Get Adobe Flash player
Od Mike Špiljka do Slavka Goldsteina

Od Mike Špiljka do Slavka Goldsteina

Kako HRT laže i izmišlja zasluge i vrline "intelektualca"...

Da, Josip Broz nije otišao skroz!

Da, Josip Broz nije otišao skroz!

Ivica Ivanišević: baštinik suslovljevog ideološkog i...

Balkanizacija Balkana iznutra i izvana

Balkanizacija Balkana iznutra i izvana

Angela zavrće ruke, Erdoğan širi islam, Ameri se vrte u krugu, Rusi...

Dva načina rješenja problema granice

Dva načina rješenja problema granice

Odluka arbitražnog suda odmjerena je i razumna i Slovenci i Hrvati trebali...

Jasenovački popis žrtava je - lažan

Jasenovački popis žrtava je - lažan

Tek kada se sazna objektivna i znanstvena istina o Jasenovcu u vrijeme i...

  • Od Mike Špiljka do Slavka Goldsteina

    Od Mike Špiljka do Slavka Goldsteina

    četvrtak, 14. rujna 2017. 11:40
  • Da, Josip Broz nije otišao skroz!

    Da, Josip Broz nije otišao skroz!

    četvrtak, 14. rujna 2017. 11:34
  • Balkanizacija Balkana iznutra i izvana

    Balkanizacija Balkana iznutra i izvana

    četvrtak, 14. rujna 2017. 11:27
  • Dva načina rješenja problema granice

    Dva načina rješenja problema granice

    srijeda, 13. rujna 2017. 17:56
  • Jasenovački popis žrtava je - lažan

    Jasenovački popis žrtava je - lažan

    srijeda, 13. rujna 2017. 12:37

E naš narode, zašto gledaš mirno kako nam se država i društvo rastače?!

 
 
Hrvatskoj i hrvatskom društvu se događa nešto nevjerojatno ali neshvatljivo stvarno. Rastaču je mangupi iz politike, državnih institucija i organa, gospodarstva, bankarstva, akademske zajednice i medijske zajednice, a većina Hrvata, građana i državljana to mirno promatra, strahujući za svoje sutra i sutra svoje djece, negodujući samo u krugu svojih obitelji, prijatelja ili uz koju čašicu žestice ili kave u nekom lokalu u krugu svojih poznanika.
https://cdn.aiidatapro.net/media/ca/39/47/t780x490/ca394791674b981594ee5ad014ec7793.JPG
Da ne bude nesporazuma, valja odmah reći da riječ rastočiti prema Hrvatskom Enciklopedijskom Rječniku znači „nagrizajući učiniti da se ošteti, razjesti, rasklimati“, a riječ mangup prema istom izvoru znači „besposličar, neozbiljan“, dok riječ manguparija znači „postupak mangupa, neozbiljan ili prevrtljiv postupak, podmetanje“. Kada smo tako razjasnili značenje tih riječi/pojmova, možemo pristupiti analizi je li pitanje iz naslova postavljeno opravdano ili neopravdano. To rastakanje države i društva je počelo već relativno davno, još dok su hrabri i naivni domoljubi krvarili po bojišnicama diljem Hrvatske, braneći Hrvatsku od srbočetničle bratije. Valja se podsjetiti da su već tada „domoljubni“ mangupi prodavali hrvatskoj vojsci po lihvarskim cijenama svakodnevne potrepštine, zarađujući bogatstva dok su borci krvarili po bojišnicama. U isto vrijeme su mangupi pripremali i počeli provoditi strategiju „zakonkog“ rastakanje svega što je bilo društveno, pretačući to u privatne ruke i džepove. Prodavači cvijeća, vozači, „maheri“ svih formata i vrsta su postajali preko noći bogatuni, tajkuni i „uspješni poduzetnici“. Nije u to vrijeme bilo bezvlašće u Hrvatskoj, dapače, sve se to događalo pod okriljem i zaštitom vlasti u Hrvatskoj. Unatoč svemu tome, nakon završetka Domovinskog rata, radovalo se i sveudilj slavilo da sad imamo svoju državu, neovisnu i da smo svoji na svome.
 
No već je tada scenarij za postupno i konačno rastakanje Hrvatske po svim „šavovima“ bio spreman, i čekalo se samo da taj proces krene polako, sve brže i nezaustavljivo. Narodu je politika uz izdašnu medijsku potporu uporno i drsko prodavana 'fora' da sve treba privatizirati, da bez privatnog poduzetništva nema života u Hrvatskoj. Gotovo sve što je nešto proizvodilo je uništeno pod egidom da je nerentabilno, neisplativo, nesposobno za proizvodnju, pa se počelo pod zaštitom države favorizirati uvoznički sektor, te time uništavanje i ono malo domaće proizvodnje koje je još preostalo. U tom stampedu pod zaštitom inozemnih „savjetnika“ ili točnije rečeno gospodara u sjeni, najviše je nastradala naša poljoprivreda i naše selo, dok je industrijski sektor već ranije bio uništen.
 
Nezaposlenost je postala naša uobičajena svakodnevnica, pa se počelo s političkim mangupiranjem da će nam samo ulazak u EU značiti spas, pa je u tu svrhu čak i navrat-nanos mijenjan zakon o referendumu, da bi se opet uz izdašnu i drsku medijsku podršku postiglo to da Hrvati „žele iznad svega“ da nakon zlosretnog članstva u Jugi, postanu članice EU-a. Zaduženost zemlje i porast državnog službeničkog aparata do mastodonrskih razmjera je krenula nezaustavljivom uzlaznom crtom. No ne lezi vraže, politikantski i ini mangupi si smislili rješenje - olakšani odlazak naših ljudi iz Hrvatske ?! To jest rješenje, ako nemate ništa pametnije ponuditi narodu, jer ako netko ovdje ne može naći posao, a jesti se mora, onda je odlazak neko rješenje. No „dragi“ mangupi naši, zar je to ono što ste „trubili“ o 'svojemu na svome'? I o 'hrvatskoj lisnici u hrvatskom džepu'?
 
I što reći o skupoj kupovini naftnog polja „Bijele noći“ i jeftinoj prodaji istih, o prodaji/predaji INA-e Mađarima, o koncesioniranju hrvatskih auto puteva i dijela hrvatskih voda, za što nitko do sada nije odgovarao, mada su u svim slučajevima samo nanosile štetu Hrvatskoj? Što reći o sramotnom ugovaranju cijene struje s vlasnicima vjetroelektrana, za koje također nitko ne odgovara? Što reći za slučaj Agrokor, kada jedan muljator (da ne koristim riječ kriminalac) 26 godina uz pomoć političkih mangupa i korumpiranih revizora i inih državnih institucija, posluje izvan svih pozitivnih zakonskih propisa, koji važe za sve osim za njega? Što reći za gradonačelnike kojima se ne događa ništa, a koji bi već odavno trebali da se bave, u najmanju ruku, prisilnim „društveno korisnim radom“? Konačno što reći za Sabor koji sve više sliči na stočni sajam gdje se cjenka oko kupovine stoke, a ovdje se cjenka oko „kupovine ruku“? Što reći kada u Saboru i Vladi na donošenje odluka velikom mjerom utječu oni koji Hrvatsku nisu htjeli, i koji Hrvatsku ni danas ne mogu smisliti kao neovisnu državu, i koji za savjete i upute što i kako da rade putuju u Beograd?
 
Da nema nekih novinara u nekim medijima (tek toliko da se ne kaže da je cenzura potpuna), u Hrvatskoj praktično ne bi bilo prohrvatskog medija, većina medija je antihrvatski orijentirana, počevši od takozvane javne televizije. Istraživačko novinarstvo je praktično mrtvo, država izdašno financira srpske Novosti, koje bi u svakoj normalnoj državi bile zabranjene, ali istovremeno se institucionalno i medijski podržavaju antifa istupanja, antifa manifestacije, proglašavajući svako hrvatsko domoljublje ustaštvom i fašizacijom?! Siguran sam da narod to sve vidi, i da narod ništa od toga ne odobrava, ali unatoč tome nema snage da to svoje nezadovoljstvo artikulira, dok istovremeno minorne antife, lažno ljevičarske i istinski antihrvatski orijentirane grupe izlaze na ulice tražeći „hitne obrazovne, jokićevske“ obrazovne reforme, koje bi i ono malo hrvatstva koje postoji u obrazovnim planovima i programima, prognali iz njih, stvarajući od naše djece buduće najamne radnike za strane gospodare kojima manguparija misli izručiti cijelu zemlju.
 
A ako se unatoč tome pojavi ipak neki hrvatski „genij“, njemu će se preporučiti da napusti Hrvatsku, jer takvi nama ne trebaju, unatoč mangupskim javnim istupima manguparije o tome da želi „zemlju znanja, inovacija i konkurentnosti“. Sve te izjave su samo dimna zavjesa i medijsko zavaravanje naroda, da ne obrati pozornost na to što se zapravo događa i sprema. Narodu se radi skretanja pozornosti sa stvarnih problema serviraju teme poput Severine i njenog Srbina, Jokića i njegovih eskapada o tome da ćemo propasti ako ga hitno ne poslušamo, i o tome kakvo je stanje u SDP-u ili HDZ-u, mada je jasno da u Hrvatskoj nema stranke kojoj je Hrvatska prva briga u životu, a ne razmještaj svojih kadrova.
 
Narode naš, vidiš li ti sve to, znaš li ti sve to, razmišljaš li o svemu tome? Ako ne, onda nema mnogo nade za nas, za ovu zemlju i za većinu njenih građana. Budućnost će pripadati onima koji su se prodali za Judine škude stranim gospodarima, potkradajući i pljačkajući vlastiti narod, koji više i ne smatraju svojim narodom. Jedini nam je spas probuditi se iz obamrlosti i pobuniti protiv onih koji svaki glas naroda nazivaju populizmom, a sami su drski i dozlaboga iskvareni demagozi. Protiv onih kojima Erdoğan, Orbán. Putin i Trump nisu dobri jer zastupaju interese svoga naroda, bez obzira svidjelo se to nekomu ili ne. Ja vjerujem da je Hrvatska sposobna iznjedriti novog Gubec Bega, potrebno je samo dići glas i reći – OVOGA NAM JE DOSTA!
 

Laslo Torma

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Moramo se zapitati zašto nam sa svih strana dijele lekcije

 
 
Od najranije dobi djecu učimo osnovnim pravilima ponašanja, usađujemo im spoznaju za dobro i loše, stvaramo i razvijamo osjećaj odgovornosti prema sebi i drugima. Sukladno njihovu rastu i razvoju, starosnoj i emocionalnoj dobi ta područja proširujemo i produbljujemo, spiralnolinearnim sadržajima, uz primjere iz svakodnevnog života, kako bi ih pripremili za život u kojem će biti svjesni sebe i drugih oko sebe, te  kako bi se u svijet odraslih uklopili sa što manje stresa, nesnalaženja, sa što više znanja, sposobnosti, slobode, pozitivnih karakternih osobina, naročito istinoljubivosti, poštenja, pravednosti, humanosti i odgovornosti.
http://www.skynews.com.au/content/dam/skynews/news/world/europe/2017/06/26/skynews_4994382.jpg/jcr:content/renditions/skynews.img.1200.745.jpeg
Ako u tome ustrajemo i takve smo mlade ljude “stvorili”, oni su danas   izgubljeni u našem društvu, koje je piramidu temeljnih ljudskih vrijednosti potpuno izokrenulo, što se svakodnevno potvrđuje u mnogim medijima, kroz razna i različita događanja, na svim razinama i u svim segmentima. Razni “homo novusi”, gospodarske, društvene i političke (trodiobne) “elite” stvorile su novi sustav vrijednosti, koji prilagođavaju svojim svakodnevnim potrebama, tako da ono što je vrijedilo jučer danas više ne vrijedi. To se čak pokušava ozakoniti donošenjem brzih lex specialisa, od kojih mnogi prođu, jer su zamagljeni minornim razvikanim i medijski eksponiranim slučajevima, poput raznih ploča, opskurnih svadbi, prekrajanja povijesti, rekonfiguracija, neznanja, podmetanja, prebacivanja krivnje, oportunizma, bildanja egomanije, kolopleta laži, plesa pajaca, Igre prijestolja, edukacije od neukih i beskrajnog podcjenjivanja zdrave pameti prosječnog građanina Republike Hrvatske.
 
Novonastalim okolnostima bi se trebalo prilagoditi. To ne može svatko, jer je drugačije odgojen. Taj odgoj ne korespondira s odgojem onih koji su svoj položaj i svoju moć stekli, na nezakonit, netransparentan, neodgovoran i neprimjeren način. Svakim danom takvih je sve više, jer su se ugledali u one na vrhu. Oni koji to nisu htjeli, nisu znali ili nisu mogli, iz raznih razloga napuštaju zemlju, u kojoj vlada društveni darvinizam u drugom desetljeću XXI. stoljeća. Dijete u vrtiću zna da ako želi nešto uraditi ili negdje (par koraka) otići mora pitati svoju tetu i od nje dobiti dozvolu. Isto je tako u školi, na fakultetu, u institutu, u poduzeću, bolnici ili bilo kojoj ustanovi, pogotovo u onima u vrhu upravljanja državom. Piramidalna struktura upravljanja ne postoji samo u vojsci, nego svuda, iako nije vidljiva ili napisana, ona se jednostavno podrazumijeva. To nam je usađeno od malih nogu. Nije to nikakav autokratski odgoj već skup načela i principa, koji proizlaze iz života za život.
 
Nekima se teško i gotovo nemoguće tih pravila pridržavati. Skloni smo reći kako s njima nešto nije u redu i pokušavamo ih primjerenom  integracijom i inkluzijom uklopiti među “normalne”, poštujući njihove različitosti i nemogućnosti, baš kao i posebne izvanredne mogućnosti onih drugih. To su djeca s posebnim potrebama, iznad ili ispod takozvanog prosjeka, koji ustvari ne postoji, već se teorijski određuje. Takvu djecu bi trebalo što prije identificirati i poduzeti određene pedagoške i ostale nužno potrebne mjere da ih se prilagodi ostalima, bez ikakve prisile i nametanja, kako bi bili svjesni da se ne mogu ponašati kako, kada, gdje i s kim bi htjeli, jer postoje društvene norme, pravila i običaji. Ne napravi li se to dobro i na vrijeme, mogu nastati goleme štete kako za pojedinca, tako za društvo i državu.
 
Zamislimo situaciju da na čelo neke države ili u sam vrh bilo koje vlasti dođe pojedinac za kojeg ne postoje zakoni, pravila i običaji, već sve radi po svom nahođenju ili pak po diktatu nevidljive sile, koja ga je stvorila, postavila i njime upravlja. Posljedice su nesagledivo loše i štetne. Krivnju za to snose svi oni koji su u rastu i razvoju takvog pojedinca namjerno ili nenamjerno pustili da radi što hoće, pogotovo kad se to dogodilo u zreloj dobi i na odgovornoj funkciji.
 
Djecu u školi učimo da iznad sebe imaju  nastavnika, razrednika, pedagoga i ravnatelja, a događa nam se da neki veleposlanik samoinicijativno napusti svoje radno mjesto i dužnost, odlazeći na za sebe bolju i isplativiju službu i nikom ništa. Dapače! Ta i takva osoba biva s vremenom nagrađena višim položajem u zemlji, jer smo navodno od dva zla birali manje zlo, pri čemu smo zaboravilo da je zlo uvijek zlo, bilo manje ili veće. Što očekivati od takve osobe? Ništa. Zapravo, upravo ono što imamo.
 
Ustav i zakoni nam služe kao pravni ukrasi, za EU i ostali svijet. Oni se primjenjuju samo na sirotinju, radnike, seljake, nestali srednji sloj, poštenu inteligenciju i neposlušne trenutnom režimu. Za to postoje mnogobrojna povjerenstva, koja odlučuju tko se ogriješio o koje zakone, tko je zbog čega u sukobu interesa, je li to bilo namjerno ili nenamjerno, treba li ga novčano kazniti ili ne. Ne znam jesam li dobro razumijela, ispada da ako dobiješ protuzakonito oko 120.000 kuna, globi te se za tek 5.000. To se poništi zbog nekih olakotnih okolnosti, ukoliko si manje ni više nego predsjednik Ustavnog suda, a ukoliko si bakica ispred dućana u mojem kvartu, koja je donijela par krastavaca, paradajza, buću, kilu mahuna, stručak peršuna, nekoliko mrkvi iz svoje okućnice, kako bi prodala da si kupi kruh i mlijeko, nju marni policijski službenik ili nekakav inspektor privede i novčano kazni, kao primjer kako se ne smije raditi protiv zakona. Što reći, nego da nadležni treniraju strogoću, nad nemoćnima i sirotinjom.
 
Za to vrijeme moćni kroje  svakodnevnu politiku, nadmudrujući se, praveći se jedni drugima lojalni suradnici, uz držanje fige u džepu, podmetanje nogu, izmišljanjem prepreka, okrivljavanjem, minoriziranjem svakoga pametnijeg od sebe i veličanjem svoje osobe, razbacujući se floskulama i verbalnom ekvilibristikom, koja je često na razini kumica na placu. Doduše ni kumice više nisu što su bile. To su gospođe koje imaju svoj OPG i na njemu svojim radom proizvode zdravu hranu, što je nude na prodaju, paralelno s trećerazrednom uvoznom robom, kojoj ne mogu biti konkurencija, gleda li se samo kroz novac, jer je ta roba puno jeftinija, a možda izgleda ljepše, što se postiže “liposukcijom”, raznim preparatima i šminkom. Ovaj slučaj može biti prilagodba svemu onome u čemu živimo i što nam se događa.
 
Žalosno je, neprihvatljivo i normalnom običnom poštenom čovjeku krajne nesvatljivo, kako loše prolazi ili uopće ne prolazi onaj tko je svojim radom, zalaganjem, znanjem sposobnostima, odgojem i voljom postao čovjek u pravom smislu te riječi, dok “galofak” hibridi rapidno napreduju i zauzimaju mjesto, koje im ni po čemu ne pripada. Oni kroje našu sudbinu i budućnost naše djece i unučadi. Nikakve reforme to ne mogu promijeniti. Mora se dogoditi klik u našim glavama. Ne smijemo više šutjeti i praviti se kako ništa ne vidimo, ne čujemo, ne osjećamo i ne znamo.
 
Moramo se zapitati zašto nam svi, sa svih strana dijele lekcije, pomalo nagrizaju naš teritorij, pišu nam nacrte zakona, obezvrjeđuju Domovinski rat, proglašavaju nas ustašama, rugaju se našoj necivilizirnosti, neukosti, nesposobnosti, nefunkcionalnost, kiču, kriminalu, korupciji, diskriminiraju naše lidere, smiju se našim ingenioznim inovacijama, koje su prepisane iz XVII. stoljeća, guraju nas na Balkan, smještaju na rub EU-a, gdje ćeno voziti u zadnjoj brzini, odnosno stajati na mjestu ili kliziti u ponor, svrstavaju nas u nekakvu asocijaciju jednakih, zaostalih, primitivnih, nepoštenih, neprofitnih i nedostojnih društva “velikih”.
 
Ne treba implicitno tražiti krivca za sve to. Umjesto da se tome već jednom stalo na kraj, svakodnevno se doprinosi eskalaciji napregnutog egoizma, faraonskog narcizma, neracionalnog egzibicionizma i amaterskog upravljanja, a zemlja se prazni, mozgovi se odlijevaju, zakoni se ne poštoju, branitelji se ubijaju, narod gladuje, tajkuni se bogate ili zakonom spašavaju od propasti, zbog osobne pohlepe, državne pridržajnosti ojačanog, razgranatog i općeprihvaćenog od državnog aparata.
 

Ankica Benček

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Ministrica i HNS u sukobu sa Saborom, HNS u sukobu sam sa sobom

 
 
Želja ministrice Divjak i HNS-a da ministrica, a ne predsjednik Vlade, bira članove Posebnog stručnog povjerenstva direktno je suprotna odluci Sabora RH koji je donio Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije. U toj Strategiji jasno stoji da članove Posebnog stručnog povjerenstva bira predsjednik Vlade. Za tu su strategiju u Saboru glasovali svi članovi HNS-a, prikazujući upravo tu odmaknutost Povjerenstva od Ministarstva kao dokaz dominacije „struke“ nad „politikom“ u provedbi Strategije obrazovanja. Pritom ih nije smetala činjenica da je bivši predsjednik Vlade Milanović u to Povjerenstvo imenovao isključivo stručnjake članove SDP-a i slične političke orijentacije.
http://97zokonline.com/files/2015/09/Teacher-Forces-Student-to-Write-with-Right-Hand.jpg
Premijer Plenković je u Povjerenstvo imenovao stručnjake potpuno različitih političkih opredjeljenja, svjestan da nam za provedbu te važne Strategije treba zajedništvo a ne podjele. Međutim, ta pluralnost očito stvara problem ministrici Divjak, koja pokazuje nesposobnost suradnje sa stručnjacima koji ne dijele njezino političko opredjeljenje. Pritom ulazi u sukobe, uvlačeći u njih i HNS, koji tako danas zastupa stavove potpuno suprotne onima koje je zastupao prije dvije godine. Pozivamo ministricu Divjak i HNS da prihvate pluralni model premijera Plenkovića i da, u interesu svih građana RH, kroz suradnju sa svim stručnjacima omoguće nastavak reforme našega odgojno-obrazovnog sustava.
 

Ladislav Ilčić, predsjednik stranke Hrast – pokret za uspješnu Hrvatsku

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Anketa

Znate li da se u Jokićevoj kurikulnoj reformi na 300 stranica teksta nigdje ne spominje "hrvatski jezik"?

Četvrtak, 21/09/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1083 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević