Get Adobe Flash player
Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

Hrvatski su nogometaši u Rusiji pokazali ljubav prema...

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Izbornik. Kako to gordo zvuči!

Od igrača nikoga ne treba izdvajati, jedino treba...

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

Zdravku Mamiću čestitam rođendan 16. srpnja i predlažem ga za...

Junaci nacije i ponos Kroacije

Junaci nacije i ponos Kroacije

Svjesno se, poslije odlaska Kalinića, pokušala stvoriti nezdrava...

Propao puč u SDP-u

Propao puč u SDP-u

Klijentelistima Grbinu, Ostojiću, Obersnelu i Jovanoviću je jedino do...

  • Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    Samo domoljubi razumiju osjećaj sreće

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:55
  • Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    Izbornik. Kako to gordo zvuči!

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 13:54
  • Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    Žarko - posljednji Mohikanac jugoslavenstva

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 14:00
  • Junaci nacije i ponos Kroacije

    Junaci nacije i ponos Kroacije

    utorak, 10. srpnja 2018. 14:23
  • Propao puč u SDP-u

    Propao puč u SDP-u

    četvrtak, 12. srpnja 2018. 08:26

Hrvatska država bi trebala platiti ceh bivšeg SDP-ovog ministra Slavka Linića 'težak' 50 milijuna kuna

 
 
Ministar financija Zdravko Marić odbija isplatiti Dalekovodu d.d. 50 milijuna kuna, iako je 2013. godine tadašnji SDP-ov ministar financija Slavko Linić s njima sklopio ugovor sukladno kojem se država obvezala podmiriti taj trošak ako kompanija izgubi sudski spor koji je imala s Podravskom bankom. 
https://2.bp.blogspot.com/-ui2bWf69jCQ/UpkrsSA3wlI/AAAAAAACqhI/b2uLHVbNAxQ/s1600/Buzludzha_Abandoned_Communist_HQ_Bulgaria-0167.jpg
Kad se upravo to dogodilo, kada je Dalekovod izgubio spor protiv Podravske banke, zatražio je isplatu 50 milijuna kuna, no Ministarstvo financija taj novac do danas im nije isplatilo, piše Novac. "Isplata nije obavljena, a u vezi s navedenom problematikom Ministarstvo financija se konzultira s Državnim odvjetništvom", odgovorili su iz Ministarstva financija na pitanje  što će poduzeti u tom slučaju. Dalekovod je prošao s Ministarstvom financija, neslužbeno se doznaje, proces “mirenja”, odnosno pokušali su se nagoditi oko tog potraživanja, ali nisu postigli nikakav rezultat. Zbog toga Dalekovod, kako Novac neslužbeno doznaje, planira tužiti državu.
 
U svojim financijskim izvješćima Dalekovod to potraživanje uredno bilježi kao prihod. No, zašto je tadašnji ministar financija obvezao državu na isplatu čak 50 milijuna kuna, i to privatnoj kompaniji u slučaju gubitka njihova privatnog spora s Podravskom bankom? Sugovornik iz Dalekovoda tvrdi  da nije bilo “loše namjere” te da je bivši ministar Linić tim ugovorom zapravo pomogao Dalekovodu da opstane. "Dalekovod ne bi našao novog investitora da nije potpisao taj ugovor jer nije želio riskirati spor s Podravskom bankom koja, pak, nije željela ući u postupak predstečajne nagodbe", prepričava izvor iz Dalekovoda. Bivši ministar financija Linić nije se mogao prisjetiti detalja tog slučaja, ali je rekao da načelno polazi od toga da “privrednicima dugove treba platiti”.
 

Direktno, https://direktno.hr/direkt/tko-ce-platiti-ceh-bivseg-sdp-ovog-ministra-tezak-50-milijuna-kunag-cijelu-pricu-ukljucio-se-i-dorh-124380/

U prvom tromjesečju nastavljen rast plaća
 

 
Objavljeni su konačni podaci o vrijednosti robne razmjene u prošloj godini prema očekivanjima nisu značajnije odstupali od privremenih. Prema tim konačnim podacima izvoz je u kunama povećan za 12,8 %, a uvoz za 10,0 %. Unatoč najvišoj stopi rasta izvoza u posljednjih sedam godina takav rast uvoza, čija je vrijednost i nadalje znatno veća nego kod izvoza, doveo je do povećanja robnog deficita na godišnjoj razini.
https://noczone-fvdefpncfaxtmfnyjx.netdna-ssl.com/wp-content/uploads/2017/01/economy.jpg
Direktor Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize HGK Zvonimir Savić kaže: „Odnos vrijednosti robnog izvoza i BDP-a Hrvatske dosegnuo je prošle godine 29 posto, što je najniže među državama središnje i istočne Europe. Međutim, pod utjecajem visokih stopa rasta Hrvatskog robnog izvoza, taj odnos iz godine u godinu vidljivo raste.“
 
U prvom kvartalu nastavljen rast plaća. Pri nastavku gospodarskog rasta, povoljnijim kretanjima na tržištu rada te učinku lanjskog povećanja plaća državnih i javnih službenika i ovogodišnjeg povećanja minimalne plaće i u ožujku ove godine bilježi se nastavak rasta plaća koji je na godišnjoj razini kontinuirano prisutan od sredine 2014. godine. Tako je u ožujku prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama iznosila 8467 kuna, što je 193 kune više nego u prethodnom mjesecu i 358 kuna ili 4,4 % više nego u ožujku 2017. godine. Istodobno je neto plaća iznosila 6253 kune, što je 125 kuna više nego u prethodnom mjesecu i 231 kunu ili 3,8 % više nego u istom mjesecu prethodne godine.
 

Anđelka Felja

Novac Agrokora je hrvatski novac

 
 
Od španjolske riječi comprador što znači kupac, nastao je s vremenom kroz poslovanje i djelovanje, vještih, spretnih, beskrupuloznih, neodgovornih, pohlepnih, prikrivenih, iskusnih i prevarantskih pojedinaca, kontaminirani mrski pojam  komprador, što predstavlja specijaliziranog vanjskog posrednika u trgovini europskih i američkih tvrtki s Filipinima, Malezijom, Indonezijom, Tajvanom i Hong Kongom.  To je naročito došlo do izražaja u Kini, gdje su domaći ljudi pomagali stranim trgovcima da ovladaju u osvajanju i eksploataciji kineskog tržišta, posebice u trgovini opijumom. Pojava i djelovanje  kompradora bio je svojevrsni politički i ekonomski fenomen, što je s vremenom palo u zaborav. Krajem XX. stoljeća ta djelatnost obnovila i se proširila na poluperiferne i periferne zemlje Europe, gdje je pod egidom tranzicije, globalizacije i privatizacije došlo do “kolonalizacije”.
https://qz.com/wp-content/uploads/2016/09/rtr4ltg0.jpg?quality=80&strip=all&w=3500
U pojedinim   državama  nastala je “kompradorska elita” koja je je postala glavni agent globalnog kapitala u slabije razvijenim zemljama, poluperiferije ili periferije svjetskog kapitalističkog sustava. Ta i takva “elita” je nudila, dala ili prodala, u bescijenje privredna, društvena i kulturna bogatstva zemlje, uvjerivši domaće stanovništvo kako je  najbolje za sve njih i za cijelu državu davanje svih resursa u ruke stranaca, jer stranci znaju, mogu i hoće,  time najbolje i najunosnije upravljati, čime je nastala eksploatacija tržišta, naročito na financijskom, bankarskom, gospodarskom, telekomunikacijskom i energetskom polju. U Republici Hrvatskoj je to naročito došlo do punog izražaja i nažalost, punih četvrt stoljeća, ostalo bez saznanja o pravoj istini i raskrinkavanja glavnih kompradora. Neki od njih su se nakon unosnog osobnog biznisa i brzog enormnog osobnog bogaćenja na štetu države, povukli, neki se primirili, neki se raznim mimikrijama sakrili, dok su oni najvještiji “uzgojili i odgojili” svoje nasljednike, koji su nedavno ponovo zajašili nove konje, osedlane starim sedlima, kako bi postali novi kompradori, na stari način, uz inovativnu kreaciju Lex specialisa, koji ih štiti kao ličke medvjede i ostalu zvjerad koja u nestajanju, od svih mogućih odgovornosti i sankcija.
 
Kompradorskim djelovanjem započelo je naše propadanje, pojačano ratom i poraćem, što druge tranzicijske zemlje nisu imale, pa su se brže oporavljale, uz napomenu kako za naše današnje stanje nije jedini krivac rat, ratna zbivanja i sva zla koje rat nosi, već naše prokletstvo, kako su nas sve naše vlade, malo pomalo dovele do ovog što imamo danas, uz njihove najbolje namjere i stalno žmirenje, kad su pojedini kompradori u pitanju.  Jednostavno se sve otimalo i otelo kontroli.  Mi smo tonuli, prema dnu, uz zagrljaj Nekoga iz svake  vlasti (trodiobne), bilo lijeve ili desne i  velikih moćnih kompradora, koji su na račun države stvarali svoja carstva. Ta gospoda su zapravo moderni kolonizatori, kojima je stalo samo do zarade. Za osobne interese pojedinci su pod motom domoljublja “prodavali”, izrabljivali, “komadali”, iznajmljivali, “reketarili” vlastitu državu i osiromašivali domaće stanovništvo, koje je dovedeno u dužničku zavisnost moćnih i bogatih, te postala obespravljena jeftina radna snaga.   
 
Kompradori su solidno stručno obrazovani, politički informirani, beskompromisni likovi, najčešće akademski ekonomisti, kojima je baza bila privatizacija, a temelj njihova materijalnog uspona  (prvi milijun) “koruptivna renta”. Uz materijalni uspon došla je  moć, kojom su počeli kontrolirati cijelu naciju, okupacijom ekonomije, politike, pojedinih medija i kulture. Svoje osobne i grupne  interese su nastojali zadovoljiti i zaštititi raznim podešenim ugovorima, naročito  ugovorima po inozemnom pravu, rješavanjem eventualnih sporova na inozemnim sudovima, putem arbitraže i daleko od svake javnosti, naročito domaće. Taj obrazac je vrlo djelotvoran, stalno se ponavlja, iz generacije u generaciju. Upravo kad čovjek pomisli da je tome konačno došao kraj, jer su došli neki novi drugačiji ljudi, sve se ponavlja u soficistiranijem obliku, što je gotovo neshvatljivo jer se cijeli proces odvija i  provodi pod okriljem države, odnosno vlade, koja pod svaku cijenu želi spasiti posrnulog gospodarskog diva, spašavanjem radnih mjesta, odstranjivanjem kanceroznog tkiva, ozdravljenjem bolesnog organizma i uspostavljenjem stručne i poštene uprave.
 
Uz najbolje namjere, strategiju i taktiku, vrhunske stručnjake (domaće i strane) financijske, gospodarske i bankarske eksperte, u jednom trenutku, ili iz samog početka sve je krenulo u pogrešnom smjeru i došlo na početak, odnosno ispod minimuma prihvatljivog, jer osim izgubljenog vremena to puno košta, kako novaca, tako živaca, ugleda, dostojanstva, vjerodostojnosti i dovodi do stupa srama dosad uglednih pojedinaca, upravljačke grupe, vrha vlasti i cijele države. Znalo se da je slučaj golem, dosad neviđen, u našoj praksi nepoznat, višestruko uslojen, složen kao cjelina i u pojedinim segmentima, kompliciran do nerazumijevanja, izvan svim mogućih i nemogućih poznatih  pravila  zakona. To sve se znalo godinama i bez ikakvih dubinskih analiza. Zašto se s tim eksperimentiralo? Zašto se to prepustilo amaterima i otjerao stručnjak sa svojom provjerenom i dokazano uspješnom ekipom za rješavanje sličnih problema? Kažu da je gospodin Álvarez bio preskup za naše prilike.  Ovo sada je jeftino, po mnogo čemu, naročito po namjerama: “Baci im bubu u uho da se ovdje ništa ne može raditi bez države. Nismo mi SAD”, savjetovalo se pregovaraču sa investicijskim fondovima i stranim bankama. Što je to, ako nije neka vrsta kompradorskog djelovanja, da i ne govorimo o obezvređivanju bitnih odrednica koje svaku državu čine državnom, javnom međunarodnom blaćenju i velikoj hrvatskoj sramoti.
 
Da ne duljim. Pokazalo se da unatoč svemu, imamo stručne, hrabre, poštene, istinoljubive nezavisne novinare i medije. Oni su savjest društva, koje bi sad trebalo pravilno  reagirati. Nema veze što svi relevantni akteri i državni dužnosnici govore kako nijedne lipe državnog novca ovaj promašaj ne košta. Čiji je to novac koji je potrošen, troši se i dalje i trošiti će se, jer se još uvijek cijeloj agoniji ne nazire kraj? Netko pametan će reći: Novac je Agrokorov? Čiji je Agrokor? Vjerojatno od vjerovnika. Čiji su vjerovnici građani…, et cetera. Sapient sat! Uz put bilo bi dobro, djelotvorno, dugoročno isplativo, poučno i povijesno opravdano, za nas i generacije koje dolaze, istražiti, analizirati i narodu objasniti  tko su bili  najveći hrvatski kompradori, u četvrt stoljeća naše samostalnosti, neovisnosti, demokracije, višestračja i suverenosti.
 

Ankica Benček

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Ponedjeljak, 16/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 701 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević