetrofarma, koja je treća po veličini u Europi i čini dva posto ukupne belgijske proizvodnje energije, 50-ak je kilometara od  obale u Sjevernom moru (tzv. offshore elektrana), sastoji se od 178 vjetroturbina u koje je tvrtka kroz tri projekta, uložila gotovo tri milijarde eura. Kako pojašnjava François van  Leeuw, predsjednik Uprave Parkwinda, ova tvrtka ima tri velika dioničara te svega nešto više od 60 zaposlenih koji upravljaju i održavaju vjetroelektranom. "Projekt je bio vrlo rizičan, posebno jer smo u njega kretali na vrhuncu ekonomske krize u Europi. No, sve je završilo dobro te smo se danas dobro pozicionirali na tržištu. Financijska konstrukcija je zatvorena s 30 posto vlastitog kapitala, a ostatak su osigurale banke, fondovi te EU. Raznim mehanizmima smo od EU, najviše od Europske investicijske banke (EIB) i Europskog investicijskog fonda (EFSI) koji je dobar mehanizam za apsorbiranje makroekonomskih šokova u velikim i kompleksnim projektima, od kojih smo  povukli više od 750 milijuna eura", kazao je van Leuw.
 
Dodaje da su danas, s obzirom na  nisku cijenu električne energije od svega 30-ak eura po megavatu (MW), neisplative sve energetske investicije te da su subvencije nužne čak i nuklearkama koje čine oko 35 posto tamošnje proizvodnje električne energije. Zbog velike ovisnosti o stranim izvorima energije, EU je stvorila tzv. Energetsku uniju koja počiva na pet dimenzija. To su sigurnost opskrbe kroz diverzificirane dobavne pravce, integracija tržišta, energetska efikasnost, smanjenje emisija CO2 te inovacije koje će dovesti do čistije i konkurentske tehnologije.
 

Darko Bičak, http://www.poslovni.hr/tehnologija/hrvatska-bi-mogla-struju-dobivati-kao-i-belgija-iz-mora-332277

Ljepila jednako čvrsta ili čvršća od dobro poznatog vijka

 
 
Novitet koji nam stiže iz LOCTITE-a daje novo značenje izrazu od igle do lokomotive. Ovaj video prikazuje jedan zaista nevjerojatan test kojeg su proveli LOCTITE-ovi inženjeri kako bi ispitali jednu potpuno novu tehnologiju lijepljenja, tzv. hibridna ljepila. Što su napravili? Vlak od 208 tona spojili su na lokomotivu spojnicom koju su zalijepili sa samo 3 g ljepila i pustili u pogon nakon samo 1 sat stvrdnjavanja. Kako je prošlo? Svakako pogledajte ovdje.
http://images.energetika-net.com/media/article_images/big/ljepilo-koje-moze-vuci-vlak-20170904101538793.jpg
Iako je teško zamisliti stvarnu situaciju u kojoj bi bilo potrebno kompoziciju vlaka zalijepiti na lokomotivu - osim ako se ne radi o novoj epizodi Mythbustersa - ovaj osebujni eksperiment kreativnog inženjeringa upućuje na jedan zanimljiv i utjecajan trend kojem svjedočimo zadnjih godina: suvremena ljepila su postala vrlo ozbiljna alternativa i konkurencija mehaničkim metodama strukturnog spajanja elemenata kao što su varenje i spajanje vijcima. Ovaj novi trend se može primijetiti gdje god pogledate: od medicinske igle - preko perilica i usisavača, LED rasvjetnih tijela, mobitela, brodova, automobila - do lokomotiva, ljepila su postala nezamjenjiv dio različitih proizvodnih procesa zbog prednosti koje su s vremenom - i velikim ulaganjem u razvoj i istraživanje - stekla nad mehaničkim metodama spajanja. No, što to točno znači? Da su ljepila jednako čvrsta ili čvršća od dobro poznatog vijka? Da, često jesu, ali čvrstoća je samo jedan aspekt. Što je s temperaturom? Izborom različitih modernih materijala i njihovom kombinacijom? Otpornošću na kemikalije ili okolišne uvjete? Estetikom ili masom finalnog proizvoda? Uklapanjem u proizvodni proces? Utjecajem na finalni trošak proizvoda? Njegovu pouzdanost? Na svim ovim područjima ljepila nezaustavljivo napreduju rušeći, jednu po jednu, sve dosad poznate granice onoga što ljepila mogu. Izuzetan raspon različitih karakteristika ljepila i kombinacija ovih karakteristika omogućuju korisniku da odabere točno ono koje odgovara različitim aspektima i potrebama njegovog proizvodnog procesa i finalnog proizvoda.  Ali i više od toga: omogućuje industrijskim dizajnerima do sada neviđenu kreativnu slobodu upravo zato što brišu tradicionalna ograničenja vezana uz izbor i kombinaciju materijala ili datosti proizvodnog procesa. 
 
Sljedeća generacija: hibridna tehnologija
 
Što točno znači pojam 'hibridno' kada govorimo o ljepilima? Radi se o kombiniranju i povezivanju različitih tehnologija lijepljenja: cijanoakrilata i epoksida (ili MMA kod nekih proizvoda). Ove tehnologije lijepljenja su već dugo prisutne te dobro prihvaćene i pozicionirane na različitim područjima primjene. Cijanoakrilatna ljepila, poznatija kao trenutna ljepila, izuzetno su brza, jednostavna za rukovanje, osiguravaju dobre rezultate na plastikama i mnogim drugim materijalima, ali ne dopuštaju velike zračnosti među dijelovima, spojevi nisu elastični i nisu prikladna za strukturno lijepljenje. S druge strane, epokisdi osiguravaju strukturnu izdržljivost spojeva, odlično popunjavaju veće zračnosti između dijelova i vrlo su otporna na različite kemikalije i okolišne uvjete, ali nedostaju im neke dobre strane cijanoakrilata. LOCTITE hibridna ljepila predstavljaju savršenu simbiozu ovih 'matičnih' tehnologija: strukturna ljepila izuzetne čvrstoće, brzine i svestranosti, jednostavna za primjenu, otporna na temperaturu i okolišne uvjete, prikladna za različite materijale i potrebe dizajna i proizvodnje suvremenih industrijskih uređaja – od igle do lokomotive.
 
Razne namjene za koje se mogu upotrijebiti LOCTITE hibridna ljepila omogućuju primjenu strukturnih ljepila na više načina i za više primjena nego ikad dosad. Dodavanjem univerzalnih strukturnih LOCTITE ljepila u svoju paletu proizvoda, Henkel nudi najširi asortiman proizvoda za strukturno lijepljenje koji mogu zadovoljiti gotovo svaki zahtjev dizajna.
 

B. L., Energetika-net

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1113 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević