Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Brodovi višestruko više zagađuju sumporovodicima

 
 
Pogledao sam emisiju u 20.07 sati Mijenjamo svijet: Zastrašujuće: Ekološki danak brodskog transporta, dokumentarni film i moram reći da nisam impresioniran trudom koji su uložili u istraživanje, tako da i ovaj podatak da 1 brod zagađuje kao 50 milijuna automobila apsolutno nije točan broj i daleko je pretjeran taj omjer. Radi se o zagađenju sumporom odnosno njegovim spojevima, najčešće sumporovodicima.
http://maritime-connector.com/user_picture/bfca9de84070d7a170ad266ab786582c1467884762.jpg
Cvijeto Božović
 
Brodova i automobila ima raznih i u ovakvoj emisiji, koja po naslovu zvuči vrlo ambiciozno, trebalo je drukčije uspostaviti red veličina dakle koji brodovi s kojom snagom motora i kojom dnevnom potrošnjom i kojeg goriva, i koji automobili sa koliko konjskih snaga i sa potrošnjom kojeg goriva. Mi u preradi sirove nafte imamo šest stadija. Prva četiri su destilacijske faze i u tim gorivima ima minimalno ili nimalo sumpora. Ta goriva upotrebljavaju - dakle gasoline benzin raznog oktanskog broja i dizel iz druge ili treće destilacijske faze automobili. Možda neki veliki radni strojevi koji se kreću, a koje teško možemo nazvati automobilima koriste goriva iz četvrte destilacijske faze. Ponavljam, u tim gorivima ima vrlo malo ili nimalo sumpora i njihovim izgaranjem nastaje nešto sumporovodika. To je i pak vrlo mala količina ali u gradovima i to igra ulogu kao zagađivač.
 
Veliki brodovi koriste goriva iz pete i šeste faze koja jednim imenom nazivamo rezidualna (hrv. ostatna) goriva, dakle ono što ostane nakon destilacijskih faza i nazivlju se skupnim imenom teška goriva. Ona imaju puno sumpora i do 5 posto i njihovim sagorjevanjem nastaju velike količine sumporovodika. Oni to koriste jer je najjeftinije. Kada to stavimo u matematički omjer s automobilima ispada da brodovi višestruko više zagađuju sumporovodicima, iz jednostavnog razloga što automobili troše goriva koja nemaju sumpora, imaju lambda sonde katalizatore itd. filtraciju koja smanjuje ili eliminira sumporovodike iz njihovih ispuha, ali zato imaju u ispusima gore stvari nego su sumporovodici koji su kad se jave kao lužine H2SO3 biorazgradivi  kroz vrijeme i padaju na zemlju u obliku kiselih kiša, dok BENZEN  koji nalazimo u raznim oblicima, spojevima u ispusima automobila koji koriste najbolji, najskuplji benzin, jer je dio benzina, a i dodaje se u rafinerijama da bi se postigao veći oktanski broj pa tako benzin 100 oktana, koji je najskuplji (ja ga koristim) jako puno zagađuje benzenom koji je bio nerazgradiv, a koji se udiše (sumporovodike manje udišemo) i kojega su prepuni naši gradovi.
 
Ovdje treba napomenuti zagađenje avionima koji koriste kerozin jer on je 30 posto benzen radi visokog oktanskog broja tog goriva. To sve pada na zemlju. Tu se i kod jednih i kod drugih u ispusima nalaze i drugi otrovi - teški metali, dušikov oksid, ugljikov oksid itd. koji su otrovi, pa su i  u većim koncentracijama i smrtonosni, a isto su kao i Benzen kancerogeni - tako da je jako tečko utvrditi relaciju između zagađenja brodovima i ostalim potrošačima fosilnih goriva.
 
Ponavljam, o ovome sam govorio 15 minuta a mogao bih i satima, položio sam i ispit Marpol anex 1, 2, 3, 4, 5, 6 gdje 6 regulira zagađenja s brodova ispuhom. Naše društvo DPOL (Društvo prijatelja Otoka Lokruma) tražilo je informaciju od Zavoda za javno zdravstvo o statistikama oboljenja u Dubrovniku od kancerogenih, plućnih bolesti, leukemije i drugih zloćudnih bolesti (izazvanim vanjskim činiteljima) i to više puta. Bez odgovora.
Zanimljive su ove poveznice: www.marinetraffic.com/en/ais/home/centerx:122.4/centery:31.0/zoom:8; https://www.flightradar24.com/45.17,15.5/7 Pogotovo ova prva stranica je fascinantna, zumirajte malo da vidite koliko brodova plovi  ili je vezano u rijeci Jangce Jang ili Žutoj rijeci oko Šangaja. Smatra se da je tu sabrano 35 posto svjetskog brodskog prometa a nisu oni tu bez veze, tu je ogromna industrija, a Šangaj je najveći grad na svijetu po površini. I ima najviše automobila na kilometar četvorni. Mi ćemo pokušati kao udruga DPOL potaknuti redovita mjerenja ne samo čistoće mora ili pitke vode, nego i zraka.
 

Cvijeto Božović, kapetan duge plovidbe

Više od 200 milijuna eura za zbrinjavanje otpada

 
 
Slovenski prijedlog zbrinjavanja otpada iz Krškog preskup je i problematičan, zaključila je struka u Hrvatskoj. Jedina opcija ostaje stara ideja izgradnje skladišta na Trgovskoj gori, čemu se protivi BiH. Problem zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško nije razvikan kao hrvatsko-slovenski granični spor, ali također zorno oslikava nesposobnost Zagreba i Ljubljane za dogovor o tom praktičnom pitanju koje godinama opterećuje odnose dviju zemalja. Dosad se sav nisko i srednje radioaktivni otpad iz Krškog, a riječ je godišnjoj količini od oko 30 kubičnih metara, skladištio u privremenom odlagalištu u krugu nuklearke. Riječ je o skladištu koje je trebalo biti u funkciji samo prvih pet godina rada nuklearke, no odonda je prošlo više od tri desetljeća, a otpad je i dalje ondje. Kako je kapacitet tog "privremenog" skladišta skoro popunjen, otpad se već dulje vrijeme najprije šalje na spaljivanje u Švedsku, a odnedavno i u Francusku, odakle se vraća kao pepeo, podjednako radioaktivan, ali daleko manjeg volumena. Potkraj pretprošle godine u tom se skladištu nalazilo preko dvije tisuće kubičnih metara otpada, a kako je nuklearka zajednička, najkasnije 2023. godine Hrvatska mora preuzeti i zbrinuti svoju polovicu otpada.
https://ocdn.eu/pulscms-transforms/1/4nVktkqTURBXy8xYjQ4NmZjNzFlNjNkMzI5OWEzODk0YjlmNmIwZGMyNC5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Slovenska strana prije nekoliko godina predložila je Hrvatskoj rješenje tog problema izgradnjom zajedničkog odlagališta u Vrbini, u neposrednoj blizini nuklearke. Nakon temeljitog razmatranja ove ponude, Hrvatska je, kako doznajemo od ravnatelja Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu sigurnost Saše Medakovića, prije nešto više od mjesec dana i formalno odbila slovenski prijedlog. Medaković za DW objašnjava kako je prvi razlog hrvatske odbijenice činjenica da je izgradnja predviđena na neprimjerenoj lokaciji, u neposrednoj blizini rijeke Save. "Predloženo tehničko-tehnološko rješenje ne zadovoljava. Odlagalište je doslovce ukopano u podzemne vode iz kojih se Zagreb napaja pitkom vodom i nalazi se u poplavnom području. Takvo odlagalište ne postoji nigdje u svijetu, a mi se zauzimamo za provjerena rješenja s pozitivnim iskustvima jer mislimo da na tom području ne bismo trebali eksperimentirati", objašnjava Medaković.
 
Drugi je razlog, ističe taj stručnjak, visoka cijena projekta. Po njegovim riječima, odlagalište u Vrbini stajalo bi više od 600 milijuna eura, a Hrvatska bi morala podmiriti polovicu tog iznosa. "Čak dvije trećine tog iznosa čine porezi, lokalnoj zajednici i slovenskoj državi, a samo jednu trećinu ostali troškovi. Po tom prijedlogu cijena odlaganja kubičnog metra otpada iznosila bi 100 tisuća eura, a prosječna cijena u Europi je oko 10 tisuća eura po kubičnom metru", objašnjava naš sugovornik.
 
I treći razlog zbog kojeg je Hrvatska odbila slovenski prijedlog, i koji je, po Medakoviću, definitivno "prelio čašu", slovensko je odbijanje da buduće odlagalište u Vrbini primi i drugi nisko i srednje radioaktivni otpad koji nastaje u Hrvatskoj, za razliku od istog takvog otpada koji nastaje u Sloveniji. Takvog otpada nema puno, ali i njega negdje treba pohraniti. "Zbog toga bi Hrvatska, čak i kad bi prihvatila slovensku ponudu, opet morala izgraditi posebno odlagalište za taj otpad", kaže Medaković.
 
Bez obzira na formalno odbijanje slovenskog prijedloga, Hrvatska je sa slovenskom stranom nedavno dogovorila da zajednička skupina stručnjaka do svibnja ove godine još jednom razmotri postoji li mogućnost zajedničkog odlaganja otpada iz nuklearke Krško. Medaković, međutim,  sumnja da će se dvije strane u sljedeća tri mjeseca uspjeti dogovoriti o pitanju o kojem nema dogovora posljednjih 15 godina. Zato je, po njegovim riječima, Hrvatska već neko vrijeme okrenuta projektu izgradnje vlastitog skladišta nuklearnog otpada, što bi je stajalo barem dvostruko manje od iznosa što bi ga prema slovenskom prijedlogu trebala dati Ljubljani.
 
Iako se spominjala i mogućnost izvoza nuklearnog otpada, ta mogućnost zapravo ne postoji. Kako kaže Medaković, trenutačno nijedna zemlja EU-a ne uvozi nuklearni otpad, a Hrvatska ga kao članica Unije smije izvoziti samo u treće zemlje koje imaju iste sigurnosne standarde kao i EU, a takvih nema. Zato je gotovo sigurno da će ovaj problem Hrvatska morati rješavati samostalno, izgradnjom vlastitog odlagališta, i to na Trgovskoj gori, u blizini Topuskog i Gline, ali i BiH. Medaković pritom naglašava da ni Trgovska gora ne bi bila trajno odlagalište, nego samo nadzemno skladište, na razdoblje od 20 do 30 godina, dok nuklearka ne prestane s radom i ne bude uklonjena. "Onda ćemo vidjeti koliko tog otpada doista ima i tražit ćemo novo rješenje, u Hrvatskoj, Sloveniji ili možda nekoj trećoj zemlji, koja će tada biti spremna prihvatiti nuklearni otpad", otkriva Medaković hrvatski plan.
 
Provedba tog plana neće biti nimalo jednostavna, premda Hrvatska u fondu za troškove zbrinjavanja otpada i dekomisiju nuklearke ima više od 200 milijuna eura. Taj je projekt već naišao na protivljenje lokalnog stanovništva, ali i susjedne BiH, koja je prije nekoliko godina najavljivala i tužbu protiv Hrvatske u slučaju da Hrvatska krene u realizaciju ovog projekta. Riječ je o neugodnom pitanju s kojim se nijedna vlada posljednjih godina nije htjela ozbiljnije suočiti.
 
Toni Vidan iz Zelene akcije smatra da je odbijanje slovenskog prijedloga opravdano, jer  je ideja da se nuklearni otpad skladišti ispod vodonosnika rijeke Save, kako kaže, "šokantna". U usporedbi s tim prijedlogom, kaže Vidan, svako drugo rješenje manje je loše. "Kada je riječ o potencijalnim lokacijama takvog skladišta u Hrvatskoj, Zelena akcija smatra da se lokalnoj zajednici ne smije nametati takvo odlagalište u slučaju da ga ona u redovitoj demokratskoj proceduri odbije", naglašava Vidan. Podsjeća kako je još osamdesetih jednom studijom utvrđeno šest potencijalnih makrolokacija za takvo skladište, iako odonda nijedna politička garnitura nije imala dovoljno snage provesti ozbiljnu raspravu je li taj projekt prihvatljiv nekoj od lokalnih zajednica. Devedesetih su te lokacije otpadale jedna po jedna, ali prvenstveno po političkom ključu, ovisno o političkoj snazi lokalnih čelnika, a na kraju je "ostala" samo lokacija na Trgovskoj gori. "Ako se o toj lokaciji počne govoriti kao o 'jedinoj mogućoj' lokaciji, bojim se da će ona naići na žestok otpor lokalne zajednice, a ta lokacija ima i dodatan politički problem jer je izuzetno blizu BiH. Zato bi u ovom slučaju bilo neophodno provesti raspravu s BiH i dobiti suglasnost susjedne države za takvo rješenje, a nisam siguran koliko će Hrvatska u tome biti uspješna", skeptičan je dugogodišnji ekološki aktivist.
 

Denis Romac, Deutsche Welle

Unatoč rastu plaće su dosegle tek 59 posto prosjeka EU-a

 
 
Prosječna plaća u Hrvatskoj je prema posljednjim podacima službene statistike 6.014 kuna. Naime, toliko je iznosila isplaćena prosječna neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama za mjesec listopad prošle godine, što je u odnosu na isti prethodne realno povećanje od 5,1 posto ili za oko 300 kuna.
http://www.rowadalaamal.com/wp-content/uploads/2015/07/%D8%AA%D9%82%D9%86%D9%8A%D8%A7%D8%AA-%D9%85%D9%86-%D8%B4%D8%A3%D9%86%D9%87%D8%A7-%D8%A3%D9%86-%D8%AA%D8%B2%D9%8A%D8%AF-%D8%A7%D9%84%D8%AA%D8%AF%D9%81%D9%82-%D8%A7%D9%84%D9%86%D9%82%D8%AF%D9%8A-%D9%84%D9%87%D8%B0%D8%A7-%D8%A7%D9%84%D8%B9%D8%A7%D9%85.jpg
Kako kaže statistika, najviša prosječna neto plaća po zaposlenom za listopad isplaćena je u djelatnosti Zračni prijevoz, u iznosu od 10.706 kuna, a najniža u Proizvodnji odjeće, u iznosu od 3.589 kuna. No, hrvatska prosječna plaća, koliko god porasla, dosegnula je tek 59 posto prosjeka Europske unije! Po prosječnim zaradama znatno zaostajemo, a život je podjednako skup.
 
76 tisuća zaposlenih na minimalcu
 
Spojiti kraj s krajem teško je i ako je mjesečna plaća prosječna. Problem je i u tome što većina zaposlenih zarađuje znatno manje od tog prosjeka, zavisi od županije u kojoj rade, jer nije isto, primjerice, raditi u Zagrebu ili Istarskoj županiji gdje su plaće iznad hrvatskoga prosjeka, za razliku od istoka ili sjevera zemlje gdje one dosežu do 80 posto hrvatskoga prosjeka. Dakako, nije svejedno ni u kojem sektoru se radi. Najlošije plaće su u radno intenzivnoj industriji, tekstilnoj, odjevnoj, kožarskoj i sličnoj. Pri tome ne treba zaboraviti da više od 76 tisuća zaposlenih radi za minimalac koji od ove godine iznosi 2.752 kune neto, a to je 131 kunu više nego lani.
 
Prosječne zarade kroz lanjskih deset mjeseci
 
Prema posljednjim podacima službena statistike prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosila je u razdoblju od siječnja do listopada prošle godine 5.966 kuna, što je 308 kuna više nego prethodne, odnosno povećanje je to od niminalnih 5,4 posto, a realno 4,3 posto. Istodobno, prosječna mjesečna bruto plaća iznosila je 8.023 kune odnosno nominalno je na godišnjoj razini bila viša za 3,9 posto, a realno za 2,8 posto. Inače, prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po satu iznosila je u listopadu 34,42 kune, što je prema istom mjesecu prethodne godine više za 2,3 posto. Prosjek bruto plaće po satu bio je, pak, 46,25 kuna ili jedan posto više na godišnjoj razini. Medijalna neto plaća za listopad iznosila je 5.211 kunu, a medijalni bruto 6.729 kuna.
 
Industrije s najvećim i najmanjim plaćama
 
Najbolje plaćeni su radnici u farmaceutskoj industriji. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u toj industriji je kroz prvih deset mjeseci prošle godine prosječna mjesečna neto plaća iznosila nešto više od 10 tisuća kuna. Slijedi industrija računala i elektroničke opreme s prosjekom plaće od 9.400 kuna te kemijska industrija gdje se prosječna mjesečna neto plaća kretala oko šest tisuća kuna. Najmanje prosječne mjesečne plaće bile su u industriji odjeće, tek 3.577 kuna, a nešto više od četiri tisuće kuna bile su plaće u tekstilnoj i drvnoj industriji. Na razini prerađivačke industrije prosječna mjesečna neto plaća u razdoblju od siječnja do listopada prošle godine iznosila je 5.428 kuna što je na godišnjoj razini 303 kune više.
 
Koliko se zarađuje u ostalim sektorima
 
Tijekom prošlogodišnjeg desetomjesečnog razdoblja, kaže službena statistika, najveće plaće bile su u djelatnosti informacija i komunikacija.  Prosječna mjesečna neto plaća u tom sektoru iznosila je 8.027 kuna, pri čemu odskaču plaće zaposlenih u telekomunikacijama s prosjekom od 9.243 kune. Oko 9.100 kuna je prosječna plaća u financijskim djelatnostima, oko 8.100 kuna u djelatnosti opskbe električnom energijom i plinom, a oko 6.200 kuna u djelatnosti prijevoza i skladištenja. U turističkom sektoru je prosječna mjesečna neto plaća iznosilo nešto više od pet tisuća kuna, no u ugostiteljstvu je bila za čak tisuću kuna manja, točnije 4.007 kuna. Ispod pet tisuća kuna bila je i prosječna mjesečna neto plaća u građevinarstvu  (4.944 kune) te u trgovini na malo (4.698 kuna). Prosječna mjesečna isplaćena plaća u razdoblju od siječnja do listopada u zdravstvu je iznosila 7.549 kuna, u obrazovanju 6.377 kuna, a u javnom sektoru 6.864 kune.
 

Snježana Habulin

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 721 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević