Get Adobe Flash player
Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

U glinskoj pravoslavnoj crkvi 1941. nije ubijen niti jedan...

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

U Hrvatskoj na djelu opet stari udbaški i kosovski...

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

Plenković iskoristio pucanje da se totalitaristički obračuna s...

Predsjednik države je u pravu!

Predsjednik države je u pravu!

Ovo je vrijeme za zajedništvo,...

U Plenkoviću čuči - diktator

U Plenkoviću čuči - diktator

Šef jugoslavenskih terorista slobodno šeće...

  • Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    Pupovac i Teršelič vršljaju i lažu po Banovini

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:56
  • Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    Plenkoviću, a šest mjeseci moratorij na ovrhe?

    četvrtak, 22. listopada 2020. 12:15
  • I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    I točno je da imamo hrvatsko-četničku Vladu

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:44
  • Predsjednik države je u pravu!

    Predsjednik države je u pravu!

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:38
  • U Plenkoviću čuči - diktator

    U Plenkoviću čuči - diktator

    srijeda, 21. listopada 2020. 18:34

Kakva nas energetska 2020. očekuje - gozba ili post?

 
 
Što smo naučili iz prošlog desetljeća u energetici i kako gledamo u budućnost? Što su energetske perjanice INA i HEP napravile a što nisu proteklih godina i s kakvom popudbinom su zakoračile u dvadesete?
https://miro.medium.com/max/3840/1*UNbOETAuTWmHfanwnsHD5g.jpeg
Godina 2019. je iza nas a novo desetljeće je pred nama pa vrijedi se osvrnuti što smo iz prošlog desetljeća ostavili iza sebe u energetici, jesmo li štogod naučili i što nam slijedi kad je riječ o projektima i politikama koje tek treba implementirati, koje će se odraziti na sve energetske subjekte, poglavito najveće. Naglasak je tu očekivano, na perjanicama energetike – INA-i i HEP-u koji bi trebali postavljati standarde i predvoditi razvoj. Tu smo uvijek bili nekako tanki, bojim se, a ono što se traži su investicije i razvoj. Sumarno, u bliskoj prošlosti elektroenergetika se pokazala najpropulzivnijom, jer je dodala najviše novih megavata na mrežu, jedna rafinerija nafte je ugašena, a druga će ipak biti modernizirana - u zadnji tren da opstane na tržištu! 
 
HEP u stisku politike
 
Gotovo svi novi megavati zelene su boje, što je pohvalno, ali nije i ne mora biti nužno. Nažalost, ne može reći da je nacionalna elektroprivreda pokazala sve što može u razvoju pa je glavnina novih megavata rezultat rada privatnih investitora. Velik utjecaj politike bio je uvijek presudan, jer da je HEP kojim slučajem u privatnom vlasništvu, danas bi imali drugačiju kompaniju. Nakon prethodnih uprava koje su evidentno imale kroničan problem s prioritetima i donošenjem investicijskih odluka, postojeća HEP-ova uprava pokušala je pokrenuti stvari i u tome je djelomično uspjela. Najveći plus je mijenjanje imidža tvrtke akvizicijom projekata u obnovljivim izvorima. Tome se nema što prigovoriti, ali politika, koja je od HEP-a željela puno više, naglašava da je to nedovoljno, jer potencijali su bitno veći. Traže se veliki projekti i rezanje vrpci ali treba znati kada skočiti, a kada preskočiti. 
 
Plominski poučak
 
Svi dobro pamtimo TE Plomin C, elektranu čija se gradnja u boljim danima odgađala, a koja je s radom trebala početi 2019. Energetska politika toliko se brzo mijenjala da danas možemo zaključiti da je dobro da se nije išlo u posao s Marubenijem, koji bi cijenu električne energije 'zaključao' na 100-120 eura/MWh. Glavnina energetičara svjesna je da bi visoka cijena emisijskih dozvola i klimatske politike koje će nastaviti destimulirati upotrebu ugljena, taj projekt držale na granici rentabilnosti ili ga gurnule preko nje. HEP-u bi Plomin C postao uteg, a ne blagoslov. HEP novo desetljeće dočekuje s problematičnim pogonom u HE Zakučac, dok HE Dubrovnik iz nekih nejasnih razloga ne radi već gotovo godinu dana. Treba nastaviti s revitalizacijom elektrana i jačati elektroenergetsku mrežu za prihvat distribuirane proizvodnje a tu se sporo napreduje.
 
Pod nesretnim patronatom politike HEP je postao i plinska tvrtka, ali nikako da osvijesti taj svoj status i počne zarađivati na plinu. Zadržavati tržišni udio pod svaku cijenu (energije) ne bi trebala biti mantra, a prostora za napredak u Vukovarskoj dugo nije manjkalo. Kako god, HEP-u, ali i svim privatnim investitorima koji su dovoljno (pozitivno) ludi da bez poticaja dodaju nove megavate na mrežu treba zaželjeti sreću u ovim turbulentnim vremenima, jer električna energija bit će nova nafta. 
 
A što je s INA-om? 
 
Iako država nije poduzela ništa da naftnu kompaniju INA-u vrati pod svoje, tamo dinamike ne nedostaje, što pokazuje da se može raditi i u kriznim vremenima. Opstanak kompanije je prioritet, samo je pitanje kome je zapravo više stalo – Vladi, koja je razmjerno pasivna ili MOL-u, koji bi rado povećao vlasnički udio. Rafinerija Sisak, čiji nastavak rada je bio socijalno pitanje, a manje stvar dobre poslovne politike, bit će prenamijenjena i tamo bi uz proizvodnju bitumena zaživila i biorafinerija. Nakon najopsežnijeg remonta riječke rafinerije u povijesti, krajem prosinca potpisan je i ugovor za gradnju postrojenja za obradu teških ostataka. Taj projekt će omogućiti opstanak INA-e u budućnosti, jer zalihe ugljikovodika su pri kraju i ne zanavljaju se, što je najveći propust. Ukupni investicijski ciklus INA-e do 2024. iznosi čak 18 mlrd. kuna, što je ogroman novac koji će ojačati INA-u i domaće gospodarstvo. 
 
Sudski spor INA-MOL i epilog
 
Sudski rasplet korupcijske afere s bivšim premijerom (možda i drugih predmeta koji još nisu otvoreni) svoj bi epilog trebao dobiti i kroz konačno rješavanje vlasničkih odnosa, a trenutačno je nezahvalno procjenjivati što će se događati. Sve opcije su otvorene. Treba imati na umu da se energetski savezi sa susjednom državom nisu se pokazali dobrima, a već se izgleda priprema novo partnerstvo u LNG-projektu na Krku. Zašto i pod koju cijenu, baš nikome nije jasno… 
 
Zelena budućnost
 
U novo desetljeće hrvatska energetika ide s energetskom politikom koja će imati sve zeleniji predznak, što bi neamortiziranu plinsku infrastrukturu moglo dovesti u problem. To se ne bi smjelo dopustiti i zato LNG-projektu na Krku treba zaželjeti što svjetliju budućnost, kao i potrošnji plina u Dalmaciji. Obnovljivci i energetska učinkovitost su roba koja se jako traži, alternativna goriva čekaju da konačno netko na njih obrati pozornost, dolaze svjetliji dani. U ovoj godini trasirat će se budući razvoj obnovljivaca, koji ne bi smio opterećivati krajnju cijenu električne energije, što će dugoročno biti teško postići. U plinskom gospodarstvu iduće će godine uslijediti deregulacija cijene plina za građane, što će biti tvrd orah za buduću Vladu. Ekološki porezi na energiju već sada su iznimno veliki i cijena energije snažno opterećuje potrošače pa su manevarske mogućnosti dosta sužene. Treba biti pametan i mudro odlučivati a pred nama su svakako uzbudljivi dani…
 

Nina Domazet, www.energetika-net.com

Kako privući i zadržati zaposlene u sustavu dugotrajne skrbi za starije osobe?

 
 
U Hrvatskoj se oko polovice smrtnih slučajeva uzrokovanih koronavirusom odnosi na korisnike smještaja u domovima za starije osobe.1 No, koronavirusu su izloženi i zaposleni u sustavu dugotrajne skrbi koji često nemaju dovoljnu zaštitnu opremu i rade u još težim okolnostima nego inače.2 Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) objavila je krajem lipnja izvješće o zaposlenima u dugotrajnoj skrbi za starije osobe, čije ključne rezultate i preporuke navodimo u ovom osvrtu.3 U izvješću se ponajprije naglašava nužnost povećanja broja zaposlenih, poboljšanja njihovih uvjeta rada, te stjecanja dodatnih znanja i vještina. Prema projekcijama Europske komisije, u Hrvatskoj će 2050. gotovo svaki treći stanovnik biti stariji od 65 godina, a otprilike trećina starijih od 65 imat će više od 80 godina. Zbog starenja stanovništva, a time i sve veće učestalosti kroničnih zdravstvenih problema, rast će potražnja za dugotrajnom skrbi.
Vidi izvornu sliku
U Hrvatskoj skrb pruža pretežito obitelj, ali budući da su obiteljske veze sve slabije i sve se više žena uključuje u tržište rada, povećat će se i potražnja za formalnom dugotrajnom skrbi u domovima za starije osobe, obiteljskim domovima, udomiteljskim obiteljima, ali i kod kuće. Već sada potražnja za smještajem u domovima za starije osobe nadilazi ponudu, a sustavu nedostaje i radne snage. OECD zaposlenima u sustavu dugotrajne skrbi smatra medicinske sestre i njegovatelje, no ne i liječnike. Iako nije članica OECD-a, u izvješću se nalaze i određeni podaci za Hrvatsku, pa je tako navedeno da je 2016. imala dva zaposlena u sustavu dugotrajne skrbi na sto osoba starijih od 65 godina, dok je prosjek OECD-a bio pet. Manji broj zaposlenih od Hrvatske imale su Slovačka, Bugarska, Rumunjska, Cipar, Portugal, Poljska i Grčka, a sličan Italija, Mađarska i Slovenija, što odražava činjenicu da u zemljama južne i središnje Europe dominira neformalna (obiteljska) skrb. Primjerice, Švedska i Norveška imale su oko 13 zaposlenih.
 
Izvješće OECD-a pokazuje da sve zemlje imaju brojne zajedničke probleme kad je riječ o zaposlenima u dugotrajnoj skrbi, a ističu su četiri glavna zaključka:
1. Bez odgovarajućih mjera zapošljavanja i zadržavanja radnika u sustavu ne će biti dovoljno zaposlenih jer njihov broj raste sporije od broja starijih osoba kojima je potrebna skrb. Ako se želi zadržati postojeći omjer zaposlenih i starijih osoba, do 2040. broj zaposlenih u zemljama OECD-a morat će se povećati za 60 % (za 13,5 milijuna). Uz primjenu tehnologije i promjenu uvjeta rada kako bi se poboljšala djelotvornost pružanja usluga, bilo bi potrebno dvostruko manje dodatnih zaposlenih. U Hrvatskoj je bez porasta produktivnosti do 2040. potrebno oko 30 % više zaposlenih. Velik se broj zemalja  oslanja na imigraciju; u Irskoj su 2015. stranci činili skoro polovicu zaposlenih u dugotrajnoj skrbi, u Švicarskoj trećinu, a u Hrvatskoj manje od 5 %.
2. Zaposleni u sustavu dugotrajne skrbi često nemaju dovoljno znanja za uspješno obavljanje tog posla. Njegovatelji čine oko 70 % zaposlenih (prosjek OECD-a), a moraju zadovoljiti relativno mali broj uvjeta kako bi se mogli baviti tim poslom. 90% su žene, u prosjeku srednje životne dobi. Manje od polovice zemalja OECD-a zahtijeva da njegovatelji imaju neki minimalni stupanj obrazovanja ili službene certifikate. Od njih se uz pomaganje pri hranjenju, odijevanju i kretanju, očekuje i da nadziru zdravstveno stanje osoba o kojima skrbe, brzo reagiraju u hitnim slučajevima, komuniciraju s članovima obitelji i liječnicima, brinu o korisnicima nakon što ih se otpusti iz bolnice, a za sve to nemaju dovoljno znanja i vještina.
3. Niska plaća i stresni uvjeti rada ograničavajući su čimbenici pri zapošljavanju i zadržavanju radnika. Zbog nezadovoljstva poslom i nemogućnosti napredovanja, oni češće od bolničkog osoblja traže drugi posao, a na svom se radnom mjestu zadrže dvije godine kraće od
prosjeka cjelokupne radne snage. Udio ugovora na određeno vrijeme u prosjeku je dvaput veći nego za cjelokupno gospodarstvo i sustav općenito obilježava visoka nesigurnost posla. Više od polovice zaposlenih radi u smjenama, a prisutan je i neprijavljeni rad. Plaće su često na razini minimalne i niže nego u bolnicama (također za njegovatelje i medicinske sestre). Često su izloženi rizicima za fizičko i mentalno zdravlje (npr. bolovi u leđima zbog dizanja korisnika ili stres zbog agresivnog ponašanja korisnika, osobito onih s demencijom, te preopterećenost poslom).
4. Nužno je poboljšati djelotvornost skrbi, odgoditi gubitak samostalnosti starijih osoba i promovirati integriranu skrb. Sve se više koristi inovativna tehnologija, zasad uglavnom alarmi, senzori, GPS monitori, pametni telefoni, a počinju se pojavljivati i roboti ili pametne kuće. Medicinske sestre često obavljaju zadatke za koje su prekvalificirane, a mogle bi obavljati određene poslove koje rade liječnici. Nadalje, uz zdravo starenje smanjila bi se potreba za dugotrajnom skrbi. Također je potrebno bolje povezati sustav zdravstvene i socijalne skrbi, te uskladiti formalnu i neformalnu skrb.
 
Ukratko, za privlačenje radnika potrebni su ponajprije dobri radni uvjeti i mogućnost dodatne obuke (neke je zemlje financijski potpomažu). Posao bi im olakšala primjena tehnologije, bolja organizacija rada i manje administrativnog tereta, a na poslu bi ih mogle zadržati veće plaće, sprječavanje ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, bolja provedba ugovora o radu te rješavanje rada na crno (neke su zemlje uspješno smanjile neprijavljeni rad poreznim olakšicama ili kuponima za kupovinu usluge dugotrajne skrbi).
 
Navedene preporuke za zemlje OECD-a vrijede i za Hrvatsku, no za donošenje odgovarajućih mjera prije svega je neophodno da nadležno ministarstvo redovito objavljuje podatke o broju zaposlenih i njihovom stupnju obrazovanja za sve dijelove sustava dugotrajne skrbi. Također valja preispitati sadašnji sustav obrazovanja medicinskih sestara, upisne kvote i sadašnju imigracijsku politiku i vidjeti jesu li nužne neke promjene koje bi mogle pridonijeti poboljšanju sustava dugotrajne skrbi o starijim osobama. Medicinske sestre i njegovatelji obavljaju zahtjevan i stresan posao - koji je dodatno otežan pandemijom koronavirusa - i zato je važno da se i o njima počne brinuti. Trenutno je najranjivija skupina društva u njihovim rukama.
 
Bilješke:
 
1. Podaci dobiveni od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 1. srpnja 2020.
2. Za više informacija vidjeti istraživanje Hrvatske komore medicinskih sestara „Alarmantno loši uvjeti rada medicinskih sestara
u socijalnoj skrbi“.
3. OECD, 2020. Who Cares? Attracting and Retaining Care Workers for the Elderly. Paris: OECD.
 

Marijana Bađun, Institut za javne financije

Bolnice gomilaju dugove, a veledrogerije strpljivo čekaju

 
 
Vlada je nedavno najavila sustavno rješavanje problema dugovanja bolnica prema veledrogerijama. U ovom se osvrtu, nakon kratke analize potrošnje lijekova u Hrvatskoj, ističe neophodnost postojanja detaljnijih i transparentnijih statističkih podataka o rashodima u hrvatskom zdravstvu, osobito za bolničku zdravstvenu zaštitu. Osim toga, nužno je analizirati tržište posebno skupih lijekova i istražiti načine kontrole stalnog porasta javnih izdataka za lijekove bez da se pritom naruši kvaliteta zdravstvene zaštite.
https://www.afd.fr/sites/afd/files/styles/visuel_principal/public/2019-10-09-27-46/flickr-marco-verch.jpg?itok=XH4x7-Y4
Prema nedavnom dogovoru predstavnika Vlade i veledrogerija, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) bolnicama će uplatiti 500 mil. kn iz Državne riznice s ciljem podmirenja dijela dugovanja veledrogerijama koja prema posljednjim dostupnim podacima iznose više od 4,2 mlrd. kn.
Već je ustaljena praksa da bolnice gomilaju dugove, a veledrogerije strpljivo čekaju (i dočekaju) intervenciju Ministarstva financija. Institut za javne financije je prije dvije godine objavio analizu tržišta lijekova i financijskog položaja farmaceutskih kompanija u Hrvatskoj. Naglašeno je da bolnice moraju smanjiti dospjele nepodmirene obveze racionalnim poslovanjem, ali i da je potrebno obaviti analizu poslovanja poduzeća iz područja veleprodaje i maloprodaje lijekova (osobito ljekarni).
 
U spomenutoj je analizi objašnjeno kako funkcionira tržište lijekova u Hrvatskoj, osobito način određivanja cijena lijekova, a ovdje ćemo se ponovno ukratko osvrnuti na potrošnju lijekova. Podatke o potrošnji lijekova u Hrvatskoj moguće je pronaći u godišnjim izvješćima HZZO-a i Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED). HZZO objavljuje podatke o izdacima za lijekove na recept i posebno skupe lijekove, dok HALMED prati ukupan promet lijekova.1 Prema neslužbenim podacima, ukupna potrošnja lijekova u 2019. iznosila je 7,6 mlrd. kn. Izdaci HZZOa za lijekove, prema objavljenom godišnjem izvješću, bili su 5,6 mlrd. kn. Izdvajamo neke trendove za razdoblje 2014.-2019. i dodatne pokazatelje iz izvješća HALMED-a:
 potrošnja lijekova (u kn) u promatranom je razdoblju rasla, a naročito je velik porast udjela posebno skupih lijekova u ukupnim izdacima HZZO-a za lijekove (s 16 % u 2014. na 34 % u 2019.);
 udio izdataka za lijekove HZZO-a u ukupnim rashodima HZZO-a za zdravstvenu zaštitu povećao se s 19 % na 24 %;
 udio ukupne potrošnje lijekova u BDP-u porastao je s 1,5 % na 1,9 %;
 oko tri četvrtine ukupne vrijednosti potrošnje lijekova odnosi se na izdatke za lijekove koje financira HZZO;
 udio izdataka za bezreceptne lijekove u ukupnoj potrošnji lijekova u 2018. bio je 8 %;
 bolnička potrošnja lijekova čini oko 40% ukupne vrijednosti potrošnje lijekova (HALMED-ovo izvješće za 2018.);
 lijekovi za liječenje zloćudnih bolesti i imunomodulatori u 2018. činili su jednu četvrtinu ukupne potrošnje lijekova (u kn) i imaju najveći porast potrošnje.
 
Porast izdataka za posebno skupe lijekove ne iznenađuje jer se na tržištu javlja sve veći broj novoregistriranih inovativnih lijekova koji su vrlo skupi, a HZZO ih sve više uvrštava na listu lijekova koji se financiraju iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ujedno raste i broj korisnika tih lijekova. Svim će zemljama u budućnosti biti izazov omogućiti ih pacijentima, a ujedno pritom i obuzdati porast rashoda te osigurati da odabrani lijekovi imaju dobre kliničke rezultate u odnosu na potrošen novac, odnosno da je njihova primjena opravdana. Potrošnju lijekova u Hrvatskoj korisno je promatrati u međunarodnom kontekstu. Podaci OECD-a o potrošnji lijekova ne sadrže bolničku potrošnju te bi položaj Hrvatske i ostalih zemalja zasigurno bio drugačiji kad bi se i ta stavka uključila, no bez toga je Hrvatska na dnu zemalja Europske unije s 388 USD po stanovniku (prema paritetu kupovne moći). Samo Danska ima manju potrošnju (339 USD), a na vrhu ljestvice je Njemačka s 844 USD po stanovniku. Danska i Nizozemska prema gospodarskoj razvijenosti odudaraju od skupine zemalja s najmanjom potrošnjom, a obje su ujedno provele i mjere racionalizacije potrošnje lijekova.
 
No, analizira li se udio potrošnje lijekova u ukupnim rashodima za zdravstvo (također bez uključivanja bolničke potrošnje lijekova), tada je Hrvatska u gornjem vrhu ljestvice s relativno visokim udjelom od 21 %. Prednjači Bugarska, a na dnu su opet Danska i Nizozemska. Slično je i s udjelom potrošnje lijekova u BDP-u (bez bolničke potrošnje) koji je za Hrvatsku 2018. iznosio 1,4 %, otprilike kao u Portugalu, Španjolskoj i Rumunjskoj, dok je u Danskoj i Nizozemskoj iznosio 0,7 %.
 
Porast potrošnje lijekova sam po sebi nije problem. Potražnja za lijekovima raste zbog sve raširenijih kroničnih bolesti, starenja stanovništva i pojave novih mogućnosti liječenja. No, važno je istražiti kako optimalno koristiti sredstva za lijekove, odnosno provjeriti efikasnost lijeka u odnosu na njegovu cijenu, a to je cilj farmakoekonomike koja u Hrvatskoj nije dovoljno razvijena. Prema istraživanju na uzorku zemalja OECD-a, moguće mjere ograničavanja porasta potrošnje lijekova su: 1) smanjivanje proizvođačkih cijena lijekova; 2) rezanje veleprodajnih i maloprodajnih marži; 3) veća participacija korisnika u plaćanju cijene lijeka; 4) revidiranje načina određivanja cijene lijekova; 5) praćenje učinaka lijekova i uzimanje toga u obzir prilikom ponovnog određivanja cijena; 6) prebacivanje na generičke lijekove kad god je moguće, itd.
Osim navedenih preporuka za Hrvatsku je osobito važno i da HZZO počne objavljivati više detaljnih podataka o rashodima za zdravstvenu zaštitu – ponajprije bolničku. Također je potrebno istražiti tržište posebno skupih lijekova i provjeriti u kojoj se mjeri koriste generički lijekovi koji su troškovno efikasniji. S obzirom da Hrvatska ne stoji dobro prema zdravstvenim pokazateljima poput stope smrtnosti od raka i kardiovaskularnih bolesti, čini se kako je ključno više raditi na ranom otkrivanju i prevenciji bolesti, što bi također utjecalo na visinu potrošnje lijekova. Pravo pitanje nije trošimo li previše ili premalo nego trošimo li učinkovito, a ranije je istraživanje pokazalo kako postoje brojne neučinkovitosti u hrvatskom zdravstvu.
 
Bilješka:
 
1. Potrošnja lijekova koju objavljuje HALMED temelji se na podacima o prometu lijekova iz svih ljekarni, uključujući bolničke, te specijaliziranih prodavaonica za promet na malo lijekovima u Hrvatskoj. Za razliku od podataka HZZO-a, ona uključuje i bezreceptne lijekove (OTC – over the counter), ali i lijekove na recept koji nisu na listi HZZO-a.
 

Marijana Bađun, Institut za javne financije

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Četvrtak, 29/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1552 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević