"Vi sigurno znate da je Dalmacija opljačkana i zapostavljena, da mediji godinama lažu i prikazuju Dalmatince kao glupe i lijene..."

 
 
Reagiranje na članak pod naslovom Tko je Pero Artić? i podnaslovom Tko zavađuje hrvatski sjever i jug?, koji je objavljen 22. lipnja 2014.
Da, ja sam takozvani Pero Artić i ne živim u Sjevernoj Koreji nego u Hrvatskoj. Prema tome, vi ne možete nikome ništa braniti ni dozvoliti. Kao prvo, nikada nisam vrijeđao Hrvate i Hrvatsku jer bi samim time vrijeđao sebe i svoje roditelje. Isto tako poštujem Hrvate iz Bosne i Hercegovine, i sve normalne ljude na ovom svijetu. Ne poštujem Antu Pavelića i Zdravka Mamića jer su kao plitak potok pregazili moju Hrvatsku. Samo da znate, moja cijela obitelj je glasala za samostalnu Hrvatsku. Kad se oslobodio Knin i kad su kolone automobila trubile, ja sam cijelu noć kao majmun visio kroz prozor automobila i mahao Hrvatskom zastavom.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Portals/0/images/logo.gif
Kad je nogometna reprezentacija izgubila od Turske, onda sam plakao i danima se osjećao kao da mi je netko umro. Hrvatsku sam obožavao, a danas mi se kao i mnogima sve zgadilo. Zato imamo prazne stadione. Zato mladi bježe iz ove zemlje. Itd. Vi sigurno znate da je Dalmacija opljačkana i zapostavljena. Vi sigurno znate da mediji godinama lažu i prikazuju Dalmatince kao glupe i lijene. Vi sigurno znate da nogometna reprezentacija "16" godina nije igrala u Dalmaciji. Vi sigurno znate da su nogometni suci godinama krali bodove i kamatarili našu svetinju Hajduk Split. Budite iskreni i recite, tko je podijelio i razorio našu Hrvatsku? Kakvi smo mi to Hrvati? Zdravko Mamić se može sramiti, a on je naravno samo jedan od mnogih krivaca. Hrvatska je danas mogla biti bogata i ujedinjena zemlja, trebalo je imati samo malo poštovanja prema Hajduku, Splitu, Dalmaciji, to jest Hrvatskoj. A što imamo danas? Reprezentaciju koja ne može napuniti Maksimir, pa čak ni mali stadion u Osijeku koji prima jedva 16 tisuća gledatelja. Dinamo koji godinama ima prazne tribine. Razorenu i podijeljenu zemlju u mržnji. Zar vi stvarno mislite da mi nemamo ponosa? Zar vi stvarno mislite da ćemo sve to mirno gledati? Zdravka Mamića sam namjerno istinom šamarao, nažalost poneki šamar dobije i netko ni kriv ni dužan i zato se evo ispričavam.
 
Moram pisati kako pišem jer želim privući pažnju. Moji komentari su jako duboki i prodorni. Vi ste dokaz, eto pišete o meni. Mnogi pišu i razgovaraju o meni, i ja to jako dobro znam. Gdje god se pojavim moji tekstovi privlače pažnju i izazivaju strašno pozitivne i negativne reakcije. Moj um nije bolestan, ja sam čudak, veći od Einsteina. Zamislite moj um, neki dan sam na facebooku posmatrao vlasnika jedne stranice. Detektirao sam njegov um i poslao samo nekoliko vrlo kratkih i kulturnih komentara, i pogodio u sridu. Vlasnik te stranice je totalno poludio. Prvo me napao pitanjima za koga radim, mislio je da radim za HDZ. Zatim me brutalno izvrijeđao i rekao da će saznati tko sam i razbiti mi glavu ciglom. Dakle, to je vrlo opasna prijetnja smrću, i sada ga mogu tužiti. To nije nekakav balavac nego odrasla i relativno poznata osoba. Ako vas zanima moj kratak tekst u vezi toga, poslat ću vam ga. Toliko o mom umu. Za kraj mogu reći samo ovo, ako vi ne razumijete moje komentare i stanje u zemlji, onda je ovo je tragedija Hrvatskog naroda. Sami sebe ćemo do kraja uništiti i nestati kao narod. Bog!
 

Pero Artić, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva