Get Adobe Flash player
Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

Pregršt vijenaca za "postradale" Srbe "prije...

Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

Nema razlike između Hitlerovog fašizma i Staljinovog (Titinog)...

Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

Izlazak na izbore trebao bi biti obvezan     Nemam,...

Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

Lokalni dripac, čiji je otac s aerodroma htio razoriti Pulu i bacao letke...

Plenković: I to treba da se zna!

Plenković: I to treba da se zna!

Hvali se beznačajnim šestomjesečnim...

  • Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

    Pupovčeve lukavštine s vijencima i svijećama

    srijeda, 20. studenoga 2019. 14:11
  • Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

    Hrvatski antifašisti psihijatrijski slučajevi

    srijeda, 20. studenoga 2019. 14:06
  • Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

    Komu dati glas na predsjedničkim izborima?

    ponedjeljak, 18. studenoga 2019. 10:15
  • Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

    Poraz gradonačelnika Borisa Miletića

    srijeda, 20. studenoga 2019. 13:54
  • Plenković: I to treba da se zna!

    Plenković: I to treba da se zna!

    srijeda, 20. studenoga 2019. 13:44

Gubitak stanovništva u 18 županija

 
 
Prema posljednjim podacima službene statistike Hrvatska je u razdoblju od deset godina izgubila 222. tisuće stanovnika, dok ih danas ima skoro 37 tisuća manje nego godinu prije, odnosno neznatno više od četiri milijuna. Brojčano mala zemlja postala je tako još manja, gubeći stanovništvo po prosječnoj godišnjoj stopi od 0,6 posto. Izgubljene su, moglo bi se reći, čak tri manje ili jedna srednje velika županija. Nastavi li se takav trend, a po svemu sudeći i hoće, u narednih deset godina lako je moguće da pusta ostane još pokoja županija. Inače, tek tri od ukupno 21. županije bilježe rast, a među dobitnicima prednjači Grad Zagreb koji danas ima oko 21. tisuću stanovnika više nego prije deset godina, te Istarska županija s oko tisuću stanovnika više i Zadarska s porastom od 438 stanovnika. Ostale redom gube stanovništvo.
https://www.total-croatia-news.com/media/k2/items/cache/5457ba1b8e7f7aed5c971de658572ec5_XL.jpg
S obzirom na hrvatsku stvarnost – starenje stanovništva, iseljavanje mladih, manjak radnika, sva manje rođene djece – demografija postaje top tema, no od teorija do pravih rješenja još je dug put.
 
Ljestvica gubitnika
 
Među županijama najveći gubitnici su Osječko-baranjska s izgubljenih 32 tisuće stanovnika, Sisačko-moslavačka s 30 tisuća stanovnika manje, Vukovarsko-srijemska s njih 29 tisuća manje te Brodsko-posavska s izgubljenih 22. tisuće stanovnika tijekom desetogodišnjeg razdoblja. Između 15 i 10 tisuća stanovnika manje imaju danas Karlovačka, Bjelovarsko-bilogorska, Primorsko-goranska, Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska, Šibensko-kninska i Varaždinska županija. S nešto manjim gubitkom koji se kreće od devet do četiri tisuće stanovnika suočile su se Koprivničko-križevačka, Krapinsko-zagorska, Ličko-senjska, Splitsko-dalmatinska, Zagrebačka i Međimurska županija, a najmanji minus od 300 stanovnika ostvaren je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Najveće i najmanje županije
 
Od ukupnog broja stanovnika Hrvatske oko 20 posto živi na području Grada Zagreba koji danas ima 805 tisuća stanovnika, skoro duplo više nego druga po veličini Splitsko-dalmatinska županija s 448 tisuća stanovnika, ali šest tisuća manje nego prije deset godina. Treća po broju stanovnika je Zagrebačka županija s 309 tisuća, no to je ipak oko četiri tisuće manje nego  deset godina prije. Na četvrtom mjestu je Primorsko-goranska županija s oko 284 tisuće stanovnika, ali uz desetogodišnji pad od 13 tisuća, dok peto mjesto zauzima Osječko-baranjska županija s oko 277 tisuća stanovnika, iako je prije deset godina ta brojka bila veće od 300 tisuća. Slijedi Istarska županija s oko 209 tisuća stanovnika koja je među trojcem s porastom stanovništva. Najmanja županija je Ličko-senjska koja danas ima oko 45 tisuća stanovnika, što je 7.700 manje nego prije deset godina. Sa 68 tisuća stanovnika slijedi Požeško-slavonska koja je kroz deset godina izgubila čak 12 tisuća stanovnika, baš kao i Virovitičko-podravska koja ima 75 tisuća stanovnika. Ostale županije premašuju brojku od sto tisuća stanovnika, neznatno ili, pak, nešto više kao što su Zadarska s desetogodišnjim rastom i dosegnutih 168 tisuća ili Varaždinska s padom od 10 tisuća i sadašnjih 167 tisuća stanovnika.
 
Negativan migracijski saldo
 
Samo četiri županije bilježe pozitivni migracijski saldo odnosno više doseljenih nego odseljenih stanovnika. Lani je najveći plus od 3.240 stanovnika ostvario Grad Zagreb. Slijedi Istarska županija s 1.399 više doseljenih nego odseljenih, te Dubrovačko-neretvanska s pozitivnim migracijskim saldom od 229 i Zadarska od 176 više doseljenih nego odseljenih stanovnika. Sve ostale županije imaju negativan migracijski saldo, a najveći Osječko-baranjska iz koje je lani 3.540 stanovnika više odselilo nego doselilo. Slijedi Vukovarsko-srijemska županija s minusom od 3.100 te Brodsko-posavska s negativnim saldom migracije od 2.238 više odseljenih nego doseljenih. Inače, Hrvatsku je lani napustilo skoro 40 tisuća ljudi, potraživši sreću u nekoj drugoj zemlji, a migracijski saldo dosegao je minus od 13.500. Najviše ih je u inozemstvo iselilo iz Grada Zagreba, njih 6.500, no približno toliko ih je i doselilo iz inozemstva, što nije slučaj s drugim županijama. Po broju iseljenih u inozemstvo slijede Osječko-baranjska županija iz koje je put svijeta otišlo 3.650 ljudi te Vukovarsko-srijemska s tri tisuće odseljenih u inozemstvo. Županije iz kojih je u inozemstvo otišlo više od dvije tisuće ljudi su Primorsko-goranska, Splitsko-dalmatinska, Zagrebačka, Brodsko-posavska i Sisačko-moslavačka. Iz ostalih županija u inozemstvo je u prosjeku odlazilo oko tisuću ljudi. Iz najmanje Ličko-senjske otišlo ih je 443.
 
Više umrlih nego rođenih
 
Hrvatska se već godinama suočava s negativnim prirodnim prirastom stanovništva odnosno više je umrlih nego rođenih osoba. Posljednji podaci službene statistike govore o 15.760 više umrlih nego rođenih, što je u odnosu na deset godina prije dvostruko povećanje negativnog prirodnog prirasta. Lani je u Hrvatskoj rođeno 36.945 djece, a umrlo je 52.706 osoba. Negativan prirodni prirast prisutan je u svim županijama, a najveći je u Primorsko-goranskoj s 1.646 više umrlih nego rođenih. Slijede Osječko-baranjska s 1.547 više umrlih osoba nego rođene djece te Sisačko-moslavačka  i  Vukovarsko-srijemska  s negativnim prirastom  od 1.303  odnosno 1.003. Najmanji negativni prirast od svega 29 više umrlih nego rođenih zabilježen je u Međimurskoj županiji, a u ostalima se kreće od 970 u Karlovačkoj do 129 u Dubrovačko-neretvanskoj. Prije deset godina tek su dvije županije imale pozitivan prirodni prirast stanovništva – Međimurska s plusom od 14  i Grad Zagreb s 26 više rođenih nego umrlih, dok je Zadarska županija bila na nuli. No, i one su danas u minusu, pa je tako Grad Zagreb lani zabilježio 800, a Zadarska županija 447 više umrlih nego rođenih osoba.
 

Snježana Habulin

Pouzdana rješenja za punjenje električnih vozila

 
 
Jedno od najboljih rješenja za realizaciju standardnih izmjeničnih (AC) punjača električnih vozila koji su dostupni na tržištu, a koji su pogodni za uporabu u javnim i kućnim aplikacijama, dolazi iz tvrtke Phoenix Contact.
https://s.hdnux.com/photos/15/60/21/3605623/6/920x920.jpg
Iako je od pojave prvog serijski proizvedenog električnog automobila prošlo već više od cijelog desetljeća (radilo se o modelu Tesla Motorsa Tesla Roadster koji je predstavljen 2008. godine), masovno korištenje električnih automobila još nije postala stvarnost. Velik je broj razloga koji su utjecali na takvu situaciju, ali izdvajaju se dva. Oba su tehničke prirode i to su problem skladištenja velike količine električne energije koje električni automobili iziskuju i problem infrastrukture koja bi mogla brzo i pouzdano opskrbljivati električnom energijom električne automobile i ostala električna vozila.
 
Baterije i punjenje baterija
 
Električne baterije, trenutačno jedino dostupno sredstvo za skladištenje električne energije u električnim automobilima, ograničene su svojim kapacitetima, masom, vijekom trajanja, ali i 'krivuljama punjenja', odnosno vremenom potrebnim za njihovo punjenje. Sasvim drugi problem je infrastruktura koja je neophodna za sigurno i pouzdano punjenje velikog broja električnih automobila i drugih električnih vozila. I dok je situacija s baterijama prilično komplicirana i ograničena resursima potrebnima za njihovu izradu, ali i spomenutim tehničkim ograničenjima koje imaju baterije, situacija s električnom infrastrukturom za punjenje električnih vozila mnogo je jednostavnija. Ili bi to barem tako trebalo biti. Naime, postoje dva tehnički bitno različita sustava punjenja svih električnih vozila. To su sustavi za brzo punjenje baterija, temeljeni na istosmjernoj struji (DC) koji angažiraju veliku snagu u malom vremenu i sustavi za normalno punjenje koji koriste izmjeničnu struju (AC) i umjerenije snage punjenja, ali u znatno duljem vremenu (čak do 12 h).
 
Istosmjerno i izmjenično punjenje
 
Brzo punjenje baterija, očekivano, predstavlja značajan zahtjev za elektroenergetski sustav u kojem se nalazi te je za njihovo korištenje potrebna kvalitetna energetska ekspertiza, ali i značajna financijska sredstva. Prije svega, ugradnja uređaja za DC punjenje predstavlja 'noćnu moru' svakog energetičara jer je tu riječ o potrošaču velike snage (u kratkom roku) s time da je plan potrošnje takvog potrošača iznimno nepredvidiv. Osim toga, ponekad su potrebna i značajna financijska sredstva ne bi li se postojeći sustav napajanja električnom energijom obnovio ili proširio dodatnim transformatorskim stanicama, srednjonaponskim i niskonaponskim vodovima i sl. S druge strane, kod upotrebe jednostavnih izmjeničnih (AC) punjača manje snage situacija je znatno jednostavnija. Punjači do instalirane snage 32 kW pogodni su za korištenje u prostorima javnih garaža, industrijskim pogonima ili u kućnim aplikacijama privatnih korisnika. Ti su punjači najčešće prilagodljivi pa je moguće birati snagu kojom punjač radi, ovisno o tome koliku snagu priključka korisnik ima na raspolaganju. Takvim pristupom omogućuje se da korisnik svoje električno vozilo puni na ekonomičan način, naravno, pod uvjetom da punjač ima pravilno namješten parametar snage koju konzumira (da se ne angažira snaga veća od snage priključka koji je korisnik zakupio), ali i da se punjač koristi u skladu s tarifnim modelima koje je korisnik ugovorio.
 
Phoenix Contact ima pravo rješenje
 
Jedno od najboljih rješenja za realizaciju standardnih izmjeničnih (AC) punjača koji su dostupni na tržištu, a koji su pogodni za uporabu u javnim i kućnim aplikacijama, dolazi iz tvrtke Phoenix Contact. I dok se na raznim 'online' servisima može naći velik broj punionica za električna vozila, u pravilu sumnjive kvalitete i bez ikakvih tehničkih podataka ili specifikacije, ono što nudi Phoenix Contact je rješenje (hardversko i softversko) provjerene kvalitete i s jasno definiranim tehničkim parametrima i normama prema kojima je cijelo rješenje realizirano. Paleta kontrolera punjenja, koji predstavljaju srce svakog punjača, obuhvaća i izmjeničnu i istosmjernu verziju (AC i DC) i kompletirana je utičnicama, utikačima i gotovim kabelima za punjenje koji su izrađeni prema svim važećim standardima i tipovima priključka na danas dostupnim na električnim automobilima i ostalim električnim vozilima. 
 
Ono što je posebno zanimljivo je to da Phoenix Contact kupcima nudi tzv. kit rješenje koje korisnik može koristiti u punionici vlastite izrade i dizajna. S obzirom na to da se radi o cjelovitom rješenju punjenja, u ponudi je i programski paket pod nazivom Phoenix Contact EV Charging Suite kojim se može osmisliti, parametrirati i nadzirati rad najsuvremenijeg sustava za punjenje električnih vozila. U vrijeme globalne digitalizacije upravo je programska podrška ono što proizvod poput punjača za električna vozila čini poželjnim, ali što je i najvažnije, pouzdanim rješenjem kada je u pitanju nešto tako važno kao što je punjenje električnih vozila.
 

Krunoslav Kršek, dipl. ing

Kako ćemo ostvariti ciljeve o obnovljivcima u prometu?

 
 
U Nacrtu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP) Hrvatska je postavila iznimno ambiciozan cilj o 13,2 % udjela obnovljivaca u prometu. Sa sadašnjih pet posto, bit će to teška misija. Rješenje se vidi u naprednim biogorivima, ali tko će ih proizvoditi, kada smo ugasili i postojeće biorafinerije?
https://www.airliquide.com/sites/airliquide.com/files/styles/905x345/public/2018/04/19/air-liquide-doubles-its-biomethane-production-capacity-banner_0.jpg?itok=4BsfF2xl
U Nacrtu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP) Hrvatska je postavila iznimno ambiciozan cilj o 13,2 % udjela obnovljivaca u prometu. Kada se kaže obnovljivi izvori u prometu, prije svega se misli na biogoriva koja se primješavaju motornim gorivima, a to su biodizel, biljno ulje, bioplin, etanol ili tzv. nova goriva kao što su biovodik, biometanol i sl. te električna energija iz zelenih izvora. 
 
 Ako uzmemo u obzir da smo u ostvarenju EU-ovog cilja od 10 % udjela OIE-a u prometu do 2020. podbacili, budući smo trenutačno na manje od 5 %, postaje jasno da smo potencijalno u ozbiljnom problemu. Da se ne zanosimo, nisu ni druge EU-ove članice puno bolje od Hrvatske – prosječan udio energije iz OIE-a korištene za promet u Europskoj uniji je na 7,6 %. Samo Švedska i Finska premašile su ciljanih 10 % i to s čak 40 %, odnosno 20 % OIE-a u prometu, a Austrija i Francuska na dobrom su putu da ostvare cilj do 2020. Sve ostale članice zaostaju, a Hrvatska je druga posljednja, ispred Estonije. 
 
Biogoriva iz uvoza
 
Iako ima sirovina i uvjeta da do njih dođe, Hrvatska vlastiti biodizel više ne proizvodi već sve količine uvozi, povećavajući deficit bilance plaćanja. Naime, od 2014. ukinuti su poticaji koje su dobivale četiri biorafinerije koje su proizvodile goriva iz uljane repice, silaže i otpadnog ulja te su zbog neisplative proizvodnje sve rafinerije prekinule s radom. Dok su biorafinerije radile, bili smo na oko 4 %, a početkom 2018. smo pali na otprilike 1,3 %, da bi se naglo digli kada je država 2018. zavrnula ruku proizvođaču i uvoznicima, kada je konačno nedavno počelo primješavanje biogoriva. 
 
Manje je poznato da su svi opskrbljivači naftnih derivata zbog neispunjavanja obaveza, odnosno nesmanjivanja štetnih emisija platili milijunske kazne u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za obveze iz 2017. i 2018. Pritom su dobili popust 2017. od 30 % a za 2018. od čak 75 % za jednokratno plaćanje, jer je procijenjeno da bi im iznos naknade umanjio dobit. Štoviše, država je bila blaga pa im je i za 2019. i 2020. odredila popust od 30 % ako ne će primješavati biogoriva, odnosno zbog nesmanjivanja emisija stakleničkih plinova. 
 
Pošto popust?
 
Politika popusta je prilično nejasna. Državi bi trebalo biti u interesu da ispuni svoje obveze prema EU-u jer bi se u protivnom mogla naći na Sudu Europske unije, koji može dosuditi i financijske kazne, poput onih koje ćemo sigurno dobiti zbog neispunjavanja obaveza u gospodarenju otpadom. Ako nam je u obnovljivcima u prometu startna osnova tako niska, postavlja se opravdano pitanje zbog čega si cilj ne zacrtamo na, recimo, 11 %, kad će EU ionako kroz koju godinu tražiti da ga se poveća. Povećavati udio biogoriva u motornim gorivima može se i do 7 % što, primjerice, namjerava Slovenija. No, ni to možda neće biti dovoljno kako bi se ispunili ciljevi iz NECP-a pa i ako tramvaji i vlakovi u Hrvatskoj voze isključivo na zelenu energiju, što po novome moraju. Dakle, ostaje nam elektromobilnost (sada imamo samo 0,3 % električnih vozila u svom voznom parku, a registrira ih se dvjestotinjak godišnje) te, kako navode u NECP-u – napredna biogoriva koja uključuju i biometan. Upravo na njima NECP gradi „slučaj“, kao što je vidljivo iz gornje ilustracije iz tog Plana. 
 
Biometan je futurologija
 
Poljoprivreda nam nije razvijena, ambicije su bile relativno male, a takvi su i rezultati. Bioplin iz anaerobne digestije u Hrvatskoj vrlo je ograničen i uglavnom se troši na mjestu proizvodnje, odnosno služi za pretvorbu u električnu i toplinsku energiju. Proizvodnja i ubrizgavanje biometana u plinsku je mrežu futurologija o kojoj nitko ne razmišlja. Postojeće elektrane su vrlo robusne, što je u neskladu s najboljom praksom, a proizvodnja bioplina je neisplativa bez poticaja. Saniraju se deponiji otpada, ali bioplinskih postrojenja uz njih, s izuzetkom Zagreba - nema. 
 
U planu je, navodno, njihova izgradnja u sklopu Centara za gospodarenje otpadom, jer treba nekako zbrinuti silan biootpad iz kompostana, ali još nismo vidjeli ni jedno. Diljem zemlje masovno niču skupi uređaji za pročišćavanje voda, što sufinancira Europska unija, ali nije poznato što će biti s muljem koji ta postrojenja proizvode. Zagrebačko bioplinsko postrojenje na pročistaču, koje, uostalom, ne rješava u potpunosti problem mulja, ostalo je usamljen primjer dobre prakse. 
 
Građani će pročišćavanje vode platiti, ali krajnji efekt je upitan. O tome jednostavno nitko ne govori, jer to pitanje nije riješeno. Dakle, sumarno: čini se da je plan s obnovljivcima u prometu da - nema plana?! Elektromobilnost bi se mogla dogoditi, ali pitanje je kada i po koju cijenu. Ili se možda računa da će INA na prostoru Rafinerije u Sisku izgraditi biorafineriju u kojoj će kao sirovinu koristi lokalno proizvedeni miscantus? Zvuči dobro, bilo bi lijepo da se i ostvari. U protivnom, bit će gusto…
 

Nina Domazet, EGE

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Petak, 22/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1677 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević