Get Adobe Flash player
Opasno traćenje vremena

Opasno traćenje vremena

EU ciljano ispražnjava Hrvatsku za naseljavanje...

Podržali Istanbulsku, podržavaju i

Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

Popis HDZ-ovaca koji podržavaju »Globalni sažeti dogovor za sigurna...

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

Hrvatski sabor najodgovorniji za stanje u...

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Političko preživljavanje političkih zvijezda

Ne ostaju i ne opstaju najjači, nego...

Klasić, Stankovićev profesor

Klasić, Stankovićev profesor "istorije"

Suspendiran zbog ljubakanja sa studenticama, a na ispitima pita studente u...

  • Opasno traćenje vremena

    Opasno traćenje vremena

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:41
  • Podržali Istanbulsku, podržavaju i

    Podržali Istanbulsku, podržavaju i "seljenja"!

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 15:48
  • Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    Ovakav Sabor ruglo je Republike Hrvatske!

    srijeda, 14. studenoga 2018. 08:38
  • Političko preživljavanje političkih zvijezda

    Političko preživljavanje političkih zvijezda

    četvrtak, 15. studenoga 2018. 08:34
  • Klasić, Stankovićev profesor

    Klasić, Stankovićev profesor "istorije"

    srijeda, 14. studenoga 2018. 08:33

Direktiva koja ujedinjuje plastični otpad i pridodaje gumeni

 
 
Direktiva Europske unije o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš nije pobjeda već teški poraz svih zelenih
Usvajanjem amandmana na Direktivu osmanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš“(inačica iz svibnja 2018.), Europski parlament je tom Direktivom načinio tek prvi korak u rješavanju problema plastičnog otpada. Cijela industrija plastike i plastičnih proizvoda nedovoljno je radila na gospodarenju tim otpadom. Prilika je da se osvrne na razliku nepostojeće „jednokratne plastike“ (materijala) i utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš.
 
Odakle zamisao o ovom tekstu? Tekst je pisan na temelju aktivnog sudjelovanja ovih autora uoči glasovanja za Direktivu, kada su podržali određene amandmane talijanskog predstavnika. Oni su ovih dana, na njihov poziv poslali, u jedan kineski časopistekst „Microplastics and Macroplastics in the Oceans – the biggest world’s waste problem?”. Korištena je i rasprava u „Plastičarskom kutku“ (Zg-magazin) gdje su se stručnjaci osvrnuli na oduševljenje predstavnika Zelene akcije, gospodina Marka Košaka. U stilu M. Košaka, slično je intoniran i dopis predsjednice Udruge Uzor, gospođe Branke Genzić-Horvat (VL, 30, listopada 2018.). No, ni mediji se baš nisu istakli u tumačenju javnosti. Spremni smo ipak našim medijima „progledati kroz prste“. Naime, proizvođači plastičnih, ali i gumenih proizvoda, jer u Hrvatskoj proizvodnje plastičnih materijala gotovo i nema, premalo rade na upoznavanju najšire javnosti s prednostima i nedostatcima navedenih materijala i proizvoda. Na stvaranju ugleda ili u novo hrvatskom imidža, koji je objektivno diljem svijeta vrlo loš. Primjer, zamislite što bi se dogodilo u medicini da netko dođe s idejom da se zabrane jednokratni plastični i gumeni proizvod. Od pelena, vrećica za krv ili šprica za davanje injekcija. Da se ne govori o ugradnji organa i dijelova u tijelo(materijalna kiborgizacija).
 
Sve što načini čovjek nije prirodno
 
Iz Direktive proizlazi poticaj da se smanji utjecaj određenog broja plastičnih proizvoda na okoliš. Međutim u Direktivi se krije jedna još važnija odluka. Koja se zastupa na ovim prostorima od 1997. Iznimno stratešku važnost ima odluka da se s motrišta plastičnog otpada ne pravi razlika je li ulaz u proizvodni proces fosilna ili bioplastika. Bio-proizvodi dakle nisu prirodni, već umjetni.
 
Autor je 1998. uveo pojmove prirodna tehnika i umjetna, čovjekova tehnika. U svakodnevnom životu za proizvode umjetne tehnike od neživoga rabi se izraz tehnika. A od živog, biotehnika. Naime prirodno je samo ono što je stvorila Priroda. Prema G. Ropohlu to je prirodnina, predmet (njem. Ding). Što pravi čovjek to je umjetno, proizvod umjetne tehnike, stvar (njem. Sache). To pripada kulturi koja može biti materijalna i duhovna. Pokušalo se to objasniti agronomima. Kao jedan od rezultata jednog projekta kojeg je vodio prvi autor, ostala je studija koja pokazuje da u agrokulturi u najboljem slučaju do uzgoja može doći u prirodnom okruženju. Sve ostalo je djelo čovjeka. Ne postoji agronatura već samo agrokultura. No, javnost se zasipa s riječju „prirodno“. Prirodno ovo i ono. Danas je već u upotrebi oko 65 % „sintetskih“ vlakana za tekstilne proizvode. Koji su načinjeni od prirodnina, sirovina dobivenih iz Prirode. To su nafta, prirodni plin i ugljen. Pamuk je izvrstan, ali nije prirodni materijal već uzgojeni. Za njegov uzgoj troši se 25 % svih pesticida i ogromne količine vode. Taj naglasak na 'bio' kao nešto prirodno naziva se „greenwashing“. Tekst prvog autora „Stop greenwashing with agricultural products”, objavljen je kao uvodnik u agronomskom časopisu (siječanj 2013). Nastao iz teksta objavljenog na ovom portalu pod naslovom „Zeleno ispiranje mozga“ (5. listopada 2012.). Primjerice, kakve veze ima hidroponski uzgoj rajčica u staklenicima ili plastenicima s Prirodom?
 
Umjetna plastika i guma
 
EU Direktiva „Smanjenje utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš“ je pod nazivom plastika uključila najprošireniju, fosilnu plastiku, bioplastiku i modificiranu prirodnu plastiku. U usvojenoj Direktivi pod plastikom se podrazumijeva i njezina „sestra“, guma. To izjednačenje je duboko smisleno. Bioplastika je stari umjetni materijal, star barem sedam stoljeća. Prvi poznati bioplastični materija je galalit, načinjen od sira. Služi za izradu prekrasne dugmadi. Bioguma je još starija i bila je načinjena od prirodnih neprerađenih tvari, kaučukovca i jedne biljke stare 3600 godina. Već tada su znali praviti krute proizvode poput lopti ili savitljive, kao što su sandale. Danas se gumeni proizvodi pretežno prave od uzgojenog, ili od 20. stoljeća, sintetskog kaučuka. Do izuma fenol-formaldehida, popularnog bakelita, prve sintetske (1907.) sva plastika bila je prirodna (kornjačevina, rogovlje, slonovača) ili modificirana prirodna poput celuloida (npr. lutke).
 
„Uskrsnuće“ bioplastike
 
Godine 2010. na svjetski najpoznatijem sajmu plastike i gume u Düsseldorfu, K'10 pojavila se slika 1.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTyM4GKXMlLvjgR8_45nf7JVnUYAPiisHO58hLYN7xq7wocGztO
Slika 1 Užasnuta mlada dama pita „pa vi još upotrebljavate plastiku“
(Foto bioplastics Magazine)
 
U tom trenutku svjetska proizvodnja bioplastike bila je ispod 0,5 % svjetske plastike. Godine 2010. svjetska proizvodnja plastike bila je 270 milijuna tona. Zaokruženost radi, svjetska proizvodnja plastike 1951, iznosila je 1,5 milijuna tona godišnje (Hrvatska više od 3 000 t) i narasla je u 2016. na 335 milijuna tona (porast 223 puta). Sada na proizvodnju bioplastike otpada možda 1 do 1,5 %.
 
Ogorčenje "veterana"
 
Ako se obiteljski bavite s plastikom od 1931. a osobno od 1951. što je slučaj s prvim autorom, razumljivo je njegovo ogorčenje tom slikom. Po povratku sa Sajma, napisao je protestno pismo i poslao ga na više od 300 adresa diljem svijeta. Osnovna ideja, bioplastika da, ali se zbog toga ne treba napadati ostalu, fosilnu plastiku. Jedan američki i jedan britanski stručni časopis objavili su taj protest kao članak. No najvažniji je uspjeh objava u najvažnijem svjetskom časopisu s područja bioplastike, Bioplastics MAGAZINE pod naslovom: „Is All Non-BioPlastic Bad? Bioplastics are just plastics with special features.” Od tada taj časopis hvali prednosti bioplastike i ukazuje na njezine mogućnosti, ali ne na račun ostalih 98 ili više posto fosilne plastike.
 
Čemu služi Direktiva?
 
Prvenstveni zadatak Direktive je uključivanje plastičnog otpada u koncept kružnog gospodarstva. Ovom se zgodom po prvi puta predstavlja uključivanje plastičnog otpada u navedeni koncept (slika 2)
Slika 2 Vrste oporabe u kružnom gospodarstvu
 
Iz slike nedvojbeno, što se dovoljno ne shvaća, proizlazi da se cijeli plastični i gumeni otpad ne može uklopiti u trend „sve reciklirati“. Nazire se trend da će se ponovno aktivirati kemijska oporaba (depolimerizacija). Da se dobiju mogući kapljeviti i plinoviti sastojci. Stara je mantra „Plastika je zamrznuta nafta“.
 
Mediji i javnost ne razlikuju plastiku i plastične proizvode
 
U javnosti se trajno voditi kampanja protiv desetak plastičnih proizvoda pod nazivom jednokratne plastike. Time se nanosi velika šteta, stvara se odbojnost prema „najzelenijem“ materijalu 21. stoljeća.
 
Bio-proizvodi nisu prirodni već umjetni
 
Usvojena Direktiva ispravnim svrstavanje bioplastike u plastiku ukazuje na još jednu važnu činjenicu. Mi smo suočeni s poplavom prirodnih proizvoda. Koji to nisu. Oni su umjetni pri čemu ulaz u proces može biti neka šumska, ubrana gljiva ili jagoda samo prirodni ulaz u proces.
 
Razumiju li „zeleni“ o čemu je riječ u Direktivi?
 
Zelena akcija još od 1993. proganja plastične vrećice. O tome je napisan veliki broj tekstova, od kojih je dio sačuvan u knjizi: Tehnika, zaštita okoliša i zdravlja, Graphis, Zagreb, 2008.
 
Samo jedan noviji podatak. Masa 2 000 plastičnih vrećica s ručkama je oko 13 kg, a papirnatih oko 127 kg. Općenito plastične vrećice su s motrišta održivosti znatno povoljnije od papirnatih (G. Goldsberry, 2018.). Gospodin M. Košak je u ZG-magazinu objavio pobjedu „zelenih“. Evo reakcije očitog znalca. „Komentar gospodina M. Košaka nema veze s člankom o usvajanju amandmana na Direktivu o jednokratnoj plastici. Prijedlog Direktive i amandmani imaju za cilj sprječavanje nastanka i smanjenje količine plastičnoga morskog otpada koji potječe od plastičnih jednokratnih proizvoda i ribolovnog alata (plastika- poliamid, popularni najlon) koji se najčešće odbacuju u okoliš u obliku otpada. M. Košak je poručio. „Pozdravljamo donošenje EU Direktive o jednokratnoj plastici koja će doprinijeti sprječavanju štetnih planova za spaljivanje otpada u Hrvatskoj…. Jasna pravila će također zaustaviti navalu lažnih rješenja koja već postoje na tržištu u Hrvatskoj i diljem Europe“.
 
Direktivom uopće nisu predviđene mjere za zbrinjavanje plastičnog otpada, niti je to njezin cilj. Stoga nije jasno što to pozdravlja gospodin M. Košak? Drugo, od prije je poznato kako Zelena akcija propagira ambalažu i ostale proizvode „koji se mogu u potpunosti kompostirati“. To smatraju „održivim alternativama za razliku od štetnih jednokratnih plastičnih materijala“. Iz EU dolazi loša vijest za Zelenu akciju i slične organizacije. Desetak jednokratnih proizvoda koji se zabranjuju upravo su glavno tržište kompostabilne plastike dobivene iz biomase. Drugi je komentirao to oduševljenje ovako. „Do tada će biti izabrana nova EU Komisija (2019.). Hoće li se ona uopće složiti s usvojenim rješenjem, s kojim sigurno ne slažu zastupnici bioplastike te ostalih vrsta plastike koje programirano stvaraju mikroplastični otpad. No, ovaj puta su na redu i proizvođači cigareta.“
 
Jedna izjava naših europarlamentaraca zaslužuje komentar. U emisiji „Otvoreno“ (krajem travnja 2018.) jedan predstavnik „zelenih“ s dubrovačkog područja je izjavio. „Samo je 5 % hrvatskoga plastičnog otpada na ulazu u hrvatski dio Jadrana.“
 
Predlažemo da nadležni organi Hrvatske pozovu poduzetnika Bojana Šlata iz Nizozemske (otac je iz Istre) da načini pokus čišćenja makroplastičnog otpada u Jadranskom moru. Ima patentirano rješenje kojim sada uspješno čisti „Great Pacific GarbagePatch”, između Havaja i Kalifornije. Radi se o sustav s plivajućim 600 m dugim cijevima od polietilena visoke gustoće (PE-HD), promjera 1,2 m (slika 3). O tome su pisali i govorili mnogi mediji.
https://pbs.twimg.com/media/DnJCP_jXsAInXl1.jpg
Slika 3 Sustav za sakupljanje morskog makroplastičnog otpada prema rješenju „The Ocean Cleanup“, autor Boyan Slat (Bojan Šlat)
 
Valja pozdraviti odluku donošenja Direktive, sa svim njezinim manjkavostima. Neka rješenja naime prijete zdravstvenoj ispravnosti prehrane. No najvažniji je zaključak što su izjednačeni fosilna plastika, bioplastika i pridružen gumeni otpad (pretežno od habanja gumenih pneumatika). A od zasipavanja Južnog Jadrana grčkim i albanskim plastičnim makro otpadom, neka nam pomognu Bojan Šlat i njegova neprofitna organizacija „The Ocean Cleanup“. Zbog svega navedenog, Direktiva je prvenstveno političko, a tek tada ekološko pitanje.
 

Igor Čatić, Maja Rujnić-Havstad i Aleksandra Mihajlović

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Ponedjeljak, 19/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 883 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević