Get Adobe Flash player
Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Zdravka nagraditi, a ne progoniti

Hrvatsko pravosuđe s USKOK-om i tajnim službama najodgovornije je za...

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

Na djelu je negacionizam, revizionizam, krivotvorenje povijesti,...

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

(Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

Udomljavanje nevine dječice kod 'tople braće' i 'toplih...

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

Ostatak od HNS-a pretvara se u travestiju, operetu i...

Nigdje nema roditelja i obitelji

Nigdje nema roditelja i obitelji

Građanski odgoj i obrazovanje     Čitajući Prijedlog...

  • Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    Zdravka nagraditi, a ne progoniti

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:06
  • 'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    'Antifašizam' - sredstvo protiv hrvatske države

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 11:03
  • (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    (Ne)ljudska prava naših 'drukčijih'

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:43
  • Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    Rapsodija u narančastom ili rapsodija apsurda

    srijeda, 05. prosinca 2018. 14:38
  • Nigdje nema roditelja i obitelji

    Nigdje nema roditelja i obitelji

    četvrtak, 06. prosinca 2018. 21:07

Zašto nam Željka Markić ustavotvornim izbornim inženjeringom nameće preferencijsko glasovanje svih birača?

 
 
Građanska inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" je od 21. rujna do 5. listopada 2014. godine skupila 380.649 potpisa na peticiju za održavanje Referenduma o izbornim pravilima. Tadašnja je saborska većina krivotvorenjem isprave o broju birača s prebivalištem u Hrvatskoj spriječila referendumsko izjašnjavanje o izbornom zakonodavstvu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i time uz pomoć ustavnih sudaca prekršila I. članak Ustava Republike Hrvatske (vidi I., II. i III. tablicu). S tri izborne jedinice mogla je Vlada Zorana Milanovića prije četiri godine ispuniti sve zahtjeve građanske inicijative "Glasujmo imenom i prezimenom" usvajanjem mješovitog izbornog sustava koji je zagovarao bivši predsjednik Republike Ivo Josipović.
http://elgornalimages.elgornal.net:45680/images/news/thumb/2018/2/5/636534062122015942__2_5_12_25_44_23.jpg
Prema analizi, koristeći podatke o prirodnom kretanju stanovništva te podatke o dobnoj strukturi stanovništva prema popisima stanovnika iz 2001. i 2011. godine, broj birača trebao je biti maksimalan 2007. godine iznosa 3.733.748 birača uz referentan broj birača prema izvještaju DIP-a na izborima za Hrvatski sabor održanim 3. siječnja 2000. godine. Broj registriranih birača s prebivalištem u Hrvatskoj nije nikad mogao prijeći tri milijuna sedamsto i četrdeset tisuća! Sada je sigurno manji od tri milijuna i sedamsto tisuća.
 
Prema Kuščevićevom izvješću je Građanska inicijativa "Narod odlučuje" prikupila 99,12 posto od potrebnih potpisa za raspisivanje referenduma za prvo referendumsko pitanje, odnosno 371.450 potpisa od potrebnih 374.740 te 97,98 posto od potrebnih potpisa za drugo referendumsko pitanje, odnosno 367.169 od potrebnih 374.740. Budući da je preko četrdeset tisuća potpisa po svakom ustavnom pitanju proglašeno nevažećim, a za I. referendumsko pitanje nedostaje samo0.88 % i za II. 2,02 % Ministarstvo uprave bi moralo hitno dostaviti građanskim inicijativama popis imena i prezimena osoba s adresama stanovanja čiji su potpisi proglašeni nevažećim kako bi se potpisnici mogli očitovati o tome.
 
Dr. Kanački je na tiskovnoj konferenciji 21. listopada podsjetila na niz nepravilnosti tijekom procesa provjere potpisa koji upućuju na izbornu prijevaru – nedozvoljena prisutnost promatrača inicijativa, Kuščevićevo Povjerenstvo koje se sastoji samo od zaposlenika Ministarstva uprave, MUP-a i AZOP-a; za provjeru potpisa je nadležan ministar Kuščević koji je u sukobu interesa i protiv referenduma; Kuščević prvo kaže da se zbog GDPR-a ne mogu dopustiti promatrači, a zatim, nakon što je provjera završena, da GDPR dopušta uvid u potpise; za najveći broj odbačenih potpisa (30.000) nije pojedinačno navedeno po kojim su osnovama odbačeni, nego skupno; ministar je objavio jedno izvješće za dvije različite inicijative, umjesto dva, itd. Podsjetila je s pravom na dugogodišnju manipulaciju Registrom birača.
 
Od drugog kruga izbora za predsjednika Republike održanih 10. siječnja 2010. do izbora za Hrvatski sabor održanih 4. prosinca 2011. godine broj registriranih birača s prebivalištem u Hrvatskoj smanjio se za 246.957 birača za 692 dana odnosno za 1,896 godina ili godišnje za 130.251 birača, a od 4. prosinca 2011. do 22. siječnja 2012. godine je broj birača povećan za 48 dana za 249.774 te od 22. siječnja 2012. do 14. travnja 2013. godine za 459 dana odnosno za 1,25 godina smanjio se za 349 754 birača. Prikazane skokovite promjene broja birača s prebivalištem u Hrvatskoj dokazuju grubu manipulaciju s popisom birača te su dovele u pitanje legitimnost izbora bivšeg predsjednika Republike Ive Josipovića 2010. te rezultate Pristupnog referenduma.
Kretanje broja birača na izborima i referendumima od 2010. do 2017. godine grubo odstupa od procjene kretanja birača učinjene na temelju popisa stanovnika 2001. i 2011. godine i prirodnog kretanja stanovništva. Hrvatska za to razdoblje ima svake godine negativni migracijski saldo.
 
Kako se broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj prema registru od 21. rujna 2014. do 13. svibnja 2018. godine smanjio za 295.113 sa 4.042.522 na 3.747.409 neka dokažu hrvatskim biračima: gospodin Nakić, bivši ministar uprave Arsen Bauk i sadašnji Lovro Kuščević? Jedan od ova dva podatka sigurno nije istinit, a to je podatak na ispravi koju je potpisao bivši ministar Arsen Bauk. Za takvo smanjenje broja birača treba da godišnje više od 78 tisuća birača umre nego ih punoljetnošću stekne biračko pravo. Broj stanovnika Hrvatske na kraju 2017. godine je iznosio 4.105.493 stanovnika pa na 100 procijenjenih stanovnika dolazi 13. svibnja 2018. godine preko 91 birač. Prema procjeni tijekom razdoblja od 2014. do uključivo 2017. godine umrlo je 212.293 stanovnika (uglavnom birača), a  biračko pravo je punoljetnošću steklo 197.174. Analizom podataka prirodnog kretanja stanovništva razlika nije mogla biti veća od 15.119 birača.  Birača s prebivalištem u Hrvatskoj je 13. svibnja 2018. godine bilo 260.375 više od punoljetnih stanovnika popisanih travnja 2011. godine. Ovo je dokaz da vlade Republike Hrvatske grubo manipuliraju registrom birača kojim su uzurpatori  boljševičkog mentalnog sklopa spriječili referendumsko izjašnjavanje o izbornim pravilima 2014. godine. Zar nije to udruženi zločinački poduhvat gušenja neposredne demokracije gospodo stranački čelnici svih stranaka? Slijedeći gradovi i općine s više od tri tisuće stanovnika imaju prema dobivenim podatcima od Ministarstva uprave na dan 13. svibnja ove godine više birača od stanovnika: Novalja iz Ličko senjske; Crikvenica, Malinska Dubašnica i Novi Vinodolski iz Primorsko goranske; Makarska, Okrug, Supetar i Vodice iz Splitsko dalmatinske; Benkovac, Obrovac, Preko i Vir iz Zadarske te Medulin iz Istarske županije.
 
S više od 95, a manje od 100  birača na 100  popisanih stanovnika 2011. godine imaju: Dugo Selo iz Zagrebačke; Mali Lošinj i Viškovo iz Primorsko goranske; Hvar, Trogir, Gradac, Jelsa, Marina i Podstrana iz Splitsko dalmatinske; Biograd na Moru, Pakoštane i Poličnik iz Zadarske te Poreč, Rovinj, Umag i Fažana iz Istarske županije.
 
S više od 90, a manje od 95 birača na 100 popisanih stanovnika 2011. godine imaju: Brdovec i Rugvica iz Zagrebačke; Ludbreg iz Varaždinske; Čabar, Opatija, Rab i Kostrena iz Primorsko goranske; Senj iz Ličko-senjske; Bukovlje iz Brodsko-posavske; Gračac, Sukošan i Sveti Filip i Jakov iz Zadarske; Županja iz Vukovarsko-srijemske; Kaštela, Omiš, Dugi Rat, Dugopolje, Hrvace i Seget iz Splitsko-dalmatinske; Buje, Novigrad, Ližnjan i Marčana iz Istarske; Dubrovnik, Korčula, Blato, Orebić i Župa Dubrovačka iz Dubrovačko-neretvanske te Podturen iz Međimurske županije. Mnogim gradovima i općinama se sigurno smanjio broj stanovnika pa je broj gradova i općina s više od 90 birača na 100 procijenjenih stanovnika sigurno veći od 58. Skoro svi u tablici navedeni gradovi i općine s više birača od stanovnika na prošlogodišnjim lokalnim izborima imaju prema tabličnom prikazu birača po gradovima, općinama i županijama, dobivenim od Ministarstva uprave, više birača na dan 13. svibnja 2018. godine nego na prošlogodišnjim lokalnim izborima. Zar je to u skladu s prirodnim i migracijskim kretanjem stanovništva od 21. svibnja prošle do 13. svibnja ove godine u Hrvatskoj? Svi gradovi i općine s više birača od stanovnika pripadaju statističkoj regiji Jadranska Hrvatska.
 
Od 58 gradova ili općina s više od 3000 stanovnika i 90 birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine  statističkoj regiji Jadranska Hrvatska pripada 51, a Kontinentalnoj Hrvatskoj samo 7. Kontinentalna Hrvatska ima dvije trećine stanovnika Hrvatske. Jadranska Hrvatska ima 1 283 588 birača odnosno 90,91 birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine, a Kontinentalna Hrvatska 2 463 821 birača i 85,67 birača na sto popisanih stanovnika 2011. godine. Republika Hrvatska se može podijeliti na tri ili šest izbornih jedinica s odstupanjem broja birača i broja stanovnika manjim od ± 5 %.
 
I. BROJ ZASTUPNIKA PO IZBORNIM JEDINICAMA KOD MJEŠOVITOG IZBORNOG SUSTAVA
 
Županije
S
B
p %
R
V
Dubrovačko-neretvanska
121.970
107.733
88,33
-
1
Šibensko-kninska
103.021
99.493
96,58
-
1
Splitsko-dalmatinska
452.035
404.843
89,56
-
4
1. izborna jedinica
677.026
612.069
90,40
9
6
Istarska
208.105
187.471
90,08
-
2
Ličko-senjska
46.888
44.695
95,32
-
1
Primorsko-goranska
289.479
265.631
91,76
-
3
Zadarska
169.581
162.028
95,55
-
2
2. izborna jedinica
714.053
659.825
92,41
9
8
 I. izborna jedinica
1,391.079
1,271.894
91,43
18
14
Grad Zagreb
802.338
692.141
86,27
11
8
3. izborna jedinica
802.338
692.141
86,27
11
8
Karlovačka
120.321
111.073
92,38
-
1
Sisačko-moslavačka
157.204
146.400
93,12
-
2
Zagrebačka
314.549
272.155
86,52
-
3
4. izborna jedinica
592.174
529.828
89,47
7
6
II. izborna jedinica
1,394.412
1,221.769
87,62
18
14
Bjelovarsko-bilogorska
111.867
98.895
87,62
-
1
Koprivničko-križevačka
110.976
94.444
85,10
-
1
Krapinsko-zagorska
127.748
109.713
85,88
-
1
Međimurska
112.089
96.041
85,68
-
1
Varaždinska
170.563
146.766
86,05
-
2
5. izborna jedinica
633.243
545.859
86,20
7
6
Virovitičko-podravska
79.111
71.520
90,40
-
1
Brodsko-posavska
148.373
136.481
91,99
-
1
Osječko-baranjska
290.412
253.813
87,40
-
3
Požeško-slavonska
71.920
65.886
91,61
-
1
Vukovarsko-srijemska
165.799
152.334
91,88
-
2
6. izborna jedinica
755.615
680.034
89,99
11
8
 III. izborna jedinica
1,388.858
1,225.893
88,27
18
14
Republika Hrvatska
4,174.349
3,719.556
89,11
54
42
 
Oznake u tablici:
S = broj stanovnika prema procjeni Državnog zavoda za statistiku sredinom 2016. godine (https://www.dzs.hr);
B = broj birača registriran na biračkim mjestima u Hrvatskoj na lokalnim izborima 2017. godine,
p = B/S x 100 % = broj birača na sto stanovnika sredinom 2016. godine prema procjeni Državnog zavoda za statistiku,
R = Broj zastupnika izborne jedinice s razmjernim izbornim sustavom,
V  = Broj zastupnika po županijama s većinskim sustavom izbora kod mješovitog izbornog sustava i
Podjela hrvatske na 3 izborne jedinice I., II., i III.  i na 6 izbornih jedinica od 1. do 6. kod mješovitog izbornog sustava  s ukupno 105 zastupnika = 54 razmjerno + 42 većinski + 6 nacionalnih + 3 dijaspora.
 
II. ANALIZA RASPODJELE DOBIVENIH GLASOVA STRANAKA NA IZBORIMA U GRADU ZAGREBU OD 2011. DO 2017. GODINE
 
IZB. JED.
N
> 1%
> 3 %
> 4 %
K1
K2
K3
I.  2011.
39
11
5
5
546
1 014
780
II.
36
11
4
4
504
936
720
VI.
29
12
3
3
406
754
580
VII.
27
12
3
3
378
702
540
L  2013.
24
12
8
8
1 224
624
480
I.  2015.
19
8
6
6
266
494
380
II.
17
9
4
4
238
442
340
VI.
15
8
5
5
210
390
300
VII.
17
7
5
5
238
442
340
I.  2016.
19
6
6
6
266
494
380
II.
15
6
5
5
210
390
300
VI.
17
7
5
5
238
442
340
VII.
17
7
4
4
238
442
340
L  2017.
21
9
8
8
1 071
546
420
 
Oznake:
N = broj izbornih lista,
> = broj lista s više od naznačenog postotka dobivenih glasova od ukupno važećih glasova birača,
K1 = broj kandidata na izborima,
K2 = broj kandidata na izborima za Hrvatski sabor u Zagrebu kao izbornoj jedinici za 26 zastupnika i
K3 = broj kandidata za 20 zastupnika.
Izbori za Hrvatski sabor se odnose na I., II., VI. i VII. izbornu jedinicu.
 
Kako će Državno izborno povjerenstvo, Željka Markić, Krešimir Miletić i njihov savjetnik prof. dr. sc. Robert Podolnjak provesti izbore s preferencijskim glasovanjem, ako je Hrvatska jedna izborna jedinica u kojoj bismo birali najmanje 91 zastupnika? Za samo 10 izbornih lista s 910 kandidata trebalo bi 19 stranica formata A4 za tiskanje imena i prezimena kandidata o kojima većina birača neće ništa znati. Građanska inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" je 2014. godine kao zahtjev imala izbore u jednoj izbornoj jedinici za 140 zastupnika uz izborni prag od 2 % i tri preferencijska glasa. Kod sudjelovanja samo tri liste kandidata bilo bi ukupno 420 kandidata na zbirnoj izbornoj listini. Takvi izbori ne mogu osigurati ravnopravnost kandidata u izbornom procesu. Željka Markić, Ministarstvo uprave, Ustavni sud i ostali ignoriraju moje analize koje sam im više puta dostavio od 2014. godine s prijedlogom tri izborne jedinice i mješovitim izbornim sustavom prema kojemu bismo birali 42 zastupnika većinskim izbornim sustavom i 54 zastupnika razmjernim izbornim sustavom u tri izborne jedinice po 18 zastupnika ili u jednoj izbornoj jedinici 54 zastupnika. Izbor 54 zastupnika u jednoj izbornoj jedinici s preferencijskim glasovanjem svih birača je praktički neprovediv. Uz sudjelovanje 10 stranačkih lista treba preko 11 stranica formata A4. Za Grad Zagreb, Splitsko-dalmatinsku, Primorsko-goransku i Osječko-baranjsku županiju treba izabrati 51 zastupnika preferencijskim glasovanjem, a to je praktički neprovedivo. Uz samo 10 lista kandidata treba smjestiti na zbirnu izbornu listu 510 kandidata, a za tiskanje imena i prezimena kandidata treba 11 stranica formata A4. Zato sam predložio prije četiri godine da stranke na unutarstranačkim izborima preferencijskim glasovanjem demokratski odrede redoslijed na listama.
 
Most i ostale stranke koje su podržavale Građansku inicijativu "Glasujmo imenom i prezimenom" mogle su predložiti podjelu Hrvatske na šest izbornih jedinica usvajanjem prijedloga Hrvatskih laburista iz 2014. godine vodeći računa o provedivosti izbora s preferencijskim glasovanjem u Gradu Zagrebu koji je prema njihovom prijedlogu trebao imati 26 zastupnika u Hrvatskom saboru. Na lokalnim izborima 2013. godine u Gradu Zagrebu bile su 24 liste i ukoliko bi se na izborima sudjelovalo toliko lista ukupno bi bilo  624 kandidata. Prema zahtjevima građanske inicijative " Narod odlučuje Grad Zagreb bi imao 20 zastupnika, a uz sudjelovanje na izborima 21 liste kao prošle godine na lokalnim izborima ukupno bi bilo 420 kandidata. Kako provesti izbore u Gradu Zagrebu uz tako veliki broj kandidata i kako im  osigurati ravnopravni tretman u medijima?
 
Za naredne izbore za EU parlament birat ćemo 12 zastupnika, a izbori će se održati za nešto više od 7 mjeseci. Hrvatski sabor je trebao promijeniti Zakon za izbor zastupnika u EU parlament kako bismo izbjegli praktične probleme kod provedbe izbora. Izborni prag je trebalo povećati na 8 posto i unijeti u Zakon samostalni nastup stranaka na izborima te uvjetovati sudjelovanje na izborima listama kandidata potpisima potpore od najmanje šest tisuća birača, odnosno petsto po kandidatu. Prenizak izborni prag rezultira malom vjerojatnošću dobivanja zastupničkog mjesta strankama koje su jedva prešle izborni prag. Ladonja je u osmoj izbornoj jedinici na izborima za Hrvatski sabor  2011. godine prešla izborni prag, a nije dobila zastupničko mjesto i Savez za Hrvatsku sa 6,8 % dobivenih glasova na izborima za EU parlament 2014. godine.
 
Zašto nam namećete preferencijsko glasovanje svih birača gospodo stranački čelnici i gospođo Markić, a možete demokratski odrediti redoslijed na listama unutarstranačkim izborima s preferencijskim glasovanjem članova stranaka i simpatizera tri do šest mjeseci prije  izbora. Preferencijsko glasovanje svih birača na izborima je nepraktično i preskupo! Bolje bi bilo da stranke na unutarstranačkim izborima odrede redoslijed preferencijskim glasovanjem tri do šest mjeseci prije izbora kako u članku 88. novog Statuta ima kao mogućnost HDZ! Na izborima bi bili listići s rednim brojem imena stranaka. Prema preporukama Venecijanske komisije biračima treba omogućiti jednostavan način izbora i ravnopravnost kandidata, što kod sadašnjeg načina preferencijskog glasovanja nije moguće ostvariti. 
 
Za preferencijsko glasovanje svih birača na izborima odgovaraju izborne jedinice s manjim brojem zastupnika koji se biraju u izbornoj jedinici. To je savjetnik  građanskih inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" i "Narod odlučuje", profesor ustavnog i izbornog prava na pravnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Robert Podolnjak, morao uzeti u obzir kod definiranja referendumskih pitanja. Zašto je građanska inicijativa "Narod odlučuje" izostavila zahtjev za samostalni nastup stranaka na izborima i uvjetovanje sudjelovanja strankama na izborima potpisima potpore birača?
 
Za sudjelovanje na izborima treba biti uvjet barem 100 pravovaljanih potpisa  potpore birača po zastupniku koji se bira u izbornoj jedinici ili polog od 20 tisuća kuna. Smanjio bi se broj izbornih lista, broj propalih glasova i zbirna izborna lista bi bila manjeg formata. To bi bilo sukladno preporukama Venecijanske komisije ("Kodeks dobre prakse u izbornim pitanjima").
 
Bivši predsjednik Republike Ivo Josipović je u svojoj predizbornoj kampanji predložio mješoviti izborni sustav tako da se 48 zastupnika bira većinski i 48 zastupnika razmjernim izbornim sustavom i ukupno 113 zastupnika. Uz 8 zastupnika nacionalnih manjina predložio je 9 zastupnika dijaspore. To je bolji prijedlog od obje referendumske inicijative koje je pokrenula Željka Markić i ostali. Ukoliko neke nepodobne članove stranačko vodstvo ne stavi na stranačku listu mogu se nadmetati za zastupničko mjesto na većinskim izborima. Željka Markić je znala za taj prijedlog. Zašto se Željka Markić, Krešimir Miletić, Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, Ivica Šola, profesor talijanistike dr. sc. Nino Raspudić, profesor ustavnog i izbornog prava te izbornih sustava na pravnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Robert Podolnjak  i drugi ne bi nadmetali ravnopravno s drugim kandidatima za zastupničko mjesto tako da birači mogu zaokružiti njihovo ime na listićima s nekoliko kandidata, a ne na listinama s tristo ili više kandidata.
 
Zašto član MOST-a profesor Podolnjak zagovara da Dubrovačko-neretvanska i Splitsko-dalmatinska županija budu jedna izborna jedinica? Dosta nam je Šeksovog zakonodavnog i Podolnjakovog ustavotvornog  izbornog inženjeringa.
U članku 45. Ustava trebalo bi staviti pravo dijaspore na najmanje 5 zastupnika, a najviše 9 ovisno o broju birača koji će glasati na izborima koji bi se birali u pet izbornih jedinica:1. Federacija BiH i Republika srpska; 2. Preostale europske države; 3. Kanada; SAD i Meksiko; 4. Države Južne i Srednje Amerike i 5. Afrika, Australija i Novi Zeland. Prva izborna jedinica birala bi jednog, a ostale najmanje jednog ali najviše 2 većinskim izbornim sustavom s apsolutnom većinom ovisno o broju birača koji će glasovati. Ukoliko bi u prvom krugu jedan kandidat dobio apsolutnu većinu dobio bi zastupničko mjesto, a u drugi krug bi ušla dva kandidata s najviše glasova iza njega. Ukoliko u prvom krugu niti jedan kandidat ne bi dobio apsolutnu većinu u drugi krug bi ušla tri kandidata s najviše glasova, a zastupničko mjesto dobila bi dvojica kandidata s najviše glasova.
 
Srpsku nacionalnu manjinu sa 186.633 pripadnika, bošnjačku s 31,479, mađarsku s 14.048, talijansku sa 17.807, albansku sa 17.513 i romsku sa 16.975  pripadnika prema popisu iz 2011. godine zastupao  bi jedan zastupnik izabran većinskim izbornim sustavom s apsolutnom većinom. Srpska nacionalna manjina bi ukupno trebala imati 5 zastupnika. Ostala bi četiri zastupnika birali sa stranačkih lista s 54 kandidata u Hrvatskoj kao izbornoj jedinici jedinici.Zastupnici nacionalnih manjina i dijaspore ne bi smjeli sudjelovati u izglasavanju povjerenja Vladi, opozivu ministara, proračuna i izboru predsjednika Hrvatskog sabora!Hrvatski sabor bi imao od 107 do 111 zastupnika. Dakle za 6 do 10 zastupnika manje nego uz ispunjenje uvjeta građanske inicijative "Narod odlučuje". 
 

Mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Nije sve izgubljeno i ne treba se bojati za budućnost Hrvata

 
 
Hrvati su stari europski narod, s dugom, teškom i tragičnom poviješću prožetom s izričitom nacionalnom i kršćanskom uljudbom, s velikom i prebogatom tradicijom ali nastanjeni na kutak kugle zemaljske za kojeg su se otimali kraljevstva i carstva. Stoljećima su u Hrvatskoj vladali europski, balkanski i azijatski okupatori, dakako uz kolaboraciju domaćih veleizdajnika, mijenjali su kulturu, jezik, običaje, narodnu nošnju, čak i način bogoslužja - sukladno sadržaju okupatorskog svjetonazorja.
https://shawglobalnews.files.wordpress.com/2018/07/croatia-fans.jpg?quality=70&strip=all&w=720&h=480&crop=1
Mladi Hrvati u Calgaryju
 
U suštini, svi tirani koji su se zadržali kraće ili duže u državi hrvatskog naroda, imali su istu postupnost upravljanja: nametanje straha okrutnim metodama, u prvom redu brutalna masovna ubijanja, zlostavljanja i izgoni. Stezali su i pritezali okove nasilja s ciljem da čim prije ostane što manje Hrvata na broju, parcelirali bi hrvatski državni i etnički grunt (zemljišni posjed) na pokrajine - bez ikakvih hrvatskih nacionalnih predznaka, s naglaskom na nadimak (''Dalmatinci'', ''Ličani'' i sl.) kao nacionalnu pripadnost u dotičnom ''državnom'' okviriu. Uz krvave tragove zločina, okupatori su ostavili  dalekosežne posljedice partikularizma, težnju za što većom neovisnošću, odnosno seperatizmu, te međusobnom mržnjom, a sve to na štetu općenacionalnih i općedržavnih interesa hrvatskog naroda. Okupatorske vlasti održavale su se silom i uz moto: divide et impera, znajući da su razdvojeni narodi istodobno i nesložni i oslabljeni protivnici. Posljedice (podjeli pa vladaj), za hrvatski narod su sve do danas katastrofalne: sve manje Hrvata živi u domovini, a sve više u iseljeništvu, ukorijenivši u narodu sebičnost, međusobnu netrpljivost i zavist u kroničnu bolest - Croatian korcion, čemu još nema lijeka.
 
Neznanje je uzrok svekolikomu zlu
 
Ima mnogo toga što hrvatski čovjek treba pročitati i naučiti iz tisućljetne povijesti: Rane povijesti Kraljevstva Hrvata, unije s Ugarskom, ''suživota'' s Habsburzima, u Kraljevini SHS, u Kraljevini Jugoslaviji, u ratu stvorenoj NDH, u komunističkoj Jugoslaviji, o Domovinskom obrambenom ratu i uspostavi samostalne Republike Hrvatske, te pristupanje RH Europskoj uniji. Tuđinske su vlasti pisale povijest hrvatskog naroda (pri tom prešućujući povijesne velikane, junake u svjetskim razmjerima poput Nikole Šubića Zrinjskog, Nikole Jurišića i još barem njih desetak koji imaju međunarodni status antičkog Leonide). Spaljivale su hrvatske povijesne knjige, kulturne ustanove i škole, jer samo tako je bilo moguće upravljati neupućenim narodom. U eduktivnom pogledu nije se puno toga promijenilo u Hrvatskoj - ni o danas! Hrvati su jedini narod u demokratskoj Europi koji ne poznaje svoju stvarnu povijest, pa su povijesno politički nepismen narod i bez revizije nacionalne svijesti... I današnji školski udžbenici povijesti napisani su pod vodstvom Milanovićeva ministra obrazovanja Hrvata, velikosrpskog ideologa Željka Jovanovića mrzitelja svega što simbolizira hrvatski nacionalni identitet, svega što je stvoreno u Domovinskom obrambenom ratu.  
 
Sveučilišta u Hrvatskoj dupkom su natrpana idejnim i političkim antihrvatskim profesorima i ''znanstvenicima'' na svim odjelima, posebice katedre povijesti, političke znanosti i filozofije. Indoktrinirajući hrvatsku mladež u razredima sa srpskim i jugoslavenskim natruhama, te iste osobe također redovito se javljaju u medijama i pojavljuju u televizijskim emisijama. Studenti sa Filozofskoga fakulteta Sveučilištu u Zagrebu - nedavno u jednom istraživanju - nemaju ni pojma što se obilježava na dan 18. studenog u RH, a proslavili su Oktobarsku revoluciju i ove godine!? Horresco referens. (Užas me spopada dok pričam.)
 
U odgoju djece je spas ili  propast obitelji i nacije. Na primjer,Turci su od otete hrvatske djece odgojili janjičare, koji su bili najkrvoličniji ubojice hrvatskih katolika. Srbo-komunisti su također u školama i omladinskim akcijama odgojili (vaspitali) hrvatsku mladež, kojoj su natovarili zločinački kompleks tako da su se distancirali od hrvatstva i dokazivali svoje jugoslavenstvo. Zbog zabluđivanja hrvatska je privrženost jugoslavenstvu bila najjugoslavenskija u Jugoslaviji, čak je Republika Hrvatska bila jedina u državi, koja je imala - ''Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti'', što je bio izgovor da zbog toga nema potrebe imati još i posebno Hrvatsku. 
 
Velika je zabluda, prije svega, da se današnja država hrvatskog naroda temelji na odlukama Drugog zasjedanja AVNOJ-a (29. 11. 1943. u Jajcu); i ZAVNOH-a zabluda je također da su donesene pravedne odluke ratnih saveznika:  Roosevelta, Staljina i Churchilla, na zasjedanju (29. 11. 1943.) u Teheranu, gdje su skrojene novom zemljovidnom kartom Europe; zabluda je i u Šeksovu Ustavu RH naglašen oslonac na odluke donesene, istog dana, u Jajcu i Teheranu, kao i na ZAVNOH-u. Dakle, cjelovita država hrvatskog naroda nije sveobuhvatno oslobođena u Domovinskom obrambenom ratu, u tom krvavom ratu de facto oslobođen je samo Avnojski (jugoslavenski) dio hrvatskog prostora (današnje Republike Hrvatske). Odlukom  međunarodnih saveznika (12. 10. 1995.) zaustavljena je ''Operacija Južni potez'', upravo kada je Hrvtska vojska bila na ulazu u Banja Luku. S tom odlukom, uz prijetnju sile, neprijateljska Europa i SAD spriječili su uspostavu neovisne demokratske Države Hrvatske na njenim povijesnim i nacionalnim prostorima. Također s tom odlukom su ostavili stogodišnje uzroke sukobu i povodu bosanskohercegovačkom (bošnjačko-srpsko-hrvatskom) ratu, na što upućuju i ovogodišnji (2018.) opći izbori u BiH.
 
Treba podsjetiti protagoniste AVNOJ-a u Hrvatskoj, BiH i Srbiji da je Banja Luka imala hrvatsko-muslimansku većinu prije ovog rata, a osobito prije Drugog svjetskog rata. Velikosrpska politika je  demolirala Jugoslaviju u cilju stvaranja Velike Srbije, pri tome se okrenula i protiv hrvatskih komunista, što je imalo i pozitivan efekt, koji zbog toga nisu imali drugog izbora nego pridružiti se Tuđmanu. Nema više ni kraljevsko-četničke, ni srpsko-komunističke Jugoslavije na zemljovidnim kartama svijeta. Ali, ostala je opaka ideja ''jugoslavenstva'' u preživjelim i priveligiranim jugofilima, koji se pojavljuju na (anti)fašističkim skupovima u borbi protiv imaginarnog ''fašizma'' i udrugama za ''ljudska prava'' u kojima, izuzev izrugivanja, nema ništa zajedničkog niti u ljudskosti ni u pravednost. A sve to čine i pored ostalog i zbog mužnje novca iz državnog proračuna.
 
Ne mogu se odlučiti čije bih citate naveo kao klasičan primjer veleizdaje stranačkih i državnih čelnika, koje je, na veliku žalost, narod izabrao za vođe stranaka (partija), a posljedično i članova Vlade i zastupnike u Saboru. Počet ću od aktualnog predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, koji kaže za velikosrpsku-crnogorsku četničku agresiju i obrambeni Domovinski rat, da su to bili ''Neki sukobi koji su ovdje postojali prije 15-ak, 20 ili 25 godina...''  Contra principia negantem non est dispoutandum! (Ne  možeš se prepirati s onim koji poriče osnovne istine!) Balkanski europejac Plenković, ne može, ili ne umije skrivati svoje osjećaje za Europsku uniju, kao ni svoje simpatije za balkanske susjede, posebice Srbiju. Plenković kaže: ''Hrvatska ima velike simpatije i solidarnost za naše susjede  koji se nadaju ući u Europsku uniju. Spremni smo im pomoći da ispune pristupne kriterije....'' Bivši predsjednici RH Stjepan Mesić i Ivo Josipović, te Jadranka Kosor mnogo su pomogli Srbiji na putu u EU – koju ona ne želi – darujući im hrvatsku dokumentaciju o kriterijima prevedenu s engleskog jezika, te upute što i kako treba ispuniti. Srbija nije ni tražila prijevod papira, nije platila troškove prevoda, nije se ni zahvalila. 
 
Andrej Plenković, na izgled, mnogo drži do Božje zapovijedi: ''Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!'' (Mk 12: 30-31) u tom dobrosusjedskom duhovnom nadahnuću navodi odlučne predgovore EU za Albaniju, Makedoniju, Kosovo, naročito  Bosnu i Hercegovinu, ''... Čiji nam je europski put vrlo važan jer su Hrvati jedan od konstitutivnih naroda u toj zemlji.'' Plenkoviću su bližnji susjedi (Srbi) nego sunarodnjaci (Hrvati) - što nije u skladu s Božjom zapovijedi. 
 
Nema konstitutivnosti bez države
 
O kakvoj konstutivnosti Hrvata u BiH govori ''pobožni'' predsjednik Vlade? Veća prava u Hrvatskoj ima srpsko-četnička manjina, homoseksualci i lezbijke  nego ''konstitutivni'' Hrvati u BiH, koje po treći put predstavlja u Predsjedništvu BiH poturica Željko Komšić. Saladin (sultan) Željko već se prijeti predsjednici države i predsjedniku vlade RH tužbom Međunarodnom sudu protiv gradnje Pelješačkog mosta radi tobožnje smetnje ''bošnjačkoj mornarici'', ''otuđenih graničnih zemljišta BiH'', ''korištenju bosanke vode iz jezera'' i drugih sijaset (neprilika). Kakve li ironije - ''hrvatski'' predstavnik Predsjedništva BiH, nakon izbora, došao je ''ispod radara'' u Zagreb, gdje je bio ''državnički'' primljen kod kolege Stjepana Mesića. Komšić, naime, nema hrvatsko državljastvo, niti ulaznu vizu, pa se pitamo, kako je mogao nezapaženo doći u Zagreb? Plenković-Pupovčeva vlada nikad se ne bi odlučila na uvođenje viza građanima BiH, Srbije i drugih republika bivše jad-države, da Europska Komisija nije objavila izmjene i dopune viznog sustava od početka 2021. godine, koji se odnose na BiH, Srbiju i Crnu Goru. Europska Hrvatska će, sudeći po tursko-bošnjačkoj teoriji, ponovno graničiti s osmanskom vlašću u hrvatskom gradu Bihaću, gdje je bila prije 426 godina zacrtana granična međa.
 
Plenković se nije ugrizao za jezik (!) kad je rekao ''Hrvatska ima velike simpatije i solidarnost za naše susjede..'', što je očita laž - ako nije riječ o njegovim osobnim osjećajima. Plenković više drži do deklaracija: Haaške, Aruške, Istanbulske, Marakaške, nego do izravnog odlučivanja hrvatskog naroda - referendumom. Što su Hrvtaskoj donijele odluke u institucijama kojima su upravljali: Mesić, Sanader, Josipović, Kosor, Milanović i aktualni Plenković, odreda veleizdajnici nacionalnog suvereniteta i hrvatskih dobara? Pristupnica za ulazak Hrvatske u EU plaćena je velikim ustupcima i popustima Sloveniji i EU-u. Vjerojatno će Plenković zbog ''susjedske solidarnosti'' uglačati put balkanskim državama u EU i protiv suglasnost i volje  hrvatskog naroda. 
 
Europska unija je utopija
 
Ako EU, po kratkom postupku, podari pristup ovakvoj zločinačkoj Srbiji, Crnoj Gori i BiH, onda je za Hrvatsku jedino rješenje - napustiti EU, kao što je učinila Engleska. Ako su Englezi došli do spoznaje (''something stinks in the EU'') i na referendumom se odlučili napustiti EU, to je putokaz i drugim europskim narodima kako treba braniti nacionalne interese i državne granice. Čim prije  hrvatski narod treba izabrati državotvornu Vladu, a Hrvatski državni sabor onda trebal ozbiljno razmišljati o izlasku iz Europske unije. ''EU postaje crna rupa u koju upadaju i nestaju mali europski narodi, prioritetno iz balkanskih zemalja, bez obzira jesu li u sastavu EU ili ne'', konstatira hrvatski akademik Mile Prpa, autor Codex moralis Croaticuma, u znanstvenom eseju o sudbini Europske unije - Melting pot ili tragedija naroda,''Pojavljuju se snažni politički segment tzv. 'tigrove kože'. (...) Ti ljudi, sada već narodi, donose i svoje frustracije, svoje ideologije, svoje konfesije, svoju kulturu, svoje duhovno nasljedstvo, svoje običaje, a u konačnici i svoj fizički izgled i stil oblačenja. Sve to čini vrlo zapaljivi materijal koji bi dobrano hranio veliki građanski rat u Europi, gdje bi svatko pucao na svakoga. Gdje bi nastao najveći kaos u cijeloj europskoj i svjetskoj povijesti'', kaže autor Prpa.
 
Predsjednik Francuske Emmanuel Macron u Parizu, na obilježavanju 100. obljetnice svršetka Prvog svjetskog rata, među ostalim oštro se okomio na popularnost isticanja nacionalizma, jer je predsjednik SAD-a Donald J. Trump u Bijeloj kući, pred medijima, sebe deklarirao nacionalistom, što su ljevičari i globalisti zlouporabili i poistovjetili s nacizmom, otvoreno aludirajući na predsjednika Trumpa, ali indirektno i predsjednika Mađarske Viktora Orbána, predsjednika Poljske Andrzeja Dudu i predsjednicu Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović. Macron je hipokrat, jer Francuzi su najekstremniji nacionalisti u Europi, koji  glorificiraju svoju nacionalnost: Viva la Nacionale France!   
 
Krvavo stoljeće - ''solidarnosti'' sa Srbijom
 
Je li Plenković-Pupovčeva vlada ima uvida u prijetnje i neprijateljske izazove hrvatskih susjeda: Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine? Ili, to nije njihov prioritet? Napisao sam osvrt - Stoljeće u ratu sa Srbijom, u travnju 2018.) kojga su objavili domoljubni mediji, što je ponukalo brojne čitatelje da se jave s porukom, među kojima je jedna od njih ostavila snažan dojam: ''Članak ima dobar naslov, još na tu temu nisam naišao nigdje takav naslov, a sveobuhvatan je.'' Bio sam ushićen, kad sam čuo da je hrvatski režiser Jakov Sedlar snimio dokumentarni film Sto godina srbijanskog terora u Hrvatskoj (Od Karađorđevića i Pribičevića do Vučića i Pupovca), koji će ovih dana biti prikazan u Zagrebu, Splitu i Zadru, kao i drugim gradovima u RH, u BiH, te mnogim hrvatskim zajednicama u dijaspori. Isto tako, na temu - Stoljeće rata i terora, u povodu obilježavanja 100. grozne obljetnice u Odesi 1916. - 1917. priredio je dr. Ante Čuvalo knjigu povijesnog zanačaja, koja je bila predstavljena 24. X. 2018. u dvorani ''Vijenac''. O knjizi su govorili Ivo Banac, Hrvoje Hitrec, Stjepan Matković, Tomislav Janjić i autor Ante Čuvalo. Kritički osvrt na knjigu napisao je  H. Hitrec Od Odese do Ovčare -  pročitaj na portalu hkv.hr
 
Ova bolna sjećana na tragičnu prošlost hrvatskog naroda upravo su došla na Dan sjećanja na pokolj u Vukovaru u studenome 1991., gdje se svake godine na ovu obljetnicu okupi mnoštvo ucviljenih i ožalošćenih roditelja, rodbine i prijatelja hrvatskih branitelja i stanovnika grada Vukovara. Uz hrvatske hodočasnike iz domovine, BiH i cijelog svijeta svrstani u tihom hodnu u povorku tuge, u mislima i molitvi za sve mučno ubijene u Vukovaru i na Ovčari, kao i svugdje diljem Hrvatske, za čije se grobove još i ne zna, ali zna se za počinitelje ovog gnjusnog zločina koji slobodno žive u Lijepoj našoj. ''Priča o ratnim zločinima u Vukovaru još je na početku. Zašto'', post faktum je nakon Dana sjećanja, u osvrtu Mladena Pavkovića (hrsvijet.net). ''Nedopustivo je da se srpski zločinci, a poglavito oni koji su zapovijedali u Vukovaru ne budu kažnjeni, makar - na papiru. Već je Haaški sud prestao s radom, a mi još nismo počeli sa sudskim procesom za strašne zločine u Vukovaru, ali i u Škabrnji, Pakracu, Lipiku, Voćinu, Saborskom, Gospiću, Županji, Novoj Gradiški, Osijeku, Kninu i brojnim drugim gradovima i mjestima diljem Hrvtaske. Nekima je očito u interesu da se nevine žrtve Vukovara zaborave, jer ako nema zločinaca nema ni - zločina!?''
 
Plenkovićeva poruka u Vukovaru bila je da treba ''otvoriti stranicu pomirbe''. A dan ranije njegov drug Milorad Pupovac bio je u Vukovaru i bacio vijenac zavezan u srpsku trobojnicu u rijeku Dunav. Saborski zastupnik i koalicijski partner u Vladi omalovažio je žrtve, uvrijedio ožalošćene hodočasnike i nanio veliku sramotu Vladi i Saboru u Hrvatskoj. Hoće li i dalje  članovi HDZ-a, u Vladi i zastupnici u Saboru, ostati lojalni Plenković-Pupovčevoj Vladi? Mada je riječ o stoljetnom ratu sa Srbijom, ''Hrvatska nikada nije vodila nikakve osvajačke ratove ili se za njih pripremala'', rekao je Željko Cvrtilo, istaknuti stručnjak s područja sigurnosti, koji upozorava na sigurnosne probleme s obzirom na njene susjede, okruženje i geopolitičku situaciju, te zaključio kako za razliku neke zemlje u okružju samo čekaju priliku da ostvare neke svoje davne snove. (direktno.hr)
 
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno se pohvalio, kako je Srbija ''najbolje naoružana'' od svih država u regiji. Bivši predsjednik Predsjedništva BiH Bekir Izetbegović najavio je također da će Bošnjaci u BiH proizvoditi svoje oružje i biti spremni za rat protiv agresora iz Zagreba, jer Turska je pomirila Sarajevo i Beograd. Sinovi četnika, partizana i islamista imaju šibice u ruci i čekaji (čuče)... kod skladišta punog eksplozivne nacionalne i vjerske napetost, mržnje i osvete. 
 
U Srbiji misle da su Hrvati - Srbi
 
''Pa čak i Srbi u Hrvatskoj, kad bi ih se na najintimniji način pitalo, oni bi rekli da su njihove 'komšije' Srbi. To je jednostavno dio našeg nacioanalnog identiteta. U Srbiji postoji opći konsenzus o tome.'' Srbijanski novinar Teša Tešanović često ponavlja - ''kako Hrvati ne znaju svoju povijest te kako su Hrvati zapravo Srbi i potomci Srba.(...) Kod Srba, 99,99 posto Srba smatra Hrvate Srbima. U Srbiji se ta priča  uopće ne smatra nikakvim ekstremizmom, povijesnim revizionizmom, to je priča iza koje stoje svi povjesničari, skoro svi, čak i srpski liberali vjeruju u to. Svi Srbi to misle'', Teša tvrdi i dodaje kako nije iznio nešto u čemu nema konsenzusa. (Podcast Inkubator)  Ovako govori i Vojislav Šešelj, dok Aleksandar Vučić, Ivica Dačić, Aleksandar Vulin, Milorad Pupovac i drugi misle isto kao Tešanović i Šešelj,  ako eksplicitno to ne govore.
 
U jugoslavenskom zagrebačkom ''Globusu'' pojavio se lik i tekst Vuka Draškovića, najortodoksnijeg četnika, kojeg je uredništvo zavilo velom pisca, političara i ideologa, kako bi se dobio dojam, da je Vuk zakopo četničku kamu u ledinu i s križem uz blagoslv sv. Save putuje u Europsku uniju? Narodna kaže: Vuk mijenja dlaku ali ne i ćud! Drašković je 1990. kazao kako sve nesreće u Jugoslaviji potječu od Hrvata. A 1991. osnažio kontinuitet Memoranduma velikosrpske šovinističke politike kao svoj program. ''Optimalni program je (...) sjedinjenje svih srpskih zemalja u jednu državu. Jedan optimalan program, mora računati i, na primjer, Skadra. (...) Ako je nešto do Ogulina, ako je tako zapisano u 'Načertaniju' naš idel će biti da u pogodnim historijskim okolnostima stignemo do Ogulina. (...) daje pobijedio Draže Mihailović, mogli smo ga dobiti...'' Iz današnje perspektive Vuk smatra, da će suradnja Srba i Albanaca biti lakše ostvarljiva od suradnje i pomirenja Srba i Hrvata ''jednostavno zato što srpsko-hrvatske odnose opterećuje problem malih razlika.'' Ta ideja je uklesan u (ne)razum srpskog naroda, od Karađorđevića, Karadžića do Vuka i Vučića. Vuk je također kazao da je Wilson na Pariškoj mirovnoj konferenciji čestitao Aleksandru na stvaranju Jugoslavije, uz želju da mora stvoriti i Jugoslavene. Nakon smrti Aleksanda ubijene su dvije Jugoslavije, na žalost, ostali su ''stvoreni''  - Jugoslaveni.
 
Četnici progone pravoslavce u Hrvatskoj
 
U općini Gvozdu četnici progone pravoslavene obitelji koji nisu pobjegli na traktorima u Bosnu, Srbiju i Njemačku, nego su ostali na svojim ognjištima. Požalio se u otvorenom pismo Rade Dragić, kako na groblju često nađe ljudski izmet, te kako je zatekao Nikolu Malobabića gdje vrši nuždu na grobu njegovih roditelja. Malobabić, četnik iz Njemačke, fizički je naletio na Dragića, koji se je uspio oteti i pozvati policiju. Ništa po tom pitanju nije učinjeno. U Hrvatskoj pijani četnički kreten rade što hoće, posebice u Gvozdu. Na primjeru Dragića vidi se kakvu SDSS vodi brigu o pravoslavcima i koliko podržava četništvo. Komunjare iz SDP-a podržavaju četnike iz SDSS-a koji ugrožavaju lojalne pravoslavne građane u Hrvatskoj. Dok Pupovac stalno cmizdri ''kako su Srbi jako ugroženi u RH'', u što je uvjerio sljedbenike u RH i beogradsku čaršiju, da su svi pravoslavci Srbi u Hrvatskoj.
 
''Pitam se na kraju treba li zaista doći do jedne istinske revolucije u Hrvatskoj, poput ovih događaja u Rumunjskoj naših dana, koja je svijetli primjer, kad narodu postane nepodnošljiv, okorjeli kriminal, korupcija, licimjerje i bahatost, kako bi pomela iz našeg krugovida ova politička smeća, koja uništavaju ugled i naroda i države, konačno svakog i decentnog hrvatskog građanina.'' (Ante Glibota) 
 
U Republici Hrvatskoj je temeljna kriza ustavnih vrjednota i vrijeme je zauvijek istjerati Srbiju iz Hrvatske (Marko Ljubić). Treba također istjerati i Srpsku pravoslavnu crkvu iz Hrvtske - dezinficirati srpski virus u Hrvtaskoj. S takvom čvrstom odlukom bit će dotučena i peta kolona (četnici, jugofili, balkanci regionalci, europejci i manjinci), tek onda će se stvoriti preduvjet za političko i nacionalno definiranje države hrvatskog naroda i obrambenog Domovinskog rata s ustanovljenim državnim granicama. Onaj koji nema hrabrosti ustati za svoja prava ne može zaslužiti tuđe poštovanje. (Rene Torres). Žalosno je što se mladež masovno iseljava, ne toliko zbog nezaposlenosti koliko zbog neizvijesne i bez perspektivne budućnosti, jer se hrvtski narod stalno bombardira negativnim vjestima u dnevnim antihrvatskim sredstvima priopćavanja, skoro iz svih područja društvenog života. U Hrvatskoj, kao i u Americi, medji su u službi neprijatelja naroda.
 
Mladež bi se trebala ugledati na hrvatske vatrene vitezove, kao i sve športaše, koji i u porazu vide uspjeh, jer su se junački borili i manifestirali hrvatsku naciju, ne samo virtuoze na u športskim diciplinama, nego kulturne i moralne vrline, usput i rasvjetljivaju ljepote Lijepe naše - diljem svijeta. Vatreni su, zaslužno, bili kraljevski dočekani u Zagrebu nakon povratka sa Svjetskog prvenstva iz Rusije, kojima je bio na čelu Luka Modrć, živa legenda nogometa u svijetu, predvođeni s Thompsonom na manifestaciji hrvatskog športa i nacije. Hrvatska se mladež, isto tako, u velikom broju okuplja i na duhovnim obnovama, nacionalnim i vjerskim blagdanima u Hrvatskoj, BiH i dijaspori, što ulijeva veliku nadu u bolju budućnost hrvatskog naroda. Hrvatska  je puna dobrih ljudi, ako ne nađeš jednog  onda to budi ti! - parafrazirana latinska izreka.    
 
Nije sve izgubljeno i ne treba se bojati za budućnost, ako se okuražimo i odlučimo na požrtvovnost, radišnost, privrženost svojoj obitelji i odanost domovini hrvatskog naroda. Ako podignemo ljestvicu samopouzdanja u hrvatsko zajedništvo i vjeru u Crkvu u Hrvata, ako predamo sebe i hrvatski naroda u ruke Isusa Krista i Kraljici Hrvata, onda ćemo sigurno pobijediti svoje ljudske mane i neprijatelje Hrvatske. I.H.S. / U ovom ćeš znaku pobijediti!
 

Rudi Tomić, Toronto

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Subotički Hrvati strpali Hrvate u Srbiji u neprepoznatljivi tor

 
 
Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“, i dr., a povodom članka „U Beogradu živi 7000 Hrvata, kombijem su ih odvozili na upis birača pa bilježniku...“ objavljenom u Večernjem listu 12. studenoga 2018. godine.
http://www.dragodid.org/wp-content/uploads/2010/11/ovcarstvo_img_37.jpg
U maniri svojih samohvalospjeva Tomislav Žigmanov na svoj twitter kvači sve što smatra da njemu osobno odgovara, pa i u Hrvatskoj pridobiva pojedine novinare, koji nemaju pojma o životu Hrvata u Republici Srbiji, da njegove „uspjehe“ hvale po svijetu. Najsramnije u svemu tome je to što sve služi za dalju dezinformaciju Hrvata ovdje, njihovu sve veću nezainteresirnost za aktivno sudjelovanje u ostvarivanju svojih prava, njihovu dalju asimilaciju i nestajanje, ali i obmanjivanje Hrvata u Hrvatskoj i u cijelom svijetu. Takav članak je izašao iz pera Suzane Lepan Štefančić u Večernjem listu od 12. studenoga 2018. godine pod naslovom „U Beogradu živi 7000 Hrvata, kombijem su ih odvozili na upis birača pa bilježniku...“ Tko ne zna što se ovdje zaista događa ima dojam da je sve što se tiče Hrvata više nego zadovoljavajuće, a postoje i pojedinci koji su pravi junaci u borbi za prava ove manjine, kao što je Jasna Vojnić, očigledno buduća predsjednica novog saziva Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV), o kojoj je riječ u predmetnom članku.
 
Članak je međutim površan, tendenciozan, nedorečen i sa mnogo „bisera“, tako da svatko tko se imalo udubi vidi da tu nešto nije u redu ili bar štošta nije jasno. Autorica članka prvo nije upoznala Hrvate u Hrvatskoj (i svijetu) zašto beogradske Hrvate kombijem voze na upis birača pa onda bilježniku... Suština je u tome da su sve hrvatske institucije ovdje već pri svom formiranju, unazad petnaestak godina, koncentrirane u Subotici i na njihovo čelo su dolazili isključivo ljudi koji se izjašnjavaju kao Bunjevci i u isto vrijeme kao Hrvati ili kao „bunjevački Hrvati“. Ova koncentracija nije slučajna već je rezultat stogodišnje sprege Bunjevaca, kao najlabilnijeg dijela hrvatskog korpusa ovdje, sa vlastima većinskog naroda. To je uzrok nezainteresiranosti većine Hrvata u Srbiji za aktivnim učešćem u ostvarivanju svojih prava, pa se već pri prvom glasovanju za HNV (prije petnaest godina) išlo na elektorski sistem, s tim da je tada bilo 198 elektora, a sada samo 82.
 
Dok su od 22 nacionalne manjine u Srbiji njih 18 birali i ovaj put svoje članove nacionalnih vijeća redovitim glasovanjem i bilo im je na raspolaganju 58 izbornih lista (Rusinima sedam, Albancima šest, Romima i Ukrajincima pet, Rumunima, Bošnjacima i Slovacima po četiri, Aškalijama, Česima, Egipćanima i Njemcima po tri, Bugarima, Bunjevcima, Mađarima i Vlasima po dvije, a Grcima, Poljacima i Slovencima po jedna), samo četiri manjinska naroda u Republici Srbiji su na izbore išla putem elektora. To su Crnogorci, Rusi, Makedonci i Hrvati, pri čemu su Hrvati imali najmanji broj elektora, dakle, dno dna!!! Nekada konstitutivan narod, Hrvati su danas posljednja nacionalna manjina u Srbiji. O tom povijesnom „uspjehu“ Suzana Lepan Štefančić ne piše.
 
A ključnu ulogu u njemu u zadnjih petnaestak godina odigrao je velemajstor za manipulacije i muljavine Tomislav Žigmanov, koji je sada uspio da sam (na koncu je eliminirao i Slavena Bačića), preko svojih „bunjevačkih Hrvata“ i poltrona, uzme u svoje ruke sve što je ovdje hrvatsko. Tako su svih 29 novih vijećnika pripadnici Žigmanovljeve političke stranke DSHV, jer Žigmanov ima svu infrastrukturu, novac i medije, pa su subotički bilježnici dolazili u prostorije DSHV, dok je beogradske Hrvate trebalo kombijem odvoziti na upis birača pa potom i bilježniku. U drugim djelovima Srbije Hrvati nisu imali ni tu mogućnost, posebno oni koji nisu članovi DSHV.
I sama kampanja za izbor vijećnika HNV-a je bila u Žigmanovljevom stilu. Listu je predvodila njegova politička stranka s njim na čelu, tako da je njemu pripala i titula prvog elektora! No, tek iz ovog članka Suzane Lepan Štefančić saznajemo da je Jasna Vojnić nositeljica izborne liste „Hrvati zajedno“, i očigledno kao Žigmanovljev produkt, ona se sada u ovom članku glamurozno najavljuje i kao buduća predsjednica HNV-a.
 
Prvi put u povjesti Hrvata u Srbiji jednoglasno je usvojeno Vijeće koje nema oporbe, svi su članovi s iste liste, pa neće biti nepotrebnih rasprava o nebitnome!- kaže Jasna i jasno je da će kao predsjednica HNV-a bez problema sprovoditi sve što Žigmanov traži! Izbore je, inače, vodila stranka DSHV, kojoj je na čelu Tomislav Žigmanov, ujedno i jedini Hrvat u srbijanskoj Skupštini, ali HNV je nestranačko tijelo!dodaje Jasna, iako tu mnogo toga nije jasno.
Bravo Tomislave!- kaže još jedan Žigmanovljev produkt, rijetki primjerak iz Srijema, Krunoslav Đaković, i očito je da su Hrvati u Srbiji dobili svog Vučića! A „bunjevački Hrvat“ Tomislav Žigmanov, zastupnik Hrvata u Skupštini Republike Srbije, koji je na to mjesto došao srpskim glasovima, dvije godine nije ništa govorio o problemima Hrvata i ogroman broj Hrvata ovdje ne zna tko je Tomislav Žigmanov. Postavite to pitanje  „običnom“ srijemskom Hrvatu, pa ćete se uvjeriti u to. Iako sve radi pod parolom „HRabro“, Žigmanov sjedi u toj Skupštini zajedno s Vojislavom Šešeljem i o Šešeljevim istupima i postupcima na sjednicama, kao niti o onom što Šešelj radi u Hrtkovcima, šuti kao zaliven!
Hrtkovčani mogu slobodno na Coraxovoj karikaturi o Šešelju i Hrtkovcima zamjeniti lik u AV kućici Žigmanovljevim likom:  
 
Zato Beograd, u kojem živi 7.000 Hrvata (kao Hrvati izjasnilo bi ih se još toliko da ih ne predvodi Žigmanov), ima samo tri elektora! Zato Niš, u kojem živi 1000 Hrvata, nema niti jednog elektora, a Srijem, u kojem pored protjeranih 30.000 Hrvata još uvijek ih ima toliko, ima samo 7 elektora. Ali zato Subotica ima 48 elektora!!!
Po statistici u Subotici je oko 14.000 Hrvata i isto toliko Bunjevaca koji negiraju hrvatske korijene – kaže Jasna Vojnić, ne pominjući da je i ona Bunjevka i da samo zato nije doživljavala šikaniranja, ni za rata ni u poraću!
 
Srbi sve Bunjevce smatraju svojima i poznata je izjava Vojislava Šešelja u medijima u vreme progona Hvata iz Vojvodine da Bunjevce ne treba dirati jer su „naši“. Bunjevci su danas ovdje i poseban narod i ne bi smjeli biti u krovnim hrvatskim institucijama, posebno ne na rukovodećim mjestima, a upravo je sve suprotno, pa taj sve uži i uži krug koji upravlja svim Hrvatima u Srbiji je u rukama subotičkih  Bunjevaca, a iznad svih njih je Tomislav Žigmanov. Hrvati, kojih je u Srbiji približno 57.900, mahom žive na selima te u manjim gradovima i bave se zemljoradnjom. Intelektualaca je najviše u Beogradu, ali oni su integrirani u društvo i ne rade za interese hrvatske zajednice. Većina je našeg naroda podlegla mimikriji, jedino su Hrvati u Subotici vidljiviji...– kaže još Jasna, kao da ne zna da su mimikriju najbolje iskoristili upravo Bunjevci, a srijemski Hrvati nisu joj mogli pribjeći na nikakav način! Zato Hrvati ne cijene Bunjevce, ali ih ne cjene ni Mađari, ni Srbi, kojima dobro dođu samo za „potkusurivanje“. Tu treba reći da ima Bunjevaca kojima je hrvatstvo u srcu i duši, ali ih je jako malo i teško ih je razabrati da li su „ovi“ ili „oni“. Suštinu ove (z)bunjevačke rašomonijade u Vojvodini ne razabire običan narod niti u Srbiji niti u Hrvatskoj, a ona očigledno odgovara i Beogradu i Zagrebu, i u tim vodama viješto pliva obermanipulant Tomislav Žigmanov sa svojim sve manjim i manjim brojem „bunjevačkih Hrvata“ i drugih poltrona.
I „uspjesi“ će se tek sada nizati jedan za drugim, ekspresnom brzinom. Tako očekujemo da se obnove i jendeci u one dvije asfaltirane ulice u Tavankutu, što će svim Hrvatima u cijelom svijetu predstavljati neizmjernu sreću i zadovoljstvo.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Četvrtak, 13/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1397 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević