Get Adobe Flash player
Lignja nam mozak friga

Lignja nam mozak friga

Josipović bi trebao znati da su partizani pobili za i nakon Drugoga...

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Američke intervencije i promašeni ratovi na Istoku stvorili su...

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković na izborima pobijedio Milinovića i izgubio od HDZ-a iz svibnja...

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i...

Papa sluša četničke koljače

Papa sluša četničke koljače

Razočaravajući postupak Petrova...

  • Lignja nam mozak friga

    Lignja nam mozak friga

    srijeda, 20. ožujka 2019. 15:09
  • Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:58
  • Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:55
  • Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:50
  • Papa sluša četničke koljače

    Papa sluša četničke koljače

    četvrtak, 21. ožujka 2019. 12:14

Bioplinska postrojenja još uvijek ne mogu bez potpora

 
 
Hrvatska nema velike ambicije kad je riječ o korištenju bioplina, a digestat iz postrojenja ne prepoznaje se kao vrhunsko organsko niskougljično gnojivo. Budućnost bioplina je u biometanu, no njega tek treba valorizirati kako valja.
http://images.energetika-net.com/media/article_images/big/000940-229429-20120820130638102.jpg
U prosincu je završila provedba trogodišnjeg EU projekt-a 'Biogas Action' kojem je bio cilj poticaj sektora bioplina u Hrvatskoj i povećanje proizvodnja bioplina i biometana u svrhu ostvarenja ciljeva za 2020. godinu. S proračunom od 1,99 milijuna EUR na 11 partnera pokušalo se povećati udio održive energije iz bioplina u finalnoj potrošnji energije te smanjiti troškove proizvodnje bioplina. Dr. sc. Biljana Kulišić iz Energetskog instituta Hrvoje Požar, koji je provodio projekt u Hrvatskoj, smatra kako se s obzirom na sve obnovljive izvore energije, korištenju bioplina u Hrvatskoj od strane državnih tijela davalo najmanje pažnje. Trenutno su u pogonu kogeneracije na bioplin snage 40,73 MW, deponijskog plina snage 4,2 MW i bioplina iz mulja s pročistača otpadnih voda snage 2,5 MW. Naime, i dalje se bez poticaja ne isplati proizvoditi energija iz bioplina. Ipak, naglašava Kulišić, prema reformi sustava trgovanja emisijskim jedinicama (ETS), očekuje se da će s cijenom emisijskih jedinica od 25 EUR/t bioplin biti zanimljiviji investitorima. 
 
„Jednom kad isplatite investiciju kod proizvodnje bioplina i dalje postoje operativni troškovi, što je loše što se tiče financija, ali, s druge strane, dobro što se tiče većeg potencijala zapošljavanja u poljoprivredi, odnosno otvaranja novih 'zelenih' radnih mjesta“, objašnjava Kulišić. Prema tome, treba se pitati koliko se vrednuje nedostatak radnih mjesta u ruralnim područjima i smanjenje stakleničkih plinova. Kod proizvodnje bioplina, aerobnom digestijom osim bioplina nastaje i digestat – visoko vrijedno organsko gnojivo, kojem je glavna osobina zamjena gnojiva iz fosilnih izvora čime se također djeluje na smanjenje emisija stakleničkih plinova i u tom dijelu. Naime, u digestatu se tijekom 40 dana vrenja na temperaturi od oko 35°C, uništi većina korova i patogena, a hranjive tvari (dušik) budu prihvatljivije za biljke. No, kod nas je takvo gnojivo nije valorizirano i prepoznato u hrvatskom zakonodavstvu kao organsko gorivo, zbog čega predstavlja trošak, a ne dodanu vrijednost proizvođaču bioplina. Prema Zelenoj knjizi Energetske strategije Republike Hrvatske, budućnost bioplina je u biometanu. Prema ugovorenoj proizvodnji električne energije iz bioplina, do 2045. ugovorenim bioplinskim postrojenjima polako će isticati ugovori o poticajima te će njihov broj opadati u dijelu proizvodnje električne energije. Još se ne zna hoće li u nas nakon isteka poticanog perioda takva postrojenja prijeći u sustav tržišnih premija ili u proizvodnju biometana, što je dosta zabrinjavajuće, s obzirom na to da trenutačno nemamo tržišno rješenje za isplativost najskupljeg načina proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. 
 
Prema Zelenoj knjizi, za tržište električne energije predviđena je snaga kogeneracije na biomasu od 155 MW. Procjene su da će bioplin do 2030. godine imati tek jedva primjetan udio u prometu, i to ne ne zbog ograničenja potencijala proizvodnje već zbog nedostatka tržišta vozila na stlačeni prirodni plin koja bi bila prikladna za korištenje stlačenog biometana. Za dekarbonizaciju tržišta prirodnog plina do 2050. godine, Europska komisija je razmotrila tri smjera koji podrazumijevaju značajno različite investicijske pravce, a kojima je zajedničko da do 2030. 90% udjela čini prirodni plin i 10 % obnovljivi plin: bilo biometan iz anaerobne digestije ili sintetički metan nastao procesom 'power to gas'. Za Hrvatsku bi taj udio od 10 % biometana do 2030 godine značio potrebu od 9 PJ za metanom iz obnovljivih izvora, što bi značilo devet puta povećanje postojeće proizvodnje te da je to vrlo blizu gornje granice procijenjenog potencijala za biometan iz anaerobne digestije dok se potencijal sintetičkog bioplina tek treba procijeniti. Također, treba uzeti u obzir da, kad se prodaje električna energija iz bioplina, prodaje se oko trećine energije koja se proizvela jer je učinkovitost proizvodnje 30-40 %, no kod biometana se može plasirati na tržište čak 98 % primarne energije. 
 
Mogući pravci razvoja tržišta bioplina u Hrvatskoj su: mikro bioplinska postrojenja prikladna veličini hrvatskih stočarskih OPG-ova (za kapacitete 10 – 50 kW, a identificirano je 3620 takvih farmi), zajednička bioplinska postrojenja na razini općine/grada – koncept energetske zadruge, ulazak u prehrambeno prerađivačku industriju, (tvrtke iz fosilnog sektora u tržište bioplina te ostalih subjekata usluga i proizvodnje koji značajno emitiraju CO2eq – primjer je HEINEKEN) i proširenje djelatnosti i komunalnih poduzeća na energetsko-komunalna poduzeća te koncept kružne ekonomije (primjer je u Švedskoj - More Biogas Småland AB). Naime, operativni troškovi bi bili puno manji kad bi kod više mikro bioplinskih postrojenja rasprostranjenih po farmama razdvojili proizvodnju bioplina od proizvodnje energije i transportirali plin do kogeneracije ili pročistača na jednom mjestu. 
 
Koliko košta mikro bioplinsko postrojenje
 
Cijena mikro bioplinskog postrojenja je oko 10.000 EUR/kW, za snagu od 10 – 30 kW. U Hrvatskoj je 4.500 EUR/kW), a proizvede 80.000 – 240.000 kWh godišnje, uz povrat investicije 10 – 16 godina (ako se kupuje sirovina) ili 7,2 – 7,5 godina (ako se ne kupuje sirovina) i dr. Očekivani rezultati projekta su razvoj lokalnih zajednica otvaranjem novih radnih mjesta, osiguranje budućnosti poslovanja mljekarske industrije povećanjem učinkovitosti i održivosti procesa proizvodnje, kao i povećanjem prihoda, manje prehrambenog otpada, više produkata iste polazne sirovine (mlijeko), integracija prehrambenih i ne-prehrambenih materijala te smanjenje emisije CO2 (18.000 – 89.000 t CO2eq godišnje).
 

Matija Eppert, www.energetika-net.hr

Još jedan poziv na dopunu ponuda za zakup kapaciteta terminala

 
 
LNG Hrvatska poslala je tvrtkama zainteresiranima za zakup kapaciteta budućeg LNG-terminala na Krku poziv na "nadopunu ili dodatne obvezujuće ponude" za zakup kapaciteta. Naime, da bi se terminal kapaciteta 2,6 mlrd m3 mogao graditi na ekonomskoj bazi trebao bi biti realiziran zakup bar 1,5 mlrd m3 plina, no to nije ni blizu jer je do 21. prosinca 2018. zaprimljen obvezujući interes za zakup tek 520 mil m3 plina. Kako je do sada poznato najveću obvezujuću ponudu za zakup u zadnji čas pod pritiskom politike poslao je HEP koji je bukirao čak 400 mil. m3 plina. Inače, tvrtka za svoje potrebe troši 500-600 mil. m3 plina godišnje, a za potrebe tarifnih kupaca u svojstvu opskrbljivača na veleprodajnom tržištu kupuje još cca 600 mil m3 plina.
http://images.energetika-net.com/media/article_images/big/ob5-20150701094441869.jpg
Interes za zakup iskazala je i INA sa 100 mil. m3 godišnje a javio se i mađarski MET Croatia Energy Trade, ranije u vlasništvu MOL-a, ali s neobvezujućom ponudom simboličnih 300.000 m3/god što je neočekivano, jer se na ovakav natječaj u pravilu daje obvezujuća ponuda. LNG Hrvatska od 7. do 14. siječnja sada od zainteresiranih traži veći zakup. To se može shvatiti i kao pritisak na elektroprivredu koja nije plinska tvrtka i plin može kupiti po komercijalno znatno boljim uvjetima nego da ga dobavlja preko LNG-terminala na Krku. Spasitelj projekta trebao je biti mađarska elektroprivreda MVM, koji je produžena ruka mađarske vlade no ta tvrtka nije se javila na natječaj. 
 

N. D., www.energetika-net.hr

Modeli trojke EU-a i gospodarske zakonitosti

 
 
U emisiji U mreži prvog od 28. 12. 2018. godine, guverner Hrvatske Narodne Banke Boris Vujčić izjavio da je nakon Grčke najveća kriza realnog gospodarstva prema 2008. godini, kada je kriza počela, bila u Hrvatskoj. Podaci o padu BDP-a (bruto društvenog proizvoda) nakon 2008. godine, to i potvrđuju. Razlika je bila u tome, što je u Grčkoj kriza zahvatila i bankarski sektor. U Hrvatskoj bankarske krize nije bilo jer su banke već dovoljno  povećale svoju vlastitu glavnicu (dovoljno su bile  kapitalizirale) tako da ih prijetnja stečajem nije zahvatila.
https://corporateeurope.org/sites/default/files/styles/fullwidth_nocrop/public/lobby_planet_cartoon_crop.jpg?itok=qi2_lYBw
Hrvatski BDP je kumulativno od 2008. godine potonuo za oko 12 % (grčki oko 29 %). Usporedive države srednje i istočne Europe već su tijekom 2013., 2014. i 2015. godine već postigle rast BDP-a realno u visini koja je ostvarena u 2008. godini prije početka krize. Hrvatska će s procjenom rastaBDP-a za 2018. godinu od oko 2,6 do 2, 9 %, tek  2018. godine ostvariti realno BDP po glavi stanovnika u visini nešto većoj od one koja je bila ostvarena 2008. Dakle, za oporavak na razinu prije nastanka krize trebalo je gotovo 10 godina.
 
U 2008. godini BDP u apsolutnoj svoti mjereno prema tržnim cijenama je iznosio 48,138 milijarde EUR-a, a zaključno s 2017. godinom je iznosio 48,989 milijarde EUR-a što je rast za 1,76 %. Istodobno je BDP po glavi stanovnika prema 2008. godini prema tekućim cijenama porastao za 5,35 %. Zaključno s 2017. godinom  Iznosio je po glavi stanovnika 11.800 EUR-a. Godine 2008 godine je iznosio 11.200 EUR-a. Realno je ostao na razini 2008. godine odnosno kakav je bio i 2008. godine  u visini od 11.500 EUR po glavi stanovnika. Tek u 2018. godini bi pri procjeni rasta  od 2,7 % trebao prestići 2008. godinu.
 
Drugi su brže napredovali. To je i razlog zašto je Hrvatska unatoč rastu BDP-a od 2015. godine, (šest godina je bio pad), relativno  zaostajala za usporedivim državama srednje i istočne Europe. Hrvatska je pristupila  Europskoj uniji 2013. godine. Rumunjska i Bugarska koje nas u rastu dostižu postale su članice Europske unije 2007. godine. Rumunjska je startala 2008. godine s realnim BDP-om po glavi stanovnika od 6.700,00 EUR-a da bi sa zaključno 2017. godinom ostvarila 8.300,00 EUR. Prema tromjesečnim rezultatima približava se Hrvatskoj. Ili, Mađarska 2008. godine realni BDP po glavi stanovnika kao i Hrvatska 11.500,00 EUR a 2017. godine, za koje postoje konačni podaci, 11.800. Slovačka 12.600,00 na 15.000,00 itd. Slovenija ima nešto manji rast, ali veći realni BDP po glavi stanovnika od 19.200, 00 EUR u 2008. godini na 19.400,00 u 2017. godini.   
 
Rast BDP-a od oko 3 % tek je dovoljan da se otplaćuju kamate na javni dug Hrvatske. Kamate se smanjuju a glavnica ostaje ista. Dug se smanjuje zbog refinanciranja postojećih zaduženja uz niže kamatne stope i dijelom iz postignutog suficita. Na taj način Hrvatska smanjuje svoje rashode u odnosu na ostvarene prihode (poduzetnici bi zaključili u takvom slučaju da povećavaju svoju operativnu dobit odnosno EBITDA maržu). Javni dug u BDP-u trenutačno je na razini 76,1 % udjela. Pitanje je kada će se početi vraćati glavnica duga. To ne će biti moguće dok se GDP ne poveća na rast 5 i više postotnih poena.
 
Grčki pokušaj restrukturiranja duga – neslavno propao!
 
Grčka je pokušavala 2015. godine, kada je tražila da se umjesto novoga kredita za spašavanje, koji je nudila trojka (MMF, Europska središnja banka, Eurogrupa) najprije njezin dug restrukturira (zamjena duga) a tada uz smanjenje poreznih stopa PDV-a i drugih poreznih prihoda, ostvari rast koji će omogućiti vraćanje kredita glavnice i kamata, koji su joj dani u više programa spašavanja. Grčka se čak svojim prijedlozima za sklapanje sporazuma o restrukturiranja obvezala da će ukoliko se njezine projekcije o rastu ne ostvare odmah pristati na storniranje toga programa i prihvaćanje predložene restrikcije (smanjenje plaća, mirovina itd),koje svojim programima određuje europska trojka. Grčka je čak imala i podršku na referendumu izglasanog pristanka da se prihvati program koji ona nudi za restrukturiranju duga (oko 61 % za vlastiti program restrukturiranje duga). O tom programu su se očitovali kao povoljnome poznati stručnjaci kao što je nobelovac Paul Krugman. Zbog krutosti koje je su pokazivale institucije MMF, Eurogrupa i Europska središnja banka, program je propao, uz domaću u početku oštru a kasnije labavu podršku Vladinih dužnosnika vlastitom razrađenom programu. Ostalo je na prvobitnom prijedlogu Eurogrupe (MMF, ESB i Euro grupe) da se s novim kreditiranjem za spašavanje od bankrota, uvedu sveopće  proračunske restrikcije pa povećanje poreznih stopa. Danas tri četiri godine nakon tih događanja, prema  dostupnim podacima, izgleda da se Grčka nije udaljila od prijetnje za bankrotom pred kojim je bila 2012. godine i dalje.
 
Hrvatski slučaj!
 
U tom kontekstu, a nastavno na konstataciju da rast hrvatskog BDP-a od oko 2,7 do 2,8 %, jedva dostatan za vraćanje dospjelih kamata, je li u Hrvatskoj moguće ostvariti rast od 5 i više posto u ovim uvjetima. Dodatno je Hrvatska u ovom trenutku opterećena nedostatkom kvalificirane radne snage i demografskim minusima, pa je teško predvidiv rast koji jamči napredak u vraćanju glavnice u kamata. Trenutačna pozicija Hrvatske prema zadnjim objavljenim dostupnim  podacima za treće tromjesečje 2018. godine kao zadnje objavljenim, vidi se iz sljedećeg grafikona:
 
Izvor: Eurostat
Za Hrvatsku nedostižnih 5 % rasta postigle su mnoge usporedive države u trećem tromjesečju 2018. Godina 2019. trebala bi biti po najavama Vlade godina ulaganja. To je bilo planirano i za 2016. i za 2017. godinu, ali se nije ostvarilo. EU novac koji je na raspolaganju je prema javno dostupnim podacima ugovorenih oko 6 mlrd. kuna. Također, Predsjednik Vlade najavljuje. „Uspjeli smo postići da predložena omotnica per capita bude za Hrvatsku bolja nego za ostale države članice srednje i istočne Europe.“ Vlada donosi treći program administrativnog rasterećenja koji ima za cilj povećati konkurentnost hrvatskog  gospodarstva. Zadnji izvještaj o konkurentnosti od 16. Listopada 2018. godine  Svjetskog gospodarskog foruma, od Češke, Estonije, Slovenije Slovačke, Letonije. Mađarske, Bugarske, Rumunjske, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, Hrvatsku se po vrjednovanju svrstava samo ispred Crne Gore. U svibnju 2019. godine predstoji nova procjena. Vladine mjere trebale bi se odraziti na povećanje konkurentnosti, odnosno Doing Bussines listi za 2019. godinu i dalje.
 
Hoće li 2019. godina, što se tiče ulaganja, ostati kao i prethodne? Imamo postignut pregovor i donesen program koje treba realizirati. Porezna reforma postigla je relativni uspjeh. Sindikalni čelnici su nas mjesecima zavaravali s pričama kako će trgovci uzeti sebi ova smanjenja PDV-a (nitko ništa ne jamči da će se smanjiti cijene i te otrcane fore) kao da smo još u razdoblju komunističkog gospodarstva potražnje (potražnja uvijek veća od ponude). Umjesto mantre o strukturnim reformama za koje  zapravo  nitko i ne zna što one znače, a na njih se stalno politički dužnosnici pozivaju, navodimo slijedeće rečenice iz kapitalnog djela „Ima li ovdje odraslih“ Janisa Varufakisa - Sandorf Zagreb 2018. str. 400, sa znakovitom porukom:  „Kada su mi pokazali svoje modele, shvatio sam zašto su to nerado učinili. Modeli su sadržavali noćnu moru svakog skrupuloznog ekonomista (misli se na model koji je nametala Eurogrupa ili trojka MMF; ESP, Komisija – napomena autora) apsurdnu pretpostavku da rast cijena na primjer onaj koji je posljedica povećanja PDV-a, nikada ne smanjuje prodaju, ili povećanje stopa proizvoda na dobit dovodi do toga da tvrtke plaćaju više poreza. Iz modela su u potpunosti izostavili elastičnost cijena – da damo toj gruboj pogrešci tehnički naziv. Koliko je znam, nijedan ekonomist nikada ne pretpostavlja da se rast cijena , koliko god velik on bio, ne će negativno odraziti na prodaju. Ili obrnuto, da pad cijena nikada ne će potaknuti prodaju. Ili da će povećanje poreza na dobit uvijek dovesti do toga da će tvrtke plaćati više poreza državi. A ipak su trojka (misli se na trojku EZ-a: MMF, ESB Komisija - opaska utora) moje Vijeće ekonomskih ministara i ugledni financijski mediji – čak i oni koji su se protivili višim poreznim stopama u Grčkoj prešutno davali za pravo upravo tom ekonomskom idiotizmu svaki put kad su branili te modele protiv mojih argumenata.“
 

Zvonko Koprivčić, dipl. oec.

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Utorak, 26/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 615 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević