Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Napad na Stanislav Preprek iz Novoga Sada je smišljeni ’udruženi zločinački pothvat’

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“, i dr., a povodom sramnog sadržaja „Hrvatske riječi“ br. 785 od 4. svibnja 2018. godine i još sramnijeg ponašanja Tomislava Žigmanova uoči najavljenog mitinga Srpske radikalne stranke u Hrtkovcima 6. svibnja 2018. godine.
http://www.lastampa.it/rf/image_lowres/Pub/p3/2015/10/03/TuttoLibri/Foto/RitagliWeb/eco-k3UD-U10601483379333VfH-700x394%40LaStampa.it.jpg
785. broj „informativno političkog tjednika“ svih Hrvata u Republici Srbiji „Hrvatska riječ“, čiji svaki broj hrvatsku zajednicu ovdje košta preko 5.000 eura i kojem je Republika Hrvatska prošle godine dala još i 25.000 kuna za besplatnu distribuciju (oko 3 eura po svakom primjerku, koji inače košta manje od pol eura!!!), a koji je izašao na samo dva dana prije najavljenog mitinga Srpske radikalne stranke u Hrtkovcima, po svom sadržaju liči kao da se njegovo kompletno uredništvo nalazi na nekom egzotičnom ostrvu usred Tihog oceana, na koje ne dopiru potresni i zloslutni medijski glasovi cijelog svijeta oko događaja u Hrtkovcima.
 
Odmah u Uvodniku nam se cinično smije visokoumno sveznajući Zvonko Sarić, zamjenik glavne urednice i Žigmanovljev veliki ljubimac (ljubav je obostrana), koji taj Uvodnik počinje s Umbertom Ecom (mi mali uopće ne znamo tko je Umberto Eco, pa tako Sarić ispada u svojim očima veći i od samog Umberta Eca)! Glavna urednica se povukla u nirvanu jer je svoju zadaću prema Tomislavu Žigmanovu ispunaila u prošlom broju objavivši njegovu montsruoznu i bolesnu klevetu da su članovi Književnog kluba Hrvatskog kulturno-umjetničko-prosvjetnog društva „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada obožavatelji Vojislava Šešelja!!! Prije toga ovu monstruoznu i bolesnu konstrukciju s potpisom glavnog i odgovornog urednika svog osobnog „časopisa za književnost i umjetnost“ „Nova riječ“ (u kojem inače piše što mu je volja) Žigmanov je objavio na portalu Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata !!! Može mu se jer je čitavo jedno desetljećje nezamenjivi ravnatelj i tog Zavoda i jedina službenica u Zavodu, još jedna Žigmanovljeva miljenica, ne može, ne smije i neće da mu se suprotstavi i kaže da je bolestan. A od tog bolesnog članaka „konačno je progledao“ i Milovan Miković, kojeg sam, jednog od rijetkih od sve ove subotičke oligarhijske bulumente, izuzetno cijenio. No napad na uspješnu kulturnu hrvatsku udrugu „Stanislav Preprek“ u Novom Sadu je očigledno udruženi zločinački pothvat te subotičke oligarhijske bulumente, jer prijeti da na književnom planu zasjeni mediokritete i plaćene poltrone Tomislava Žigmanova. Zato ju treba uništiti, sredstva kod pokvarenjaka se ne biraju, a sredstava (medija i novca) ima na pretek!
 
O književnim plagijatima, kao i o drugim „kulturnim“ biserima (paljenje knjiga s pjesmama o Hrtkovcima) proisteklim iz te subotičke oligarhijske kuhinje neću sada, jer sam o tome već pisao. Na petoj stranici ovog 785. broja „Hrvatske riječi“ slatko nam se smješi još jedna Žigamovljeva ljubimica s radosnom viješću da je opetovanje istih spotova i istih reportaža na hrvatskom jeziku (a sve češće i na srpskom) povećano na RTV2 sa 2,6 na 6,16 posto od ukupnog programa na manjnskim jezicima (za usporedbu Hrvati su druga po brojnosti manjnska zajednica ovdje)!!! Poslije ove vijesti svi Hrvati svijeta, a posebno Hrtkovčani i Srijemci će mirno spavati sve do ponovnog Šešeljevog mitinga u Hrtkovcima, pa i poslije njega, i najvjerojatnije zauvjek, jer će biti potpuno rasterećeni svih briga, pošto su 6,16 posto zastupljeni u emisijama Jelene Tumbas iz Subotice. Na trinaestoj stranici ovog broja „Hrvatske riječi“ šeretski nam se smiješi glazbenik i pjevač Šime, bećarski sin iz Županje, a na osamnaestoj čitava vesela družina družica oko tavankutske slame... I sve u tom opuštenom maniru, daleko na sjeveru Bačke, tihom oceanu vojvođanske ravnice.
 
Uz vrijedne članake o Hodočašću na Bunariću, Književnoj večeri u Surčinu posvećenoj Iliji Okrugiću, Početku Dužijance 2018., članku Susret volontera Caritasa Srijemske biskupije (gle čuda, u Hrtkovcima!), i još par dobrih stvari koje mogu stati na desetak stranica, i ovaj broj „Hrvatske riječi“ liči na sve ostale - šarena i preskupa lokalna subotička novina na 52 stranice, tiskana na najfinijem papiru na kojem joj može zavidjeti i „Playboy“.
- „Kako vi Hrvati ovde imate fantastične novine!“ – govori nam većinski narod i pita šta bismo još uopće htjeli, iako ne čitaju niti jednu jedinu riječ iz njih (a očigledno je da te novine ne kupuju ni Hrvati, čim im treba novac za besplatnu distribuciju).
No subotička oligarhijska bulumenta je inače verzirana u pakovanju šarenih laža, a za 5.000 eura svakog tjedna može se kupiti dobar auto, pa što ne bi i ovaj jadac spolja imao gladac! Na kraju, sav taj novac ide u džepove upravo te subotičke oligarhijske bulumente.
A to je sve tako jer i time, kulturom Hrvata ovdje, upravljaja Tomislav Žigmanov sa svojom šakom poslušnika, a u njega je, kada se upari sa Slavenom Bačićem, sav novac namjenjen svim Hrvatima u Republici Srbiji i sve drugo vezano za Hrvate ovdje.
No Hrvati ovdje imaju i tu nesreću da ih i u politici predstavlja taj jedan te isti čovjek – Tomislav Žigmanov. U spoju kulture i politike, napisao sam to do sada bar deset puta, strada kultura, ali u našem slučaju, slučaju Tomislava Žigmanova, strada i naša politika. Sve nas sve više hvata jeza kako nas „zastupa“ i kako nas „štiti“ Tomislav Žigmanov!
 
Ovaj „legitimni“ zastupnik Hrvata u Skupštini Srbije, izabran srpskim glasovima, tamo još nije pustio glas! Sve ono što govore Nenad Čanak i Aleksandra Jerkov povodom izuzetno napete i opasne situacije oko Hrtkovaca, još glasnije i još više treba tamo da govori Tomislav Žigmanov!!! Ali ovaj „Bunjevac i Hrvat“, kako je, kao iz topa, na pitanje voditelja što je po nacionalnosti izjavio u emisiji „Nedjeljom u 2“ na HRT1, kaže nam da nije sve u govoru u Skupštini!!! Kada bi se svi tako ponašali onda Skupština ne bi trebala ni postojatii.
 
Da je Tomislav Žigmanov beskrajno pokvaren čovjek, bez trunke morala i skrupula, pohlepan, grandoman, bahat, samohvalisav, strašno osvetoljubiv, te veliki izmišljač smicalica, podvala, plagijata i laži, pisao sam povodom mnogih stvari, a samo na osnovu onoga što je objavljeno upravo u medijima subotičke oligarhijske bulumente i onoga što oni govore, prije svega u „Hrvatskoj riječi“. Sada dodajem da je Tomislav Žigmanov i strašljiva kukavica. U Skupštini se ne vidi iako cijeli svijet govori o Hrtkovcima, na nekim sastancima se zavlači pod skute Maje Gojković (tu mu ne smeta njena prošlost), a onda, okružen nekolicinom svojih istomišljenika daleko u kutu tavana na mađarskoj granici, „HRabro“ odande šalje svim Hrvatima „priopćenja“ i „izvješća“ i odande twittuje, trpajući se u sve i svašta i tamo gdje ga nitko ništa i ne pita, besramno se hvaleći i bolesno pišući u množini (kao da iza njega stoje svi Hrvati):  
 
„Ne samo da dajemo prinose, nego smo i aktivni...“,
„HRabro nam je ići naprijed...,
„HRabro i stalno označavamo naša stajališta...“ - su samo nekoliko od tisuće besmislenih i šupljih nebuloza koje Žigmanov „HRabro“ izbacuje na svom twitteru. U Skupštini ni „be“, a uzor mu je Pupovac, koji u Saboru drsko rastura Hrvatsku.
Na kraju što očekovati od čovjeka koji je, kao plaćen za to da upravo stalno o tome govori, najviše ćutao o tragediji srijemskih Hrvata punih četvrt stoljeća, o ćemu sam također stalno pisao! Tek sada u usta uzima Hrtkovce, jer je šansa za osobno prikupljanje novih političkih poena, ali iz debele subotičke hladovine, „HRabro“ isturajući u prve redove druge ljude.
Takav čovjek ne može zastupati niti jednog Hrvata u bilo čemu i bilo gdje i da ima trunku morala davno bi podnio ostavku na sve svoje nagomilane funkcije. Ali nagomilava se i novac.
     

Branimir Miroslav Tomlekin, Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stavovi su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva
 

Nadamo se da se ne će ponoviti skup u Srbu na dan stradanja Hrvata našeg kraja

 
 
Ja sam Marija rođena i krštena u Boričevcu. Pripadam generaciji djece koja se sjećaju progona 2. kolovoza 1941. godine kad smo u noći bježali prema Kulen Vakufu. Što smo sve prošli teško je opisati u par rečenica, ostali smo živi, ali emotivno invalidni.
https://komunistickizlocini.files.wordpress.com/2015/10/boricevac-ivezic487i.jpg?w=850
Dana 27. 7. 1941. godine u selu Brotnja živi su bačeni u jamu na Dabinu vrhu obitelji 37 članova Ivezića. Tu je sudbinu doživjela moja teta i njezinih petero djece. Rodbina i potomci Ivezića nakon 76 godina doživjeli smo da se na še žrtve ekshumiraju, nalazi DNK analize potvrdili da su to Hrvati iz Brotnje rod Ivezića. Tražili smo da se pokopaju u Boričevcu, jer je to Župa u kojoj su se krstili, vjenčavali i dolazili u crkvu.
 
Dana 27. srpnja 2017. pod pokroviteljstvom Ministarstva branitelja i Vlade Republike Hrvatske u Boričevcu su dostojno ispraćeni i pokopani Ivezići. Potomci i rodbina Ivezića sačinili smo projekt pod nazivom "Spomen područje od Brotnje do Boričevca" sa željom da se dugoročno obilježi 27. srpanj kao dan stradanja hrvata u našem kraju. Rodbina je podigla spomenik na samoj jami gdje su Ivezići bačeni i nađeni, kako bi se hodočastilo do jame i poklonilo hrvatskim žrtvama, kako bi svjedočili istini. Nadamo se da se ne će ponoviti skup u Srbu na dan stradanja Hrvata našeg kraja.
 
Boričevac i Brotnja i danas su pusti. Godinama se borimo sa birokracijom da nam se vrati oduzeta imovina, a sad nas obavještavaju da se naše zemlje daju u koncesije, da se daju poticaji a mi vodimo postupke koji su u tijeku za povrat. Bilo bi dobro da nas konačno netko zaštiti i da se ispita tko našu imovinu daje u koncesiju i još dobiva poticaje. Možda  bi DORH tu imao posla.
 

Marija Bebić

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Ako je Jasenovac mjesto velikog zločina, zašto ga treba istražiti?

 
 
Koliko je puta ovih dana povodom komemoracije u Jasenovcu rečeno „najmanje se govori o žrtvi i zločinu“, što je za mene preživanje, žvakanje pojedene hrane kod ovaca ili krava. Pa u nastavku u emisiji Peti dan, od Borisa Jokića i od Aleksandra Musića slušamo: „Hrvatska se treba suočiti s Jasenovcem radi same sebe. Treba biti jasno da je to jezivo mjesto, mjesto koncentriranog zločina gdje je holokaust dosljedno proveden. Tu je bila riječ o genocidu nad Židovima, Srbima i Romima“. Nato Nino Raspudić, s kontroverzom „Jasenovac je mjesto velikog zločina i laži, ali ga treba istražiti“. Ako je Jasenovac mjesto velikog zločina, zašto ga treba istražiti? Čini mi se da netko spomenu i blaženog Alojzija Stepinca, onu njegovu „Jasenovac je najveća mrlja na hrvatskom narodu“. Da je blaženi Stepinac znao tko će i kako to koristiti, sigurno to ne bi rekao. Uostalom, je li nadbiskup Stepinac dolazio u Jasenovac, ili je informacije o Jasenovcu od nekoga dobivao? Od koga? Kao danas Ahmići, Grubori, Lora, Garaža? Stoga bih rekao da ovakav odnos raznih Jokića, Musića prema Jasenovcu treba staviti u kontekst „zabrane sumnje u Holokaust“ i današnji tretman Domovinskog rata. Te je potrebna usporedba Domovinskog rata s ratom Hrvatske u Drugom svjetskom ratu.
ΠEТИ ДAН
Ako je zabranjena revizija Holokausta i ako je Jasenovac bio mjesto koncentriranog zločina gdje je Holokaust dosljedno proveden, napisano o Jasenovcu mora ostati. Zar je moguće da se hrvatski vojnik za to vrijeme toliko promijenio? Zar je moguće da u Drugom svjetskom ratu nije bilo „novinara istražitelja“ kao u Domovinskom ratu? Dok Stevo Culej u Saboru pokazuje slike o masakriranim hrvatskim vojnicima u Borovu Selu, moramo slušati mantru o „prešućivanju žrtve i zločina u Jasenovcu“, te o „suočavanju Jasenovca, radi samih sebe“. Pa ja pokušavam shvatiti smisao tih mantri. I zaključujem da je to pritisak na onaj dio društvenih znanosti HAZU-a. Jednostavno, hrvatska sveučilišta moraju odgajati nove Šešelje. Jer, Vojislav Šešelj je zagrebački doktor znanosti.
 

Jure Vukić, Tribanj

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Utorak, 22/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1237 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević