Get Adobe Flash player
Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Komunizam uopće nije pao s padom Berlinskog zida - samo se prebacio u...

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

Čak je 883.042 birača koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj,...

Kako se dijele

Kako se dijele "ustaške" kune

Na telefonskoj sjednici Srbima dodijeljeno 12 milijuna...

Izdaje naše predizborne

Izdaje naše predizborne

Svaka nova politička garnitura zaposli oko 20.000...

Zločinački karakter propale ideologije

Zločinački karakter propale ideologije

Vinko Puljić: Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i...

  • Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

    četvrtak, 21. svibnja 2020. 17:14
  • Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    Protuzakoniti Zakon o izboru zastupnika

    srijeda, 20. svibnja 2020. 12:24
  • Kako se dijele

    Kako se dijele "ustaške" kune

    srijeda, 20. svibnja 2020. 19:41
  • Izdaje naše predizborne

    Izdaje naše predizborne

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:24
  • Zločinački karakter propale ideologije

    Zločinački karakter propale ideologije

    utorak, 19. svibnja 2020. 13:20

Razvoj i institucionalna nepromjenjivost habsburške Vojne krajine u Hrvatskoj

 
 
Marina Tkalec, znanstvena suradnica na Ekonomskom institutu, Zagreb, održala je u Institutu za javne financije 4. ožujka 2020. predavanje na temu „Povijest je važna: Razvoj i institucionalna nepromjenjivost habsburške Vojne krajine u Hrvatskoj“.
Slikovni rezultat za marina TKALEC INSTITUT za financije
Marina Tkalec
 
Marina Tkalec istražila je učinak habsburške Vojne krajine na moderne institucije u Hrvatskoj. Koristeći tri vala istraživanja života u tranziciji i dizajn geografske regresije diskontinuiteta analizirala je utjecaj povijesnih institucija na moderne stavove prema povjerenju i korupciji, te je utvrdila da su područja bivše Vojne krajine nerazvijenija i siromašnija s lošijim pokazateljima ekonomske učinkovitosti u odnosu na ostatak zemlje. Rezultati istraživanja upućuju na to da ispitanici koji žive na bivšem području Vojne krajine imaju nižu razinu međuljudskog povjerenja, višu razinu povjerenja u javne organe vlasti (primjerice policiju i sudove), ali također smatraju da češće treba podmićivati te institucije kada s njima dođu u doticaj.
„Moderne odluke o migracijama s istoka na zapad ponovo su u rukama političara“, istaknula je Tkalec i dodala da će društvena struktura i kultura biti neučinkovite dok god se reforme i ekonomske politike provode bez uzimanja u obzir institucija.
 
Engleska verzija članka temeljena na tome istraživanju objavljena je u časopisu Public Sector Economics br. 1/2020., a hrvatska verzija će se uskoro objaviti u ediciji Odabrani prijevodi.Marina Tkalec je znanstvena suradnica na Ekonomskom institutu, Zagreb, gdje je zaposlena od2009. godine. Doktorirala je na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani 2013. na temi iz monetarneekonomije europskih posttranzicijskih zemalja. Objavila je više od 20 znanstvenih radova te
sudjelovala na većem broju znanstveno-kompetitivnih projekata u zemlji i inozemstvu. Područja interesa su joj međunarodna ekonomija, primijenjena ekonometrija, rast i razvoj te ekonomska povijest. Rad koji je prezentirala rezultat je istraživanja kojeg je provodila tijekom 2018. i 2019. godine kada je bila gostujući istraživač pri London School of Economics and Political Science Centre for Research on South Eastern Europe. (Institut za financije)

Velika većina baterija će nadmašiti vijek uporabe električnih vozila

 
 
Nakon nezaobilaznih pitanja o cijeni, dosegu i, među ostalim, vremenu punjenja, dežurni dušobrižnici ljubiteljima električnih automobila često postavljaju i ono o gubicima kapaciteta baterije. Jer, nije novost, sve baterije s vremenom gube dio kapaciteta za pohranu, a takvih gubitaka nisu lišena ni električna vozila. Tvrtka Geotab je napravila interaktivni 'online' alat zahvaljujući kojem je moguće vidjeti koliko je tijekom godina korištenja umanjen kapacitet baterija nekih električnih automobila. Geotab je podatke prikupio izravno iz vlastite flote koju čini 6300 ‘električara’, nedavno je objavio portal Electrek.co
https://i2.wp.com/itc.ua/wp-content/uploads/2019/12/ev-battery-degradation.png?fit=450%2C253&quality=100&strip=all&ssl=1
Prema tom alatu, kapacitet baterija električnih automobila nakon šest godina bio je prosječno manji za 12 posto. Baterija Nissan Leafa, jednog od najprodavanijih električnih vozila, nakon dvije godine korištenja je izgubila oko četiri posto, a za tri godine gotovo sedam posto kapaciteta. Nakon šest godina, pak, Leafova baterija je pokazala lošiji rezultat od prosjeka izgubivši oko 18 posto kapaciteta. Tesla Model S je, primjerice, nakon godine dana izgubio oko jedan posto, a za tri godine nešto više od osam posto kapaciteta. Baterija Volkswagen e-Golfa je nakon 12 mjeseci izgubila dva posto, a nakon dvije i pol godine oko tri posto kapaciteta. Zanimljiv je podatak kako je Renault Kangoo Z.E. nakon nešto manje od šest godina izgubio tek pet posto kapaciteta baterije. 
 
Raniji pad 
 
Zatim, podaci otkrivaju kako će velika većina baterija nadmašiti vijek uporabe električnih vozila. Jer, prosječno smanjenje baterijskog kapaciteta iznosi 2,3 posto godišnje. Tako se doseg od 240 km umanjuje za 27 km nakon pet godina. Posebice valja istaknuti kako pad kapaciteta baterija električnih vozila nije pravocrtan. Drugim riječima, on ranije pada i potom usporava u narednim godinama. Kapacitet baterija koje hladi tekućina smanjuje se sporije od onih sa zračnim hlađenjem. Međutim, električna vozila koja se koriste u područjima gdje su temperature više pokazuju brži pad kapaciteta baterije. Geotab, među ostalim, navodi kako veća uporaba električnog automobila ne mora nužno dovesti do manjeg kapaciteta.
 

B. O., www.energetika-net.com

Potrebe za našim sustavima postoje

 
 
Veliku pozornost svjetske stručne javnosti na prošlogodišnjem sajmu u Hannoveru privukao je jedan hrvatski proizvod. Riječ je o demonstracijskom robotu Đurđa, proizvodu tvrtke Purić iz Samobora, točnije njezinom odjelu Damko, specijaliziranom za razvoj rješenja za automatizaciju i robotizaciju u industriji. O čemu se sve tu radi, odakle uopće ideja za takvo nešto pojasnio je direktor tvrtke Purić, Blaško Kovačević, dipl. ing., najavivši i vrlo ambiciozne planove za budućnost.
Slikovni rezultat za blaško kovačević
• Tvrtka Purić je sve donedavno bila najpoznatija po proizvodima, rješenjima i uslugama u području automobilskih motora. Odakle uopće ideja za razvoj i proizvodnju rješenja za robotizaciju i automatizaciju u Hrvatskoj?
- Kontinuirano smo radili na razvoju inovacija u proizvodnji i obnavljanju sklopova za ubrizgavanje dizela u automobilskoj branši u našim radionicama, s idejom da taj naš inovacijsko-proizvodni potencijal ponudimo na tržište i proširimo izvan automobilske branše. Među prvim takvim projektima bilo je i opremanje naše zgrade senzorikom još prije 10-ak godina, na način da je upravljanje sustavom klimatizacije i potrošnje energije omogućeno putem 'online' sučelja uz algoritme koji gase određene potrošače ako se potrošnja približi zakupljenom iznosu električne energije.
Smanjenje prodaje dizelskih vozila na europskom tržištu dodatno nas je poguralo da ubrzamo izlazak na tržište s novim proizvodima. Planirali smo 2018. godine izaći sa proizvodima u segmentu telemetrije, digitalizacije i općenito segmentima industrije 4.0, no imali smo sreće i uspjeli smo akvizirati tim stručnjaka s dugogodišnjim iskustvom u izradi najkompleksnijih proizvodnih sustava, tako da sada s pravom možemo reći da naš tim ima preko 20 godina iskustva i da smo u mogućnosti izraditi i najkompleksnije proizvodne sustave i kompletne linije.
 
• Prošle je godine na sajmu u Hannoveru vaš demonstracijski robot 'Đurđa' privukao veliku pozornost svjetskih medija. Jeste li sada prepoznatljiviji na domaćem i stranom tržištu?
- Isprva se nismo se ni nadali da će 'Đurđa' biti toliko zanimljiva. Sama robotska ruka u našem labosu služi novim djelatnicima za učenje o programiranju pa je tako i ona nastala kao produkt mašte kolega koji se tek izašli iz školskih klupa. Robotska ruka 'Đurđa' igra poznatu igru 'Čovječe ne ljuti se', sama baca kocku, pomiče figure, prikazuje na pet ekrana različite informacije, statistiku po igraču, boji, kocki, a u pauzi igranja odvija gornji dio injektora, skenira ispravnost i dimenzije te ga ponovo montira na injektor. Instalacija je privukla je puno pozornosti i svrstana je u područje umjetne inteligencije, što zapravo i nije, premda tako izgleda. Dio koji je dijelom povezuje s umjetnom inteligencijom je računalni oblik koji sam po sebi spada u područje slabe umjetne inteligencije, a ostalo su algoritmi i komunikacija između modula.
Osnovni cilj nam je u jednom sustavu pokazati veliki broj sastavnica industrije 4.0 kao promociju našeg asortimana usluga.  
A, kada smo kod prepoznatljivosti, možemo reći da nam je zaista pomogla. I danas imamo puno poziva u Hrvatskoj i izvana da ju izložimo. No, moramo razočarati poklonike 'Đurđe' - nju smo ubacili trajno u labos, a zadaću daljnje prezentacije preuzet će nadograđena instalacija 'Mate'. 'Matu' opremamo za izlaganje u Hannoveru, na poznatom sajmu industrije 4.0 čije je održavanje sada pomaknuto na srpanj ove godine, dok ćemo ga u Hrvatskoj premijerno izložiti na konferenciji Hrvatska 4.0 u Zagrebu već početkom svibnja.
 
• Koje su Vam najvažnije referencije u Hrvatskoj i inozemstvu? O kakvim se sve projektima, pogonima, tvornicama i postrojenjima radi?
- Referencije stručnog tima su vrlo široke i popunile bi cijelu stranicu, no izdvojit ću reference koje smo uspjeli prikupiti u proteklih dvije godine kako tim radi u okviru tvrtke Purić. To su: Aquafil Croatia, Telegra, Končar D&ST, Carel Adriatic, Franck, Olimp, Narodne novine.
Trenutačno imamo popunjene kapacitete u Hrvatskoj, a od ostalih zemalja trenutačno radimo samo sa Slovenijom, no kako će nam se kapaciteti širiti, proizvodit ćemo linije za ostale zemlje.
Potrebe za našim sustavima postoje, no pošto trenutačno radimo u potpunosti prilagođene sustave prema zahtjevima kupca, važno nam je da razvoj i uhodavanje budu 'na dohvat ruke'.
Srednjoročni plan je izaći na tržišta Zapadne Europe s univerzalnim moduliranim proizvodima koji su trenutačno u razvoju kao što su moduli za RFID evidenciju rada, automatizirani sustavi za lakiranje, sušenje, 'bin picking' sustavi i sl.
Projekti koje smo unazad dvije godine radili su zamjena sustava upravljanja proizvodnim pogonom koristeći 'reverse' inženjering, izrada visokopreciznog sustava sklapanja elemenata za izradu tabli za označavanje uz korištenje računalnog vida, izrada nekoliko sustava za pakiranje proizvoda, sustav za automatizirano dodavanje materijala u štancu uz praćenje broja ispravnih komada, sustav za praćenje rada djelatnika i sl.
 
• Kakva je uopće svijest u hrvatskim tvrtkama i društvu o potrebi digitalizacije, robotizacije i automatizacije? Koji je stupanj digitalne transformacije u Hrvatskoj i prepoznaju li se prednosti industrije 4.0?
- Ovo je vrlo zanimljivo pitanje. U zadnjih godinu dvije svijest se ubrzano podiže.
Prvi razlog je u većini slučajeva nedostatak radne snage, što je mnogim tvrtkama ozbiljna prijetnja, čak do mjere da im prijeti zatvaranje, dok u automatiziranju I digitalizaciji vide rješenje.
Jedan od razloga su i zahtjevi principala (strateških kupaca) za najvišom kvalitetom, koju je moguće postići isključivo automatiziranom kontrolom. Automatizirana kontrola je postala i svojevrsni standard kod odabira izvođača, tako da zapravo alternative automatizaciji i digitalizaciji i nema.
Važan element je korištenje automatizacije i robotizacije radi dodatnog podizanja produktivnosti. No, tu još kaskamo, ali više nema poduzeća koja u potpunosti odbijaju barem neki vid ulaska u industriju 4.0. Poduzeća u Hrvatskoj danas možemo promatrati kao ona koja su se već vrlo dobro digitalizirala i ona koja to planiraju.
 
• Što mislite, tko bi i koje korake trebao poduzeti kako bi se stanje poboljšalo?
- Potrebno je educirati donositelje odluke o važnosti i pozitivnim stranama automatizacije i digitalizacije. Sa starijim kadrom je to malo teže, no treba se fokusirati se na mlađe naraštaje. Tako u ekonomske škole treba uvesti predmete vezane za industriju 4.0 kako bi se budući ekonomisti osvijestili koje su im mogućnosti, a u tehničke škole uvesti ekonomska znanja, kako bi inženjeri dobili širu sliku o funkcioniranju tržišta i uvjete pod kojima se njihovi proizvodi plasiraju.
Sam tehnički i inženjerski kadar u Hrvatskoj je vrlo dobar i sposoban je provesti automatiziranje i industriju 4.0. No, na žalost im je trenutačno atraktivnije zaposliti se u stranoj firmi i odseliti izvan Hrvatske radi boljih uvjeta.
 
• Danas je na hrvatskom tržištu najveći problem gdje i kako pronaći kvalificiranu radnu snagu. Kako  to rješavate, gdje pronalazite stručnjake?
- Većina novih kolega je izašla iz školskih klupa, a daljnju konkretniju edukaciju, zahvaljujući bazi znanja koju posjeduju iskusni kolege, provodimo sami. Najbolje rezultate postižemo dok djelatnici uče kroz sudjelovanje u provedbi pojedinog projekta. Tu se znanja izbruse jer su stvarni zahtjevi u industrijama vrlo specifični i realni, dok se u školi uglavnom uči u laboratorijskim uvjetima.
 
• Kakva je Vaša suradnja s akademskom zajednicom (visoka učilišta, instituti)? Što mislite, u kojem bi se smjeru trebalo odvijati povezivanje hrvatske znanosti i gospodarstva?
- Prvenstveno surađujemo s fakultetima: Fakultetom elektrotehnike i računarstva, Fakultetom strojarstva i brodogradnje i Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i to na konkretnim projektima.
Za istaknuti je i uspješnu suradnju s Srednjom tehničkom školom Ruđera Boškovića, čiji smo partner u raznim projektima, a prvi korak su oni napravili sa zahtjevom da im preporučimo koja se to znanja traže od učenika, kako bi prilagodili nastavni program.
Za povezivanje znanosti i gospodarstva postoje određeni modeli, ali mi se čini da se malo koriste. Jedan dobar primjer je financiranje suradnje s fakultetima korištenjem vaučera. Model koji se kod nas vrlo malo koristi je praktičan rad učenika i studenata za vrijeme škole i studija koji je potrebno intenzivirati.
 
• Koje su danas Vaše najveće snage, a koje slabosti i gdje vidite prilike, a gdje prijetnje za Vašu djelatnost i poslovanje? 
Snage su nam prije svega znanje i mogućnost izrade vrlo kompleksnih sustava bez ovisnosti o drugim pružateljima usluge, što nam omogućuje jamstvo kvalitete i pridržavanje dogovorenih rokova.
Slabosti su pak ograničeni kapaciteti za provedbu velikih projekata u udaljenim zemljama u kojima bi mogli postići i veću cijenu naših sustava.
Prilike su razvoj tržišta i podizanje svijesti o potrebi automatiziranih i digitaliziranih sustava. A, prijetnje općenito mogu biti pad gospodarstva, a i jačanje zlonamjernih programa, odnosno virusa, pogotovo zloupotrebom umjetne inteligencije, što je trenutačno tabu-tema koja se zaobilazi.
 
• I za kraj, koji su Vam daljnji planovi razvoja i kako ćete to ostvariti?
- Planovi su nam, osim dodatnog jačanja kapaciteta u sustavima po zahtjevu korisnika kakve danas radimo, izrada proizvoda kao što su sustavi za telemetriju, razne vrste senzorskih sklopova, modula za evidenciju rada, automatizirani sustavi za lakiranje, sušenje, 'bin picking' i slični sustavi koje ćemo plasirati globalno.
Nadamo se i podršci od europskih fondova koji bi nam mogli dati dodatan vjetar u leđa upravo u razvoju vlastitih proizvoda.
 

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., www.energetika-net.com

Anketa

A. Plenković je u tajnosti dozvolio MOL-u da u Mađarskoj i Slovačkoj prerađuje hrvatsku naftu. Je li to izdaja nacionalnih interesa?

Četvrtak, 28/05/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1334 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević