Ima li Milan Bandić demokratski izborni legitimitet za izmjenu GUP-a?

 
 
Milan Bandić 2017. godine po šesti je put pobijedio na izborima za gradonačelnika Grada Zagreba. U drugome krugu izbora koji su održani 4. lipnja 2017. dobio je 51,79 posto glasova ukupne brojke birača koji su glasovali odnosno iznadpolovičnu većinu, što je u binarnim izborima logično i očekivano. No, u izvješćima u medijima javnog informiranja rijetko je gdje navedena i apsolutna brojka glasova birača koju je dobio, a uopće nigdje nije objavljeno koliko ta brojka dobivenih glasova iznosi kao relativni udio tj. postotak od ukupne brojke birača upisanih u popis birača u Gradu Zagrebu a koji se naziva i biračko tijelo. Tako će u pamćenju i sjećanju građana te i u javnosti ostati samo podatak o postotku glasova tj. natpolovičnoj većini koju je M. Bandić dobio u odnosu na protukandidatkinju Anku Mrak-Taritaš.
http://www.sdp.hr/wp/wp-content/uploads/2014/04/milan_bandic_danas_u_vrbovcu.gif
A to je onda pogodna osnovica da se vremenskim odmakom od izbora počne stvarati politikantski mit, provincijska legenda i obmana javnosti o još jednoj „velikoj, uvjerljivoj i nadmoćnoj“ izbornoj pobjedi Milana Bandića! Pa je i zbog toga potrebno analizirati rezultate izbora, tako da se  kvantificirani valjani i relevantni izborni pokazatelji međusobno usporede i na temelju toga donesu odgovarajući zaključci i njihova tumačenja. I to ne samo o apsolutnoj i relativnoj brojki dobivenih glasova i međusobnom omjeru između kandidata, nego i o relativnoj brojki odnosno postotku dobivenih glasova u odnosu na ukupnu brojku upisanih birača odnosno biračko tijelo.
 
Posljednje je potrebno i zbog toga jer je to mjerilo odnosno pokazatelj iznimno važne pa i jedne od najznačajnijih demokratskih političkih stečevina i kategorija a to je – izborni legitimitet. Izborni pak legitimitet je politička potpora koju su kandidatu odnosno političaru na izborima svojim glasovima dali birači i koju on ima u biračkome tijelu, a što se uz nešto slobode može interpretirati i kao približan pokazatelj političke potpore u većem dijelu društva. U stvarno demokratskom političkom poretku i državi, vlast se osvaja na temelju dobivenog izbornoga legitimiteta, i obnaša razmjerno tom istom legitimitetu odnosno političkoj volji građana tj. birača! Ne mogu imati te u demokratsko političkoj praksi i nemaju jednake ovlasti političar ili stranka koji su na izborima dobili glasove odnosno izborni legitimitet od na primjer 20 ili 30 posto biračkoga tijela, kao političar ili stranka koji su na izborima dobili glasove odnosno izborni legitimitet od na primjer 40 ili 50 posto biračkoga tijela! Prijeko je to potrebno ne samo ponoviti nego i stalno ponavljati, da se u istinski demokratskoj državi vlast obnaša samo i jedino razmjerno na izborima dobivenom legitimitetu odnosno – političkoj volji i potpori birača. Pa nije tek slučajno i bez utemeljenja na najvišim i najvažnijim demokratskim standardima i postulatima u članku 1. Ustava Republike Hrvatske definirano: U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
 
REZULTATI DRUGOG KRUGA IZBORA
 
U drugome krugu izbora 4. lipnja 2017. kandidat M. Bandić dobio je 147.680 ili 51,79 posto glasova ukupne brojke  birača koji su glasovali (45.852 glasova ili 31,04 posto više nego u prvome krugu), a kandidatkinja Anka Mrak-Taritaš dobila je 131.373 ili 46,07 posto ukupne brojke birača koji su glasovali (50.608 glasova ili 38,52 posto više nego u prvome krugu). Ukupno je glasovalo 285.067 ili samo 41,13 posto biračkoga tijela, što je 44.197 birača ili 13,42 posto manje nego u prvome  krugu. U popis birača u Gradu Zagrebu u drugome krugu izbora bilo je upisano 692.144 birača, a kako je M. Bandić dobio 147.680 glasova birača to je relativni udio od 21,33 posto u biračkome tijelu (vidi tablicu 1)!
 
Tablica 1 – Brojka i postotak glasova od ukupne brojke birača koji su glasovali i ukupne brojke upisanih birača u drugome krugu
 
Kandidat
Upisanih birača
Glasovalo birača
Od birača koji su                  glasovali
Od ukupne brojke upisanih  birača
 
      n
     %
      n
     %
      n
     %
               %
 
692.144
   100
285.067
 41,13
 
 
 
M. Bandić
 
 
147.680
 51,79
           21,33
A.   Mrak-Taritaš
 
 
131.373
 46,07
           18,90
 
U daljnjoj komparativnoj kvantitativnoj analizi  dolazi se do spoznaje da je za M. Bandića glasovalo samo nešto više od jedne petine (1/5) biračkoga tijela, odnosno da je za njega glasovao tek svaki peti punoljetni građanin Zagreba koji je upisan u popis birača. Ujedno to znači da na jednoga birača koji je glasovao za M. Bandića, dolaze četiri građanina s biračkim pravom koji aktivno i izravno ili pasivno i neizravno nisu glasovali za M. Bandića. Samo 147.680 birača glasovalo je za M. Bandića, a 544.464 od upisanih građana u popis birača  aktivno i izravno ili pasivno i neizravno nisu glasovali za M. Bandića te stoga on nije njihov izbor za gradonačelnika niti ima njihovu političku potporu odnosno izborni legitimitet!
 
Koliko je to minorna izborna politička potpora odnosno demokratski deficit M. Bandića, može se pokušati prikazati jer je samo djelomično komparabilna odnosno komplementarna, usporedbom s parlamentarnom procedurom donošenja zakona od posebnog društvenog interesa tzv. organskih ili sistemskih zakona. Za donošenje tih zakona nije dostatna obična većina nego je potrebna je kvalificirana većina ukupnog broja zastupnika, i ona može iznositi 50 posto plus 1 glas (apsolutna većina), ili i više tj. 67 posto plus 1 glas (dvotrećinska većina) ukupnog broja zastupnika u predstavničkome tijelu. A Milan Bandić dobio je samo 21,33 posto odnosno tek nešto više od jedne petine (1/5) glasova biračkoga tijela! I s tom minornom političkom potporom birača hoće u Gradskoj skupštini Grada Zagreba provesti izmjene i dopune Generalni urbanistički plana  da bi po ugledu na Projekt „Beograd na vodi“ odakle je i dobio inspiraciju, ideju i primjer mogao provesti  „Projekt Manhattan“  koji je čisti urbanocid, estetocid i ekocid; a ima dvije temeljne svrhe: 1. pranje novca i svekoliku korupciju Bandića i njegove ortačke hobotnice, te 2. da bude alibi Bandiću za kandidiranje na sljedećim izborima za gradonačelnika 2021., jer tobože veliki je građevinski projekt u tijeku pa je stoga logično a i „red je“ da  posao završi onaj tko ga je počeo a to znači da Bandića ponovo treba izabrati za gradonačelnika! Inače, sâm naziv tog projekta – „Manhattan“ vjerno odražava njegov sadržaj tj. da je to financijska, korupcijska, urbana, ekološka, estetska i moralna zagrebačka – atomska bomba. Naime, projekt izrade američke atomske bombe u gradu Los Alamosu u New Mexicu tijekom Drugog svjetskog rata, imao je upravo taj naziv – Projekt „Manhattan“!
 
No, unatoč tom ponižavajućem demokratskom deficitu odnosno  na izborima izravno ili neizravno iskazanom nepovjerenju gotovo 80 posto ili skoro četiri petine (4/5) biračkoga tijela, i taj i takav izborni pobjednik kao što je Milan Bandić ipak može obnašati dužnost u izvršnoj vlasti na koju je izabran! Ali kako i na koji način?
 
Doslovno i jedino demokratski i samo demokratski; što znači razmjerno minornom i grotesknom izbornome legitimitetu kojeg su mu dali birači te bez voluntarizma odnosno samovolje, manipulacija, „kupovanja“ zastupnika da kršeći političku volju birača i zakon prijeđu ili kolaboriraju s njegovom strankom u skupštini, kao i bez trgovanja utjecajem, političke i ine  korupcije, neracionalnog trošenja javnog novca te zaobilaženja javnog i zajedničkog dobra u korist interesnih grupa i klijentelističko-nepotističke mreže koja je poput paukove zapretala kreativne i humanističke potencijale Zagreba, a liberalnu i tržišnu ekonomiju te socijalne osjetljivosti i solidarnosti prognala iz društvenog sustava vrijednosti i vokabulara pa čak i iz sjećanja. A kao što je to javnosti dobro poznato, u prethodnim gradonačelničkim mandatima bilo je štošta od prethodno navedenog pa i više od toga, tako da to ne daje temelj za realnu nadu  da se to možda ne će ponoviti i u predstojećem mandatu.
 
ZASTUPNICI IMAJU LEGITIMITET ZA NADZOR IZVRŠNE VLASTI
 
No, upravo za to i postoji predstavničko tijelo odnosno skupština i zastupnici te odgovarajuća legislativa, a zastupnici imaju legitimitet i obvezu prema biračima te pravnoj državi  i  standardima demokratskog političkog poretka; da aktivnim djelovanjem u skupštini korigiraju  gradonačelnika u provođenju izvršne vlasti,  te ako i kada se za to ukaže potreba da ga spriječe u nedemokratskim i suspektno legalnim postupcima. A u toj demokratskoj misiji i skupštinskoj praksi mogu biti apsolutno učinkoviti, jer je na izborima za Gradsku skupštinu Grada Zagreba 21. svibnja 2017. „Milan Bandić 365 – Stranka rada i solidarnosti“ dobila 74.467 ili 23,03 posto glasova ukupne brojke birača koji su glasovali, odnosno 10,75 posto biračkoga tijela i osvojila 14 od ukupno 51 zastupničkog mandata a što je nešto više od jedne četvrtine (1/4) ili 27,45 posto (vidi tablicu 2).
 
Tablica 2 – Brojka dobivenih glasova i osvojenih mandata „Milan Bandić 365 – Stranka rada i solidarnosti“ na lokalnim izborima  21. svibnja 2017. godine
 
 
Stranka
      Brojka  dobivenih  glasova
      Brojka  osvojenih  mandata
 
             n
            %
            n
           %
„M. Bandić  -  365“
        74.467
         23,03
           14
        27,45
 
Završetkom izbornog procesa ne prestaje (kako bi to bilo po parafrazi narodne uzrečice “predizborno obećanje, ludom radovanje“) nego tek stvarno počinje obveza izvršne vlasti da realizira izborni program i obećanjâ dana biračima u izbornoj kampanji, da kontinuirano postupa demokratski te promiče javni interes i opće dobro; a u tome je moraju kontrolirati, usmjeravati i korigirati upravo zastupnici u predstavničkom tijelu. Izborni legitimitet  nije samo statična nego u vremenu i dinamična odnosno promjenjiva kategorija jer ga ne čine samo u izbornome procesu dobiveni glasovi odnosno politička potpora birača, nego i postizborna realizacija izbornog programa zbog kojeg i kakvog su birači i glasovali  upravo za kandidata ili stranku koji su ga istaknuli na izborima. Stoga je izborni i uopće politički legitimitet upravno razmjeran brojki na izborima dobivenih glasova, te i stupnju ostvarenja izbornog programa i obećanjâ koja su dana biračima u izbornoj kampanji. Logično, u vremenu poslije izbora drastično odstupanje od izbornoga programa i obećanjâ danim biračima u izbornoj kampanji na temelju i zahvaljujući kojim su povjerenje te glasovi birača i dobiveni, teško je kršenje demokratskih načela i standarda i prijevara birača koja za sobom povlači gubitak svake vjerodostojnosti i potpore u biračkome tijelu odnosno gubitak izbornoga i uopće političkog legitimiteta za daljnje a na demokratskim načelima utemeljeno obnašanje vlasti, tako da do tada demokratski politički poredak gubitkom legitimiteta postaje – tiranija!  
 
POTKOPAVANJE NAJVIŠIH VRJEDNOTA USTAVNOG PORETKA REPUBLIKE HRVATSKE
 
Poznavajući dosadašnju praksu obnašanja izvršne vlasti M. Bandića, utemeljeno se može pretpostaviti da im to  ne će biti baš  lak zadatak. No, u tome moraju biti uporni, pa i sjetiti se te djelomično i identificirati sa časnim značajevima i primjerima iz povijesti. Istina, predstavničko tijelo u demokratskoj državi nije bojišnica a da bi mu mogla i smjela  biti primjerena ratnička retorika. No, u značenjskoj sastavnici glasovite izreke Marka Porcija Katona St. koja izražava upornost i posvećenost u ostvarenju konkretnog cilja Ceterum censeo Karthaginam esse delendam, mogu se naći obrazac i motivacija za demokratsko djelovanje zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, koji stalno moraju sebi i gradonačelniku ponavljati: „Uvjereni smo da zakonodavna i izvršna vlast mogu i moraju djelovati legalno i demokratski, na korist i promicanje javnog i društvenog interesa te općeg i zajedničkog dobra“! I ne samo to, nego uvijek ako i kada gradonačelnik Milan Bandić pokuša ili i počne manifestirati društveno devijantno ponašanje i provoditi antidemokratsku praksu, moraju ga otvoreno i jasno podsjetit na političku činjenicu proizašlu iz izbornog procesa da on ima veliki i trajan demokratski deficit odnosno invalidni izborni legitimitet dalek i od minimalnih demokratskih standarda; štoviše bijedan, ponižavajući i groteskan legitimitet odnosno političku potporu samo 147.680 ili tek 21,33 posto bračkoga tijela odnosno svih punoljetnih građana Grada Zagreba koji su upisani u popis birača. A taj i takav subdemokratski a moglo bi ga se nazvati i mikro-legitimitet odnosno karikatura od stvarnog demokratskog legitimiteta, dostatan je i razmjeran gradonačelniku samo i jedino za demokratsko ponašanje i obnašanje izvršne vlasti te demokratsko upravljanje Gradom Zagrebom.
 
No, gradonačelnik Milan Bandić ne samo da ne akceptira i ne provodi u političkoj praksi te izborne činjenice i političku volju biračâ, nego naprotiv apsolutno od njih odstupa i „kupovanjem“ zastupnika trgovanjem utjecajem te političkom i inom korupcijom čini sve suprotno od toga i protiv toga! A u članku 3. Ustava Republike Hrvatske navedene su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske koje su ujedno i temelj za tumačenje  samog Ustava. Među tim najvišim vrednotama ustavnog poretka je i „demokratski višestranački sustav“, što znači da Milan Bandić  nazvali to „privlačenjem“, „animiranjem“, „motiviranjem“ ili „kupovanjem“ zastupnikâ u Hrvatskome saboru i Gradskoj skupštini Grada Zagreba da prijeđu u klubove zastupnika njegove „Milan Bandić 365 – Stranke rada i solidarnosti“ protivno i usuprot rezultatima izbora i na njima iskazanoj političkoj volji biračâ; potkopava pa i ruši same temelje ustavnopravnog i višestranačkog demokratskog političkog poretka Republike Hrvatske! Pri tome mu neizravno i prikriveno aktivno podupiru i pomažu predsjednik Sabora Gordan Jandroković - 808 i predsjednik Vlade Andrej Plenković, jer im „kupovanjem“ zastupnikâ Milan Bandić stvara glasačku pričuvu za potrebnu većinu zastupnika u proceduri saborskog glasovanja odnosno donošenja odluka!
 
Neobvezujući mandat zastupnika neprijeporno je velika i par exellence demokratska stečevina, ali on nije i sloboda od političke obveze i odgovornosti prema biračima! U stvarno demokratskim državama postoji i demokratski institut koji sprječava da neobvezujući mandat može postati i suprotnost od toga i svrha samom sebi!? Naime, postoje ustavna ili  zakonska odredba da u jednom sazivu parlamenta najviše do 10 posto zastupnika mogu promijeniti klub zastupnika, a sve više od toga je antidemokratska zlouporaba neobvezujućeg mandata te izigravanje i kršenje rezultata izbora i političke volje i povjerenja birača. Pa ako i kad 10 posto ili i više zastupnika u jednom sazivu parlamenta promijeni klub zastupnika, taj saziv parlamenta se raspušta i raspisuju se  prijevremeni izbori. Što znači da je po demokratskim standardima 9. saziv Hrvatskoga sabora već poodavno morao biti raspušten i raspisani prijevremeni izbori, no Republika Hrvatska je država nekonsolidirane odnosno „divlje“ Šeksove demokracije u kojoj se ne poštuju i ne primjenjuju demokratski standardi  koji štite političku volju i glasove birača te rezultate izbora kao njihov izraz!
 
Masovnim „preletanjem“ zastupnika odnosno mijenjanjem zastupničkih klubova dovodi se u pitanje pa i potkopava demokratski višestranački sustav kao jedna od najviših vrjednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava prema njegovu članku 3., a ujedno se time potkopava i ustavnopravni te demokratski politički poredak Republike Hrvatske. Naime, navedenim izigravanjem političke volje i glasova birača mijenjanjem rezultata izbora ruši se članak 1. stavci 2. i 3. Ustava RH prema kojima vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, a narod vlast ostvaruje izborom svojih predstavnika. Kako je masovnim „preletanjem“ za demokratske standarde kritična brojka zastupnika zlorabila u protudemokratske svrhe institut neobvezujućeg mandata i time izigrala povjerenje, glasove i političku volju birača te promijenila rezultate izbora a nije primijenjen demokratski standard obveznog raspuštanja tog i takvog masovno „preletačkog“ saziva parlamenta, oni više nisu predstavnici naroda odnosno birača te vlast logično više u demokratskim razmjerima i standarima ne proizlazi iz naroda i ne pripada narodu što znači i da to više nije demokratski politički poredak nego – tiranija!
 
AUTOKRATSKI MEDALJU LONČARU A SEBI GUP!
 
Kao što je to javnosti poznato, gradonačelnik Milan Bandić posebnim aktom dodijelio je 25. siječnja 2019. Medalju Grada Zagreba za „izuzetna postignuća i značajan doprinos suradnji Republike Hrvatske i ostalih zemalja članica Europske unije“ svojedobnom „sekretaru za inostrane poslove“ SFRJ Budimiru Lončaru poznatom i po nadimku „Embargo“, što je izazvalo različita reagiranja pa i prosvjede više udruga hrvatskih branitelja iz Domovinskog obrambenog rata. Zašto? Na izborima izabrani kandidat gradonačelnik je svih građana i birača tj. onih koji su glasovali za njega, kao i onih koji nisu glasovali za njega ili uopće nisu glasovali na izborima. Što znači da Milan Bandić nije samo gradonačelnik 147.680  ili jedne petine (1/5)  birača koji su glasovali za njega, nego je gradonačelnik i onih 544.464 ili četiri petine birača koji nisu glasovali za njega ili uopće nisu glasovali. Zbog toga postoji gradonačelnikova demokratska obveza pa i imperativ da kod donošenja odluka o osobama, pojavama ili projektima kao što su to i izmjene i dopune GUP-a i Projekt „Manhattan“ a o kojima ne postoji društveni konsenzus o njihovoj povijesnoj ulozi i vrijednosnom statusu, društvenoj potrebi i (ne)korisnosti itd.; akceptira logičnu značajku demokratskog i pluralnog društva da mnogi a ovdje konkretno i većina biračkoga tijela ne dijele s njim isti sustav političkih, društvenih, kulturnih, estetskih i moralnih vrednota i prioriteta, te da stoga nema njihovu političku potporu odnosno legitimitet razmjeran i primjeren demokratskim standardima za samostalno a ovdje konkretno autokratsko donošenje tih i takvih odluka, nego (je) o tome treba(lo) u demokratskoj proceduri provesti odgovarajuće konzultacije i najširu javnu raspravu te u skladu s njima donijeti odgovarajuću odluku glede Bandićeva prijedloga Gradskoj skupštini Grada Zagreba o izmjenama i dopunama Generalnog urbanističkog plana!
 

Erih Lesjak

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva