Get Adobe Flash player
Je li lijek opasniji od bolesti?

Je li lijek opasniji od bolesti?

Navijači pomažu sve one koji nastradali, ali nema onih koji brane tzv....

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

Trebamo se odmah okrenuti vlastitoj poljoprivrednoj...

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

Zaraza vratila Europsku uniju u 1951....

Naknadna pamet Borislava Škegre

Naknadna pamet Borislava Škegre

Dragi Borislave, najprije treba rezati davanja raznim...

Moralna i etička sramota novinarstva

Moralna i etička sramota novinarstva

Manjinski mediji, ako žele na tržište, neka se sami...

  • Je li lijek opasniji od bolesti?

    Je li lijek opasniji od bolesti?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:12
  • Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    Kakav će biti poslijekoronovski svijet?

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 14:03
  • Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    Rasizam Berlina i Pariza prema Italiji

    četvrtak, 26. ožujka 2020. 15:14
  • Naknadna pamet Borislava Škegre

    Naknadna pamet Borislava Škegre

    utorak, 24. ožujka 2020. 20:18
  • Moralna i etička sramota novinarstva

    Moralna i etička sramota novinarstva

    utorak, 24. ožujka 2020. 17:36

Gorivo budućnosti za mala domaćinstva

 
 
Agropelet još nije zauzeo mjesto na tržištu koje zaslužuje, a bolji je čak i od drvnog peleta. Istodobno, za njegovu proizvodnju i primjenu Hrvatska ima odlične prednosti. Stiže nova sezona grijanja i većina kućanstava kao energent za grijanje zbog učinkovitosti i cijene koristi ogrjevno drvo (najčešće u obliku cjepanica). Ali, u nekoliko posljednjih godina cijena 1 m3 ogrjevnog drva je porasla, dok je s druge strane, cijena peleta ostala ista. Pri tome kao gorivo budućnosti za mala kućanstva sve više ističe agropelet. Agropelet? Što je to?
https://m.vecernji.hr/media/img/d7/06/2473d7d99370be0ab59b.jpeg
Hrvatska izvozi većinu proizvedenog drvnog peleta jer hrvatsko tržište nije dovoljno upoznato s tim gorivom. Istodobno, ni agropelet još nije zauzeo mjesto na tržištu koje zaslužuje, iako je bolji čak i od drvnog peleta.
Poljoprivredna biomasa je dostupna u cijelom svijetu, a posljednjih nekoliko desetljeća poljoprivrednici je koriste za grijanje, a agropelete i kao hranu za stoku ili za kompostiranje biljaka. Poljoprivrednih sirovina za preradu u agropelete ima svake godine, za razliku od sirovina za proizvodnju drvnog peleta zbog koje se moraju rušiti šume da bi se usitnilo drvo i od toga napravilo gorivo. Takav način gospodarenja resursima dugoročno nije održiv. Šume se dugo godina obnavljaju, dok su sirovine za agropelet na raspolaganju svake godine. Prerada agropeleta je u potpunosti samoodrživa i naprednija od prerade drvnog peleta jer je osnovna mjerna jedinica u poljoprivredi 1 godina, a u šumarstvu najmanje 10 godina.
 
Agropelet protiv ogrjevnoga drveta
 
Svake godine na zemljištu površine 10.000 m2 nakon žetve ostane najmanje 3 t biomase. Istodobno je grijanje na biogorivo za 40 – 50 % jeftinije u odnosu na ono na klasična goriva (plin, ogrjevno drvo, loživo ulje). Agropeleti zauzimaju i do 75 % manje prostora za pohranu od ogrjevnog drva, a pri izgaranju ostavljaju tek 0,3 % pepela u odnosu na svoj puni volumen. Uz to, još je 2010. godine iskorišteno oko 5 milijuna t biomase za potrebe grijanja i te količine do danas konstantno rastu.
U usporedbi s fosilnim gorivima agropeleti su gotovo CO2-neutralni, što znači da pri njihovom izgaranju dolazi do zatvaranja kruga CO2 jer izgorena agromasa otpušta onoliko CO2 koliko ga je primila tijekom života. Istodobno, već se nekoliko desetljeća može primijetiti sustavno uništavanje šuma i oni koji često ili povremeno borave u šumi primjećuju kako polako nestaju čitave šume. Pametnome je jasno da zbog bijesnog trčanja za brzim profitom žmirećki bude posječeno milijarde kuna, a dobar dio ni ne ostane u Hrvatskoj. Stoljetne hrastove šume koje drže zemlju, vodu, zrak i život nestaju u nekoliko dana zbog nekoliko kuna, a obnova takvog stabla u kratkom vremenu nije moguća. Standardni plan tih pohlepnih 'drvosječa' je izgurati manje i osnažiti veće, tako da pojedinci postignu profit preko noći i nestanu. Sve to može se nazvati lošim gospodarenjem šumama, dok cijela javnost još ne čini dovoljno kako bi se to spriječilo. Ni desetci novozasađenih stabala u prvih 10 godina ne mogu dati 'kubikažu' kao jedan stoljetni hrast.
 
Dovoljan dokaz svih tih tvrdnji može se dobiti već od malih proizvođača ogrijevnog drveta, jednostavnim upitom za cijenu kubnog metra sada i prije nekoliko godina, a moguće je i prošetati se sjevernim Papukom. Jedino rješenje tog problema je očito, no trebalo bi otvoriti oči.
 
Projekt Ecomark
 
Projekt Ecomark je pokrenut prije nekoliko godina s ciljem uljepšavanja slike Slavonije i očuvanja šuma. Doista, šume nestaju dok na poljima leži gorivo budućnosti. S druge strane, interes stanovništva svake razvijene zemlje posljednjih je godina usmjeren na temu ušteda i korištenja obnovljivih izvora energije. To je posljedica utjecaja klimatskih promjena i onečišćenja okoliša čije posljedice svi osjećaju. Obnovljivi izvori energije se nalaze u prirodi i njihova je prednost u odnosu na fosilna goriva u tome što se obnavljaju.
 
Projekt Ecomark stoga ne traži više nego što može dati, a dati može puno i koristiti svima. Investitori, poslovni partneri, volonteri i zaljubljenici u prirodu već nekoliko godina rade na njegovom ostvarenju. Pojačanim korištenjem agromase osigurava se održivi razvoj okoliša jer je proizvodnja energije iz obnovljivih izvora energije neutralna za klimu. Naime, pri njezinom izgaranju u zrak se otpušta točno onoliko ugljikovog dioksida koliko su ga biljke primile u procesu fotosinteze tijekom rasta. Tako se korištenjem agromase kao goriva dobiva samo dvostruki učinak: smanjuje se sječa šume i samim time postojećim šumama omogućava apsorpcija CO2, dok se kao gorivo koristi agromasa iz domaćih izvora. Isto tako, nema smisla izvoziti sirovinu, dok cijene drva u Hrvatskoj konstantno rastu. Tim koji stoji iza projekta Ecomark traži jednog ili više investitora, poslovnih partnera i ljudi koji mogu pomoći. Tim je otvoren za sve eko-entuzijaste koji su voljni doprinijeti ostvarenju projekta na bilo koji način.
Više o projektu može se pogledati na stranici na Youtubeu
Isto tako, projekt se može podržati na Facebooku.
 
"Vjerujemo u naš projekt i smatramo da se krije veliki potencijal. S dobrim vodstvom i disciplinom znamo da možemo postići ovaj zeleni cilj. Svatko može zaraditi novac, ali ne može svatko ostaviti ekološki otisak. Osobno mislim da se moramo odužiti prirodi i ostaviti zdraviji okoliš za buduće generacije.''
 

Marko Nujić, voditelj projekta

Osobno sam CLSM patentirao u Europi, predstavljanje smo imali u Hong Kongu, Beču…

 
 
"Treba biti realan kakva nam rasvjeta gdje treba i u skladu s tim treba projektirati", ističe poduzetnik i inovator Zvonko Magić, ing., direktor tvrtke Energy Plus iz Ludbrega, vodećeg hrvatskog proizvođača inteligentnih i naprednih rješenja za rasvjetne sustave, ali i iskorištavanje obnovljivih izvora energije. Komentirajući Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, on ističe da će sada trebati malo više vremena kako bi se isplatili projekti u rasvjeti koji su izvedeni prema novim kriterijima.
https://www.energyplus.hr/img/contact/zvonko.jpg
• Molim vas da nam za početak ukratko predstavite Energy Plus?
- Energy Plus bavi se rasvjetom i pametnim rješenjima u rasvjeti, a proizvodimo i mehaničke konstrukcije. Kompetentni smo na polju elektrotehnike, rasvjete i rješenja povezanih s tim. Poslujemo već 33 godine, a LED rasvjetom se bavimo duže od deset godina. Danas imamo oko stotinu zaposlenih. Osim na hrvatskom tržištu, uspješno poslujemo na zapadnim tržištima, većinom na njemačkom i austrijskom.
 
• Objavljuje se velik broj natječaja za projekte energetski učinkovite rasvjete, a ne manjka ni projekata u industriji. Kako se snalazite na domaćem, a kako na stranom tržištu i što su Vam najveći izazovi?
- Točno je da se objavljuje velik broj natječaja, ali ti natječaji, za koje imamo veliki angažman i pripreme, nerijetko budu poništeni jer su katkada tendenciozno napisani. Natječaji se odugovlače, ne prolaze, padaju... U velikom broju lokalnih samouprava nema zaposlenih stručnjaka i ljudima se manipulira, posebno kad je riječ o vanjskim ponuđačima. Manji natječaji lakše prolaze, a veći učestalo padaju. Tu je primjer Osijeka i sličnih gradova, Zagreb nije raspisao natječaj, svi veliki gradovi kasne, a to je posljedica neuređenog pristupa, gdje bi se postigao konsenzus oko toga što je kvalitetna rasvjeta i na što treba obratiti pažnju. Na natječajima se obraća pažnja na nevažne detalje, postavljaju irelevantni kriteriji za odabir ENP u dijelu kvalitete opreme, a isti su bitni samo za odabir ciljanog ponuđača, odnosno bitno je za natječaj, a ne i za kasniji rad i učinkovitost rasvjete.
Nama ne trebaju preslikana rješenja iz jedne Švicarske, jer mi si to jednostavno ne možemo priuštiti. Ako se u natječaj stavi par postotaka takvih lampi, mnogi ih neće moći priuštiti i bit će diskvalificirani.
 
• Možete li pojasniti što je to kvalitetno pripremljen projekt rasvjete?
- Bitno je napraviti kvalitetan energetski pregled po svim segmentima, a to znači uz energetske parametre dobro snimiti postojeće stanje - izraditi kvalitetan katastar infrastrukture javne rasvjete na terenu. To podrazumijeva što korektnije CSV tabele ili GIS karte javne rasvjete. U izradi tehničkog rješenja u glavnom projektu koristeći pravila struke i tehnološka dostignuća vrlo je lako, uz dobru suradnju s jedinicama lokalne samouprave, optimirati projekt. Projekt treba tražiti proizvode barem ENEC kvalitete ili akceptirati domaći Končar - Institut za elektrotehniku koji izdaje EMC i LVD kao minimum, sve ostalo treba biti prikazano u tehničkim proračunima. Van toga, što se u tendencioznim natječajima traži, obično su neke ekonomski neopravdane egzibicije koje se kasnije ne koriste ili su tek u rudimentarnom korištenju i služe samo za dobivanje natječaja, a uopće nemaju opravdanja. Zaposleni u lokalnim samoupravama trebali bi više pažnje obratiti na bitne značajke projekata modernizacije sustava javne rasvjete, a to su energetska učinkovitost i doprinos smanjenju emisije ugljičnog dioksida kao i smanjenje svjetlosnog onečišćenja okoliša, a to je u Hrvatskoj, na žalost, veliki problem.
Zatim, treba se tražiti garantirana kvaliteta u toku pripreme, izvođenja i u eksploataciji, dokaze za dobro izveden projekt i na koncu, praćenje tijekom rada rasvjete. Nužne su informacije o radu svakog pojedinog rasvjetnog tijela kako bi se moglo uštedjeti na održavanju. Domaći proizvođači su dovoljno inovativni da mogu konkurirati i dati dobar proizvod i uslugu.
 
• Ove je godine donesen novi Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja koji je djelomično zadovoljio zdravstvo i ekologe, a izaziva negativne reakcije industrije. Još se čeka prateći Pravilnik. Kakav je Vaš stav o tom Zakonu?
- Pratim znanost, meni je autoritet istina sama po sebi, a ne istina koju nameće autoritet - daj Bože da se jedno i drugo poklapa. Zakon je neprecizno napisan jer nije utemeljen na egzaktnim podacima. Tu ću se osvrnuti samo na boju svjetlosti javne rasvjete, koja je u Hrvatskoj zakonom stavljena na 3000 K, a drugdje je 4000 K, po čemu smo stroži od Europe, a razlika u kelvinima je minimalna. Ne branim 4000 ili 3000 K, to uopće nije sporno jer je razlika u količini plave svjetlosti minimalna. Za prirodu i čovjeka šteti oboje, možda stvar ide malo u korist 3000 K, ali oba spektra su izvan pozitivnog djelovanja koji utječe na melatonin i serotonin, gdje je razina utjecaja oko 2000 K. Tamo gdje treba, rasvjeta se može napraviti na rubu toplo-bijele boje ili ulazimo u žuto ili amber.
Treba biti realan kakva nam rasvjeta gdje treba i u skladu s tim treba projektirati. Ono što želim naglasiti je da nema smisla zakonom donijeti da svuda treba biti 3000 K jer i automobilski farovi imaju boju svjetlosti oko 6000 K, a to svjetlo bliješti na sve strane. Dakle, borimo se s javnom rasvjetom u gradovima, a ne razmišljamo o automobilskim svjetlima i njihovom svjetlosnom onečišćenju, koje je daleko veći problem. Sudjelovat ćemo sa stručne strane u izradi Pravilnika jer mislimo da treba pitati znanost, ali i struku.
 
• U kojoj mjeri se spomenuti Zakon već odrazio na projekte u javnoj rasvjeti, kada je riječ o projektiranju i troškovima, odnosno što će to značiti  za već realizirane projekte energetski učinkovite rasvjete?
- Moramo se ponašati prema Zakonu i prestali smo s proizvodnjom rasvjete s 4000 K. Preorijentirali smo proizvodnju i ujedno ukazali da će potrošnja energije biti oko 8% veća, nešto malo više toplinske energije i nešto kraći životni vijek dioda. To ujedno znači da će trebati nešto više vremena da se budući projekti u rasvjeti, koji budu napravljeni prema novim kriterijima, isplate iz ušteda.
 
• Na tržište izlazite s patentiranim sustavom za nadzor rasvjete CLSM. Možete li reći o čemu se radi?
- Akronim CLSM znači Control Lighting Smart Monitoring. Dakle, radi se o sustavu za kontrolu, a ne upravljanje rasvjetom. Preciznije, CLSM čita i detektira inicijalni start svakog pojedinačnog rasvjetnog tijela. To znači da korisnik dobiva informaciju o svakom rasvjetnom tijelu, njegovom statusu - radi li ili ne radi, koliko točno energije troši i gdje je geografski smješteno. Ta informacija je dostupna u realnom vremenu i, ako se nešto dogodi, zna se gdje je ta svjetiljka i što trebate popraviti. To je 99% svih potreba za održavanje i dokazivanje pouzdanosti u sustavu.
Ovaj sustav ne pokriva pojedinačno upravljanje. Upravljanje pojedinačnom lampom može se napraviti kroz stavljanje modula, ali to nema smisla jer upravljanje lampom košta gotovo 50% vrijednosti lampe, a ne smanjuje značajno njezinu potrošnju. Tijekom životnog vijeka rasvjetnog tijela nemoguće je opravdati investiciju u modul za upravljanje rasvjetom, a kamoli u održavanje tog modula, protok podataka i izradu mreže nadzora za taj modul.
Ako usporedimo stanje prije deset godina i danas, vidimo da je nekoć lampa koštala deset puta više. Ako ste nekoć na veliku investiciju za rasvjetu dodali 50 eura za modul, to nije bilo puno, ali danas je problem, da aproksimiram, na 100 eura investirati dodatnih 50! Učinkovitost LED svjetiljki je visoka - nekada je bila 80 lm/W, a danas je 150 lm/W. Dakle, potrošnja energije nije porasla pa nema ni ekonomske računice ni opravdanosti za modul. Inteligentni ispravljači u sebi imaju mikroprocesore koji su programabilni i sve te uštede su već predefinirane, primjerice, smanjivanje intenziteta, tj. snage u više stupnjeva tijekom noći.
Osobno sam CLSM patentirao u Europi, predstavljanje smo imali u Hong Kongu, a predstavili smo ga i javnoj tvrtki Grada Beča MA33 koja pod sobom ima ingerenciju kompletne rasvjete grada.
 
• Imate li s CLSM-om konkurenciju i je li njegova primjena skupa?
- Ne, CLSM nema konkurenciju i nemamo ga s čime uspoređivati, jer on nema cijene ili troška u rasvjetnom tijelu. Rasvjetno tijelo apsolutno nije skuplje, već se samo mijenja algoritam ('firmware') u ispravljaču ili se programira. Dakle, riječ o o softverskoj modifikaciji koju su neki proizvođači već implementirali! Plan nam je napraviti CLSM Alijansu u koju pozivamo sve proizvođače da postanu partneri, a sve korisnike da postanu članovi. Danas je pravovremena informacija ključna za dobar rad, to ne treba podcjenjivati.
 
• Energy Plus je vrlo inovativna tvrtka. Jeste li zadovoljni mogućnostima financiranja i gospodarskim okruženjem u kojem djelujete?
- Radimo u Hrvatskoj i tako je kako jest. Trenutno smo u nezavidnoj situaciji zbog stanja u brodogradilištima Uljanik, Treći maj i tvrtki Đuro Đaković jer smo ih opremili rasvjetom i imamo otvorena potraživanja za našu robu, robu naših dobavljača i bankarske kredite. Te kredite mi financiramo, plaćamo radnike i radnike naših dobavljača - javnost to treba znati!
Mali sustavi su daleko osjetljiviji od velikih, a na njih se obraća premalo pažnje. Kad je riječ o podršci iz EU sredstava za inovacije, tu moramo biti zadovoljni jer smo u povoljnom ciklusu, ali moramo imati negdje i plasirati tu robu i naplatiti je, dobiti sigurnost plasmana. Želimo više poštenja i morala u poslovanju na svim razinama. Problem je u neznanju, pa prema tome i u ljudima, a rješenje je također u znanju i ljudima.
 

Nina Domazet, www.energetika-net.com

Prosječna plaća 6.418 kuna, a medijalna 900 kuna manja

 
 
Biti zaposlen znači primati mjesečnu plaću od koje se živi ili preživljava. Kako tko i kako gdje jer ima i onih kojima je plaća sporedni ili dodatni prihod, ali većini je ona ipak jedini mjesečni dotok novca. Trebala bi biti rezultat rada, složenosti radnog mjesta, stručne spreme, osposobljenosti i odgovornosti, uloženog truda, znanja, kreativnosti itd. Posao se može voljeti, može neko radno mjesto biti i ono iz snova, ali radi se zbog novca i plaće.
https://ripplerents.com/wp-content/uploads/IMG_5389.jpg
Stoga su plaće uvijek aktualna tema. Tijekom prvih devet mjeseci, u odnosu na isto razdoblje lani, prosječna plaća u Hrvatskoj porasla je realno za 2,5 posto, a prema posljednjim podacima službene statistike u rujnu je dosegla 6.418 kuna što je oko 860 eura. Bilo bi to, gleda li se susjedstvo, za nekih 200 eura više nego u Mađarskoj, no za oko 300 eura manje nego u Sloveniji, dok je u usporedbi s gospodarski najjačim zemljama Europske unije prosječna hrvatska plaća manja između tisuću i dvije i po tisuće eura, usporedimo li se, primjerice, sa Švedskom ili Danskom. 
 
Najviše i najniže plaćene djelatnosti
 
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku najviša prosječna plaća zabilježena je u djelatnosti zračnog prijevoza u iznosu od 11.448 kuna. Po visini prosjeka nešto većeg od 10.000 kuna slijedi djelatnost vađenja sirove nafte i prirodnog plina, a treće mjesto po prosječnim plaćama većim od 9 000 kuna dijele proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda; proizvodnja računala i elektroničke opreme; farmaceutska industrija; telekomunikacije i financijske djelatnosti. Prosječne plaće nešto više od 8.000 kuna su u sektoru informacija i komunikacija, djelatnosti opskrbe električnom energijom, djelatnosti zdravstvene zaštite i još ponekoj.  Slijede djelatnosti s prosječnim plaćama većim od 7 000 kuna, među kojima su stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti, javna uprava, a od industrija tu spada duhanska i proizvodnja električne opreme. Tom prosjeku približilo se i obrazovanje (6.980 kuna), djelatnost prijevoza i skladištenja (6.530 kuna) te kemijska industrija (6.390 kuna). U velikom broju djelatnosti, primjerice, građevinarstvo, trgovina, prehrambena i metalska industrija, djelatnosti smještaja i usluživanja hrane, prosječna plaća je neznatno veća od 5.000 kuna, a ispod toga prosjeka su mnoge druge industrije. Najniže prosječne plaće, između 4.300 i 4.600 kuna su u kožarskoj, drvnoj i tekstilnoj industriji. Najmanji, pak, prosjek od 4.233 kune ostvaren je u tzv. ostalim osobnim uslužnim djelatnostima.
 
Plaće iznad hrvatskog prosjeka jedino u Zagrebu
 
Kako kaže službena statistika prosječna rujanska mjesečna neto plaća po zaposlenom u Hrvatskoj, u odnosu na mjesec prije, bila je realno niža za 1,1 posto,  dok je na godišnjoj razini ostvaren rast od 2,8 posto Prosječna bruto plaća koja je iznosila 8.693 kune bila je realno prema mjesecu prije niža za 1,7 posto, a na godišnjoj razini je rasla za realnih 3,2 posto. U razdoblju od siječnja do rujna prosječna neto plaća iznosila je 6.432 kune. No, velike su razlike u razini plaća po županijama. Iznad hrvatskoga prosjeka i to za 12 posto jedino je Grad Zagreb, a u svim ostalim županijama prosječne plaće su manje. Zaostajanje se kreće od minus jedan posto u Zagrebačkoj, pa do 16 posto u Virovitičko-podravskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Nešto manje zaostajanje u prosjeku plaća je u Jadranskoj Hrvatskoj, između pet i sedam posto, a u ostalim županijama kreće se od 10 do 15 posto.
 
Medijalna plaća 5.539 kuna
 
Više od prosječne plaće o cijeni rada i pravom stanju stvari otkriva medijalna plaća. Prema posljednjim podacima službene statistike medijalna neto plaća u rujnu je iznosila 5.539 kuna, što je 879 kuna manje od prosječne, dok je medijalna bruto  plaća bila 7.226 kuna. Što pokazuje medijalna plaća? Izračunava se određivanjem sredine nakon rangiranja plaće zaposlenih od najniže do najviše te pokazuje da 50 posto zaposlenih prima plaću u iznosu jednakom ili manjem od medijana, a drugih 50 posto jednaku ili veću od medijana. U konkretnom slučaju to znači da je u rujnu polovica radnika od ukupno zaposlenih kojih je sada 1,5 milijuna primala plaću manju od 5.539 kuna, a takvih je među zaposlenima više od 750 tisuća. Ako je, pak, suditi po podacima Porezne uprave 1,1 milijun zaposlenih u Hrvatskoj prima plaću manju od prosječne. U kategoriji s neto plaćom između 2.500 i 5.500 kuna je oko 848 tisuća zaposlenih radnika, a od 6.000 do 6.500 kuna kreće se neto plaća nekih 87 tisuća zaposlenika, dok su između 9.000 i 14.000 kuna plaće njih oko 300 tisuća. Između 50 i 100 tisuća kuna mjesečno zarađuje oko 920 zaposlenih, a iznad toga njih oko 270.
 

Snježana Habulin

Anketa

Čega se više bojite?

Subota, 28/03/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1223 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević