Trenutačni hrvatski prioritet je smanjenje proračunskog manjka

 
 
Sve se više javljaju u europskom gospodarstvu, što se tiče financiranja općih potreba, kritike postojećeg sustava državne potrošnje, onako kako ga je krajem XIX. stoljeća, kroz niz obveznih osiguravajućih mjera, zamislio i ustrojio tadašnji  njemački kancelar Otto von Bismarck. Sustav poznat pod nazivom država blagostanja. Taj je sustav zamijenio dotadašnji sustav dobrovoljnog uzajamnog financiranja određenih općih potreba.
https://static.miraheze.org/allthetropeswiki/e/e4/Otto_von_Bismarck_5552.jpg
Otto von Bismarck
 
U nemogućnost da se iz postojećih poreza plate sve potrebe mirovinskog, zdravstvenoga osiguranja i ostale opće potrebe, i izraženih težnji za sve većim subvencijama i drugim državnim privilegijama, države se zadužuju tako da države i s relativno jakim gospodarstvima imaju visoku razinu duga s izgledima da dolazi u pitanje vraćanje toga duga. Dug Velike Britanije povećao se brzinom da će samo isplaćivanje kamata biti u visini 27 % BDP-a do 2040. godine.    
 
Država blagostanja, sintagma koja se koristi za taj sustav, zahvatila je i SAD, ali u nešto drugačijem obliku od onih oblika koji su ustrojeni anti-liberalnim pokretima u Europi. Počelo je s prijenosom novca iz državnog proračuna putem raznih vrsta jamstava i raznih vrsta privilegija, pa programa Medicare predsjednika Georgea Busha ml. i programa Obamacare predsjednika Obame. SAD ima prema procjenama proračunski manjak preko 100 % BDP-a, pa nije ništa manji  rčke, Irske i Italije (preko i 100 % BDP-a). Sve veći i veći su zahtjevi za plaćanjem raznih oblika subvencija i privilegija iz državnog proračuna, a mogućnosti proračuna su limitirane.
 
Neutemeljene kritike ministru
 
Koliko je samo, na primjer, kritika bilo, pa do zahtjeva da odmah podnese ostavku, na odluku  aktualnog ministra kulture da ukine dotadašnje povjerenstvo koje je odlučivalo u protekloj godini ili proteklim godinama o dodjeli novca neprofitnim medijima, a da o ukidanju tih medija nije još bilo niti govora. Koristili su se pri tome i tzv. udarci ispod pojasa pripisujući mu da je navodno negirao neke ustavne odrednice, a da to on nije nikad izgovorio. Iza toga je, može se naslutiti, stajala bojazan da će doći u pitanje financiranje pojedinih tih neprofitnih medija na teret proračuna.
 
SAD i Europa
 
Također, životni vijek stanovništva u Europi je sve veći i veći. Povećao se od 62 godine u 1950. godini na 80 godina u 2012. godini. Omjer zaposlene populacije i umirovljene pogoršava se u korist umirovljene populacije, pa je i financiranje zdravstvenog osiguranja i mirovina i ostalih općih potreba, sve više problem. S toga stajališta problem je povezan i s demografskim odnosno natalitetnom politikom (više umrlih nego rođenih) u Europi posebice u Hrvatskoj. Ekonomisti Jagadeesh Gokhale i Kent Smetters su još 2006. godine izračunali da će federalni proračunski manjak SAD-a 2012. godine iznositi 80 trilijuna dolara. Gokhale dalje dorađuje navedene brojke. Europski proračunski manjak prema Gokhalu iznosio je u 2010. godini 13,1 trilijuna eura, a to je tada bilo ukupnog godišnjeg BDP-a za 27 država članica Europske zajednice 434 % (godišnji BDP tadašnjih 27 članica je iznosi 12,2 triliujna eura). Prema Gokhalu ta je brojka podcijenjena. Državna potrošnja u SAD-u nije na razini one u Europi. Iznosi oko 24 % BDP-a, ali prema procjenama do 2050. porast će na 42 %. U Europi je udio državne potrošnje prosječno oko 52 % BDP-a.
 
Prioritet proračunski manjak
 
Pitanje što i kako dalje i gdje je tu Hrvatska? Europski gospodarski koncept, koji je ulaskom u Europsku uniju prihvatila i Hrvatska, temelji se na tri stupa i to na smanjenju proračunskog manjka, poticanju ulaganja i strukturnim reformama. Trenutačni hrvatski prioritet je smanjenje proračunskog manjka. Odlučnost na tom planu ne bi smjela doći u pitanje jer za to nema mnogo, gotovo ništa vremena. Kako je često objašnjavao i govorio poznati nobelovac Milton Friedman, pravi problem nije kako plaćati državnu potrošnju, dugom ili porezima, nego je problem u samoj potrošnji. Od ovoga načela čini se da će polaziti i Vlada u izradi plana proračunskih prihoda i rashoda. Državna potrošnja se mora smanjiti i zaustaviti povećavanje njezina udjela u bruto domaćem proizvodu. Kako to učiniti? Analize državne potrošnje u Europi pokazuju da je udio državnih izdataka u BDP-u za mirovine, zdravstvo, i opće potrebe (socijala) u Hrvatskoj oko16% BDP-a. Taj je udio ispod prosjeka europskih država.
 
Kad se u taj obračun uključe i sve naknade zaposlenima koje se plaćaju iz proračuna (plaće i druge naknade zaposlenima) tada je u Hrvatskoj udio oko 12 % u BDP-u, što je iznad europskog prosjeka. Za primjer, to je iznad udjela državne potrošnje u BDP-u koji ima Austrija i Njemačka. I na kraju, kada se u taj obračun uključe i plaćanja za nabavu roba i usluga onda je Hrvatska pri vrhu europskih država po državnoj potrošnji. Je li to putokaz za koncepciju izrade proračuna za 2016. godinu? Morao bi biti jer se radi o usporedbi s državama EU-a koje imaju znatno veći porast BDP-a od Hrvatske kao i BDP-a po glavi stanovnika.
 
Sistematizacije
 
I na kraju, na prvoj sjednici nove Vlade više je puta bila spominjana sistematizacija radnih mjesta i kadrovska popunjenost, pa je spominjano da sva radna mjesta nisu u nekim ministarstvima popunjena u skladu s tim aktima. Neprijeporno je da izrada sistematizacije radnih mjesta u javnim službama ima svoja načela i pravila. Ali, to me podsjeća na jednu priču koju je u svojoj knjizi izdanoj negdje 2007. godine (Autobiografija) opisao potpredsjednik kompanije Ford Lee Iacocca. Opisuje razdoblje kada se pojavila prva naftna kriza sedamdesetih godina, pa su do tada puna skladišta u SAD-u japanskih automobila začas razgrabljena. Nakon posjeta automobilskoj industriji Toyota u Japanu, Iacocca opisuje zašto nisu bili konkurentni japanskim automobilima. On kaže, da je razlog tome, između ostalih koje tamo navodi, i sporazum koji su američki poslodavci u automobilskoj industriji zaključili sa sindikatima, u kojima je bila do detalja razrađena sistematizacija radnih mjesta. On nastavlja, da je takav sporazum doprinio da američki radnik kada nema na primjer posla na svom radnom mjestu, ne će uskočiti da radi drugi posao na drugom radnom mjestu a japanski radnik kada završi svoj posao (na svom radnom mjestu) ako nema posla odmah pomaže drugom, pa i mete pogon ako treba. 
 

Zvonko Koprivčić, dipl. oec.