Get Adobe Flash player
Aktualni Normalni opet nenormalan

Aktualni Normalni opet nenormalan

Neposredni izbor predsjednika RH treba "negdje...

Zbog

Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

Zbilja hrvatskog biračkog tijela u svijetlu filozofije Hannah...

George Soros -

George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

»Zamišljao sam sebe kao neku vrstu...

Politička trgovina cvjeta

Politička trgovina cvjeta

Kupuje se i prodaje izravno i(li) uz...

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

Je li previše toga znao, ipak je bio dobar i s Bakarićevom...

  • Aktualni Normalni opet nenormalan

    Aktualni Normalni opet nenormalan

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:54
  • Zbog

    Zbog "banalnosti lošeg" birači krivo biraju

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:28
  • George Soros -

    George Soros - "veliki humanist i čovjekoljub"

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 11:03
  • Politička trgovina cvjeta

    Politička trgovina cvjeta

    utorak, 26. svibnja 2020. 13:20
  • Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    Zagrebački dalmatinski Makedonac iz Nigdjezemske

    četvrtak, 28. svibnja 2020. 10:59

Nepodnošljiva lakoća relativiziranja tragedije srijemskih Hrvata

 
 
Pisao sam o nemoralnom, licemjernom i vrijeđajućem oglašavanju „jedine relevantne političke stranke Hrvata u Republici Srbiji“, DSHV-a (čitaj Tomislava Žigmanova), a povodom mitinga Vojislava Šešelja u Hrtkovcima 6. svibnja 1992. godine, datuma koji je u cijelom svijetu označen kao početak izgona Hrvata iz Vojvodine.
Članovi Hrvatskog nacionalnog vijeća (na slici je jedan član iz Srijema, jedan iz Banata i jedan iz Novog Sada, nitko iz Beograda i nitko iz uže Srbije).
 
A nekoliko dana poslije ovog „jubileja“ može se konstatirati da je opća lakoća tretmana tragedije, prije svega srijemskih Hrvata, nepodnošljiva.
Hrvatsko nacionalno vijeće se nije uopće oglasilo povodom tog datuma, što znači da je za njih ova stvar definitivno pala u zaborav, ali zato na njihovom portalu već duže vrijeme stoji parola: „Izvrsni uspjesi ponos su zajednice“! Pa se nižu „uspjesi“, koji će tek doći ako ih bude: „Budućnost za Kazalište na hrvatskom jeziku“ (u Subotici), „Budućnost za Centar za usavršavanje (pa ni manje ni više nego) na jadranskom primorju“, Budućnost za Muzej Hrvata u Srbiji“ (u Subotici), „Budućnost za Katedru za hrvatski jezik“ (bilo bi dobro da bude u Donjem Tavankutu na bunjevačkoj ikavici) te „Budućnost za Školski centar“ (u Subotici).
Rodna kuća bana Jelačića očigledno nema nikakvu, a kamoli tako svijetlu budućnost, jer je, nažalost, tamo daleko u Srijemu!
Tako zagledan u buduće veličanstvene uspjehe HNV na svom portalu još, nama i njima, čestita, prvo katolički, a onda i pravoslavni Božić, uz istu korpicu sa sedam istih jaja na kojima je isti i raspored jaja i raspored piknjica na jajima (kakva inventivnost), s tim da su pravoslavne piknjice u boji, a katoličke su izgubile boju (ili su pravoslavne piknjice dobile boju pošto je taj Božić poslije). I to je sve!
Boja piknjica na uskršnjim jajima i stradanje srijemskih Hrvata su očigledno zanemarujuće stvari i vesele HNV-OVCE ne smeta da se slavobitno slikaju povodom budućih „izvrsnih uspjeha“.
 
„Informativno-politički tjednik svih Hrvata u Republici Srbiji“ „Hrvatska riječ“ u broju 890 od 8. svibnja 2020. godine objavljuje u cijelosti već spomenuto priopćenje predsjednika DSHV-a bez ikakvog komentara i bilo kojeg drugog priloga o događajima devedesetih godina prošlog stoljeća.
 
Glavnu urednicu ovog časopisa više muči to što prvog dana poslije ukidnja vanrednog stanja nije otvorena granica između Srbije i Hrvatske (iako je EU objavila da putovanja nema do 15.lipnja)?! Tome je posvećena njena uvodna riječ, pa čak i cijela naslovna stranica na kojoj je slika prometnog znaka „Stop, policija“ (kakva inventivnost)! Prethodni broj „Hrvatske riječi“, također preko cijele stranice, donosi sliku jednog izdanka na njivi. Nadamo se da je bar on iz Srijema, kao simbol onog malo što je tamo ostalo od Hrvata, iako piše da je „Posao završen na vrijeme“ (valjda oko sjetve, ne oko izgona)!
„Hrvatska riječ“ je inače godinama unazad svakog 6. svibnja objavljivala jedino članke o Hrtkovcima velikog čovjeka, nažalost preminulog Đorđa Subotića, također bez ikakvog komentara i bilo kojeg drugog priloga! O tome sam pisao u svojim otvorenim pismima, a s Đorđem razgovarao (obojica smo završili gimnaziju u Rumi), pri čemu nije krio razočarenje u što se pretvorila „Hrvatska riječ“ (i sve drugo u Subotici vezano za Hrvate), čiji je on, tada pun entuzijazma, bio jedan od osnivača!
Sve to ne smeta veselim poltronima Tomislava Žigmanova da se slikaju.   
 
Na ovoj fotografiji su četiri ključna člana HNV-a, svi djelatnici (troje)  ZKVH-a te većina djelatnika NIU „Hrvatska riječ“.  Uz još par likova, tu su svi koji „kroje kapu“ kada se radi o 57.900 ovdašnjih Hrvata. Sve ih je na ova plaćena mjesta postavio prvi i jedini čovjek kada je u pitanju i kultura i politika Hrvata u Republici Srbiji i bez njegovog znanja i bez njegovih uputa ne smiju ništa uraditi. I ne treba naglašavati da su „bunjevački Hrvati“ iz donjotavankutskog trokuta u izrazito dominantnoj razmjeri u odnosu na „ostale“ Hrvate.
A ta skupinica poreske obveznike Republike Hrvatske i Republike Srbije košta godišnje oko 1,000.000 (milijun) eura, od čega običan hrvatski puk ovdje nema skoro ništa! Za usporedbu, pedesetak hrvatskih udruga, u kojima se odvija život ovdašnjih Hrvata, „troše“ godišnje ukupno manje od 100.000 (sto tisuća) eura!!! A ravnatelj ZKVH-a i svega drugog nedavno je od Hrvatske prosio još novaca za „krovne institucije Hrvata u Subotici“, bolje reći, za ovu veselu skupinicu!
 
Na fotografijama nedostaje još jedna „bunjevačka Hrvatica“, glavna urednica Programa na hrvatskom jeziku RTV2, Jelena Hajduković (do jučer Tumbas), koja je od strane subotičke bunjevačke klike, odnosno Petra Kuntića, Žigmanovljevog prethodnika, dovedena iz Subotice u Novi Sad, jer u tom gradu i šire nema podobnih Hrvata za tako delikatan posao (propagiranje bunjevštine).
Jelena na Dnevniku na hrvatskom jeziku od 6. svibnja 2020. godine otvoreno kaže kako se Hrtkovci spominju uglavnom jednom godišnje (na taj dan), naglašavajući da je u vezi ovih poznatih događaje i ovog puta izdao priopćenje  upravo predsjednik DSHV-a. Pa nam Jelena sa istim žarom, kao kada smo neki dan u njenom Dnevniku slušali kako je feudalac Branko Horvat ove godine zbog mraza pretrpio veliku štetu na svojoj plantaži jabuka, priča o 35 – 40 tisuća prognanih Hrvata iz Vojvodine, od kojih su skoro svi iz Srijema, te 25 ubijenih Hrvata, koji jesu svi iz Srijema.
A sasvim smo se oko Brankovih jabuka utješili kada smo od Jelene, također nedavno, saznali da je drugi feudalac, Petar Kuntić, dobro prošao sa salatom sa svog feuda za vrijeme koronavirusa, što je uspjelo samo najsposobnijim manipulantima!
No, meni je poznato da je u Srijemu tada ubijeno 26 Hrvata i Žigmanovu najvjerojatnije „nedostaje“ Mijat Štefanac iz najomraženijeg mu mjesta, Hrtkovaca. Po Žigmanovu bi Hrtkovce trebalo potpuno spaliti, tako da on više s njima i s Hrtkovčanima nema nikakvih problema!!!
G. Tomislave, to oko problema će biti kada od istih novaca, koje su „sakupili“ Branko i Petar, štiteći i zastupajući godinama, da ne kažem desetljećima, ovdašnje Hrvate, posebice srijemske, i Vi „sakupite“ dovoljno i počnete na svom salašu šišati samo svoje ovce, ne nas!
A dotle Vi i Vama slični ne uzimajte u svoja (neću da kažem kakva) usta sveto ime za sve Hrvate svijeta: HRTKOVCI!  
 

Miroslav Cakić, Novi Sad

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Moramo se osloboditi okova straha i pronaći u sebi zrno hrabrosti i vjere

 
 
Bez obzira na to je li opasnost od covid19 virusa stvarna ili predimenzionirana, bez obzira na razloge i ciljeve, mi u Hrvatskoj MORAMO smijeniti ovu totalitarnu vlast koja za ostvarenje svojih interesa upregla znanost, medije, represivni aparat, i sve druge potencijale naroda i institucije države. No, jednako tako, NE SMIJEMO dopustiti da vlast preuzmu još totalitarnije snage koje bi samo "uzjahale" na ovaj val diktature i totalitarizma i bile (vjerojatno) puno gore.
https://www.washingtonpost.com/pbox.php?url=http://www.washingtonpost.com/news/opinions/wp-content/uploads/sites/10/2019/03/op-kagan-featured.jpg&w=1484&op=resize&opt=1&filter=antialias&t=20170517
Za ostvarenje tog cilja, ako želimo sačuvati slobodu, dostojanstvo osobe, čovjeka kao slobodnomislećeg bića, (imperativno) moramo se osloboditi okova straha, pronaći u sebi zrno hrabrosti i vjere, naučiti razlikovati dobro od zla. Obratimo se za pomoć Gospodinu. Vjerujem da bi nam On rekao: "Čovječe ne boj se! Uz tebe Sam"!
 

Ilija Vincetić, https://www.facebook.com/profile.php?id=100009398971540&__tn__=%2CdC-R-R&eid=ARAC1yNl-UlIFQDXYXXzF0lc4gaT787XiVwAfPG7Yi2bG2KUiqv4hUc9VtZzU_H5dX3SK7hjl2YQk65N&hc_ref=ARRAM34O5fahpKvzPOesVkoVktRb5gJwGWRKEmEEozhGdyKxwGHIHE20KtD0NwVjdMY&fref=nf

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Boza je prihvatio velikosrpske zamisli Vuka Karadžića, koji je Srbima smatrao sve Hrvate

 
 
Petnaestak godina unazad skupina manipulanata, “bunjevačkih Hrvata” iz Subotice, dosjetila se da se veličanjem Bunjevaca ovdje može napraviti dobar biznis. Iskoristili su vještu igru Beograda i nevještu igru Zagreba, kroz koju su sve krovne institucije ovdašnjih Hrvata, kao nacionalne manjine, dospjele baš u Suboticu, kao i ogroman novac koji ide za njihovo funkcioniranje. Tako je u posljednjih nekoliko godina nezamjenjivi ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i velemajstor manipulacija uzurpirao sve funkcije kada su u pitanju kultura i politika Hrvata u Republici Srbiji i eliminirao sve koji mu imalo smetaju te u svim ovdašnjim hrvatskim institucijama uposlio samo svoje poslušnike, u najvećem broju “bunjevačke Hrvate” iz donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica).
https://lh4.ggpht.com/KaS8DZ9ze2msEODjRP8BT0Hn69zBqRoEj-4gYoEt-y7egHMNp6DgZqShvtfFl3cDiI3vvDOGCwjVVlW7Fvgh
Onda je Donji Tavankut, rodno selo ravnatelja, kao Potemkinovo selo, postalo epicentar kulture i politike svih 57.900 Hrvata u Srbiji, bunjevački salašarski običaji postali su najveća kulturna baština svih 57.900 Hrvata u Srbiji, Blaško Rajić je postao jedan od najvećih Hrvata sa ovih prostora, a doznali smo i da Bunjevcima trebamo zahvaliti što uopće Vojvodina postoji!  I odjednom je donjotavankutski trokut pun velikana! A sve u svrhu prodaje guste magle i mutne boze za novac koji pripada svim Hrvatima u Republici Srbiji! Pa imamo, pod đermom na salašu u Đurđinu, kao veliku kulturnu manifestaciju svih Hrvata u Srbiji, proglašenje ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata za jedinog živog velikana hrvatske književnosti! Pa imamo predsjednicu Hrvatskog nacionalnog vijeća (koju je ustoličio taj ravnatelj), koja kaže da hrvatski intelektualci u Srbiji rade protiv hrvatske zajednice u toj državi! Pa imamo ravnatelja Zavoda za kulturu koji toliko hvali pjesnikinju plagijatoricu mnogih poznatih pjesnika (čak i nobelovca Ive Andrića) da NIU “Hrvatska riječ” izdaje zbirku tih plagiranih pjesama! Pa imamo tog jedinog živog velikana hrvatske književnosti koji kroz “književnu kritiku” traži spaljivanje knjige, što je bez presedana u povijesti književne kritike! Pa imamo, kao jedan od najznačajnijih političkih događaja u odnosima Hrvatske i Srbije, nogometnu tekmu u Donjem Tavankutu između “bunjevačkih Hrvata” iz tog sela i Bunjevaca i Srba iz Hrvatske! Po završetku tekme dotični ravnatelj i prvi čovjek u politici Hrvata u Srbiji posjeda mladog ravnatelja NIU “Hrvatska riječ” (kojeg je također on ustoličio) vis à vis čovjeku koji je poslije odvođenja Hrvata iz vukovarske bolnice na Ovčaru rekao da je pao posljednji ustaški bastion! Koji Hrvat iz Srijema bi pristao da sjedi na tom mjestu, i uopće, koji Hrvat?! O čemu li su razgovarali!?
 
Bezbroj puta sam napisao da u cijelom svijetu jedino mi Hrvati u Srbiji imamo tu tragediju da nam je prvi čovjek kulture u isto vrijeme i prvi čovjek politike i da u tom slučaju obvezno strada kultura!
 
Ali zato ogromna većina hrvatskih udruga u Republici Srbiji, u kojima se u suštini odvija život ovdašnjih Hrvata, nema svoje prostorije, niti osnovna sredstva za rad. Zato nigdje nema predstavnika Hrvata, ni u kulturi ni u politici, a “zastupanje” Hrvata u Narodnoj skupštini Republike Srbije od strane ovog ravnatelja je ravno ništici. Zato se HRVATSKI DOMOVI po Srijemu ne mogu vratiti Hrvatima, zato rodna kuća bana Jelačića u Petrovaradinu još zvrji prazna i zato je još bezbroj takvih pogubnih stvari za ovdašnje Hrvate, jer od njihovog rješavanja ravnatelj i njegovi trabanti nemaju osobne koristi.
 
Na kraju, uz sve to ravnatelj i njegovi poltroni dijele Hrvate u Republici Srbiji po svim mogućim i nemogućim šavovima: na Bunjevce, Šokce, bunjevačke Hrvate, podunavske Hrvate, srijemske Hrvate, ostale Hrvate i sl., pri čemu se favorizira bunjevština! Zato su Hrvati u Republici Srbiji nezainteresirani i dižu ruke od svih ovih “briga” za njih, deklarativnog “zastupanja” njihovih interesa i “HRabrog” držanja (za velike pare) njihovih “zastupnika” te naturanja bunjevštine. A kada samo malo zagrebemo po tome vidimo da nam ravnatelj za naš novac, kako je već rečeno, prodaje gustu maglu i mutnu bozu!
 
Boza! Dobro se sjetih! Upravo je dvije stotine godina od rođenja još jednog bunjevačkog velikana iz donjotavankutskog trokuta, Boze. I kao što je, kada su u pitanju Bunjevci, sve mutno kao boza i sve nejasno kao magla, osim da se nikada nisu jasno izjašnjavali kao Hrvati, tako su i lik i dijelo ovih “velikana” nejasni, sa mogućnošću interpretacija prema potrebama trenutka, što je inače tipična karakterna crta Bunjevaca. Tako o Bozi čitamo: Nakon smrti Ivana Antunovića (1888.) preuzeo je ulogu intelektualnog vođe bunjevačkih Hrvata, ali ga zdravlje nije poslužilo, sluh mu se vremenom sve više gubio, pa je morao prihvatiti poslove koje su mu ponudili i sve do mirovine je bio arhivar zemljišnih knjiga u Subotici. Svoja djela je usmjerio na uzdizanje razvijenosti i informiranosti Bunjevaca! Nije bio školovanim jezikoslovcem, ali se prihvatio takvog posla, jer je uviđao potrebu za takvim djelima kod svojih sunarodnjaka. Stoga se javlja ograničenje kvalitete njegovih djela.
Inače ideološki je prihvatio zamisli Vuka Karadžića, koji je govorio o Srbima triju zakona te je Srbima smatrao sve štokavce, bez obzira na to jesu li pravoslavni, katolici ili muslimani!!!
Priznanja: U Subotici je 1971. godine otkrivena Bozina bista.
Djela: - Zbirka mudrih i poučnih izrekah,
- Počeci borbe za preporod bačkih Bunjevaca, jedan uspeh akcije kneza Mihaila i Ilije Garašanina za nacionalno oslobođenje i ujedinjenje,
- Magyar-Délszláv Közigazgatási és Törvenykezési M szótár,
- Magjarsko-Jugoslavenski politični i pravosudni Riečnik,
- Tolmač izvornih, književnih i zemljopisnih jugoslavenskih riči,
- Politični i pravosudni riečnik,
- Elemi népiskolai Magyar-Bunyevácz-Sokácz Szótár, a bunyevácz-sokácz ajkuak népiskoláiban, a tanítóknak magyar nyelven vezetett tanitása és a növendékek alapos tanulása és okulása megkönnyitésére irta és kiadta,
- Magyar-Szerb-Horvát-Sokácz Könyvészeti Szótár i
- prijevod na mađarski knjige Miloša Popovića Nacionalno pitanje u Mađarskoj sa srpskog stanovištva!!!
 
Kod nas u Srijemu je boza kao piće došla kasno, a o Bozi nismo ništa čuli ravno dvije stotine godina, čak ni za vrijeme NDH. Valjda smo zbog toga tako gadno stradali!? Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata kasno nas je podsjetio na ovog još jednog velikana iz donjotavankutskog trokuta! Da smo znali za njegovu doktrinu o Srbima triju zakona i zagovarali je kao on možda bi Šešelj i nas smatrao “našima”! Ali Boza nešto ni u Zagrebu nije bio velik. Najcjelovitiju sintezu njegovog života i djela dao je subotički novinar Joso Šokčić. Međutim, sinteza je ostala u rukopisu u Nadbiskupijskom arhivu u Zagrebu. Nisu je htjeli tiskati! Od tiskanja knjige o Bozi u Zagrebu Šokčića je odgovarao i arhivar Matice srpske u Novom Sadu Triva Militar, pišući mu 31. siječnja. 1953.: „Knjigu o Bozi trebali bi štampati u Subotici, a ne u Zagrebu, jer Bozin pokret i rad nikakve veze nije imao sa Zagrebom.“ »Ideološki, prihvatio je zamisli Vuka Karadžića "koji je govorio o 'Srbima triju zakona' te je Srbima smatrao sve štokavce, bez obzira na to jesu li pravoslavni, katolici ili muslimani"« (https://hr.wikipedia.org/wiki/Ambrozije_%C5%A0ar%C4%8Devi%C4%87).
Na kraju, “Bunjevci nehrvati”, kako 16.706 Bunjevaca (poseban narod u Republici Srbiji) naziva naš ravnatelj, imaju svoj BUNJEVAČKI EDUKATIVNI I ISTRAŽIVAČKI CENTAR u Subotici (na adresi Ante Parčetića 4/22), koji nosi Bozino ime!!! Zna li to ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata?! I tko je onda Boza?
 

Miroslav Cakić, Novi Sad, 3. svibnja 2020.

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Anketa

A. Plenković je u tajnosti dozvolio MOL-u da u Mađarskoj i Slovačkoj prerađuje hrvatsku naftu. Je li to izdaja nacionalnih interesa?

Ponedjeljak, 01/06/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 933 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević