Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Svastika od ljudskih tijela na tribini u Livornu nije grafit u portunu ili nečiji performance, to je etiketa (hipoteka) nacizma

 
 
U ovoj “kafićkoj” analizi presude Slobodanu Praljku, te mogućoj reviziji iste, iznijet ću za neke sulude, za neke šokantne stvari, za mene notorne činjenice koje su po mom mišljenju odredile proces i presudu Slobodanu Praljku. Nakon toga ću iznijeti prijedlog za reviziju te presude. Čini mi se da sam malo prije 1990. u Slobodnoj Dalmaciji pročitao da netko tamo sa Zapada kaže da je Srbija sljednik Otomanskog Carstva. Što znači, ako Srbija ratom ne dostigne Karlovac, Hrvatska na sudu mora biti kažnjena zbog “agresije na BiH”. Upravo se to može pročitati u komentarima četiriju stalnih članica Vijeća sigurnosti (SAD, VB, Francuska i Rusija). Zapadna trojka kaže kako je presuda Slobodanu Praljku korektna, a Rusija kaže kako je u Haagu najgore prošla Srbija. Ovome bih dodao ono što je američki ministar vanjskih poslova James Baker rekao Slobodanu Miloševiću na početku rata, Petera Galbrighta na traktoru, Tuđmanovo lutanje po Bijeloj kući i laži po Americi o Jasenovcu. Izvan toga konteksta, za stvaranje privida naklonosti Hrvatskoj, imamo američkog vojnog atašea Richarda Herricka, tada bivšu Margaret Thatcher…
http://a4.pbase.com/o4/70/60270/1/65243903.xKI6gkTR.britbat016.JPG
London još nije objasnio koja je bila uloga britanskih vojnika u vrijeme zločina u Ahmićima
 
Unatoč toj naklonosti Hrvatskoj imali smo “nespremnost Europe”. Koliko podlo i prozirno! Kad Srbi zbog “nespremnosti Europe” (spemnosti VB-a i Francuske) “urade posao”, na scenu stupa Veliki Saveznik (SAD) i pomaže Hrvatskoj. Pa ja kao Maksim po diviziji. Lupam i ponavljam. Ja kažem da Hrvatska tu nekoga može tužiti za genocid, odnosno Kroatocid. Ja kažem da s obzirom na Gazimestan, skup na ušću Save u Dunav, Petrovu Goru, Šolevića i sve te mliječne revolucije, ići uvesti embargo na uvoz oružja (Hrvatskoj) je genocidni pothvat. Osim embarga na uvoz oružja, imali smo igru UN-a sa nekim rezolucijama o krizi u jednoj državi (članici) UN-a - Jugoslaviji. Netko predloži rezoluciju za krizu u Jugoslaviji, iako zna da će jedna članica Vijeća sigurnosti staviti veto na tu rezoluciju. Tako UN potvrđuje onu sa početka ovoga teksta, Srbiju gura na granicu: Virovitica-Karlovac-Karlobag.
 
Nakon svega toga, nakon svih tih Gazimestana, embarga, Ćurkinovih veta i “nespremnosti Europe”, spremnosti Franje Tuđmana imamo premontirani politički pravosudni proces UZP iz više činova. Zbog čega bi Hrvatska morala tužiti nekoga iz UN-a i iz Tribunala ICTY? Kao i neke suradnike tog Tribunala. Ja kažem da Hrvatska može tražiti poništenje cijelog procesa za Oluju i vratiti sub-poenu za nju. Povijest pamti svakakve montirane političke procese. Ali ovo ne pamti… “Demantirat ću osobno tvrdnju Ivice Račana kako ‘u trenutku kad je došla optužnica (zapečaćena) mi u Vladi nismo znali gdje je Gotovina ni nakon provjere’ jer sam osobno u to vrijeme susreo Gotovinu u trim-kabinetu “Pančo” u Gundulićevoj ulici i s njim razgovarao - upravo o tome da bi on uskoro mogao završiti u - Haagu. Ante Gotovina je Zagrebom šetao slobodno bez pratnje i čuvara upravo zahvaljujući Ivici Račanu i njegovoj Vladi”. U Jutarnjem listu 18. 2. 2005. piše “potpisnik ovih redova Ivan Zvonimir Čičak, poznat po svom zalaganju za suradnju s Tribunalom, što uključuje i odlazak Gotovine u Haag”.
 
To kaže Čičak i otvori ured za lociranje Ante Gotovine nad kojim se zabranjuje istraga i koji se dade u bijeg. Poseban pravno-politički skandal  je Pukanićev razgovor sa Antom Gotovinom koji se krije i do kojega ne mogu haaški istražitelji. Novinar blizak predsjedniku države, u novinama objavi razgovor sa bjeguncem kojega traži UN, i nitko ništa. Tu se bez imalo oklijevanja može reći da je i Carla del Ponte tada znala gdje je Ante Gotovina. U ovoj pravno-političkoj kaljuži, posebno mjesto zauzimaju Ahmići. A može se i treba reći kako su Ahmići za Hrvate i Hrvatsku Drugi Jasenovac. Znamo što je za Hrvate i Hrvatsku značio i što znači Jasenovac. Isto se može reći i za Ahmiće. A može se reći da ne znamo istinu ni o Jasenovcu ni o Ahmićima. Zato bi Hrvatska morala od nekoga tražiti Nobilovo izvješće za Ahmiće i utvrditi njegovu autentičnost. Pa bi morala ispitati Milu Stojića koji u Feralu 6. kolovoza 2004. piše kako je Vlada Nikice Valentića pripremila i izvršila taj zločin. Stojića treba pitati kako je došao do tih informacija.
 
Nadalje, kada je dostupno Mesićevo tajno svjedočenje, to svjedočenje treba analizirati. Ja tu vidim političku spletku za anale; američki veleposlanik dolazi u Jasenovac zbog HOS-ove ploče i od hrvatske Vlade traži da ona tu ploču ukloni, jer je to veličanje nacizma!!! Zbog svega toga, meni je neutemeljena teorija o srpskim lažima o Hrvatima po svijetu. Ja  držim da su laži o Hrvatima, najprije interes Zapada.
Uostalom, ima stavari koje srpski propagandisti, kao ni mrzitelji Hrvatske ne mogu u drugoj državi izvesti bez suradnje sa tom državom. Petokolonaši iz Hrvatske su mogli samo predložiti SVASTIKU u Livornu, (nogometna utakmica između Italije i Hrvatske, na tribini gdje su trebali biti hrvatski navijači – SVASTIKA od ljudskih tijela), ali je glavnu ulogu odigrala uprava kluba Livorno. Kao i Malaparteova “zdjela ljudskih (srpskih) očiju na Pavelićevu stolu”. I danas se u Italiji čita o toj, čijoj laži? Ja tvrdim da je to kazneno djelo. To je irealna fikcija koja ima politički naboj.
 
Nakon svega ovoga, može se postaviti pitanje što ja hoću reći? Umjesto pravosudne tužbe protiv talijanskog ministra kulture zbog političke laži, i umjesto pitanja Efraimu Zuroffu, zašto on nije tužio talijanski nogometni klub Livorno, imamo obranu HOS-ove ploče, jer to nije ustaška nego ratnodomovinska. Znači, SVASTIKA iz Livorna i “Malaparteova zdjela očiju”, ostaju kao ustačko, odnosno hrvatsko. Iako je Marija Selak u Petom danu fino objasnila kako radi peta kolona, tu se ne može ništa. Tu se ne može nikoga tužiti. A može se tužiti talijanskog književnika Pinu Adriana-Giorgija Cingonalija koji u svojoj knjizi izdanoj 2011. opet piše o onoj “zdjeli očiju”. A SVASTIKA od ljudskih tijela na tribini nogometnog igrališta nije grafit u portunu ili nečiji performance. To je etiketa (hipoteka) nacizma. Na svjetskoj pozornici!!!
 

Jure Vukić, Tribanj

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Tko je kriv za propast kompleksa Lazareti

 
 
»Organizirat ću posjet sa svima vama obnovljenim Lazaretima. Da vidite što smo mi to obnovili, kako smo to obnovili te kako to izgleda. Međutim, nabavit ćemo vam sigurnosnu opremu da vas ne bi stresla struja, jer tako vam izgledaju obnovljene lađe Lazareta«, rekao je dubrovački gradonačelnik Mato Franković gradskim vijećnicima na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika u 2017. godini. Rekao i mnogima dao za misliti. Jer ono posljednje ‘ulickano’ izdanje Lazareta, koje je posljednji put predstavljeno javnosti kao ‘obnovljeno’, nije naslućivalo baš takvo ‘sigurnosno upitno’ stanje. A kako je DuList bio gotovo jedini nositelj novinarske zainteresiranosti za pozadinu ‘afere Lazareti’ odlučili smo provjeriti točnost navoda dubrovačkog gradonačelnika te se svojim očima uvjeriti u pravo stanje u ono što bi se ubuduće trebalo zvati ‘Lazareti – kreativna četvrt Dubrovnika’.
http://www.dulist.hr/wp-content/uploads/2018/01/Naslovna-Lazareti-555x370.jpg
Djeluje li previše ‘floskulativno’ ako se u novinarskom osvrtu napiše da su nas neke scene koje smo zabilježili u obilasku dubrovačke karantene, tog jednog od najznačajnijih spomeničkih kompleksa na području grada te onom što bi ubuduće trebalo biti samo srce kulturnog života grada – ostavile bez komentara? U ovakvim slučajevima to je zapravo manje bitno, jer ne kaže se zaludu kako ‘slika govori više od tisuću riječi’. Podsjećamo kako je riječ o jedinstvenom spomeniku graditeljstva i zdravstvene kulture koji se gradio u razdoblju od 1627. do 1647. godine.
 
Od devet, kako ih je bivši gradonačelnik Vlahušić zvao ‘komercijalnih prostora’ u gornjem dijelu Lazareta, samo je Linđov uređen u suvenirnicu, a ostali nisu u funkciji. Dapače, u stanju su gorem od ‘roh-bau’ stupnja gradnje pa se promatrač lako zapita je li se tu išta radilo. Poput Potemkinovih sela, samo fasade na neki način blistaju, čine se kao izvrsno odrađen posao, ali stvarnost koja vas dočeka u unutrašnjosti prostorija krije potpuno drukčiju, vrlo lošu priču. Ulazimo u jedan od ‘komercijalnih prostora’. Na mjestu gdje su stale stare razvodne kutije ostala je velika udubina u zidu s virećim žicama. Žbuke nema, sve je ‘rustično’. Vidljivi su tek na jednom zidu tragovi torne koja je, pretpostavljamo, skidala staru žbuku. Nova nikad nije ‘legla’. Vlaga je jedino što se može osjetiti, posvuda. Električne instalacije su takve da ne bi mogle podnijeti zahtjeve nekog ugostiteljskog objekta, a o čemu se nekad govorilo, jer ne mogu podnijeti preveliko ‘gutanje’ struje. Saznajemo kako se veliki problemi stvaraju za vrijeme kiša, jer se unutar prostorija stvaraju velike lokve, a vrata i prozori su toliko’ napuhani’ da se jedva mogu otvoriti. Osoba koja nam je omogućila ulazak muku je mučila s otvaranjem i zatvaranjem, otključavanjem i zaključavanjem vrata.
 
Spuštamo se u jednu od lađa, gdje prije svega zatičemo pilo, čiji je odvod (od nekog čudnog materijala, ‘ojačanog’ izolirbandom) postavljen po principu ‘pljuni pa prilijepi’, reklo bi se ‘uboden’. Ulazimo u prostor koji bi trebao biti sprema, a u njemu ‘ogoljene’ instalacije hlađenja i grijanja. Ne želimo se približavati te upoznavati izbližega koliko bi u takvom stanju predstavljale opasnost po život čovjeka. Vrata do spreme smješten je zahod, gdje nam je već na ulazu jasno kako je i tu vlaga učinila svoje. Uz pomoć soli, kiše koja se slijeva niza skaline…Očekivali smo da će, s obzirom na sve troškove projekta, marke proizvođača rasvjetnih tijela biti one najrazvikanije, ali smo uočili tek marku JRY, prilično nepoznatu. ‘Guglajući’ bespućima Interneta pokušali smo saznati tko su dobavljači, ali su nas linkovi vodili uglavnom na internetske shopping stranice kao što su Amazon, Ebay te Alibaba. Tzv. DALI sustav upravljanja rasvjetom, postavljen u dvoranama lađa, na Alibabi košta od jednog do najviše tri dolara po komadu.
 
Kameni podovi u zatvorenim prostorijama lađa na brojnim su mjestima ‘mačani’, a premda se na prvi pogled može činiti kako je riječ o nekoj posljedici kiše, ipak je utvrđeno kako je riječ o smeđoj boji kojom su bojane vlažne grede. Pri održavanju, saznajemo, pokušavalo se takva mjesta tretirati električnim četkama, ali bezuspješno. ‘To je takav kamen, on ‘pije’ tekućinu, trebalo ga je impregnirati, ali to nije učinjeno’, kažu nam. Dio zidova građen je od sedrenog materijala, koji je tijekom radova ostao nezaštićen te se svakodnevno trusi. Iza pregrađenog zida izgrađen je šank, ali iza njega ni sudopera ni ičeg drugog. Pet bojlera za zahode još uvijek su uredno zapakirani. Naš opsežni đir završavamo, simbolično možda, u zahodu za osobe s invaliditetom. Sama vrata od zahoda su uništena vlagom, a u samom zahodu nas je dočekala otpala žbuka. Pomalo dolazimo do zaključka kako kompleks Lazareta u ovakvom stanju traži konstantno ‘servisiranje’. Pitanje je koliko je gradska uprava već potrošila novca na razne vrste popravaka.
 
Mučna kronologija
 
Podsjetimo, ukupna vrijednost radova tvrtke Monte Mont na obnovi kompleksa Lazareta s početnih 29 milijuna kuna iz ljeta 2012. porasla je tijekom četiri godine do 48 milijuna, a sam proces izgradnje za sobom je vukao velike repove. Na kraju obnovljeno je sedam od planiranih deset lađa, a neobnovljen je ostao i trg pred samim Lazaretima, gdje je prema projektu bio predviđen ugostiteljsko-trgovački sadržaj. Zaključno, nakon svega viđenog jasno je kako ćeLazareti biti veća afera i od Šipana i od Revelina. Ključno pitanje koje se nameće na kraju ovog đira jest tko je potpisao ikakav dokument da je posao završen, odnosno izvršio primopredaju. Kakav motiv je stajao iza takvog poteza? Čije su oči previdjele toliko problema kojima ovaj spomenički kompleks vrvi? I, naravno, tko će za sve ovo odgovarati? Jer, netko mora…
 

Baldo Marunčić, https://www.dulist.hr/dulist-u-obilasku-kompleksa-lazareti-zaudara-na-vlagu-otpada-zbuka-vire-zice/468244/

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Ubio se ili je ubijen – arhivar UDBA-e i bliski Perkovićev suradnik

 
 
Manjak informacija o bolesti i smrti, te gotovo osam dana od pogibije do ukopa, idu u prilog tvrdnjama da je riječ o ubojstvu. Neki analitičari pak vele da je se Gabriš ubio za vrijeme blagdana, pa da je trebalo izvršiti obdukciju. No, upada u oči da o tom događaju, kao što je redovito slučaj, nije bilo nikakve vijesti, bilo službene bilo neslužbene, ni u medijskim crnim kronikama. I sve se to događa u vrijeme kada su dosjei UDBA-e opet u žarištu javnosti – osobito oni savjetnika premijera Andreja Plenkovića, Vladimira Šeksa. Potonji je itekako imao veze s Markom Bezerom, a koliko i kako s Gabrišem, još će se vidjeti. 
https://i1.wp.com/45lines.com/wp-content/uploads/2017/10/Jan_Gabris_Profaca.jpg?fit=600%2C800
Jan Gabriš
 
Da je Jan Gabriš, arhivar UDBA-e i jedna od najbližih osoba Josipu Perkoviću mrtav, prvi je objavio maxportal.hr, portal blizak Boži Vukušiću, suradniku njemačkog tužiteljstva u procesima Krunoslavu Pratesu, Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću. Marko Marković, vlasnik i urednik tog portala višegodišnji je suradnik Bože Vukušića na polju udbologije. On je napisao da je Gabriš počinio samoubojstvo na parkiralištu groblja u Jastrebarskom još 02. siječnja o.g. U tiskanim izdanjima novinama nije bilo osmrtnice – tek jedna na internetu u kojoj piše da je Gabriš umro nakon kratke i teške bolesti. No, nigdje ne stoji tko je uopće osmrtnicu dao.
 
U nedjeljnom izdanju Jutarnjeg lista tvrdi se da je Gabriš počinio samoubojstvo nakon teške bolesti. Spomenuti Bože Vukušić indikativno izjavljuje za Jutarnji da je preko Gabriša pregovarao 2013-e oko Perkovićeve predaje Nijemcima te da je  bivši šef hrvatske Udbe pristao biti krunski svjedok. Vukušić kaže da su ti pregovori propali, jer se Perković naglo predomislio.  Prema mojim saznanjima, u Perkovićevom predomišljanju glavnu je ulogu odigrao odvjetnik Anto Nobilo. Nigdje se ne tvrdi od kakve je to bolesti Gabriš bolovao. Izvori bliski Jutarnjem listu neslužbeno kažu da je riječ o raku, pa da se Gabriš ubio jer nije mogao trpjeti bolove. Moji izvori bliski njemačkim istražiteljima to opovrgavaju izražavajući uopće sumnju da je Gabriš počinio samoubojstvo.
 
Gabriš je od prošle godine bio u intenzivnim kontaktima s njemačkim istražiteljima i pristao je na suradnju kako bi se rasvijetlila, ali i procesuirala ubojstva na tlu Njemačke. Nije imao rak, a da i jest, neobično je da bi se išao ubiti čim je to saznao. On je ubijen baš poput Marka Bezera, bivšeg šefa osječke UDBA-e 1993-e čije je tijelo nađeno uz savski nasip, a pištolj kojim se navodno ubio, u rijeci Savi. I Bezer je ubijen jer je pristao na suradnju s Nijemcima, rezolutan je moj izvor blizak njemačkim istragama.
 
U Njemačkoj sumnjaju da je Jan Gabriš ubijen iz istih razloga kao Marko Bezer. Odvjetnik Anto Nobilo za Jutarnji list kaže da je Jana Gabriša vidio samo jednom u životu kada je ovaj kao svjedok obrane svjedočio na suđenju Josipu Perkoviću. Povjesničar blizak obrani udbaša, Hrvoje Klasić, povodom Gabriševe smrti izjavljuje za iste novine: Englezi su od svog agenta napravili brand, a što mi radimo.  Jutarnji list je na osnovu Klasićeve rečenice u naslovu teksta Gabriša proglasio hrvatskim James Bondom. Jedan moj izvor iz bivšeg SDS-a zabrinut je ovim slučajem i za vlastitu sigurnost. On dodaje da je Gabriš diplomirao kriminalistiku 1988-e na Policijskoj akademiji s temom o Hrvatskom državotvornom pokretu. Naglašava mi da je pokojnik imao brata koji je trgovao oružjem preko Južnoafričke Republike, ali i Beograda, te je zbog te činjenice Jan Gabriš bio uključen u transport oružja koje je avionom Uganda Airlinesa na zagrebački aerodrom sletjelo u pratnji Antona Kikaša i bilo zaplijenjeno od JNA.
 
Manjak informacija o bolesti i smrti, te gotovo osam dana od pogibije do ukopa, idu u prilog tvrdnjama da je riječ o ubojstvu. Neki analitičari pak vele da je se Gabriš ubio za vrijeme blagdana, pa da je trebalo izvršiti obdukciju. No, upada u oči da o tom događaju, kao što je redovito slučaj, nije bilo nikakve vijesti, bilo službene bilo neslužbene, ni u medijskim crnim kronikama. I sve se to događa u vrijeme kada su dosjei UDBA-e opet u žiži javnosti – osobito oni savjetnika premijera Andreja Plenkovića, Vladimira Šeksa. Potonji je itekako imao veze s Markom Bezerom, a koliko i kako s Gabrišem, još će se vidjeti.
 

Željko Peratović, http://45lines.com/jan-gabris-udba-mrtav/

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 565 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević