Get Adobe Flash player
Baba Sarnavka bi sve nas na Mars

Baba Sarnavka bi sve nas na Mars

Da imam Plenkovićevu moć, za sve one koji dolijeću s Marsa postavio bih...

ZERP već pokriva glavne prednosti IGP-a

ZERP već pokriva glavne prednosti IGP-a

Gospodarski pojas su proglasile gotove sve države članice...

Prošlo 26 godina od međunarodnog priznanja

Prošlo 26 godina od međunarodnog priznanja

Opasne tendencije iskrivljavanja povijesti i istine o...

Vojvoda Sinđelić na ogulinskom prelu

Vojvoda Sinđelić na ogulinskom prelu

Možda maksimirska krtica ima veze s bleiburškom očišćenom...

SKANDAL - Srbočetnici masakrirali Hrvate

SKANDAL - Srbočetnici masakrirali Hrvate

Hrvatska je jedina država koja potiče krivotvorenje...

  • Baba Sarnavka bi sve nas na Mars

    Baba Sarnavka bi sve nas na Mars

    utorak, 16. siječnja 2018. 16:51
  • ZERP već pokriva glavne prednosti IGP-a

    ZERP već pokriva glavne prednosti IGP-a

    četvrtak, 18. siječnja 2018. 10:43
  • Prošlo 26 godina od međunarodnog priznanja

    Prošlo 26 godina od međunarodnog priznanja

    četvrtak, 18. siječnja 2018. 10:40
  • Vojvoda Sinđelić na ogulinskom prelu

    Vojvoda Sinđelić na ogulinskom prelu

    četvrtak, 18. siječnja 2018. 10:35
  • SKANDAL - Srbočetnici masakrirali Hrvate

    SKANDAL - Srbočetnici masakrirali Hrvate

    četvrtak, 18. siječnja 2018. 10:13

Tko je kriv za propast kompleksa Lazareti

 
 
»Organizirat ću posjet sa svima vama obnovljenim Lazaretima. Da vidite što smo mi to obnovili, kako smo to obnovili te kako to izgleda. Međutim, nabavit ćemo vam sigurnosnu opremu da vas ne bi stresla struja, jer tako vam izgledaju obnovljene lađe Lazareta«, rekao je dubrovački gradonačelnik Mato Franković gradskim vijećnicima na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika u 2017. godini. Rekao i mnogima dao za misliti. Jer ono posljednje ‘ulickano’ izdanje Lazareta, koje je posljednji put predstavljeno javnosti kao ‘obnovljeno’, nije naslućivalo baš takvo ‘sigurnosno upitno’ stanje. A kako je DuList bio gotovo jedini nositelj novinarske zainteresiranosti za pozadinu ‘afere Lazareti’ odlučili smo provjeriti točnost navoda dubrovačkog gradonačelnika te se svojim očima uvjeriti u pravo stanje u ono što bi se ubuduće trebalo zvati ‘Lazareti – kreativna četvrt Dubrovnika’.
http://www.dulist.hr/wp-content/uploads/2018/01/Naslovna-Lazareti-555x370.jpg
Djeluje li previše ‘floskulativno’ ako se u novinarskom osvrtu napiše da su nas neke scene koje smo zabilježili u obilasku dubrovačke karantene, tog jednog od najznačajnijih spomeničkih kompleksa na području grada te onom što bi ubuduće trebalo biti samo srce kulturnog života grada – ostavile bez komentara? U ovakvim slučajevima to je zapravo manje bitno, jer ne kaže se zaludu kako ‘slika govori više od tisuću riječi’. Podsjećamo kako je riječ o jedinstvenom spomeniku graditeljstva i zdravstvene kulture koji se gradio u razdoblju od 1627. do 1647. godine.
 
Od devet, kako ih je bivši gradonačelnik Vlahušić zvao ‘komercijalnih prostora’ u gornjem dijelu Lazareta, samo je Linđov uređen u suvenirnicu, a ostali nisu u funkciji. Dapače, u stanju su gorem od ‘roh-bau’ stupnja gradnje pa se promatrač lako zapita je li se tu išta radilo. Poput Potemkinovih sela, samo fasade na neki način blistaju, čine se kao izvrsno odrađen posao, ali stvarnost koja vas dočeka u unutrašnjosti prostorija krije potpuno drukčiju, vrlo lošu priču. Ulazimo u jedan od ‘komercijalnih prostora’. Na mjestu gdje su stale stare razvodne kutije ostala je velika udubina u zidu s virećim žicama. Žbuke nema, sve je ‘rustično’. Vidljivi su tek na jednom zidu tragovi torne koja je, pretpostavljamo, skidala staru žbuku. Nova nikad nije ‘legla’. Vlaga je jedino što se može osjetiti, posvuda. Električne instalacije su takve da ne bi mogle podnijeti zahtjeve nekog ugostiteljskog objekta, a o čemu se nekad govorilo, jer ne mogu podnijeti preveliko ‘gutanje’ struje. Saznajemo kako se veliki problemi stvaraju za vrijeme kiša, jer se unutar prostorija stvaraju velike lokve, a vrata i prozori su toliko’ napuhani’ da se jedva mogu otvoriti. Osoba koja nam je omogućila ulazak muku je mučila s otvaranjem i zatvaranjem, otključavanjem i zaključavanjem vrata.
 
Spuštamo se u jednu od lađa, gdje prije svega zatičemo pilo, čiji je odvod (od nekog čudnog materijala, ‘ojačanog’ izolirbandom) postavljen po principu ‘pljuni pa prilijepi’, reklo bi se ‘uboden’. Ulazimo u prostor koji bi trebao biti sprema, a u njemu ‘ogoljene’ instalacije hlađenja i grijanja. Ne želimo se približavati te upoznavati izbližega koliko bi u takvom stanju predstavljale opasnost po život čovjeka. Vrata do spreme smješten je zahod, gdje nam je već na ulazu jasno kako je i tu vlaga učinila svoje. Uz pomoć soli, kiše koja se slijeva niza skaline…Očekivali smo da će, s obzirom na sve troškove projekta, marke proizvođača rasvjetnih tijela biti one najrazvikanije, ali smo uočili tek marku JRY, prilično nepoznatu. ‘Guglajući’ bespućima Interneta pokušali smo saznati tko su dobavljači, ali su nas linkovi vodili uglavnom na internetske shopping stranice kao što su Amazon, Ebay te Alibaba. Tzv. DALI sustav upravljanja rasvjetom, postavljen u dvoranama lađa, na Alibabi košta od jednog do najviše tri dolara po komadu.
 
Kameni podovi u zatvorenim prostorijama lađa na brojnim su mjestima ‘mačani’, a premda se na prvi pogled može činiti kako je riječ o nekoj posljedici kiše, ipak je utvrđeno kako je riječ o smeđoj boji kojom su bojane vlažne grede. Pri održavanju, saznajemo, pokušavalo se takva mjesta tretirati električnim četkama, ali bezuspješno. ‘To je takav kamen, on ‘pije’ tekućinu, trebalo ga je impregnirati, ali to nije učinjeno’, kažu nam. Dio zidova građen je od sedrenog materijala, koji je tijekom radova ostao nezaštićen te se svakodnevno trusi. Iza pregrađenog zida izgrađen je šank, ali iza njega ni sudopera ni ičeg drugog. Pet bojlera za zahode još uvijek su uredno zapakirani. Naš opsežni đir završavamo, simbolično možda, u zahodu za osobe s invaliditetom. Sama vrata od zahoda su uništena vlagom, a u samom zahodu nas je dočekala otpala žbuka. Pomalo dolazimo do zaključka kako kompleks Lazareta u ovakvom stanju traži konstantno ‘servisiranje’. Pitanje je koliko je gradska uprava već potrošila novca na razne vrste popravaka.
 
Mučna kronologija
 
Podsjetimo, ukupna vrijednost radova tvrtke Monte Mont na obnovi kompleksa Lazareta s početnih 29 milijuna kuna iz ljeta 2012. porasla je tijekom četiri godine do 48 milijuna, a sam proces izgradnje za sobom je vukao velike repove. Na kraju obnovljeno je sedam od planiranih deset lađa, a neobnovljen je ostao i trg pred samim Lazaretima, gdje je prema projektu bio predviđen ugostiteljsko-trgovački sadržaj. Zaključno, nakon svega viđenog jasno je kako ćeLazareti biti veća afera i od Šipana i od Revelina. Ključno pitanje koje se nameće na kraju ovog đira jest tko je potpisao ikakav dokument da je posao završen, odnosno izvršio primopredaju. Kakav motiv je stajao iza takvog poteza? Čije su oči previdjele toliko problema kojima ovaj spomenički kompleks vrvi? I, naravno, tko će za sve ovo odgovarati? Jer, netko mora…
 

Baldo Marunčić, https://www.dulist.hr/dulist-u-obilasku-kompleksa-lazareti-zaudara-na-vlagu-otpada-zbuka-vire-zice/468244/

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Ubio se ili je ubijen – arhivar UDBA-e i bliski Perkovićev suradnik

 
 
Manjak informacija o bolesti i smrti, te gotovo osam dana od pogibije do ukopa, idu u prilog tvrdnjama da je riječ o ubojstvu. Neki analitičari pak vele da je se Gabriš ubio za vrijeme blagdana, pa da je trebalo izvršiti obdukciju. No, upada u oči da o tom događaju, kao što je redovito slučaj, nije bilo nikakve vijesti, bilo službene bilo neslužbene, ni u medijskim crnim kronikama. I sve se to događa u vrijeme kada su dosjei UDBA-e opet u žarištu javnosti – osobito oni savjetnika premijera Andreja Plenkovića, Vladimira Šeksa. Potonji je itekako imao veze s Markom Bezerom, a koliko i kako s Gabrišem, još će se vidjeti. 
https://i1.wp.com/45lines.com/wp-content/uploads/2017/10/Jan_Gabris_Profaca.jpg?fit=600%2C800
Jan Gabriš
 
Da je Jan Gabriš, arhivar UDBA-e i jedna od najbližih osoba Josipu Perkoviću mrtav, prvi je objavio maxportal.hr, portal blizak Boži Vukušiću, suradniku njemačkog tužiteljstva u procesima Krunoslavu Pratesu, Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću. Marko Marković, vlasnik i urednik tog portala višegodišnji je suradnik Bože Vukušića na polju udbologije. On je napisao da je Gabriš počinio samoubojstvo na parkiralištu groblja u Jastrebarskom još 02. siječnja o.g. U tiskanim izdanjima novinama nije bilo osmrtnice – tek jedna na internetu u kojoj piše da je Gabriš umro nakon kratke i teške bolesti. No, nigdje ne stoji tko je uopće osmrtnicu dao.
 
U nedjeljnom izdanju Jutarnjeg lista tvrdi se da je Gabriš počinio samoubojstvo nakon teške bolesti. Spomenuti Bože Vukušić indikativno izjavljuje za Jutarnji da je preko Gabriša pregovarao 2013-e oko Perkovićeve predaje Nijemcima te da je  bivši šef hrvatske Udbe pristao biti krunski svjedok. Vukušić kaže da su ti pregovori propali, jer se Perković naglo predomislio.  Prema mojim saznanjima, u Perkovićevom predomišljanju glavnu je ulogu odigrao odvjetnik Anto Nobilo. Nigdje se ne tvrdi od kakve je to bolesti Gabriš bolovao. Izvori bliski Jutarnjem listu neslužbeno kažu da je riječ o raku, pa da se Gabriš ubio jer nije mogao trpjeti bolove. Moji izvori bliski njemačkim istražiteljima to opovrgavaju izražavajući uopće sumnju da je Gabriš počinio samoubojstvo.
 
Gabriš je od prošle godine bio u intenzivnim kontaktima s njemačkim istražiteljima i pristao je na suradnju kako bi se rasvijetlila, ali i procesuirala ubojstva na tlu Njemačke. Nije imao rak, a da i jest, neobično je da bi se išao ubiti čim je to saznao. On je ubijen baš poput Marka Bezera, bivšeg šefa osječke UDBA-e 1993-e čije je tijelo nađeno uz savski nasip, a pištolj kojim se navodno ubio, u rijeci Savi. I Bezer je ubijen jer je pristao na suradnju s Nijemcima, rezolutan je moj izvor blizak njemačkim istragama.
 
U Njemačkoj sumnjaju da je Jan Gabriš ubijen iz istih razloga kao Marko Bezer. Odvjetnik Anto Nobilo za Jutarnji list kaže da je Jana Gabriša vidio samo jednom u životu kada je ovaj kao svjedok obrane svjedočio na suđenju Josipu Perkoviću. Povjesničar blizak obrani udbaša, Hrvoje Klasić, povodom Gabriševe smrti izjavljuje za iste novine: Englezi su od svog agenta napravili brand, a što mi radimo.  Jutarnji list je na osnovu Klasićeve rečenice u naslovu teksta Gabriša proglasio hrvatskim James Bondom. Jedan moj izvor iz bivšeg SDS-a zabrinut je ovim slučajem i za vlastitu sigurnost. On dodaje da je Gabriš diplomirao kriminalistiku 1988-e na Policijskoj akademiji s temom o Hrvatskom državotvornom pokretu. Naglašava mi da je pokojnik imao brata koji je trgovao oružjem preko Južnoafričke Republike, ali i Beograda, te je zbog te činjenice Jan Gabriš bio uključen u transport oružja koje je avionom Uganda Airlinesa na zagrebački aerodrom sletjelo u pratnji Antona Kikaša i bilo zaplijenjeno od JNA.
 
Manjak informacija o bolesti i smrti, te gotovo osam dana od pogibije do ukopa, idu u prilog tvrdnjama da je riječ o ubojstvu. Neki analitičari pak vele da je se Gabriš ubio za vrijeme blagdana, pa da je trebalo izvršiti obdukciju. No, upada u oči da o tom događaju, kao što je redovito slučaj, nije bilo nikakve vijesti, bilo službene bilo neslužbene, ni u medijskim crnim kronikama. I sve se to događa u vrijeme kada su dosjei UDBA-e opet u žiži javnosti – osobito oni savjetnika premijera Andreja Plenkovića, Vladimira Šeksa. Potonji je itekako imao veze s Markom Bezerom, a koliko i kako s Gabrišem, još će se vidjeti.
 

Željko Peratović, http://45lines.com/jan-gabris-udba-mrtav/

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Žigmanov: Trebamo biti zadovoljni godinom koja je za nama...

 
 
Otvoreno pismo Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, RTV Novi Sad (Redakcija Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“ i dr., a povodom članka „Zajedništvo je sačuvano“ objavljenom u 767. broju tjednika „Hrvatska riječ“ od 29. prosinca 2017. godine.
Članak pod naslovom „Zajedništvo je sačuvano“ u 767. broju „jedinog relevantnog hrvatskog informativno-političkog tjednika Hrvata u Srbiji“, koji se zove „Hrvatska riječ“, a sa božićnog domjenka Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, „jedine relevantne političke stranke Hrvata u Srbiji“, počinje dolje navedenim riječima Tomislava Žigmanova, predsjednika ove političke stranke, zastupnika Hrvata u Narodnoj Skupštini Republike Srbije, ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i vlasnika svih ključnih funkcija u institucijama i tijelima ovdje u čijim nazivima se pojavljuje slog „HR“:
 
U slijedeću godinu ulazimo spremniji, organiziraniji, unutar sebe bolje posloženi... i ...mi kao dio vodstva hrvatskog naroda u Srbiji (naroda u Srbiji!!!) trebamo biti zadovoljni godinom koja je za nama... I tako sve u tom stilu, neutemeljeni hvalospjevi samom sebi unutar sebe, u čemu je Žigmanov nenadmašan. A politička stranka DSHV, za koju nigdje nećete moći pročitati koliki joj je ni približan broj članova, u slijedeću godinu ulazi „organiziranija i unutar sebe bolje posložena“ tako što Tomislav Žigmanov ostaje njen nezamjenjivi predsjednik, Slaven Bačić je s desne strane prešao na lijevu, Petar Kuntić s lijeve na desnu, a tu su na slici s rečenog božičnog domjenka i drugi nezaobilazni članovi. Izrazi njihovih lica, dok im Žigmanov drži hvalospjeve o boljoj posloženosti sprijeda, a njegova im slika visi na zidu odzada, govore sve!
 
Predstavnik Hrvata u Narodnoj Skupštini Republike Srbije, izabran srpskim glasovima, Tomislav Žigmanov, bolje se unutar sebe posložio tako da i dalje u toj Skupštini ne izgovara niti jednu jedinu riječ o problemima Hrvata u Srbiji, ali je još organiziraniji tako što uopće ne dolazi na sjednice Skupštine. On je jedan od rijetkih zastupnika koji je zaista zaslužio najnovije povećanje plaće za 5% jer ne ruinira podove, mobilijar, sanitarne uređaje i restoranski escajg Skupštine. Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata u slijedeću godinu ulazi također organiziraniji i unutar sebe bolje posložen tako što Tomislav Žigmanov ostaje njegov nezamjenjivi ravnatelj, a kao takav primio je još par djelatnika po subotičkoj rođačkoj liniji, pa je po toj liniji organiziraniji nego ikada. I NIU „Hrvatska riječ“ u slijedeću godinu ulazi organiziranija i unutar sebe bolje posložena tako što je Tomislav Žigmanov u njoj još bolje posložio svoje poltrone, a on ostaje nezamjenjivi predsjednik Nakladničkog vijeća. U sljedeću godinu ulaze organiziranija i unutar sebe bolje posložena i sva druga hrvatska tijela ovdje u kojima Tomislav Žigmanov radi sve što mu je potrebno da u njima ostane doživotno.
 
I dok su Hrvati ovdje nikada nesložniji, sačuvano je zajedništvo četrnaest Bačićevih poltrona u Hrvatskom nacionalnom vijeću (dovoljno, s njegovim glasom, za preglasavanje svega i svačega), kao i zajedništvo HNV (čitaj Slavena Bačića) i DSHV i ZKVH (čitaj Tonislava Žigmanova) i sve je u rukama ta dva čovjeka. A po svim mogućim i nemogućim šavovima Hrvate ovdje razjedinili su upravo njih dvojica, vodeći skoro jedno desetljećje s vrha najviših hrvatskih institucija ovdje politiku favorizovanaja svojih poslušnika i sve više sužavajući taj krug na subotički obiteljski krug.
 
Rezultat: negativna selekcija u svemu što je ovdje hrvatsko, a prelazi u pravi kulturološki i politički genocid nad preostalih 60.000 Hrvata u Srbiji. Primjerice, dok u svom „časopisu za književnost i umjetnost“ „Nova riječ“ Tomislav Žigmanov uzdiže pjesnikinju plagijatoricu više poznatih pjesnika (čak i našeg nobelovca Ive Andrića!!!) do kandidatkinje za nagradu „A.G. Matoš“ i dok u žiriju koji određuje koja je knjiga Hrvata ovdje najbolja sjedi sin te plagijatorice, Hrvati će ovdje, bar na književnom polju, biti ismijavani. A zbirka poetskih plagijata ove „pjesnikinje“ za ovu priliku „posložavanja unutar sebe“ nosi i prigodan naslov „Nosim sebe sa sobom u sebi“!
I dok politiku Hrvata ovdje vodi Tomislav Žigmanov, njihov glas na tom polju bit će ravan nuli - kao da ne postoje. O bilo kakvom odlučivanju ni govora! Posljednji od bezbroj dokaza za to je slučaj Sonta (kao da se ništa nije ni dogodio). Tako ni u Skupštini Srbije problemi Hrvata nisu uopće predmet bilo koje rasprave, iako su u njoj „zastupnici“ Hrvata Petar Kuntić i naslijednik mu Tomislav Žigmanov posložili ukupan staž duži od šest godina!
I nama Hrvatima u Srbiji ostaje jedino da svako za sebe sam sebe posloži tako da može „HRabro“, sa Žigmanovim i Bačićem na čelu, sva svoja stradanja nositi sam sa sobom u sebi. Čiji je to cilj?!
 

Branimir Miroslav Cakić

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Anketa

Slobodan Milošević je ubio Ivana Stambolića, a Aleksandar Vučić Olivera Ivanovića. Slažete li se?

Subota, 20/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 831 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević