Get Adobe Flash player
IDS-ov

IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

Na Dan antifašističke borbe, vladajući u Istri, hrvatskim...

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

Ne zaboravimo da su svi smijenjeni ministri u vrijeme otkrivanja...

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

Fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno s...

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

Plenković je previdio da je ljudima svega dosta i, naravno, krivac je...

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

Srbi su prvi i jedini 1941. pobili sve svoje Židove i Srbiju Milana Nedića...

  • IDS-ov

    IDS-ov "antifašizam" = talijanski fašizam

    utorak, 30. lipnja 2020. 20:05
  • Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    Zašto smo se pretvorili u Stupidostan?

    utorak, 30. lipnja 2020. 14:52
  • U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    U Istri ništa ne smije podsjećati da je tu Hrvatska

    utorak, 30. lipnja 2020. 19:49
  • Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    Andrej je oživio Beru i doveo Zokija na Pantovčak

    petak, 03. srpnja 2020. 00:00
  • Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    Davor Krile, opasne laži i Slobodanka

    četvrtak, 02. srpnja 2020. 14:12

Hrvatska je jedina država članica koja ciljano prikazuje poljoprivrednike u negativnom kontekstu

 
 
Hrvatska je jedina zemlja članica u kojoj se oporezuju potpore u poljoprivredi.
Hrvatska je jedina zemlja članica u kojoj se plaća porez na junice koje se ostavljaju za uzgoj i koje ulaze u matična stada.
https://albayane.press.ma/wp-content/uploads/rdc16-3.jpg
Hrvatska je jedina zemlja članica u kojoj se želi smanjiti ARKOD sustav.
Hrvatska je jedina zemlja članica koja ne isplaćuje potpore u cijelosti svojim poljoprivrednicima.
Hrvatska je najgora zemlja članica po izvlačenju sredstava iz EU fondova, a to što izvuče ne ide u poljoprivredne svrhe nego na infrastrukturu i nepoljoprivredne djelatnosti.
Hrvatska je jedina zemlja članica koja ciljano prikazuje poljoprivrednike u negativnom kontekstu u javnosti, izmišljajući preverzne smicalice da bi ih kažnjavala i oduzimala sredstva koja im EK isplaćuje za potpore u poljoprivredi i tim sredstvima krpala druge rupe u proračunu.
Hrvatska je zemlja članica sa najvećim postotkom uvoza hrane.
Hrvatska je jedina zemlja koja je uspijela u zadnjih 25 godina smanjiti poljoprivrednu proizvodnju sa 32 milijarde kuna na 16 milijardi.
Hrvatska je zemlja članica kojoj EU isplaćuje niti 1 % ukupnog proračuna za poljoprivredu.
Hrvatska je zemlja članica koja je od ukupno 3 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, prijavila EK samo 900 000 ha.
Hrvatska je zemlja članica koja potiče uvoz i industrijsku proizvodnju, umjesto proizvodnju zdrave domaće hrane i mesa.
Hrvatska je jedina zemlja koja svoje sirovine izvozi a uvozi gotove ili polugotove proizvode.
Hrvatska je zemlja koja svojim seljacima NEDA hrvatsku poljoprivrednu zemlju da je obrađuju i da time povećaju poljoprivrednu proizvodnju.
Hrvatska je jedina zemlja članica koja je ciljano blokirala razvoj krških područja i koja nije razvila strategiju poljoprivredne proizvodnje ni opstanka stanovništva na tim područjima, unatoč činjenici da se radi o 44 % kopnenog teritorija RH.
Hrvatska je najsiromašnija zemlja članica EU.
Hrvatska je najkorumpiranija zemlja članica EU.
Hrvatska je zemlja iz koje je zbog ekonomskih razloga zadnjih godina iselilo preko 500.000 stanovnika.
HRVATSKA - TO SMO MI!!!
 

Šime Mornar, https://www.facebook.com/profile.php?id=100011560500497&__cft__[0]=AZXTELPIylEGp_qFk1wTEt881sjxDAiHROEG5Yy6vWaTG5MwYlI05-HoFdKTG6DHKgr350j-IF4pcN_JQ4A4-pP2WbG6efkRUt9GZn9trH0enEkb6leilkMOmWw7sMoba_o&__tn__=-UC%2CP-R

Još uvijek se oko 20 posto lokalnih jedinica ne pridržava čak ni zakonom propisane objave sva tri dokumenta

 
 
Institut za javne financije predstavio je rezultate šestog ciklusa istraživanja proračunske transparentnosti hrvatskih županija, gradova i općina. Prosječna proračunska transparentnost svih 576 lokalnih jedinica – izražena brojem ključnih lokalnih proračunskih dokumenata objavljenih na njihovim mrežnim stranicama – je 4,1 od mogućih 5. Svake se godine objavljuje sve više proračunskih dokumenata, pa ovogodišnji prosjek županija iznosi 4,9, gradova 4,5, a općina 4. Međutim, usprkos vrlo dobrim prosjecima i ohrabrujućim trendovima, još uvijek se oko 20 % lokalnih jedinica ne pridržava čak ni zakonom propisane objave sva tri dokumenta, a 41% ne slijedi preporuku Ministarstva financija i ne objavljuje dva dodatna dokumenta. Premda sama objava proračunskih dokumenata ne znači apsolutnu transparentnost, mora se i propisivati i poticati kao inicijativu ka višim razinama transparentnosti, neophodnim za sudjelovanje građana u proračunskom procesu i kontroli prikupljanja i trošenja javnih sredstava. Sve dok proračunska transparentnost ne bude zakonski adekvatno regulirana i dok nadležna ministarstva ne budu provodila primjerene kontrole, građani će uglavnom ovisiti o dobroj volji lokalnih vlasti, koje – kao što se vidi iz dosad postignutih poboljšanja – uistinu ima u sve većem broju lokalnih jedinica.
https://i1.rgstatic.net/ii/profile.image/272690124685319-1442025800251_Q512/Katarina_Ott.jpg
Katarina Ott
 
Priznanje Instituta za objavljenih pet proračunskih dokumenata ove godine dobiva 18 županija, 87 gradova i 201 općina. U odnosu na istraživanje iz 2019., najviše su se popravile, s nule na peticu, općine Pašman, Prgomet, Privlaka (iz Vukovarsko-srijemske županije) i Zmijavci. Najviše su se „pokvarile“ (imaju tri dokumenta manje nego lani) općine Cerna, Gundinci, Kolan, Lanišće, Podravska Moslavina, Strahoninec, Sveti Filip i Jakov, te grad Križevci.
Valja pohvaliti lokalne jedinice koje su u svim dosadašnjim ciklusima objavile svih pet dokumenata - Krapinsko-zagorsku, Šibensko-kninsku, Varaždinsku i Zadarsku županiju, te gradove Buzet, Osijek, Pazin, Pulu, Rijeku, Slavonski Brod, Vodice i Zagreb. Ni jedna općina nije u svim ciklusima objavila svih pet dokumenata, a jedna – Galovac – ni u jednom od ciklusa nije objavila niti jedan od traženih dokumenata. U ovom ciklusu, niti jedan dokument nisu objavile općine Galovac, Gorjani, Karlobag, Kolan, Podbablje, Sveti Filip i Jakov, Vrbje.
 
Valja istaknuti transparentne općine s manje od pet stotina stanovnika (Civljane, Ribnik i Lećevica) i transparentne općine s godišnjim proračunskim prihodom manjim od 2.000 kn po stanovniku (Klenovnik, Bedekovčina, Vidovec), te transparentne gradove s godišnjim proračunskim prihodom nižim od 3.000 kn po stanovniku (Duga Resa, Oroslavje, Dugo Selo i Zlatar).
Proračunska transparentnost podrazumijeva uvid u potpune, točne, pravovremene i razumljive proračunske informacije. Na temelju njih, građani se mogu angažirati i utjecati na efikasnost prikupljanja i trošenja proračunskih sredstava, odgovornost Vlade i vlasti lokalnih jedinica, te na smanjenje mogućih koruptivnih radnji. Transparentnost je mjerena brojem objavljenih ključnih proračunskih dokumenata na mrežnim stranicama lokalnih jedinica u razdoblju studeni 2019. – travanj 2020. To su: godišnje izvršenje proračuna za 2018.; polugodišnje izvršenje proračuna za 2019.; prijedlog proračuna za 2020.; izglasani proračun za 2020. i proračun za građane za 2020. Budući da se promatra dostupnost pet proračunskih dokumenata, razina transparentnosti može se kretati od 0 do 5. U obzir su uzeti samo dokumenti koji su bili dostupni u navedenom razdoblju i to na dan pretraživanja mrežne stranice, ali ne i naknadno objavljeni dokumenti.
 
Na mrežnim stranicama Instituta za javne financije objavljena je interaktivna karta s podatcima o svim županijama, gradovima i općinama. Istraživanje je provedeno u sklopu projekta „Isplati li se transparentnost? Politički i socioekonomski učinci transparentnosti proračuna lokalnih jedinca u Hrvatskoj“ koji financira Hrvatska zaklada za znanost.
Katarina Ott je naglasila kako je „proračunska transparentnost i inače neophodni preduvjet za kvalitetno upravljanje javnim sredstvima, no u doba krize izazvane koronavirusom (a u Zagrebu i okolici i potresom) koja će neminovno utjecati na brojna odstupanja od uobičajenih proračunskih prihoda i rashoda, postaje još i značajnijom. Izvanredne okolnosti u kojima se – gotovo preko noći – donose vrlo krupne odluke ne smiju biti opravdanje za nedovoljnu transparentnost, jer će dugoročno utjecati na efikasnost i pravednost, na ekonomske, društvene i političke okolnosti, a time i na blagostanje svih građana. Kako će se doći do dodatnih sredstava, kako će se i u koje svrhe utrošiti, tko će od njih imati koristi, a tko će snositi troškove – sve su to pitanja na koja će se moći odgovoriti samo uz transparentan pristup proračunskim informacijama.“ (m.b.)

Total i Shell nisu jedini veliki proizvođači nafte i plina koji ulaze na elektroenergetsko tržište

 
 
Velike međunarodne naftne i plinske tvrtke, koje su se ranije u poslovanju fokusirale na proizvodnju, preradu i distribuciju naftnih i plinskih proizvoda, sve snažnije ulaze na tržište električne energije s ciljem iskorištavanja prednosti brze transformacije energetskog tržišta.
https://images.oedigital.com/images/maritime/w600/image-rsted-110386.jpg
Francuski naftni i plinski div Total prvi je od velikih naftaša ambiciozno ušao u područje elektroenergetike i danas predvodi val naftaških investicija u to tržište. Uprava tvrtke procjenjuje da će električna energija biti energent 21. stoljeća i snažno investira u tom području. Tako je Total u posljednjih nekoliko godina kupio velikog francuskog proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora Eren, poznatog francuskog proizvođača baterija i akumulatora Saft, belgijskog opskrbljivača električnom energijom i plinom Lampiris i francusku energetsku tvrtku Direct Énergie. Radi se o milijardama dolara investicija i samo je za preuzimanje tvrtke Direct Énergie plaćeno nešto više od 1,7 mlrd. dolara.
I jedna od najvećih svjetskih naftnih i plinskih tvrtki, britansko-nizozemski Shell donio je niz strateških odluka kako bi osvojio značajan udio na elektroenergetskom tržištu. To podrazumijeva i smanjenje udjela nafte u Shellovoj proizvodnji fosilnih goriva s dosadašnjih 50% na 25% i povećanje udjela plina na 75%. Vezano za ulazak u područje proizvodnje i prodaje električne energije, Shell tu proizvodnju planira osnivati samo na obnovljivim izvorima.
 
Tvrtka je samo u Sjevernoj Americi izgradila postrojenja za proizvodnju električne energije snage veće od 10 GW, od čega je 1/3 na obnovljive izvore. Shell je također investirao u VE Gemini u Nizozemskoj, dok je na američko elektroenergetsko tržište ušao preko tvrtke MP2 Energy, istovremeno kupujući električnu energiju proizvedenu iz Sunčeve energije za punjenje električnih automobila i baterija. U Velikoj Britaniji je pak kupio tvrtku First Utility, distributera plina i pružatelja energetskih usluga, koja će sada pod nazivom Shell Energy nastaviti opskrbljivati 700 000 kućanstva energijom iz obnovljivih izvora. Uz to, kupcima će se nuditi ne samo ‘čista’ energija, nego i popust na brzo punjenje električnih auta i širokopojasni internet i druga rješenja za pametne domove. Tako Shell do sredine tridesetih godina planira postati najveća energetska tvrtka na svijetu.
 
Total i Shell nisu jedini veliki proizvođači nafte i plina koji ulaze na elektroenergetsko tržište i mijenjaju ga. Danska energetska tvrtka Ørsted do 2017. godine bila je poznata pod nazivom DONG Energy, no prodala je svoje poslovanje u području istraživanja i proizvodnje nafte i plina i snažno investirala u ‘offshore’ vjetroelektrane. Britanski naftni div BP kupio je tvrtku za obnovljive energije Lightsource Renewable Energy, preimenovao je u Lightsource BP i u listopadu prošle godine najavio izgradnju sunčane elektrane snage 200 MW u Australiji. To će biti najveća pojedinačna elektrana koju će ta tvrtka financirati u svojoj povijesti, čime šalje jasan signal o ambicioznim planovima za širenje na tržištu električne energije.
 
Odakle naftaši u elektroenergetici?
 
Zbog snažnog tehničkog razvoja u posljednjih nekoliko godina dolazi do pada troškova električne energije iz obnovljivih izvora i baterija, a inovacije u području upravljanja elektroenergetskom mrežom ruše standardne modele opskrbe električnom energijom. Kućanstva i tvrtke sada mogu imati pristup vlastitim resursima kao što su sunčane elektrane na krovovima obiteljskih kuća, stambenih i poslovnih zgrada i pohrani energije u baterijama i koristiti rješenja za reagiranje na promjene u potrošnji energije.
 
S takvim tehničkim promjenama mijenjaju se i očekivanja današnjih potrošača, a proces prelaska na niskougljično i kružno gospodarstvo postaje sve brži. Istovremeno, energetska tranzicija širom svijeta, na velikim i malim tržištima, sve snažnije dobiva na značaju, potaknuta strožom regulacijom i sve većim pritiskom potrošača i medija.
Tradicionalne naftne i plinske tvrtke prepoznaju potrebu za prilagodbom pa opskrbu i distribuciju električnom energijom vide kao privlačno i razumno ulaganje. Tako one na dekarbonizaciju više ne gledaju kao na ideju za daleku budućnost, već kao na konkretnu priliku za novo pozicioniranje na tržištu i zaradu. Stručnjaci Međunarodne agencije za energiju (IEA) procjenjuju da će do 2040. godine stopa rasta globalne potrošnje nafte u odnosu na 2017. iznositi 15%, dok će istovremeno stopa potrošnje električne energije iznositi 62%, što pokazuje da će taj dio energetike imati daleko najbrži rast u idućim desetljećima.
Ulazak na elektroenergetsko tržište velikim naftašima pruža priliku smanjiti ukupni intenzitet emisija korištenjem obnovljivih izvora. To im također omogućava nadoknaditi bilo kakav pad potražnje za fosilnim gorivima i njihovim nusproizvodima tako što će se pozicionirati kao ključni igrači na tržištu ‘čistih’ proizvoda i električne energije, dok istovremeno i dalje čvrsto drže ruku na fosilnim gorivima koja će još mnogo godina imati važnu ulogu u svijetu.
 
Kružno gospodarstvo
 
Prelazak na kružno gospodarstvo - zatvoreni gospodarski krug u kojem se ništa ne baca i ne propada, a stvaranje vrijednosti se maksimira kao dio kontinuiranog ciklusa - također tjera velike međunarodne naftne tvrtke da iznova promišljaju poslovne modele. Tržište elektroenergetskih usluga pruža im mogućnost istraživanja raznih modela kružnih lanaca vrijednosti, što im može pomoći izmaknuti eventualnim sankcijama regulatornog pritiska i učiniti svoje poslovanje otpornijim na potencijalne šokove.
Stopa povrata kapitala tradicionalno je bila niža u području električne energije nego u nafti i plinu, a analitičari postavljaju pitanje hoće li tvrtke koje se tradicionalno bave naftom moći ostvariti jednaku dobit od svojeg novog poslovanja s ‘čistom’ energijom kao s dosadašnjim ‘prljavijim’ poslovima.
Ali, Shell i ostali novi sudionici na elektroenergetskom tržištu, poput britanske tvrtke Centrica, svoju budućnost vide u pružanju energetskih usluga,od pametnih brojila do baterija, što im u konačnici može donijeti i višu stopu povrata kapitala. Tako Shell u portfelju okuplja sve poslove, od pohrane energije u baterijama i punjenja električnih vozila, do proizvodnje goriva i obnovljivih izvora, kako bi pružio ono za što se nada da će biti bolja ponuda za kupce.
 
Gužva na tržištu
 
Do sada su veliki naftaši imali neometan ulazak u elektroenergetiku jer imaju dovoljno financijskih sredstava i relevantnu stručnost, poput znanja o izgradnji proizvodnih objekata u priobalju i na otvorenom moru. Pored toga, velike naftne i plinske tvrtke uglavnom imaju učinkovitije inovacijske procese i veće stope digitalizacije radnih procesa od tradicionalnih elektroenergetskih tvrtki. Te prednosti im omogućavaju brzu i profitabilnu prilagodbu zahtjevima mijenjajućeg tržišta. Suprotno tome, prema istraživanju PwC Global Power & Utilities Survey, u 2018. godini je 82% direktora elektroenergetskih tvrtki izjavilo kako one još nisu spremne za 
transformaciju tržišta. To stvara povoljne uvjete da ‘pridošlice’ u opskrbu i distribuciju električne energije uđu na velika vrata.
 
S druge strane, tradicionalne elektroenergetske tvrtke upozoravaju da bi se naftaši na njihovom terenu mogli suočiti s prilično velikim izazovima jer poslovanje u opskrbi i distribuciji električne energije i nije baš tako jednostavno kako se čini. One rade s ogromnim brojem pojedinačnih kupaca kojima moraju redovito ispostavljati precizno izračunate račune i voditi brigu o instalacijama u kućanstvima i u samoj mreži te brzo reagirati na svaki poziv u vezi tehničkih problema i to često na velikom zemljopisnom području, što može biti vrlo zahtjevno.
Međutim, čini se da su naftaši prepoznali taj problem i za sada ga rješavaju kupovanjem elektroenergetskih tvrtki s iskustvom u takvom poslovanju. Ali,velike međunarodne naftne i plinske tvrtke nisu jedine koje su prepoznale blagodati potencijala na tržištu električne energije. Tako će se u buduće morati natjecati s novim igračima iz drugih područja gospodarstva koji također imaju bogato iskustvo u opskrbi i distribuciji, ali i s ostalim pružateljima usluga koji žele kombinirati energetska rješenja s postojećim proizvodima.
 
Očekuje se da će već ove godine tvrtke iz raznih područja gospodarstva ulaziti u nova partnerstva i zajedno istraživati mogućnosti i koristi velikih strateških investicija. Priča o tržištu komunalnih i (elektro)energetskih usluga još se razvija, a nisu isključeni ni neki mogući i skori dramatični zapleti. Po svemu sudeći, ova godina će biti iznimno važna u razdoblju žurne transformacije i za svako pojedinačno tržište i za cjelokupno svjetsko gospodarstvo. Očito je da se poslovni modeli moraju mijenjati i da se tvrtke tome moraju prilagoditi kako bi osigurale kontinuirani uspjeh u budućnosti. U svakom slučaju, dok tvrtke istražuju potencijalne putove do snažnih pozicija na redefiniranom tržištu, njihova se ulaganja pokazuju važnijima nego ikada.
 
Kao rezultat toga može se očekivati da će već za pet godina vodeće energetske tvrtke izgledati vrlo različito u odnosu na to kako su one same izgledale ranije i da će izgledati različito u odnosu na druge tvrtke koje sada vide kao svoje konkurente. Tvrtke iz svih područja gospodarstva, pa i energetike, sada moraju oblikovati odgovor na globalnu transformaciju i poduzeti korake kako bi iskoristile pozitivne mogućnosti na susjednim tržištima. Jer, može se očekivati da će istovremeno s ulaskom i jačanjem udjela velikih naftaša u elektroenergetici, tradicionalni modeli tih usluga izgubiti na važnosti, a pojavit će se neki novi modeli koji će moći iskoristiti prednosti brze transformacije tržišta.
 

Mr. sc. Ivo Tokić, MBA, www.eneregetika-net.com

Anketa

Za koga ćete glasovati na izborima 5. srpnja 2020.?

Subota, 04/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1101 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević