Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

Prostački jezik jugofašista

 
 
Kada sam stvarao zemlju pazio sam na suprotnosti. Stvorio sam vodu i vatru. Pa mužjaka i ženku, smrt i život. Stvorio sam i jednu lijepu i poštenu zemlju. Zove se Hrvatska. A gdje je suprotnost?, pita jedan radoznali svetac. „Hrvati“, odgovori Bog. Pjesnik ima pravo napisati šta mu padne na pamet. Ako mu padne. To se zove umjetnička sloboda. Baš ovako piše komentator jednih dnevnih novina, misleći i na sebe, a i na Antuna Mihanovića i njegovu pjesmu „Horvatska domovina“, u kojoj su, prema njemu, jedine prve tri riječi, Lijepa naša domovina, sigurne, a o svemu drugom se može diskutirati. Vođen ovom misli, i pisac ovog teksta će pisati ono što mu je danas palo na pamet. Između silnih informacija i sjećanja prenijet ću na papir samo jedan mali dio.
http://i.ytimg.com/vi/ehrVafNDhzo/hqdefault.jpg
Vezano uz političko pravosudnu blamažu oko Branimira Glavaša, najzaslužnijeg čovjeka što 1991. Osijek nije postao Osek, prenijet ćemo riječi Mire Bajramovića, čija je nekadašnja pismena izjava o vlastitom zločinu nad srpskim civilima obišla svijet i izazvala nepopravljive posljedice. Ja sam Ivici Đikiću tadašnjem novinaru Ferala dao samo dva potpisa na prazan papir. Iznad potpisa na praznom papiru možeš napisati što ti duša želi. Zar ne?
 
Bile ove Bajramovićeve riječi istinite il ne, novinski tekstovi Ivice Đikića; i u Feralu, i u Jugolistu, pardon Novom listu i Srpskim Novostima odišu hrvatskim jugofašizmom. Jugofašizam je grana velikog italijanskog fašizma i u glavi svakog jugofašiste čuči mali Mussolini. I glavna fašistička znanost, i njezina spomenuta poddisciplina, negiraju, i Hrvatsku i Hrvate, i njihovi su veliki neprijatelji. Istaknuti hrvatski antifašist Joško Čelan, za njih koristi nešto blaži izraz, jugonacionalisti, i na njima ima namjeru doktorirati. Sad za sada ih znanstveno novinarski locira i identificira, čime onemogućava njihovo povezivanje u snop (fascio). Nema ih puno, ali su dobro raspoređeni, tako da uspijevaju marširati i ulicama i kroz institucije. Kao pravi diverzant, Hrvatsku i Hrvate napadaju i s tuđeg teritorija. Heni Herceg (Mladina), i Darko Kaciga - Dubrovčanin preko istočnog Mostara. (Tačno.net)
 
Prema nedužno pobijenima, bilo čijim, bilo gdje i bilo od koga, razuman čovjek se odnosi s pijetetom, žaljenjem i osudom krivaca. No nerazumni Darko Kaciga, zloupotrebljavajući sveto dubrovačko i dalmatinsko ime piše u jugofašističkom duhu. „Puca mi dalmatinski điletin za Širokobriješke i slične komemoracije…“ Prevedeno na druge izgovore, to znači. Boli me 'urac za… Kakvi su to ljudi, kakvi su to urednici koji puštaju ovakav govor mržnje.
 
U ime spomenute umjetničke slobode, reagirat ćemo i na Božju odluku, da Hrvatskoj kao suprotnost stavi „Hrvate“. Ne ćemo se, ne daj Bože, miješati u Božji posao i negirati, nego samo objasniti Božju ocjenu. Kroz cijelu povijest, Hrvati koji su suprotnost Hrvatskoj imaju nekakva svoja izdajnička imena, a danas se zovu jugofašisti. Mojoj poštovanoj kolegici s Fakulteta političkih nauka, iz 70-ih godina, Ljubi Đikić se sada štuca, jer je netko spominje. I ona piše, i puno toga je napisala, između ostaloga i knjižicu ljubavnih pjesama s naslovom TAJNA. Od 40 ljubavnih pjesama, meni se posebno sviđaju ove dvije.
 
VOJNIKU. Svi proljetni cvjetovi imaju boju tvoje uniforme. Svi proljetni cvjetovi mirišu na podmazano oružje. Svi pupoljci na drveću imaju oblik metaka. U svakom cvijetu, u proljetnom vjetru, ja vidim lik vojnika.
DANAS. Vojnika više nema, ni noći, ni čekanja. Samoća. Rat je završen bez smrti, krvi i plača. Vojnika više nema, ni čekanja ni ljubavi, ni življenja.
 
Da se ponovno vratimo na početak teksta i među Božja stvorenja ubrojimo i ljude iz miješanih brakova, koji se kod nas često osjećaju jugoslavenima. Prije nego ih zli ljudi vrbuju u jugonacionaliste i sramotne jugofašiste, mi im poručujemo; navijamo za Vas, pomažemo koliko možemo, ali morate i vi shvatiti da je svak sebi najbolji doktor, i da je puno prirodnije, da se vi prilagođavate nama, nego mi Vama.
 

Žarko Marić

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Nedjelja, 08/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1137 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević