Get Adobe Flash player
 Vlada kani pogaziti predizborno obećanje

Vlada kani pogaziti predizborno obećanje

Zakonsko nametanje rodne ideologije obrazovnomu sustavu i...

Tomislav i Milorad i manjinska prava

Tomislav i Milorad i manjinska prava

Etnobiznismeni dviju zemalja, ujedinite...

Rubnim granicama katastarskih općina

Rubnim granicama katastarskih općina

S lijeve strane Dunava nalaze se hrvatske katastarske...

Zokijeva noćna mora

Zokijeva noćna mora

E, Milanoviću, Milanoviću, ostavi se...

Vladu mora biti briga Agrokor

Vladu mora biti briga Agrokor

Je li Martina Dalić iskrena ili samo nedovoljno...

  •  Vlada kani pogaziti predizborno obećanje

    Vlada kani pogaziti predizborno obećanje

    srijeda, 26. srpnja 2017. 23:19
  • Tomislav i Milorad i manjinska prava

    Tomislav i Milorad i manjinska prava

    srijeda, 26. srpnja 2017. 23:15
  • Rubnim granicama katastarskih općina

    Rubnim granicama katastarskih općina

    srijeda, 26. srpnja 2017. 23:08
  • Zokijeva noćna mora

    Zokijeva noćna mora

    srijeda, 26. srpnja 2017. 23:04
  • Vladu mora biti briga Agrokor

    Vladu mora biti briga Agrokor

    četvrtak, 27. srpnja 2017. 16:13

CNG i LNG imaju odličnu perspektivu u prometnom sektoru Hrvatske

 
 
Ako bi se krenulo u razvoj CNG-a i LNG-a u Hrvatskoj, uz Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti 2018.-2030. godine, moglo bi se izgraditi 21 CNG/LNG punionica po autocestama, županijskim središtima i većim gradovima.
http://images.energetika-net.com/media/article_images/big/citelis-hybrid-i-citelis-cng-1-20121025084637876.jpg
Upotreba prirodnog plina u prometu ima značajnu ulogu u energetskoj tranzicija u EU i svijetu i nameće se kao ključni odgovor na sve veće probleme u borbi s klimatskim promjenama. Takav raspoloživ, pristupačan i ekološki prihvatljiv energent u Hrvatskoj mora biti, s obnovljivim izvorima, predvodnik energetske tranzicije. U strategijama prometnog razvoja potrebno je uključiti sva alternativna goriva, a Hrvatska tu loše stoji, upozorava Zajednica za UNP pri HGK. Primjerice, Hrvatska je od 28 zemalja EU na pretposljednjem mjestu u primjeni CNG-a u motornim vozilima. Zbog čega je tračak nade donošenje Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu, koja se jednim dijelom temelji na korištenju prirodnog plina. Doista, plin i njegovi proizvodi čine odlično gorivo u energetskoj tranziciji.
 
Prirodni plin emitira 27% manje emisija ugljičnog dioksida, dok CNG emitira 17% manje, a LNG 11% manje stakleničkih plinova nego dizelsko gorivo. Međutim, biometan, koji se dobiva iz deponija otpada, emitira 115% manje stakleničkih plinova, jer je znanstveno utvrđeno da takav bioplin pridonosi stvaranju i očuvanju ozona. Prema tome se dizelski motori već od 2012. godine u većini gradova zabranjuju, a prestaju ga koristiti i poznate velike tvrtke, npr. Bosch. U Zajednici navode da je trenutno na hrvatskim cestama 301 vozilo na CNG a u radu su i tri punionice CNG-a, dvije javne u Rijeci i u Zagrebu te jedna interna, koju koristi tvrtka Zagrebački električni tramvaj u Zagrebu. Sljedeće godine na hrvatskom tržištu trebala bi se pojaviti prva javna LNG punionica, koja bi bila namijenjena gospodarskim vozilima, a o interesu prijevoznika ovisi hoće li biti otvorena u Zagrebu ili Rijeci. Do 2020. godine infrastruktura za takve punionice trebala bi biti postavljena u svim većim gradovima, a do 2030. godine trebala bi biti postavljena kompletna mreža punionica.
 
Zajednica za UNP računa da ako bi se krenulo u razvoj CNG-a i LNG-a u Hrvatskoj, uz Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti 2018.-2020. godine, moglo bi se izgraditi 11 CNG/LNG punionica, dok bi se u razdoblju 2021.-2030. godina moglo dobiti još 11 punionica po županijskim središtima i većim gradovima, smatra struka. Veliki potencijal su županijske ceste i autoceste, gdje bi se moglo napraviti još 46 punionica u razdoblju 2020.-2030. godine. Prema procjenama, uz poticaje, broj vozila na alternativna goriva u razdoblju 2017.-2020. godine bi se mogao popeti na 148.800, gdje bi autoplin i električna vozila bila najzastupljenija, dok bi CNG brojio 3.500, LNG 200, a biometan 50 vozila. Bez poticaja, u istom razdoblju, broj vozila na alternativna goriva na hrvatskim autocestama bi bio samo 83.565, CNG-a 500, LNG-a 50 i biometana samo pet, upozoravaju članovi Zajednice.
 
Struka koja se godinama bavi alternativnim gorivima podsjeća da u strategijama prometnog razvoja treba uključiti sva alternativna goriva, kako to rade veći europski gradovi, međutim Hrvatska trenutno dosta zaostaje za takvim načinom razmišljanja. Između ostalog, naknade na motorna vozila se gotovo uopće ne reinvestiraju u razvoj prometnog sektora, dok se javlja velika potreba za ulaganjem u razvoj obnovljivih izvora u željezničkom i cestovnom transportu. U kreiranju javne politike mora se prepoznati interes društva i dobrobit prirodnog plina u motornim vozilima, ne samo zbog zaštite okoliša nego i zdravlja stanovništva, odnosno bolesti povezane sa zagađenim zrakom, od kojih su 25% posljedica prometa, prema procjenama EU-a. Stoga, potrebne su izravne potpore za izgradnju infrastrukture i neizravne, porezno priznate subvencije za pregradnju motornih vozila, jer je naš vozni park prosječno star više od 13 godina, (npr. autobusi u Splitu stari su čak 30 godina), te poticaji za pregradnju vozila, što će omogućiti cjenovno povoljniju i ekološki čišću vožnju.
 
LNG, kao alternativno gorivo, povoljnije je cijenom i značajno manjim emisijama od klasičnih naftnih goriva, najpovoljnije za korištenje u pomorskom prometu i prometu unutarnjim plovnim putovima, a k tome je i jedina alternativa dizelskom gorivu za uporabu u teškim teretnim vozilima zbog dometa koje nudi. Europski 'stres test' je pokazao da u slučaju prekida dotoka plina iz Rusije, jedini drugi izvor potrošačima će biti LNG terminali. Tu bi ključnu ulogu igrao plutajući LNG terminal (FSRU) koji se treba graditi na Krku. Strateški projekt plutajućeg LNG terminala, koji će se nalaziti na 350 m dugom brodu sa spremnikom kapaciteta 170.000-265.000 m3 i regasifikacijskom jedinicom, bit će izvor 2,5 mlrd. m3 LNG-a (postoji potencijal i do 6,5 mlrd. m3), gdje će se 300.000 m3/h prirodnog plina utiskivati u plinovod, a oko 200.000 m3/h izlaziti u Mađarskoj, rekla je nedavno na jednom tematskom skupu Andreja Ana Lopac iz LNG Hrvatske. Trenutno u svijetu sve više proizvođača LNG-a traže tržišta za prodaju svojih količina, pogotovo uz pojačanu aktivnost australijskih i američkih proizvođača i sve nižih cijena katarskih proizvođača, zbog čega nabava broda kao plutajućeg LNG terminala na Krku ima sve veće strateško značenje za cijelu Europu. LNG je prepoznat kao dio hrvatskog Nacionalnog okvira politike za uspostavu infrastrukture i razvoj tržišta alternativnih goriva u prometu, temeljem Zakona o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva.
 
Prema potencijalima koje je procijenio Institut Hrvoje Požar, do 2030. godine u Hrvatskoj bi se povezale 73 luke na kopnu s 22 luke na otocima te bi polovina brodova, koji prometuju duž obale, bili pogonjeni LNG-om, od kojih bi 5% bili ribarski brodovi. U pomorskom transportu do 2030. godine bi se trošilo blizu 40.000 m3 LNG-a godišnje, dok bi u cestovnom prometu kamioni pogonjeni LNG-om trošili 10.000 m3 LNG-a godišnje. Implementacija LNG-a u prometu je neminovna, događa se svuda u Europi, tako da je samo pitanje vremena kad će zahvatiti i Hrvatsku, a tako EU strategija za čista goriva traži da do 2025. na svakih 400 km moramo imati benzinsku postaju koja puni CNG i LNG. Problem će se javiti kod tvrtki koje proizvode teški dizel za cestovni i pomorski promet, zbog čega će trebati odlučiti hoće li se uključiti u «novu priču» i ponuditi na svojim benzinskim postaja i LNG ili će jednostavno izgubiti svoj dio na tržištu, dok će tvrtke koje se bave pomorskim transportom plaćati penale ili će ugraditi 'scrubere' (uređaje koji čiste plin) te plaćati skupi dizel ili koristiti LNG.
 
Velike investicije treba nekako i financirati, ali izvori postoje. Jedan od načina postizanja takvih ciljeva je financiranjem projekata kroz Connecting Europe Facility. Takav instrument za povezivanje Europe osmišljen je za dodatna ulaganja u izgradnju nove te unapređenje postojeće ekološki održive prometne, energetske i telekomunikacijske infrastrukture. Ukupna raspoloživa sredstva za sektor transporta u razdoblju 2014.-2020. godine su 24,5 milijardi EUR, dok je u energetskom sektoru 5,35 mlrd. EUR. Hrvatskoj je u lipnju odobreno financiranje 15 prometnih projekata ukupne vrijednosti blizu 91 milijun EUR, od čega bespovratna sredstva iznose oko 72 mil. EUR-a. Hrvatska ukupno ima odobreno 32 prometna projekta ukupne vrijednosti skoro 423 mil. EUR. Također tu su još programi Obzor 2020 za poticanje ulaganja za istraživanje i inovacije, LIFE program za doprinos održivom razvoju i postizanju europskih ciljeva na području okoliša i klimatskih aktivnosti te europski strukturni i investicijski fondovi.
 
Prema svemu navedenom potreban je agresivniji pristup prema javnoj upravi koja mora biti poduzetnija, operativnija, poticajna i ofenzivna u implementaciji europskih iskustava. U HGK smatraju da je potrebno utjecati na promjenu javnih politika koje se tiču energetike, zaštite okoliša i prometa, izraditi znanstveno utemeljene podloge za javnu politiku i educirati i informirati buduće potrošače CNG-a i LNG-a, posebice u industrijskom i turističkom sektoru. Trebalo bi poraditi na izravnim poticajima, kako bi se prilagodila prometna infrastruktura radi gradnje CNG i LNG punionica, poticati kupovinu vozila Euro 6 generacije i pregradnju motornih vozila, posebno dizel motora i plovila te prepoznati mogućnosti obnovljivih izvora energije, pogotovo bioplina za potrebe transporta. Ujedno, pomoći gospodarstvenicima s edukacijama i informirati ih o iskorištavanju EU-ovih fondova i povezati ih s gospodarstvenicima iz drugih država radi razmjene iskustava (npr. Italija), definirati timove u javnim tijelima za nadležnost za alternativna goriva, upozoriti ministarstvo financija o opasnosti uvođenja trošarina na plinove i bolje definirati zakone koji se ne bi mogli tumačiti na više načina. Pošto trenutno ne postoje sustavi poticaja za alternativna goriva, tijela javne vlasti moraju se više uključiti i prepoznati interese gospodarstvenika. Bez poticaja nema razvoja!
 

Matija Eppert, Energetika-net

Na kocki je sedam posto britanskog BDP-a

 
 
Bilo je i zluradosti nakon brexita: borbeni pristaše Europe najavljivali su kobne posljedice za gospodarstvo Velike Britanije. Ali čini se da će i bez ideološkog slijepila posljedice  biti vrlo teške. "To je najgluplja odluka koju su Britanci donijeli u svojoj povijesti", rekao je šef irske zračne kompanije Ryanaira Michael O'Leary o brexitu. Čak i kad je riječ samo o zračnom prijevozu, posljedice izgledaju  goleme: koncem prošlog tjedna  i zračni prijevoznik Easyjet objavio je da europsko sjedište svog poslovanja seli u Beč. On će i dalje svoje poslove voditi i u Velikoj Britaniji, ali čitav europski promet  bit će organiziran "pod crveno-bijelo-crvenom" austrijskom zastavom, kako je ponosno istaknuo kancelar Kern u Beču.
http://www.irishtimes.com/polopoly_fs/1.2776292.1472757507!/image/image.jpg_gen/derivatives/box_620_330/image.jpg
Ali promjene u zračnom prijevozu nad nebom Europe izgledaju gotovo nevažno u usporedbi s tim što se događa u svijetu novca. Kao i u stvarnom životu i bankama treba svojevrsna "euro-putovnica" da nesmetano odvijaju svoje poslove diljem EU-a. Dogovor će se sigurno naći - ali  pitanje je kada. Vrijeme ide, sada je još ostalo samo 20 mjeseci do izlaska Velike Britanije iz EU-a, a šanse da se u tom roku postigne dogovor  "gotovo su ravne  nuli", procjenjuje i Andrew Kail iz Pricewaterhouse Coopersa.
 
Uoči ovog kruga pregovora o brexitu, do konca prošlog tjedna banke i novčarske institucije sa sjedištem u Velikoj Britaniji trebale su  Bank of England predati svoje planove o razdoblju nakon brexita. Ako je nakon referenduma možda i bilo institucija koje su se nadale kako će se to "već nekako" srediti, sada je i novčarima postalo jasno da trebaju donijeti odluku - koja se u pravilu svodi na odluku o pakiranju kofera. O važnosti i posljedicama za čitavo britansko gospodarstvo dovoljno jasno govori direktor Bank of England Mark Carney: "Milijun ljudi u ovoj zemlji radi u financijskom sektoru, on predstavlja 7 % čitavog BDP-a Velike Britanije, a samo porezi koje plaća taj sektor pokrivaju dvije trećine čitave nacionalne zdravstvene skrbi."  Naravno da Britanci žele da tako i ostane, ali to će biti vrlo, vrlo teško dogovoriti.
 
Konkretni planovi o selidbi  već su se mogli čuti. Čak i londonski Lloyd planira proširiti svoj ured u Bruxellesu, ali u načelu i dalje namjerava voditi svoje poslove iz Londona. Hoće li to tako ići - da banke samo  otvaraju "poštanske sandučiće" u EU-u i da se ponašaju kao da se ništa nije dogodilo - to nije baš sigurno, jer tu je i europska institucija za nadzor banaka koja takvo što ne želi dopustiti. Zato su u mnogim drugim financijskim institucijama već daleko odmaklo o planovima za selidbu barem dijela ureda.
 
Jedan od gradova koji će imati koristi od toga svakako je i Frankfurt (Frankfurt želi imati koristi od brexita ). Apsurdno je da će u taj grad sada preseliti i novčarska institucija koja zapravo ima sjedište u tom gradu - Deutsche Bank. Ona naime u Londonu ima odijel za promet vrijednosnicama i za međunarodno poslovanje koji je dosad zapošljavao gotovo 8.600 ljudi. Gotovo polovica njih sada seli u Frankfurt, odakle će biti uspostavljeni i sustavi nadzora i kontrole, što je također bilo u Londonu. Ali tu je i čitav niz drugih novčarskih institucija: najveća američka banka JP Morgan Frankfurt će odrediti za pravno sjedište, iako će proširiti svoje urede i u drugim europskim metropolama: "Zaposleni će možda sjediti i u Parizu, Nizozemskoj ili Madridu. Još se nismo odlučili", izjavio je glavni direktor JP Morgana Jamei Dimon.
 
I britanska banka Standard Chartered također namjerava uvelike proširiti svoj ured u Frankfurtu koji je dosad zapošljavao stotinjak suradnika i u tom gradu stvoriti središte poslovanja za Europu. Predsjednik uprave Jose Vinals smatra "logičnim" što su se odlučili za Frankfurt, jer tamo ionako vode svoje poslove s "euro-clearingom" (bilježničko praćenje kupoprodaje vrijednosnicama, op. a.), iako nije sigurno koliko će suradnika na kraju imati u Frankfurtu: to ovisi o pregovorima o brexitu. Nije još sigurna niti američka financijska institucija Goldman Sachs: ona zapravo već ima dozvolu za otvaranje vlastite banke u Njemačkoj i Francuskoj i za podružnice u čitavom nizu drugih zemalja EU-a. Ona u Londonu trenutno ima 6000 zaposlenih, u Frankfurtu oko 200: na kraju će ih u Njemačkoj sigurno biti najmanje dvostruko više, ali koliko će ih biti gdje, to još nije odlučeno. Slično razmišljaju i u američkoj investicijskoj banci Morgan Stanley.
 
Tu je i čitav niz banaka s Dalekog istoka: treća po veličini banka Japana, Sumitomo Mitsui Financial Group, osniva svoju podružnicu u Frankfurtu i još je pitanje koliko će od 1000 njezinih zaposlenih iz Londona preseliti u metropolu na rijeci Majni. Tamo dolazi i japanska investicijska banka Nomura koja je dosad imala oo 3000 suradnika u Europi, dosad ih je većina bila u Londonu. Japanska novčarska institucija Daiwa Securities zapravo već ima svoj odjel investicijskog bankarstva u Frankfurtu, ali sada želi svakako proširiti svoj tamošnji ured i premjestiti određeni broj od 450 suradnika koji su do sada radili u Velikoj Britaniji. Frankfurt nipošto nije jedina metropola Europe kamo sele novčarske institucije iz Velike Britanije. Pariz je za svoje europsko sjedište odredila i banka HSBC i tamo namjerava premjestiti najmanje tisuću zaposlenih. Težište želi i dalje ostaviti u Velikoj Britaniji gdje zapošljava oko 43 tisuće ljudi.
 
Slično kao i Deutsche Bank, tu je i čitav niz zapravo francuskih banaka koje nakon brexita svoje urede iz Velike Britanije - gdje su se u pravilu bavile međunarodnim poslovanjem, prometom vrijednosnica ili investicijskim bankarstvom - vraćaju u domovinu: na primjer Societe Generale, BNP Paribas ili Credit Agricole. Ali ima i drugih gradova Europske unije kamo odlaze novčarske institucije iz Velike Britanije: često je to i Bruxelles, Amsterdam, institucije Južne Amerike naravno teže Madridu... Jedino što bi moglo zaustaviti ovaj egzodus novčara iz Velike Britanije jest da se u pregovorima o brexitu dogovori "prijelazno razdoblje", misli Kail iz ca. To bi značilo da se dogovore pravila u razdoblju nakon odlaska Velike Britanije iz Europske unije pa do konačnog sporazuma o slobodnoj trgovini između te zemlje i Unije. To bi moglo potrajati od tri do pet godina i Kail naravno želi da u tom razdoblju "sve ostane kao što je bilo." No to očekivanje teško da je realno. (d.k.)

SAD – država koja je izmislila neoliberalni kapitalizam, provodi sanaciju privatnih banaka, tvrtki i institucija!

 
 
Pokušat ću, nakon iznijetih „dokaza“, kritički razmotriti koliko oni „drže vodu“, kako bi to rekao neki naš 'sitnozubi' ne-bogati sugrađanin, i to redom kako slijedi:
http://1.bp.blogspot.com/-idTyzBWmvtI/Tm-P3i3E1SI/AAAAAAAAAlI/MRo6EYcavBs/s1600/Southern+California+Lifestyle+1+4.jpg
Valjanost „dokaza“ br. 1: On je višestruko nevaljan jer je tijekom povijesti dokazano da je razvoj postojao u svim segmentima društvenog i gospodarskog života, i bez kapitalističkog društvenog uređenja, i jer 'bogatstvo' zadovoljavanja današnjih ponuda roba i usluga proglašava stvarnim potrebama, mada se radi o „induciranim“ a ne stvarnim potrebama, a isključivo u cilju povećavanja profita.
Malodobnici kao ciljna skupina su najbolji dokaz za to, jer većina njima namijenjenih roba nisu stvarne potrebe, već izvana nametnute kvazi potrebe radi 'prikupljanja' profita.
 
Valjanost „dokaza“ br. 2: Nevaljanost tog „dokaza“ je očit, jer je razvoj u sektorima naoružanja i svemirske tehnologije u SSSR-u bio 'al pari' ili nadmoćniji zapadnim tehnologijama, a kvaliteta zdravstvenih usluge na Kubi je poznata.
 
Valjanost „dokaza“ br. 3: Nevaljanost tog „dokaza“ je toliko očit, da ga nema potrebe dokazivati. Zar bi se imalo što privatizirati  je društveno vlasništvo temeljito uništeno i pokradeno? Upravo je suprotno, ono je temeljito uništeno i pokradeno u sustavu privatnovlasničkog kapitalizma u nas.
 
Valjanost „dokaza“ br. 4: Nevaljanost tog „dokaza“ najbolje potvrđuje jedno od temeljnih pravila privatnovlasničkog poduzetništva, koje glasi-„razvoj se ne treba financirati vlastitim već tuđim (bančinim, dioničkim, itd...) novcem. Istina je da se veći dio profita izvlači iz tvrtke na privatne račune, a samo manji dio se koristi za otplatu dugova i razvoj poslovanja.
 
Valjanost „dokaza“ br. 5: Ovaj „dokaz“ je suštinski neistinit, jer je svakome tko je ikada radio bilo gdje, bilo što, poznato da predanost zaposlenika poslu u prvom redu ovisi od toga kako je plaćen za izvršeni posao, i od sustava kontrole  rada zaposlenika. Čak je lako dokazivo da je nesrazmjer između izvršenog posla i plaća daleko veći u privatnovlasničkom kapitalizmu, nego u društveno/državno vlasničkom sustavu. Pri čemu je taj nesrazmjer najveći u korist višeg rukovodećeg kadra, a na štetu ostalog zaposlenika. Milijunski 'bonusi' za menadžere tvrtki ili banaka u privatnom vlasništvu, koje su isti doveli do kolapsa je najbolji dokaz za to.
 
Valjanost „dokaza“ br. 6: Ovaj „dokaz“ je pristrano iskrivljavanje istine, da loše plaćeni djelatnici u bilo kojem vlasničkom sustavu nisu spremni na poslu 'dati' ono najbolje što bi im njihove intelektualne ili fizičke moći dopuštale, ako za to nisu adekvatno plaćeni. A što je to adekvatna plaća je posebna tema.
 
Valjanost „dokaza“ br. 7: Ovaj „dokaz“ je dvojbene valjanosti, ovisno o tome što se smatra 'uspješnošću' nekog društvenopolitičkog sustava. Ako bi se kojim slučajem kao kriterij uzele nejednakosti u društvu, onda je svakako neoliberalni  privatnovlasnički slobodnotržišni kapitalizam društveni sustav sličniji robovlasničkim sustavima, nego bilo čemu drugom. I rasprava o „uspješnosti“ je neka posebna tema.
 
Valjanost „dokaza“ br. 8: Ovaj „dokaz“ je jedan od najvećih 'spinova'  onih koji neoliberealni privatnovlasnički slobodnotržišni kapitalizam smatraju „krajem povijesti“. Opravdavati rastuće gomilanje bogatstva u rukama malog broja vlasnika, time da danas i milijarder i onaj tko 'kopa' za hranom u kontejneru mogu imati mobitel, a nekada je samo gazda mogao imati telefon, je nečuvena glupost, jer bi se onda moglo zaključiti da smo nakon 2000 godina tamo gdje smo i bili, jer tada su i caru i bilo kome drugom bila dostupna neka ista dobra, kao naprimjer  odjeća, nož, mač, ili hrana, što ranije nekima nije bilo dostupno.
 
Valjanost „dokaza“ br. 9: Ovaj „dokaz“ je apsolutno lažan u današnjoj situaciji kada novčarski i korporativni sektor kroz snažan utjecaj na politiku, određuju tko, gdje, kako i čime mogu nastupati na takozvanom 'slobodnom' tržištu. Mnogobrojne zabrane, sankcije i protekcionističke mjere, mnogim, uglavnom manje razvijenim gospodarstvima onemogućavaju  da na  bilo kojim, ili samo nekim tržištima realiziraju prodaju svojih proizvoda ili usluga.
 
Valjanost „dokaza“ br. 10: Ovaj „dokaz“ je zapravo najjači dokaz da je „car gol!“, jer drugo temeljno pravilo današnjeg  privatnovlasničkog neoliberalnog slobodnotržišnog kapitalizma glasi: „Profit iz poslovanja je NAŠ, a probleme i gubitke u poslovanju treba da rješava DRŽAVA (čitaj svi porezni obveznici odnosno ona masa ne-bogatih). Mnogobrojne sanacije privatnih banaka, tvrtki i institucija po svijetu, i u nas, sa državnim/proračunskim novcem su najbolji dokaz za to. Da stvar bude još očitija, u tome prednjači SAD, zemlja koja je 'izmislila' neoliberalni kapitalizam. Treba li bolji dokaz od toga za potvrdu farizejstva zahtijeva da se „država ne miješa“ u slobodno tržište, osim u slučajevima kada treba „sanirati svinjarije“ (vidi Agrokor) koje naprave privatni vlasnici?
 
Jesmo li osuđeni na to da i dalje, i tko zna do kada, živimo u društvima u kojima mnogi zarađuju 1$/dnevno (u nas prosječno 30$/dnevno), a daleko manji broj njih zarađuju čak4000 $/dnevno ili još više (u nas prosječno 180 $/dnevno ili još više)? Zagovornici stanja koje je danas prevladavajuće u svijetu, govore da je to normalno, i da će sve manje njih zarađivati 1 $ dnevno, ako će vladajuća manjina sve brže zarađivati još više. Osobno držim da takvo stanje nije sudbinska nužnost, na koju je osuđena 99 % svjetske populacije, već je samo rezultat medijski kondicioniranog poslušničko-podaničkog mentaliteta tog dijela populacije, koja još ne shvata da postoje putevi izlaska iz takove  podređene situacije. Da je uvijek bilo, i da će uvijek biti onih koji imaju više, i koji imaju manje, je nepobitna istina, koju nisu osporavali nikada ni teoretičari socijalizma/komunizma. Grubo je izvrtanje istine pristalica privatnovlasničkog kapitalizma, da je socijalizam/komunizam jednakost u siromaštvu, a kapitalizam jednakost u šansama za bogaćenje. Privid istine toj tvrdnji je nažalost stvoren radi neuspješnosti političko-ekonomsko-gospodarskog sustava u SSSR-u za vrijeme Staljina i bezumne staljinističke politike, pri čemu pravo socijalističko/komunističko društveno uređenje nije zaživjelo niti u jednoj državi na svijetu.
 
Nejednakost među ljudima je prirodna datost i općevažeća zakonitost, da se ljudi razlikuju po intelektualnim i fizičkim sposobnostima, i po individualnim  sklonostima da se bave različitim stvarima u životu. Netko je sklon učenju, netko nije, netko je sklon matematici, a netko je sklon umjetnosti, netko voli biti športaš, netko inženjer, a netko doktor, a ima i onih koji žele biti šoferi, piloti, bravari, tokari, poljoprivrednici itd., ali nažalost ima i onih koji žele biti kockari, prevaranti, kriminalci, bankari, šefovi, gazde i političari. To je tako, i to će biti tako sve dok će postojati razlike u ljudskom  DNK-u, odgoju i društvenoj sredini u kojoj odrasta i formira se svaka ljudska individua.
 
No ključ za odgovor na pitanje da li smo osuđeni na društvo u kojem je gotovo sve ZA bogate i gotovo sve PROTIV ne-bogatih, nije u insistiranju na jednakosti u bogatsvu, već u mjeri kako se vrši raspodjela/distribucija stvorenog bogatstva. Zar je normalno da menadžeri dobivaju/uzimaju ogromne bonuse istovremeno dok im tvrtke u kojima rade imaju gubitke ili su neke čak pred stečajem? Dobro poznata „teta Vegeta“ bi za istu novostvorenu  vrijednost, za koju je u Podravki dobila samo zasluženo priznanje, u SAD-u postala bogatašica. U čemu je razlika? Očito u modelu funkcioniranja raspodjele u društvu, za isti doprinos društvu/tvrtki. U Podravki je ta novostvorena vrijednost, odnosno korist od nje pripala na neki način svima, u USA bi taj novostvoreni profit mogla 'strpati' u vlastiti džep. I to je suština i odgovor na pitanje, da li su bogati zaslužili SVE što dobivaju, a ne-bogati da dobivaju samo mrvice od novostvorenih bogatstava, to jest od profita? Moj je odgovor: Nisu zaslužili!
 
Pogotovu zato ne jer novostvorene vrijednosti ili profit ne bi postojali da ga svojim radom, bilo koje vrste,  to jest bilo intelektualnim, bilo fizičkim radom, ne stvaraju zaposlenici koji rade za vlasnike tvrtki bilo koje vrste (proizvodne tvrtke, prodajne tvrtke, banke, osiguravajuća društva, škole, bolnice, prevozničke tvrtke, itd.). osim onog manjeg dijela bogataša, koji su se obogatili „vlastitim snagama“ nekažnjenim prevarama, korupcijama, i kriminalom, dok najveći dio bogataša ne bi bio bogat da za njih ne rade zaposlenici koji su stručniji, pametniji i radišniji od njih samih. Često korištena fraza bogataša da su „krvavo zaradili“ svoje bogatsvo vrijedi samo za one koji su odista svoje ruke „okrvarili“ s krvlju onih koje su uklanjali sa puta kojim su išli tijekom stjecanja svoga bogatsva. Uostalom postoji jedna, vjerojatno istini najbliža američka definicija, da se „prvi milion ne može zaraditi pošteno !“. Figurativno rečeno, teta Vegeta u Podravci nije dobila koliko je zaslužila, ali u USA bi zaradila puno, puno više nego za što je bila zaslužna, i to samo zahvaljujući različitim društveno političkim sustavima u to vrijeme, a ne nikakvim realnim ekonomskim zakonitostima.
 
Dva su temeljna djela o ekonomiji koji ukazuju na to da nije nužno i zakonomjerno da budemo „osuđeni“ da živimo u društvima u kojima vladaju zakoni Za bogate, i PROTIV ne-bogatih, a to su Marxov „Kapital“ u kojem se detaljno i argumentirano otlriva način gomilanja bogatstva u rukama manjine, a na račun „eksploatacije“ većine, i Pikettyev „Kapital“, koji daje odgovor na pitanje kako zaustaviti bezumno i nepravedno gomilanje sve većeg bogatstva u rukama sve manjeg broja vlasnika. Marx je prvi pokazao kako se bogatstvo umnožava kada vlasnik kapitala, bilo novčanog, bilo onoga u sredstvima za proizvodnju, stvara sve veći višak vrijednosti, danas eufemistički nazvan  profitom  i ekstraprofitom, sve većim iskorištavanjem odnosno nedovoljnim plaćanjem za posao zaposlenike koji rade za njega, progresivno umnožavajući svoja bogatstva, dok je Piketty pokazao da bi se mogla izbjeći beskonačna spirala rasta nejednakosti i mogao bi se preuzeti nadzor nad dinamokom akumulacije, uvjetno rečeno eksploatacije zaposlenika i društva, uvođenjem  progresivnog poreza te oporezivanjem kapitala, čime bi se mogla postići prevaga općeg interesa nad privatnim interesima, a istodobno bi se očuvala otvorenost ekonomije i snaga konkurencije. No da bi se to postiglo trebalo bi pitanje poreza na kapital staviti u mnogo širi kontekst, u kontekst uloge države u proizvodnji i raspodjeli bogatstva i izgradnje socijalne države prilagođene XXI. stoljeću !
 
Ovo je okvirna ideja, koja jasno pokazuje da nije nužno da ostanemo 'zarobljenici'  sustava koji danas proizvodi sve brže rastuće društveno raslojavanje na veoma mali broj bogatih, i sve veći broj ne-bogatih i siromašnih, te će u konačnici neminovno dovesti do sukoba u društvu. Naravno da ova okvirna ideja zahtijeva operativnu razradu glede novih rješenja glede fiskalne, monetarne, i socijalne politike, te uloge države u tim novim okolnostima, ali ako se time ne budemo početi baviti na vrijeme, može nam se desiti da umjesto države za koju smo se borili radi toga da se u njoj njeni građani osjećaju slobodni i zadovoljni, dođemo u situaciju da imamo državu iz koje njeni građani bježe glavom bez obzira, čiji će svi resursi biti u tuđem vlasništvu, i u kojoj će samo veoma mali broj domaćih bogataša i političara smatrati da je sve u najboljem redu, i da u njoj oni vladaju, dok će ustvari pravi 'vladari'  Hrvatske biti  njihovi inozemni tutori i naredbodavci.
 
Sve se to ne mora tako dogoditi tako, ali može se dogoditi tako, ako se hrvatska javnost, hrvatski mediji, hrvatsko civilno društvo, hrvatska politika i hrvatska akademska zajednica ne „probude“ i shvate da postojeći društveno politički sustav nije zakonomkerno i susdbinski onaj na koji smo'osuđeni', već da postoje rješenja za bolji, sretniji i uspješniji život većine građana ove krvlju branitelja stvorene neovisne zemlje, koja polako postaje sve manje neovisna.
 
(Svršetak)
 

Laslo Torma

Anketa

Tko će biti sljedeći gost Ace Stankovića u protuhrvatskoj emisiji "Nedjeljom u 2"?

Petak, 28/07/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1124 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević