Dogovor predstavnika 12 država Azije, Oceanije i Amerike

 
 
Nakon više od pet godina pregovora, predstavnici 12 zemalja u Aziji i u Amerikama konačno su danas postigli dogovor o Transpacifičkom partnerstvu, ambicioznom i prijepornom sporazumu o slobodnoj trgovini. Riječ je o najvećem i najdubljem multilateralnom trgovinskom sporazumu u posljednjih nekoliko godina koji obuhvaća zemlje koje čine više od 40 posto svjetskog gospodarstva. No mogao bi se pokazati još važnijim od toga ako uspije u ambiciji da „definira pravila vožnje” glede trgovine u Aziji, kako je to sročio vodeći američki pregovarač Michael Froman.
http://404systemerror.com/wp-content/uploads/2012/01/pinera-Trans-Pacific-Strategic-Economic-Partnership-Agreement-TPP-japon-1.gif
Fromanov ured procjenjuje da će se zbog TPP na nultu stopu smanjiti više od 18.000 carinskih nameta. No carine, koje su već znatno smanjene među članicama TPP-a, nisu onaj dio sporazuma koji se najviše razglašava. Važniji su minimalni standardi za zaštitu intelektualnog vlasništva, radnika i okoliša. Sve će se strane potaknuti da slijede temeljna načela Međunarodne organizacije rada za radnička prava, primjerice. Po istome principu, zemlje koje ne poštuju pravila zaštite okoliša definirana sporazumom mogu biti gonjena istim mehanizmom za rješavanje sporova koji će se koristiti za sudovanje o komercijalnim sporovima. Postoje čak i propisi kojima će se zemljama braniti da pogoduju poduzećima u državnome vlasništvu, što je velik korak za zemlje poput Malezije i Vijetnama.
 
Dvojici će čelnika biti osobito drago vidjeti sklapanje sporazuma. Za Baracka Obamu, TPP predstavlja prvi (a možda i posljednji) trajni dokaz „zaokreta” njegove vlade prema Aziji. Pokazuje kontinuiranu predanost Amerike toj regiji i njezino odbijanje prepuštanja prvenstva Kini. Čini se da je kineski uspjeh u novačenju američkih saveznika kao osnivačkih članova kineske Azijske banke za infrastrukturna ulaganja početkom ove godine nagnao Ameriku da udvostruči napore za dovršenje TPP-a.
 
Japanski premijer Shinzo Abe u TPP-u vidi priliku da doprinese tome da „treća strijela” njegova plana za gospodarsku revitalizaciju pogodi metu. Više se neće toliko podilaziti velikim interesnim skupinama poput japanskih poljoprivrednika. U međuvremenu Abe se nada da će mogućnost većeg pristupa tržištu za japanske izvoznike u doba razmjerno slabog jena stvoriti brži gospodarski rast. TPP-om bi se osobito trebala ojačati trgovina između Amerike i Japana, što je razlog za slavlje, s obzirom da je riječ o najvećem i trećem najvećem svjetskom gospodarstvu.
Ulozi su manji za skupinu drugih imućnih zemalja – Australiju, Kanadu, Novi Zeland – a svaka od njih svejedno se borila za ustupke američke strane. Australija je uspjela smanjiti period zaštite od generičkih imitatora koje je Amerika zahtijevala za biološke lijekove s 12 godina na osam; Kanada je bila među onima koji su osigurali propise kojima se omogućuje da se čak 55 posto dijelova automobila proizvede izvan TPP-a prije nego što izgubi bescarinski pristup drugim zemljama u bloku; Novi Zeland osigurao je veći pristup za svoj mliječni sektor. No sve posljedice sporazuma još nisu poznate, s obzirom da je dogovor postignut pregovorima prekrivenim debelim velom tajne. Time se htjelo postići da potpisnicama bude lakše ponuditi ustupke bez oštrih kritika kod kuće. No zbog toga su se ujedno zabrinule industrijske skupine s obje strane Tihog oceana. Proći će još tjedni prije nego što se 30 poglavlja sporazuma prevede i u potpunosti objavi.
 
Nadalje, zakonodavci u 12 zemalja sudionica sada moraju odobriti sporazum. To bi trebalo biti bezbolno u Japanu, primjerice, gdje vladajuća stranka ima apsolutnu većinu. No u Kanadi 19. listopada slijede vrlo tijesni izbori. Jedna od tri glavne stranke vodi kampanju protiv TPP-a i tvrdi da će zbog njega nestati radna mjesta u poljoprivredi. Najveća će se svađa voditi u Americi, gdje Kongres ima 90 dana da pregleda sporazum prije nego što ga podvrgne glasovanju bez amandmana. Iako republikanci, koji se obično zalažu za slobodnu trgovinu, imaju većinu u oba doma Kongresa, podijeljeni su u vezi s koristima TPP-a. Donald Trump, kandidat za republikansku predsjedničku nominaciju sljedeće godine, opisao je to kao „napad na američka poduzeća”. Hillary Clinton, vodeći demokratski kandidat za predsjednika, također je odbila podržati dogovor, iako nije nastupila toliko entuzijastično.
       
Takvo protivljenje nije mudro. Usporavanje kineskog gospodarstva i slabašan globalni oporavak od financijske krize doveli su do dugoročnog usporavanja svjetske trgovine. Prema nekim pokazateljima ona je čak u padu. To je zabrinjavajuće jer je trgovina i dalje najpouzdaniji način za to da siromašne zemlje postanu imućnijima. TPP-om bi se taj proces zasigurno potakao, osobito za siromašnije članice kluba. Nadalje, članice TPP-a tvrde da su otvore za to da se sporazumu pridruže i druge zemlje. Time opstaje mogućnost da se TPP-om ne samo oslobodi trgovina, nego i uspostavi predvidljivije poslovno okružje utemeljeno na pravilima, čak i na mjestima koja su trenutačno isključena iz dogovora. Najveća mana projekta – to što ne uključuje Kinu – mogla bi nestati ako članice TPP-a imaju hrabrosti da se za to zalažu.
 

The Economist, London (urednički komentar)