Get Adobe Flash player
Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

Spomenik general-majoru Bratiću u vojarni Vojske Srbije dokaz srbijanske...

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

Plenković: Trebate znati da nijedno pravosudno tijelo u RH nije službeno...

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

Autor pjesme "Srbe na vrbe" je Slovenac Marko...

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

Sve dok Hrvatska prijestupnike javno i kolektivno ne osuđuje bit će...

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

Prema Željki Proleterki partizani su imali pravo na mržnju i...

  • Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    Srbija priznala agresiju na Hrvatsku

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 10:34
  • Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    Zakon o zaštiti lika i djela Andreja Plenkovića

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:46
  • Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    Vučiću, teze o istrjebljenju su srbijanske

    četvrtak, 14. studenoga 2019. 13:30
  • Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    Promišljene srbijanske optužbe za fašizam

    srijeda, 13. studenoga 2019. 16:40
  • SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    SDP-ovci glasali za Rezoluciju a sada šute!

    utorak, 12. studenoga 2019. 19:49

Budući da je turizam nadmašio sve dosadašnje rekorde, frustracije Europljana rastu

 
 
Nezaustavljiv rast turizma i djelatnosti povezanih s ovom gospodarskom granom, poput prijevoza, ugostiteljstva, rentijerstva, proizvodnje i distribucije hrane i pića, kulturne ponude…, respektabilan popis angažmana koji ulaze u sferu ponude za novac, naoko se čine prosperitetnim ekonomskim djelatnostima koje snažno unaprjeđuju lokalnu (time i nacionalnu) zajednicu. Turizam je vratio lokalni identitet i značaj zaboravljenim ruralnim zajednicama, potaknuo autohtonu, tradicijsku proizvodnju, ublažio udarce financijskih padova zemalja u razvoju, obnovio raspadajuće povijesne jezgre znatnog broja gradova… Moguće koristi od turizma sasvim su jasne i svima poznate. Međutim, velika je pogreška misliti da turizam može donijeti samo dobro!
https://www.responsibletravel.com/imagesclient/what-is-over-tourism-crowded-croatia-600x400.jpg
Mediji koji su kreirali globalistički „svijet u pokretu“, odnosno ustoličili masovni turizam, sve češće skreću pozornost na opako negativne učinke turističke industrije, zbog čega je pojam „overtourism“ (u daljnjem tekstu „overturizam“) postao općeprihvaćen. Ukratko, o „overturizmu“ govorimo kada neka turistička destinacija postane zatrpana prevelikim brojem globalnih muha ili turista. “Previše” je, naravno, vrlo subjektivni pojam, kojeg u svakoj destinaciji definiraju lokalni stanovnici, lokalne vlasti, ali i sami turistički akteri, kao i turisti. Kad cijene najma kuća i stanova istiskuju lokalne stanare iz gradova, kad uske ceste postanu zakrčene vozilima posjetitelja, kada prekomjerni razvoj turističke industrije rezultira devastacijom okoliša i postojeće infrastrukture, tada govorimo o prekomjernom turizmu koji, nesumnjivo, razarajuće djeluje na društveno tkivo, ne samo lokalnih, već i nacionalnih zajednica.
 
Turistička industrija, motivirana zaradom, fokusira se gotovo isključivo na rast, s malo ili nimalo zabrinutosti za učinke koje proizvodi. Nakon desetljeća potpuno nekontroliranog rasta, turizam je, čini se prešao prag bilo kakve razumne održivosti – na mnogim destinacijama turizam proizvodi više problema nego što donosi koristi. Usprkos tome turistička industrija nastavlja rasti, a horde sumanutih turista opsjedaju razvikane destinacije. Oko 87 milijuna turista posjetilo je Francusku tijekom 2017. godine oborivši rekorde; 58,3 milijuna boravilo je u Italiji; pa je čak i Nizozemska primila 17,9 milijuna posjetitelja. Prema američkoj statistici, od 1,3 milijarde međunarodnih dolazaka tijekom 2018. godine, 51% se odnosilo na Europu. Osobito su Amerikanci privučeni glamurom i sofisticiranošću Starog kontinenta (kao i mogućnostima povećane potrošnje zbog jake valute), navalili na europske destinacije, pa je tako više od 15,7 milijuna američkih turista prešlo Atlantik u 2017. godini. Razlozi ovog buma u turizmu su brojni. Naime, u posljednjih nekoliko godina, fenomen „overturizma“ rezultat je uspona niskobudžetskih zrakoplovnih kompanija, društvenih medija (preporuke s instagrama) i web stranica za najam (Booking.com / Airbnb), ali i činjenice da je povećani prosperitet u zemljama poput Kine i Indije pretvorio njihovu srednju klasu u pohlepne i nezajažljive putnike. Problem je osobito postao akutan u Europi koja je 1997. godine liberalizirala svoje tržište prijevoza. Niskobudžetne aviokompanije poput EasyJeta, Ryanaira i Vuelinga dramatično su proširile svoje tržište usluga u 2000-ima, a konkurentne cijene karata povećale su broj putnika. Nadalje, od 2008. do 2016., i industrija krstarenja doživjela je strelovit rast u Europi (za 49%).
Airbnb, koji dominira turističkim tržištem od 2008. godine, učinio je smještaj jeftinijim. Tisuće kreveta iznenada su postali dostupni u gradovima širom svijeta, bez da su prethodno bili podložni bilo kakvoj vrsti planiranja, dozvola ili poreza. Takva stihija potkopala je hotelsko tržište, stanovi se nude u već zasićenim četvrtima, a kako koncept „kućnog udjela“ postaje sve komercijaliziraniji, potražnja za stanovima ujedno znači da se stanarine povećavaju, a lokalni stanovnici protjeraju iz vlastitih gradova.
 
Budući da je turizam nadmašio sve dosadašnje rekorde, frustracije Europljana rastu, pa su tako u brojnim popularnim europskim gradovima počeli „pokreti otpora“ ili ozbiljni protesti protiv masovnog prekomjernog turitizma. Tako su antituristički raspoloženi aktivisti prošle godine u zračnoj luci na Mallorci dočekali turiste željne zabave s natpisima – Turizam ubija Mallorku / Let svake minute je neodrživ / Masovni turizam je prekarni rad itd.
 
Barcelona je slučaj za sebe. Poplava apartmana namijenjenih za kratkoročni najam putem Airbnb-a i sličnih platformi, drastično je smanjila broj nekretnina dostupnih za dugoročni najam svojim građanima. Stoga je turizmofobija postala pokret, ali i politička platforma. Naime, mladi aktivisti ljevičarske organizacije Arran prošlog su ljeta dimnim bombama napali turistički autobus, a zatim restoran, izrezali gume na biciklima turista, te istakli transparente i grafite s porukom –  Tourist go home.  Sve više stručnjaka, ali i aktivista upozorava na devastaciju prostora, ali i na zastrašujuću eksploataciju zaposlenih od strane turističke industrije. Naime, masovni turizam podrazumijeva isključivo prekarni rad koji obavljaju mladi ljudi često bez ugovora, bez fiksnog rasporeda, te uz bijedne naknade. Gradonačelnica Barcelone Ada Colau već niz godina nastoji uspostaviti ravnotežu između zahuktale turističke industrije i potreba svojih sugrađana. Colau je ograničila broj turista koji mogu posjetiti slavnu tržnicu La Boqueria, a nizom mjera nastoji dodatno ograničiti broj turista u gradu. Usvojeni zakoni ne dozvoljava izgradnju novih hotela i daljnje licenciranje privatnih iznajmljivača, uz snažno protivljenje povećanju kapaciteta zračne luke.
 
Neželjeni posjetitelji i agresivni masovni turizam problem su i Venecije koja se poput Dubrovnika pretvorila u kazališnu kulisu za jeftinu predstavu namijenjenu turistima potpuno praznog mozga.  Pod utjecajem zahtjeva lokalnog stanovništva gradske su vlasti počele usvajati mjere kojima žele održati kvalitetu života – Venecija zabranu ulaska kruzerima težim od 1000 tona u povijesni dio grada Vencija, Rim se okomio na pijane turiste, ali i na one koji sjede na povijesnim stepenicama koje vode do Crkve Trinita dei Monti, Milano je zabranio selfi štapove i prodaju hrane na ulici itd.
 
Ali širom južne Europe protesti i društveni pokreti rastu. To je dovelo do formiranja organizacija poput Skupštine susjednih regija za održivi turizam (ABTS) i Mreže gradova Južne Europe protiv turizma (SET). Oni su na čelu borbe protiv prekomjernog turističkog razvoja i učinka koji on ima na lokalne stanovnike. Dok mnogi turisti žele dan ili tjedan živjeti poput lokalnog stanovništva, i doživjeti autentično iskustvo tijekom posjeta, stanovnici mnogih destinacija ovisnih o turizmu smatraju da njihovi rodni gradovi nestaju uslijed vala suvenirnica, gužve, navale turističkih autobusa, brojnih barova i restorana koji nude lošu, industrijsku, brzu hranu turistima koji ni ne zaslužuju ništa bolje. Dakle, autentično lokalno iskustvo je nepostojeća kategorija, tek folklor za budale, budući da su lokalni stanovnici u tranziciji prema novim iskustvima kojim nepovratno mijenjaju dosadašnji način života.
 
Prekomjerni, masovni turizam je uistinu globalno pitanje. Odredišta na kojima je overturizam dosegao razorne razmjere, pored navedenih, uključuju Pariz, Dubrovnik, Kyoto, Berlin, Bali i Reykjavik. Nedavno su tajlandske vlasti bile prisiljene djelovati i za turiste zatvoriti omiljenu meku turista –  Maya Bay, plažu koju je proslavio film Dannyja Boylea „The Beach“, a koja danas zbog šokantne štete koju je turizam proizveo na okoliš nema ničeg s bajkovitim prizorima iz filma.
 
Koji su ključni uzroci overturizma? Iako Airbnb možda ima naglašenu ulogu, kao i kruzeri, te niskobudžetne zrakoplovne kompanije, odgovornost svakako leži i na lokalnim političarima. Naime, lokalne i nacionalne vlasti, te turističke zajednice odavno vjeruju da je više bolje. “Uspješnom” godinom u turizmu uglavnom se smatra ona u kojoj se broj turista znatno povećao. Nije bitno odnose li se ti statistički pokazatelji na broj putnika na kruzerima, hotelske goste, elitne posjetitelje ili tek „ruksak globaliste“ – broj je sve što se računa. Takvi stavovi koji su pretočeni u politike rezultirali su nevoljkošću ili često izravnim odbijanjem lokalnih vlasti da na bilo koji način ograničavaju broj turista, da povećaju ili uvedu dnevne turističke takse, naplaćuju krstarenje linijskim pristajanjem ili da bar pokušaju osigurati da je ponašanje turista u najmanju ruku pristojno i neometajuće za lokalno stanovništvo.
 
Već navedeni problem dostupnosti jeftinih letova naročito je zasitio Europu posljednjih godina. Kada je jeftinije letjeti iz Londona u Maroko, nego voziti se vlakom iz Londona do Manchestera – onda imamo problem. Ove umjetno niske cijene moguće su samo zahvaljujući porezu i PDV-u koji se ne naplaćuju na zrakoplovno gorivo, što je „subvencija“ koja industriji štedi milijarde funti godišnje samo u Velikoj Britaniji. Kruzerima je također dopušteno da koriste posebno jeftinu i zagađujuću vrstu goriva što im omogućuje da smanje troškove. Ti divovski brodovi namijenjeni krstarenju i uživanju, na atraktivnim destinacijama „izbacuju“ nenormlan broj turista koji uglavnom troše vrlo malo na odredištima, a pritom pretrpavaju povijesne ulice i spomenike. Njihov izlazak predstavlja neugodno iskustvo za lokalne stanovnike, ali i za  posjetitelje koji borave na kopnu i troše novac lokalno.
 
Turizam je vrlo ambivalentna djelatnost, on kao i kapitalizam samo grabi naprijed, nema tu umjerenog i održivog razvoja.  Iz benigne ponude namijenjene globaliziranim turistima, gotovo preko noći ulazi se u sferu grabežljivosti. Ponuda i potražnja sukcesivno mijenjaju raspored. Podnošljiva se zabava učas prometne u razulareno ponašanje, ne samo pojedinaca već svih aktera ove djelatnosti. Sve ono dobro, sve mogućnosti kontroliranog turizma, zbog neviđene pohlepe pretvaraju se u nepodnošljivi overturizam. Njegovi negativni učinci na koje se cijelo desetljeće upozoravalo, sad su izbili na vidjelo i u Hrvatskoj u kojoj je prekomjerna ponuda, nastala iz težnje da se zgrabi novac (brza zarada), rezutirala sve većom potražnjom. Granica rasta ne postoji i o njoj se gotovo ne razmišlja. Sve je teže stvari vratiti u normalu, zakonima suspregnuti slobodu ponašanja onih koji uslugu nude ( iznajmljivači, ugostitelji…), kao i onih koji je koriste (turista).
 
Da bi se imalo što ponuditi trebalo je i nešto obnoviti, npr. stare gradske jezgre, napuštene zaseoke, lučke priveze, itd…, ali i nešto sagraditi – autoputove, zračne luke, apartmanska naselja, hotele, bazene i naravno, betonirati morsku obalu, seoske puteljke, te sve drugo što može poslužiti turizmu. Sve što se ne može podvesti pod agendu masovnog turizma vremenom se  dislocira, djelatnosti koje nisu u funkciji turizma polako se eutaniziraju. Lokalno stanovništvo će se treba prilagoditi ili ga neće biti (iseliti se). Na tragu ove filozofije, splitski je gradonačelnik javno poručio stanovnicima Bačvica (koji više ne mogu normalno živjeti zbog njegove nenormalne odluke o novoj prometnoj regulaciji u Gradu) da se malo suzdrže u svojim građanskim zahtjevima, jer je u tijeku turistički bum kojeg treba stoički idržati. Bilo bi dobro da je Gradonačelnik pokazao malo skepse, jer je više nego očito da se ne može sveukupni promet trajektne luke, nabujale kruzerske ponude, autobuskog i željezničkog kolodvora i razularene taxi djelatnosti usmjeriti na mostić od „dva kvadrata“. To je suludo, pogubno i neodgovorno od gradskih vlasti na čelu s gradonačelnikom. Nimalo pozitivne vizije, samo popuštanje podivljalom privatnom sektoru u službi masovnog turizma, iako brojni građani u Splitu nemaju nikakve koristi, niti posredne niti neposredne od off shore djelatnosti iza koje se skriva podivljali turizam. Umjesto da povećaju godišnji paušal po krevetu, postrože kontrolu izdavanja računa, reguliraju broj dozvola u ugostiteljskoj djelatnosti, gradski se čelnici ponašaju gore od najtvrđih neoliberala, te sami kao privatne osobe sudjeluju u proizvodnji overturizma.
 
Svoj doprinos daje i vlada smanjujući djelatnostima povezanim s turizmom PDV sa 25 % na 13 % i odgodu naplate istog(?),  smanjujući porez na dobit i sl. Sve sami benefiti za djelatnost koja guši sve ostale građane RH. Ovdje ne pomažu ni upozorenja iz drugih zemalja koja su ogrezla u masovnom turizmu i koje su u svojim reprezentativnim gradovima (Prag, Barcelona, Rim, Venecija, Amsterdam..) dozvolili i alkoholne noćne ture, javno mokrenje, kupanje u fontanama, ležanje po pločnicima, sve ono što običnim građanima nije dozvoljeno. Još samo nedostaju pedofilske ture kao u nekim, nama dalekim destinacijama.
U našem je slučaju dovoljno da vlada odlukama (zakonima) pokrene pozitivne promjene na terenu. A prebukirani teren su za sada priobalni gradovi (Dubrovnik, Split, Zadar) i njihove aglomeracije. Šibenik se tek budi i ničim upozoren dostiže velike, u bliskoj budućnosti neodržive brojke. U tim gradovima uređuju se stare jezgre, obnavljaju fasade, lickaju unutrašnji prostori, ali se onako usput natrpavaju ionako uske ulice stolovima i stolicama, sumnjiva se hrana nudi na svakom koraku, dok beskonačna kolona turista predvođenih vodičima koji nemaju veze s lokalnom sredinom uzurpira život lokalnom stanovništvu.
 

Dr. sc. Jadranka Polović,https://www.geopolitika.news/analize/dr-sc-jadranka-polovic-overturizam-proizvodi-turizmofobiju/

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Utorak, 19/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1130 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević