Get Adobe Flash player
HDZ u Zagrebu pao u kafiću

HDZ u Zagrebu pao u kafiću

Zlatko Hasanbegović se -...

Kad padne izborni turizam

Kad padne izborni turizam

Susjeda Dušanka nije dobila ustaške...

Država u državi

Država u državi

Nema Udbe – nema lustracije     Sintagma...

HDZ nakon Tuđmana

HDZ nakon Tuđmana

Izigrano je biračko tijelo imenovanjem ministara koji nisu pripadali...

Hrvatsko iseljeništvo na koljenima

Hrvatsko iseljeništvo na koljenima

Milijuni iseljenih Hrvata izjednačeni s Pupovčevim...

  • HDZ u Zagrebu pao u kafiću

    HDZ u Zagrebu pao u kafiću

    četvrtak, 25. svibnja 2017. 19:33
  • Kad padne izborni turizam

    Kad padne izborni turizam

    četvrtak, 25. svibnja 2017. 16:02
  • Država u državi

    Država u državi

    četvrtak, 25. svibnja 2017. 15:58
  • HDZ nakon Tuđmana

    HDZ nakon Tuđmana

    utorak, 23. svibnja 2017. 20:16
  • Hrvatsko iseljeništvo na koljenima

    Hrvatsko iseljeništvo na koljenima

    četvrtak, 25. svibnja 2017. 15:49

Zašto mi branite ulazak u Meštrovićev paviljon?

 
 
Poštovani,
kao predsjednica zagrebačkog likovnog udruženja - HDLU Zagreb, dana 16. 5. 2017., na svoju kućnu adresu dobila sam dopis Josipa Zankija predsjednika HDLU-a, da me upravni odbor udruge HDLU izbacuje iz udruge u kojoj sam bila član od 1993. godine do danas, iz razloga jer sam kao predsjednica novoosnovanog HDLU Zagreb tražila od raznih nadležnih institucija da i HDLU Zagreb dobije dio prostora u Meštrovićevom paviljonu u Zagrebu, a koji je do sada koristio isključivo HDLU pod vodstvom Josipa Zankija.
http://www.hdlu.hr/wp-content/uploads/2009/04/hdlu_spring_2009.jpg
U tom dopisu Josip Zanki još piše da sam tim traženjem prostora za HDLU Zagreb ''nanijela moralnu i materijalnu štetu prema HDLU-u'', te me zbog toga brišu iz članstva HDLU-a, što je navodno potvrdio i Časni sud HDLU-a i Nadzorni odbor HDLU-a, koji ipak na taj dopis nisu stavili svoje potpise, nego se potpisao samo predsjednik HDLU-a, Josip Zanki.
 
Ja moram reći da nisam dobila nikakve pismene opomene od Časnog suda HDLU-a prije ovog dopisa, a više puta sam molila Časni sud HDLU-a, kao i Nadzorni odbor HDLU-a da me saslušaju, jer me Josip Zanki stalno za nešto optužuje od 2012. godine i govori hrvatskim likovnim umjetnicima da ja nanosim ''moralnu štetu HDLU-u'', također i materijalnu(!). Željela sam se sastati sa Časnim sudom HDLU-a da oni saslušaju i moju verziju priče, ali od 2015. Časni sud HDLU-a potpuno me ignorira i uopće ne će da odgovore na moje dopise, a piše mi samo Josip Zanki već nekoliko puta do sada, prijeteći mi izbacivanjem iz HDLU-a i optuzujući me za nekakvu ''štetu''.
 
Iz ovoga bi neupućen čovjek mogao pomisliti da sam radila ne znam kakve grozne stvari, no ja moram reći hrvatskoj kulturnoj javnosti da zapravo nisam ništa strasno napravila i ne osjećam se krivom za ovo za što me optužuje Josip Zanki. Godine 2015. s kolegama umjetnicima sam osnovala zagrebački HDLU Zagreb, regularno i po svim propisima koji vrijede za udruge, no od tada su se intenzivirali napadi Josipa Zankija i još nekih članova njegove uprave, prema meni kao predsjednici HDLU Zagreb.
 
Istovremeno, kao članica HDLU-a od 1993. do danas u više navrata tražila sam od Josipa Zankija da bude financijski transparentan prema hrvatskim likovnim umjetnicima i članovima HDLU-a, i da nam jasno kaže kako troši novac poreskih obveznika u udruzi HDLU, obzirom da HDLU već godinama vuče dugove koji se nikako ne smanjuju, u visini malo manje od milijun kuna, a s druge strane ta udruga ima u 2016. abnormalno veliki trošak za službena putovanja u visini od 468.735 kuna (stavka 4242 u godišnjem financijskom izvještaju HDLU-a za 2016. koji se može skinuti s poveznice: www.hdlu.hr/za-clanove/izvjesca-hdlu/
 
U zakonu o udrugama, rad udruga je javan i takva pitanja građani bi trebali smjeti postavljati predsjednicima raznih udruga, to ne bi smio biti problem u niti jednoj normalnoj udruzi i nitko ne bi smio biti sankcioniran od Josipa Zankija kada se s pravom i s velikim čuđenjem pita:tko je mogao potrošiti skoro pola milijuna kuna na službena putovanja u 2016. u udruzi HDLU, koja se inače velikim dijelom financira iz državnog proracuna?
 
Ne mislim da sa ovakvim pitanjima ''nanosim moralnu i materijalnu štetu HDLU-u'', nego baš suprotno, mislim da doprinosim razvoju demokracije na hrvatskoj likovnoj sceni, da potaknem i druge likovne umjetnike da počnu postavljati ta pitanja - tko sve u njihovim strukovnim udrugama troši javni novac dobiven na račun likovnih umjetnika, kako ga troši i zašto ga troši, jer u normalnim demokratskim sustavima ovakva pitanja građana, članova udruga i slobodnih umjetnika nikome ne bi smjela predstavljati nikakav problem.
 
Nadalje, sve ovo što pišem i vama, kao i objašnjenje zašto smo u gradu Zagrebu morali osnovati HDLU Zagrebi zasto mi iz HDLU Zagreb tražimo dio prostora u Meštrovićevom paviljonu - ja sam željela doći objasniti umjetnicima na sljedećoj godišnjoj skupštini HDLU-a, ali mi Josip Zanki i ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka ne dopuštaju da dođem na skupštinu HDLU-a, gdje sam, kao što rekoh - bila član 24 godine!
 
Josip Zanki želi me izbaciti iz HDLU-a na nedemokratski način, da mi zabrani da govorim na skupštini HDLU-a kao predsjednica HDLU Zagreb, ne dopuštaju ni da nas dopredsjednik HDLU Zagreb dođe sa mnom na tu skupštinu i da svi zajedno pokušamo naći neke normalne kompromise - i mi iz HDLU Zagreb i Zanki sa svojim upravnim odborom iz HDLU-a.
 
Ja sam ponudila tu mogućnost da se javno i transparentno o svim ovim pitanjima razgovara na prvoj idućoj skupštini HDLU-a u Meštrovićevom paviljonu, gdje bi uz članove HDLU-a bili pozvani i predstavnici i članovi HDLU Zagreb - ali Josip Zanki to ne dozvoljava i mene kao predsjednicu HDLU Zagreb na svaki način želi sankcionirati, cenzurirati i zabraniti mi pristup u Meštrovićev paviljon.
 
Budući da smatram da ovakve pojave na hrvatskoj kulturnoj sceni nipošto nisu normalne i ne bi ih trebalo tolerirati, odlučila sam se ovim javnim dopisom obratiti:
- Ministarstvu kulture RH i ministrici kulture Obuljen Koŕinek
- hrvatskim medijima
- hrvatskim likovnim umjetnicima
- kako bih našu kulturnu javnost upoznala s nekim negativnostima koje se događaju na hrvatskoj likovnoj sceni već duže vrijeme, a o čemu nipošto ne bismo smjeli šutjeti. Josip Zanki ne bi smio u Zagrebu diskriminirati ni predstavnike, ni članove HDLU Zagreb i ne bi im smio braniti ulaz u Meštrovićev paviljon, jer hrvatski likovni umjetnici trebaju djelovati svi zajedno u poštovanju i suradnji, i članovi HDLU-a i članovi HDLU Zagreb, a ne da ih Josip Zanki pokušava posvađati i razdvojiti, jer to nikome od nas ne će koristiti kao struci.
 
I Josip Zanki uostalom ne bi smio braniti nijednom hrvatskom umjetniku, koji je do sada vrijedno i pošteno radio svoj posao - da dođe u svoj Dom, u Meštrovićev paviljon, jer Meštrovićev paviljon ne pripada Josipu Zankiju, nego pripada svima nama - hrvatskim likovnim umjetnicima. Zato bih zamolila i ministricu kulture, gospodju Obuljen Koŕinek i hrvatske medije da malo obratite pažnju na ove probleme o kojima pišem i da pomognete hrvatskim likovnim umjetnicima da pokušaju naći neka rješenja za svoje probleme, jer je to uostalom i javni kulturni interes.
Toliko od mene, uz poštovanje,
 

Mr. art Krešimira Gojanović, predsjednica HDLU Zagrebi urednica portala Zagrebački likovni umjetnici

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Ako je išta, po svaku cijenu trebalo sačuvati onda su to palme uz Posat

 
 
Otvoreno pismo kreativnom direktoru Grada Dubrovnika Andru Vlahušiću
Ovo što se sada događa s palmama u Dubrovniku je katastrofa. Odgovorni za to šute, a građani nijemo gledaju kako umire ljepota ovog Grada. Gospodine Vlahušiću, nadam se da Vam ne smeta što Vam se obraćam riječima, kojima u svojoj samozatajnosti, samoga sebe oslovljavate. Svi znamo da ste uložili mnogo kreativne energije u želji da ovaj Grad bude ono što Vi želite, da upotrebim Vaše riječi - Vaše životno djelo. Gospodine Vlahušiću, u tom stvaralačkom nadahnuću Vaš duh je poletio jako visoko i samo je nebo bila Vaša granica. Mi obični građani možemo Vam samo zavidjeti na visinama koje istražuje Vaš kreativni duh. Ne želeći Vas u tome ometati, moramo Vam reći što mi, obični građani, kojima te visine nisu dostupne vidimo u našem Gradu, pa Vas molimo da se malo diskomodate i spustite pogled malo niže i vidite ono što i mi vidimo.
http://cdn.dubrovniknet.hr/mdata2014/1451207039_250_velika_palmina%20pipa4.jpg
Mi vidimo nešto jako tužno, vidimo Grad koji ostaje i bez palmi. Pomor palmi počeo je sa Gružem i Lapadom prije tri godine. Prošlo ljeto zahvatio je Pile i povijesne vrtove iznad njih, a ove godine nastradat ce Ploče i Sv.Jakov. Kada tako brižno brinete o Gradu - o svom životnom djelu, kako Vam nije promaklo da su palme uz Posat na izdisaju. Pogledajte samo onu, prvu u nizu i vjerojatno jednu od najstarijih u Gradu, kako izgleda. Ako je išta, po svaku cijenu trebalo sačuvati onda su to palme uz Posat. One čine (točnije rečeno - činile su) jedan predivni zeleni kontrast koji razdvaja kamenu strukturu Grada i čini da se njegova ljepota još više istakne i razdvoje od kuća koje su izgrađene na mjestu povijesnih vrtova zapadno o grada. Gospodine Vlahušiću, ovo što se sada događa s palmama u Dubrovniku je katastrofa. Mi imamo brojne, lijepe dubrovačke đardine, čiji su osnovni elementi hortikulturnog uređenje često bile palme oko kojih se strukturirao cijeli đardin. To su bile uglavnom stogodišnje palme i puno je generacija iskazivalo ljubav prema njima njegujući ih sve to vrijeme. I što sada imamo? Imamo vrtove koji su izgubili svoju hortikulturnu vrijednost jer su stožerni elementi vrta - palme, uginule. Žalosno je što se to, izgleda, nikoga ne tiče.
 
Odgovorni za to šute, a građani nijemo gledaju kako umire ljepota ovog Grada. Možda će te reći da palme ne čine Dubrovnik. To je istina. Ali Dubrovnik bez palmi nikada više neće biti onaj isti Dubrovnik. One, premda nisu autohtone, su ipak postale sastavni dio slike Dubrovnika i znak njegovog mediteranskog ozračja. Gubitak nekoliko tisuća palmi i njihovog zelenila značajno će utjecati na krajobrazni izgled Dubrovnika. Znamo što je uzrok ove katastrofe. Zaraza štetnikom crvena palmina pipa. Moje pitanje za Vas gospodine Vlahušić glasi: Da li je ova katastrofa sa palmama morala poprimiti ovakve razmjere? I što ste Vi učinili da se ona ublaži? Katastrofa po mom mišljenju nije trebala dobiti ovakve razmjere. Možda smo mogli sačuvati barem polovicu palmi. A, ako se ovako nastavi nećemo sačuvati ni jednu. Da budem kratak: službe koje su se trebale boriti sa ovom pošašču potpuno su zakazale. A zakazale su zato što ste Vi na rukovodeće položaje doveli svoje ljude koji jednostavno nisu dorasli zadatku. Kakva je to borba za zaštitu palmi koje vrše Vaše službe kada se svuda oko nas nalazi na stotine uginulih palmi, a svaka od njih je leglo - rasadnik tih štetnika. Za ilustraciju efikasnosti tih službi navesti ću samo jedan primjer (nažalost ima ih na desetine i stotine). Što rade i koja je funkcija dviju palmi koje su uginule prije dvije godine a nalaze se uz jedan od Vaših obljubljenih kružnih tokova? Palme preko puta pošte u Lapadu. Da li je to možda Vaš način da se kreativnim kontrastom (kontrapunktom!?) iskaže sva ljepota perivoja koji se na kružni tok oslanja.
 
Mene su još u osnovnoj školi učili da štetnike treba ukloniti ako želimo sačuvati zdravu populaciju. Možda VI kao ugledni medicinski znanstvenik imate neka nova napredna saznanja o tome, pa bi bilo lijepo da nas o tome podučite. Znamo što valja učiniti, svaku uginulu palmu odmah ukloniti, zamotati u foliju i zakopati u zemlju. Do sada je uklonjeno samo nekoliko desetaka palmi, a jeli pritom poštovana sanitarna kontrola možemo samo nagađati. Ostaje istina da na stotine zaraženih palmi nije uklonjeno. A to više nisu ni palme jer je vjetar s njih otpuhao sve lišće a ostala su samo gola trupla, nijemi stupovi, koji nas podsjećaju na ljepotu vrtova čiji su nekada bili dio. Vaše službe su tek kada je epidemija dobila ovakve razmjere pokušale odrediti broj palmi u Gradu i Rijeci Dubrovačkoj. Obaviješteni smo da je u pitanju nekih 2500 do 3000 tisuće stabala, a možda i više. (To je nešto što bi odgovorne službe trebale imati u svojoj evidenciji i bez ovakvog povoda).
 
Vi ste se, gospodine Vlahušiću, svojevremeno hvalili svojim izuzetnim matematičkim darom i ostalim sposobnostima te vrste. Velika je šteta što ste odustali od izbora te profesije, jer je matematička znanost time sigurno ostala u velikom gubitku. Ali Providnost je htjela drugačije i moguće je da joj je bio naum da postanete nešto kao desna ruka našeg parca Sv.Vlaha. Mi obični građani nismo u stanju pratiti Vas u Vašoj sposobnosti kada su “ kalkuli” u pitanju, ali uspijevamo izračunati da tri tisuće palmi koje treba ukloniti, a po statističkim podacima uklanjanje jedne palme ko- šta oko sedam tisuća kuna, znači - evropski rečeno- tisuću eura. Pa kada to na kraju pomnožimo sa tri tisuće dolazimo do tri milijuna eura. Na kraju ostat ćemo bez palmi i za to ćemo morati potrošiti tri milijuna eura našeg novca za njihovo uklanjanje. Zašto? Zato što nadležne službe koje su u vašoj ingerenciji nisu učinile ništa. Za sve to smatram odgovornim Vas gospodine Vlahušiću, jer ste za to vrijeme bili gradonačelnik. Hvalite se da je u proračunu ostalo nepotrošeno nekih 25 milijuna kuna i da ih niste bili u stanju potrošiti. Jedan manji dio tog iznosa bio je dovoljan da se uklone sve zaražene palme i da spasimo barem neke od njih. I bilo bi lijepo od Vas kada budete govorili o svom životnom djelu, o kome već uvelike govorite, da pored svih kreativnih uspjeha koje ste ostvarili, navedete i da ste oslobodili Dubrovnik od palmi.
 
Vi ste, gospodine Vlahušiću, izuzetno, izuzetno oštrouman čovjek. Ovih osam godina koliko ste gradonačelnik nas je u to uvjerilo. Vaša oštroumnost nema granica i puno puta ste građane ovog grada preveslali. Ali ovom gradu treba mudrost a ne prevelika oštroumnost. Ovaj grad je bio ostao i ostat će ono što jest zahvaljujući mudrosti naših predaka, našoj i generacija koje dolaze. Sjetite se ponekad Senekine misli: “Mudrost nema većeg neprijatelja od pretjerane oštroumnosti!” Oleg Stražičić, stanovnik Gruža P.S. Ako Vi, gospodine Vlahušić, ostaneta i dalje “kreativni direktor Dubrovnika”, onda će ovaj Grad ostati i bez palmi, pa onda i bez ljudi i na kraju bez onog osnovnog supstrata što ga čini gradom. Ali neće sve biti tako crno. Ostat će jedno ekonomski uspješno podziđe i rezultat Vašeg životnog djela - golf grad na Srđu.
 

Oleg Stražičić

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Legitimitet je merilo političke podrške

 
 
„Vaša ubedljiva pobeda ukazuje na široku podršku naroda“ početak je   postizborne čestitke koju je predsednik Rusije V. Putin uputio Aleksandru Vučiću. Predsednik pak Mađarske J. Ader u svojoj je čestitki istaknuo da je „odluka građana Srbije doneta velikom većinom“. Zbog toga bi bilo logično na osnovu analize rezultata izbora odnosno broja dobijenih glasova ustanoviti koliko pobeda A. Vučića zaista „ukazuje na široku podršku naroda“, i kolika je zaista ta „velika većina građana Srbije koja je donela odluku o izboru“? Pri tome treba analizovati i procenat glasova koje je A. Vučić dobio od ukupnog broja birača koji su upisani u birački spisak u Republici Srbiji, a ne samo procenat glasova koje je on dobio od ukupnog broja birača koji su 2. aprila 2017. izašli i glasali na biralištima. Naime, merilo političke podrške koju pojedini političar ili pojedina politička stranka imaju u društvu, jest procenat glasova koji su na izborima dobili od celokupnog broja birača odnosno od biračkoga tela koje sačinjavaju svi punoletni državljani Republike Srbije koji su upisani u spisak birača.
https://i.ytimg.com/vi/_sqajnMtDoM/hqdefault.jpg
Politička podrška izražena procentom na izborima dobijenih glasova od celokupnog broja birača odnosno od biračkoga tela naziva se legitimitet, i jedini je valjan i pouzdan indikator i merilo koliku političku podršku u biračkome telu, a to je približno identično i u društvu,  ima pojedini političar ili politička stranka. Pa kako je to bilo na upravo održanim predsedničkim izborima, i koliku je političku podršku odnosno legitimitet dobio novoizabrani predsednik A. Vučić od svih punoletnih državljana Republike Srbije koji su upisani u spisak birača?
 
Koliki je legimitet Ace Vučića?
 
U birački spisak Republike Srbije bilo je upisano ukupno 6.724.949 birača i oni su sačinjavali biračko telo. Na birališta je izašlo i glasalo ukupno 3.655.365 birača ili u procentu 54,36  odsto biračkoga tela, a nevažećih glasačkih listića bilo je 60.378 ili 1,65 odsto. Prema izveštaju Republičke izborne komisije (RIK) o rezultatima izbora koji je prihvaćen na sednici koja je održana 20. aprila 2017.; kandidat Aleksandar Vučić dobio je 2.012.788  glasova birača, i to je 55,80 odsto glasova od ukupnog broja birača koji su glasali na izborima. No, koliki je to procenat od ukupnog broja birača koji su upisani u spisak birača i koji sačinjavaju biračko telo, jer je taj procent kao šta je to prethodno navedeno, jedini valjan i pouzdan indikator i merilo političke podrške odnosno legitimiteta kojeg je na izborima dobio izabrani predsednik A. Vučić?
 
Aleksandar Vučić dobio je na izborima 2.012.788 glasova, i to je 29,93 odsto od ukupnog broja birača upisanih u spisak birača odnosno od biračkoga tela! Tako kvantifikovan toliko iznosi njegov legitimitet odnosno politička podrška koju ima u biračkome telu, a to se može negde približno uzeti i kao mera političke podrške koju on ima i u celome društvu. Iz toga se takođe vidi i da mu je svojim glasovima na izborima politički podršku dalo manje od jedne trećine (1/3) biračkoga tela, odnosno da je za njega je glasao svaki treći državljanin Srbije koji je upisan u spisak birača! Da li je to „pobeda čista kao suza“ kao šta javno tvrdi Aleksandar Vučić, ili je to možda ipak Pirova pobeda? Na parlamentarnim izborima koji su održani  24. aprila 2016.; SNS, SPS, SVM i Lista M. Zukorlića zajedno su dobile ukupno 2.326.063 glasova. Te stranke bile su u koaliciji i podržale kandidaturu A. Vučića na predsedničkim izborima 2. aprila 2017., a njihov kandidat Aleksandar Vučić dobio je 2.012.788 glasova ili 313.275 odnosno 13,46 odsto manje glasova nego šta su te stranke zajedno dobile na izborima koji su održani u aprilu 2016. godine!
 
Admiralka Mišel Hauard, komandant savezničkih snaga NATO-a u Napulju, u izjavi posle izbora ocenila je da bi pobeda A. Vučića mogla da pomogne u stabilizovanju zemlje. No, kako pobednik koji je dobio samo 30 odsto glasova birača te iste zemlje, među kojima je najviše onih starijih od 50 godina i slabo obrazovanih, može da bude uspešan  u stabilizovanju zemlje pitanje je koje se nakon takve „ocene“ javlja samo od sebe? Dakle, kao šta se to iz prethodno navedenih podataka može da vidi, skromna je to politička podrška odnosno legitimitet Aleksandra Vučića; jako, jako daleko od bilo kojeg i kakvog izbornog trijumfa o kome se proteklih dana moglo da pročita u prorežimskim novinama i na sajtovima. Obzirom na premijersku funkciju, državni aparat, javnu televiziju i ostale medije, te mnogobrojne otvorene i prikrivene, direktne i indirektne, legalne  i nelegalne  oblike podrške koje je imao u izbornoj kampanji; kao i mnogobrojnih primera opstrukcije opozicionih kandidata suprotnih demokratskim standardima pa čak i zakonu, to je u tim relacijama više ponavljanje relativnog neuspeha iz izbora 24. aprila 2016.g., nego stvarni izborni uspeh!
 
Izborni proces u nedemokratskoj atmosferi
 
Taj i sâm po sebi skroman legitimitet još umanjuje i činjenica da je dobijen na izborima koji su održani u krajnje nedemokratskoj atmosferi, na samoj granici (a možda i preko) (ne)regularnosti! Vladajuća stranka SNS, njeni koalicioni partneri, satelitske stranke i njihovi „kolaboracionistički“ predsednički kandidati; te  državni aparat i tela javne uprave radili su indirektno i direktno, prikriveno i otvoreno da izborni proces ne bude demokratski da bi time sprečili  konkurente A. Vučića  da budu ravnopravni i uspešni u izbornoj kampanji i osvajanju glasova birača.  Medijski, a mediji danas presudno utiču na rezultate izbora, opozicioni kandidati bili su apsolutno omalovaženi i neravnopravni, tako da se čak mogao da dobije utisak da su to izbori samo sa jednom kandidatom. U uslovima tolike neravnopravnosti, pretnji, ucena, zastrašivanja, medijske harange, demonizovanja i linča opozicionih kandidata, izbori gotovo da i ne mogu da budu kompetitivni jer se unapred zna da opozicioni kandidati nemaju ikakve šanse za dobar izborni rezultat.  Direktno mešanje stranih država odnosno njihovih zvaničnika u izborni proces, bilo je ponižavajuće za sve građane Srbije koji drže do svoje časti, dostojanstva i nacionalnog ponosa. Kao da su građani Srbije politički nepismeni i bez demokratske političke kulture, pa su im potrebni mentori i sufleri u likovima stranih državnika koji su bili u funkciji i to neviđeno prozirne i jeftine političke propagande u korist samo jednog  predsedničkog kandidata – Aleksandra Vučića!
 
Posebno je na demokratsku i građansku javnost omalovažavajuće i nipodaštavajuće  delovalo gostovanje Aleksandra Vučića i njegovih roditelja u emisiji „Ćirilica“  TV Happy. Bio je to „rijaliti šou“ kakav do sada na ovim prostorima još nije viđen ni zapamćen. No, za to ne mogu da budu odgovorni ni srpska kultura ni srpski narod, jer je to ipak „sistemska“ greška istorijskih uzroka i dimenzija. Naime, za taj i takav javni megakič može da bude a stvarno i jest odgovoran, samo i jedino defekt u evolucionom razviću čoveka kao ljudske vrste - homo sapiensa. Jer, samo greška tih i takvih biololoških i psiho(pato)loških  dimenzija može da dovede do provale cunamija narcizma, i njegovih posledica u obliku paroksizma neukusa, kiča, patetike, neiskrenosti, izveštačenosti, patvorene skromnosti i još lažnije humanosti; te poniženja čoveka kao humanog bića i nipodaštavanja svih  njegovih individualnih i društvenih vrednosti! Još su u studiju samo nedostajali bata Andrejka i bata Peđa te zoo-kućni ljubimci, pa da spektakl trivijalnosti, banalnosti i kičeraja bude mondijalan. Stara je srpska narodna mudrost i iskustvo da čovek lako i brzo izađe iz palanke, ali da duh palanke teško i sporo izađe iz čoveka.
 
KAKO MOŽE DA SE VLADA SA TAKO SKROMNIM LEGITIMITETOM
 
No, izborna je činjenica da je A. Vučić dobio na izborima više glasova nego svi ostali (uračunavši tu i njegove „kolaboracionističke“ kandidate) predsednički kandidati zajedno, šta nije te i ne može da  bude zanemarljiva  politička i društvena činjenica. Dakle, on određenu političku podršku – 30 odsto biračkoga tela  (a tu negde i društva) odnosno legitimitet neosporno ima, samo treba da se odredi za kakav tip vladanja je takav i toliki legitimitet dovoljan odnosno primeren?
 
Za autokratski i autoritarni tip vladanja u kome jedan čovek odlučuje o svemu, svačemu i svakome a tako je do sada vladao A. Vučić; neosporno je da on političku podršku birača odnosno legitimitet dobio – nije!  Manje od jedne trećine (1/3) biračkoga tela (29,93 odsto) glasalo je da A. Vučić obavlja funkciju predsednika Srbije, a više od dve trećine (70,04 odsto) biračkoga tela direktno i aktivno, ili indirektno i pasivno neizlaskom na birališta; nisu svoj glas dali da A. Vučić obavlja funkciju predsednika Srbije!
 
Kakvi se zaključci mogu doneti na osnovu prethodno navedenih egzaktnih izbornih činjenica, te relevantnih političkih i društvenih  činjenica o dosadašnjem tipu vladanja? Aleksandar Vučić na izborima neosporno nije dobio političku podršku biračkoga tela  odnosno legitimitet za autokratski i autoritarni tip vladanja! Takav tip vladanja nebi bio legitiman ni da je dobio glasove odnosno političku podršku i dve trećine (66 odsto) biračkoga tela, a on je dobio čak manje od jedne trećine (29,93 odsto) glasova biračkoga tela. Šta mu je time 70 odsto biračkoga tela a to je i velika većina srpskog društva odnosno državljana Republike Srbije, direktno glasanjem i indirektno neizlaskom na birališta – poručilo?
 
Poruke biračkoga tela
 
Zavere, urote, državni neprijatelji, navodni atentati, cenzura, monopol nad elektronskim medijima, partitokratija, ideološki i politički monizam, nedovoljno uvažavanje ljudskih i građanskih prava i sloboda kao i prava manjina, pravna država kao daleki i nedosanjani san, „Beograd na vodi, demokratija pod vodom, Savamala u vazduhu“. Za sve prethodno navedeno bili smo uvereni da su to tek samo aveti totalitarne prošlosti. No, posljednjih godina svedoci smo dešavanja koja stvaraju utisak revivala alata, metoda i ljudi („kadrova“) upravo iz  te i takve – totalitarne naivno smo mislili prošlosti. Permanentni izbori van svih i svakih ustavnih rokova i standarda te običaja parlamentarne demokratije, izborni proces nedostojan demokratskog društva i države, parlament kao transmisija autokratske vlasti a ne mesto demokratskog dijaloga i političkog odlučivanja, medijski monopol vladajuće stranke i demonizovanje ne samo opozicije nego i svakog drugog i drugačijeg mišljenja, opstrukcija civilnog društva, nacionalizam, populizam, društvena netolerancija; stalno i trajno unose zebnju, nemir i strah u građane, te etički i moralno razaraju i destabilizuju srpsko društvo i državu. Umorni smo, iznureni i napaćeni od takve politike, društva i ekonomije! Gubimo veru u izborni proces u kome je zbog nedemokratske atmosfere i neravnopravnih uslova izbornog takmičenja za stvarne opozicione kandidate unapred poznat izborni pobednik, i to stvara biračku apatiju i demotiviše gotovo polovinu biračkoga tela da izađe na birališta. Veći deo od gotovo polovine birača sa državnog biračkog spiska su protestno biračko telo, koje svoj građanski i politički protest protiv nedemokratskih i semikompetitivnih izbora manifestuje izbornom apstinencijom, odnosno toliko niskom stopom izborne izlaznosti da time dovode u pitanje smisao ne samo institucije političkih izbora, nego čak i same demokratije kao političkog sistema!
 
Molimo Aleksandra Vučića kao formalno legalno izabranog te skromno legitimisanog predsednika Republike Srbije, da nas u vladanju (bolje bi za narod bilo da upravlja!) poštedi svoje omnipotencije, autokratije i autoritarnosti; da u svom životnom ritmu nešto promeni pa da se više odmara i raduje a da manje radi. Kult (s)ličnosti pa makar i kao „meka“ kopija te „soft“ varijanta klasične diktature, nikome nikada i nigde ništa dobra doneli nisu. Neka sâm počne da se ponaša demokratski, i neka državom počne da vlada demokratski, a država da bude pravna i socijalna. Na predsedničkim izborima dobio je toliko glasova birača odnosno legitimitet; koji mu daju mandat, pravo i obavezu  da se sâm vlada i da državom Republikom Srbijom vlada - samo i jedino demokratski!
 
U protivnom, na prvim sledećim izborima, a možda će to da budu vanredni lokalni izbori u Beogradu, stvarne opozicione stranke ne smeju da učestvuju jer svojim sudelovanjem daju demokratsku legitimaciju izborima i legitimitet izabranim nosiocima predstavničke i izvršne vlasti. A to nije ništa drugo nego doslovno i direktno  – izdaja demokratije! Neka im lažni legitimitet daju isto tako lažne opozicione političke stranke SRS, LSV, DSS i Parović; čiji su predstavnici u RIK-u svojim glasanjem omogućili da se prihvati i legalizuje izveštaj o rezultatima tih i takvih predsedničkih izbora održanih 2. aprila (da su održani dan ranije tj. 1. aprila, to i takvo glasanje bi bilo logično!) 2017. godine.
 

Branko V. Nikolić

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Anketa

Tko je Srbima iz Novoga Sada u Obrovcu trebao platiti glasovanje?

Subota, 27/05/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 863 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević