Get Adobe Flash player

Zapažanja poljskoga pisca i prognanika Ferdinanda Ossendowskog

 
 
R. Spence: Crvena Šambala@Eneagram 2014. godine - Crvena zvijezda nad Šambalom: sovjetska, britanska i američka obavještajna služba u potrazi za skrivenom civilizacijom u Srednjoj Aziji Richarda Spencea - Na putu preko pustopoljina Mongolije 1921. godine poljski pisac i prognanik Ferdinand Ossendowski zapazio je neko čudno ponašanje u mongolskih vodiča. Kada su se usred ničega zaustavile deve, počeli su moliti vrlo ozbiljno i čudna je šutnja spopala životinje i sve uokolo. Mongoli su mu kasnije objasnili da se isto ponavlja uvijek kada "Kralj svijeta u unutrašnjosti Zemlje moli i propituje usude svim narodima."
https://i.ytimg.com/vi/5WgiQIxNbBs/hqdefault.jpg
Od nekih lama Ossendowski je saznao da „Kralj svijeta“ vlada u tajanstvenom i navodno vrlo realnom kraljevstvu „Agarti“. U Agarti „učeni panditi [majstori budističke znanosti i umjetnosti] u kamene ploče urezuju sve zemaljske i vanzemaljske znanosti“. Svi koji otkriju pristup u Kraljevstvo u unutrašnjosti Zemlje zarade nevjerojatno znanje i moć. Ali Ossendowski nije bio samo usputni slušatelj. Kao što je navedeno u prethodnom članku, godine 1921. on će postati ključnim savjetnikom „pomahnitalog baruna“ Romana von Ungern-Sternberga koji je uspostavio kratkotrajan režim u glavom mongolskom gradu Urgi. Samoproglašeni je budistički ratnik sanjao povesti Sveti rat u Aziji i, navodno, pokušao je kontaktirati „Kralja svijeta“ u cilju ostvarenja tog plana. Vjerodostojnost Ossendowskoga napao je kasnije švedski istraživač Sven Hedin.
 
Između ostalog, optužio ga je za plagiranje priče o Agarti prema ranijim radovima francuskog ezoteričara Josepha Alexandra St-Yves d' Alveydrea. U nekoj je mjeri to i točno, ali istraživač Hedin, veteran u potrazi za izgubljenim gradovima, nije odbacio mogućnost skrivenoga kraljevstva, štoviše, gajio je nadu da će ga vjerojatno on sam pronaći. U svakom slučaju, Ossendowski nije izmislio priču o bajkovitoj zemlji svjetlosti, negdje na – ili ispod – prostranstava Srednje Azije, bilo da se zove Agarti, Agarta, Šangrila, ili najčešće Šambala. Neki vjeruju da budističko podzemno carstvo nastanjuju drevni, napredni ljudi, dok je drugima to duhovna dimenzija dostupna samo prosvijetljenima. Legenda o Šambali čvrsto je utemeljena u budističkoj tradiciji koja smješta kraljevstvo negdje na sjever Indije. U legendi je također opisan dolazak kralja Šambale s njegovim hrabrim slugama koji pobjeđuju nad zlom i uvode u zlatno doba u kojem vlada čista dharma. Kao što je navedeno, barun Von Ungern-Sternberg sam sebe zamislio je kao inicijatora „Šambalskog rata“. A poslije su i drugi učinili isto.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Sadašnji sinarkistički program promiču ljudi slični Shultzu i Rohatynu

 
 
Godine 2004. u knjizi, koju su objavili Berrett-Koehler Publishers [izdavači] Inc. i koja je podigla veliku prašinu, John Perkinsove Ispovijesti ekonomskog plaćenog ubojice [Confessions of an Economic Hit Man] izložen je iscrpni izvještaj iz prve ruke o ulozi današnjeg međunarodnog kartela banaka i višenacionalnih tvrtki koje rade u sprezi da bi opljačkale bogatstvo strateških sirovina i drugu nacionalnu očevinu sektora zemalja u razvoju. Glavna strategija koju su koristili Ekonomski plaćeni ubojice (EPU/[EHM]) prema Perkinsovom izvještaju iz prve ruke, bila je nagomilati masivni dug vlada sektora u razvoju i namamiti ih u stupicu diktata Svjetske Banke i MMFa, dok su ih višenacionalne tvrtke kao Bechtel i Halliburton opljačkale do kože pod maskom „razvoja“. Perkins je naznačio Georgea Shultza, bivšeg Bechtelovog predsjednika , američkog Ministra financija i Državnog tajnika kao kraljujućeg Ekonomskog plaćenog ubojicu - Capo di tutti capi - baš sinarkističkog aparata koji je ranije doveo svijet na rub samouništenja u razdoblju od 1922. - 1945.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/thumb/1/1c/Eirv36n22.jpg/250px-Eirv36n22.jpg
Je li Perkins bio 100 posto u pravu ili ne glede Shultzove formalne titule kraljujućeg šefa EPU-ica, Shultz je zasigurno predstavljao utjelovljenje sinarkije. Shultzova krajnja odanost razvidna iz njegovog bliskog odnosa s Jacobom Rotschildom iz Velike Britanije, kojem je zajedno s Warren Buffetom od Berkshire Hathawaya dao na pladnju guvernerskog kandidata Arnolda Schwarzeneggera na uvid i odobrenje. Shultz je isto tako jedan od vodećih predlagača i podupiratelja u Sjedinjenim Državama dogme slobodnog trgovanja sinarhističkog Mont Pelerin društva. Njegov mentor sa Sveučilišta u Chicagu, W. Allen Wallis, bio je utemeljiteljski blagajnik Mont Pelerina. Shultz je još uvijek direktor Bechtel grupe, predsjedavajući JP Morgan Chase International Councila, director Fremont grupe i Accenture Energy, tvrtke koja sudjeluje u mega udruživanjima poduzeća i akvizicijama u naftnoj i plinskoj industriji s bliskim sponama s Anglo-American Corp. (tvrtkom).
 
Danas, Shultz je ne samo „kum“ Busheve i Cheneyjeve vlade, gdje je sam svojom rukam odabrao Vulkane, prvotnu ekipu tutora Georgea W. Busha i krtica u njegovoj Izvršnoj vlasti, koji su bili odgovorni za katastrofu Iračkog rata. On, zajedno s R. Jamesom Woolseyjem, oživio je Odbor sadašnje oopasnosti [Committee on the Present Danger] da bi promicao poslije-vestfalski svijet preventivnih ratova pogodnih ispunjenju sinarhističkog programa. U ortaštvu s Felixom Rohatynom, Shultz je potaknuo privatizaciju rata kroz proliferaciju Privatnih vojnih tvrtki [Private Military Corporations, PMC] koje su prema svom javnom hvalisanju tijekom konferencije u listopadu 2004. na Middlebury College-u, predstavljale povratak na „neo-feudalni“ sustav, kojeg je primjer bila u 18. i 19. stoljeću Britanska Istočno-indijska tvrtka. Shultz i Rohatyn su tipični primjeri srednjeg sloja sinarhista operativaca, koji radi unutar i oko vladinih institucija u korist potpuno tuđih programa i ideologije. Svoju odanost polažu u anglo-holandski/mletački sustav lihvarenja, globalizacije, smanjenja pučanstva i ropstva.
 
Prosinac 1971.
 
George Shultz bio je Tajnik ministarstva rada, čelnik Ureda za upravljenje i proračun, i Tajnik financija pod Predsjednikom Richardom Nixonom. On je osobno povukao čep FDRovog Bretton Woods sustava. Kad je Lyndon LaRouche označio odbacivanje Bretton Woodsa kao početak silaska u fašistički pakao, ožigosan je kao „potencijalna opasnost“ novo pokrenutoj globalnoj tiraniji. U debati u prosincu 1971. na Queens Collegeu u New York Cityju, posljednja takva zgoda na koju će ikada biti pozvan, LaRouche je naveo svog suparnika, prof. Abbu Lernera da se razotkrije kao pristaša Schachtijevske ekonomije. LaRouche ga je suočio s dokazima zakonitih posljedica okončanja sustava globalnog čvrstog valutnog tečaja i otvaranja svjetskih valuta špekulantskim manipulacijama, nakon čega je Lerner izvalio: „da su slušali Schachta, ne bi nam trebao Hitler.“ Ako postoji izreka koja najbolje opisuje sadašnji sinarkistički program kojeg promiču ljudi slični Shultzu i Rohatynu, to je: „Schacht bez Hitlera“. A ako itko misli da je to poboljšanje ranijeg iskustva s nacizmom i fašizmom, ubrzo će doživjeti grubo buđenje, ako se sinarhiju ne zaustavi.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Djed bivšeg Predsjednika Sjedinjenih Država Busha javno je novčano podupirao Nacističku partiju

 
 
Te pronicljive ratnodopske obavještajne ocjene stanja globalne sinarhije od najveće su važnosti danas. U biti važne druge procjene uz procjene COI/OSS-a o stanju na europskom kontinentu govorile su da anglo-saksonski i franko-njemački kartel međunarodnih financijaša i industrijalaca koji sadrži jaku kliku koja financira i upravlja nacističko/fašističkom osovinom, te on usmjerava europske vlade preko agenata s malo ili nimalo lojalnosti prema svojim nacijama, a najjača im je lojalnost prema međunarodnoj sinarkiji. Kao što je Langer citirao američkog veleposlanika Nicholasa Biddlea u Londonu: „Na tu skupinu treba gledati ne kao na Francuze ništa više kao i njima odgovarajuće članove u Njemačkoj kao Nijemce jer su interesi obiju skupina toliko isprepleteni da su praktički nerazlučivi. Sav njihov interes usredotočen je na produbljivanje svojih industrijskih i financijskih uloga.“
https://www.worldfinance.com/wp-content/uploads/2011/12/82823751.jpg
Upravo taj splet međunarodnih bankara je financirao Mussolinija a zatim Hitlera i usmjerio Euroaziju na put rata a skoro i samouništenja da bi osigurao svoju vlastitu prevlast nad globalnim gospodarskim i financijskim poslovanjem bez obzira na ishod rata. Taj se stroj poklapao u Sjedinjenim Državama sa samim interesima J. P. Morgana i DuPonta no nekoliko njihovih pokušaja državnog udara protiv Predsjednika Roosevelta se izjalovilo. Šira mreža FDR-ovih neprijatelja obuhvaćala je interese Brown Brothers Harrimana - a tu spada i Prescott Bush, djed bivšeg Predsjednika Sjedinjenih Država - koji su javno novčano podupirali Nacističku partiju, a osovina Dillon Reed i Sullivan i Cromwell s Wall Streeta uspostavila je strukturu međunarodnog kartela čelika, ugljena i nafte u kojoj su bile i ključne nacističke institucije kao IG Farben, Kepplerov krug, i banka Köln Stein Kurta von Schrödera, financijaša Allgemeine SS-a.
 
William Draper, glava Dillon Reeda u razdoblju između dva rata postao je upravitelj gospodarskog odjela poslijeratne američke okupacione vlade u Njemačkoj i on je smrvio napore Jamesa Stewarta Martina, potičući njegov otkaz ali i njegovo pisanje knjige Svi časni ljudi. Kao što je Martin razotkrio, namjere sinarkista bile su osigurati opstanak i prosperitet svog kartela bez obzira na ishod rata. Nakon smrti Franklina Roosevelta u travnju 1945., sinarkistički škripac ubrzo je, no kratkotrajno stegnuo Bijelu kuću prisegom Harryja S. Trumana za Predsjednika, a on je kao Predsjednik prigrlio 1946. Winston Churchillovu objavu „Željezne zavjese“ koja je navijestila rat FDR-ovom ratnodopskom savezniku, Sovjetskoj Savezu. Do 1948. većina francuskih i njemačkih financijaša u srcu ratnodopske sinarkije oslobođeni su zatvora, odriješeni krivnje za izdaju. Skupina Banque Worms isplivala je kao glavni francuski financijaši i pouzdani pobornici kulturnog ratovanja Kongresa kulturne slobode, poslijeratno kulturna ratna fronta u srcu preko-atlantskog „crvenog zastrašivanja“. Sam Hjalmar Schacht, oslobođen u Nürnbergu, nastavio je svoju ulogu vodećeg financijskog „čarobnjaka“. André Meyer, pariški bankar Lazarda, koji se preselio u Lazard Brothers u New Yorku godinu dana nakon dolaska Jeidelsa u New York, ovjekovječio je sinarkiju na liniji London-Pariz-New York, i ubrzo nakon toga označio Felixa Rohatyna kao svojeručnog odabranog nasljednika, kojeg je smatrao „svojim sinom“. Tako je sinarkija zadržala neprekinutost sve do sadašnjeg dana.
 
Preko pojedinaca kao Felix Rohatyn i George Pratt Shultz sinarkija je prodrla u vodeće američke političke stranke i kroz taj prodor posijala sinarkističke agente, hotimične ili nehotimične, u pore savezne vlade od Ovalnog ureda do kongresnih dvorana, do sudova i praktički svake agencije političkih kabineta. Neo-konzervativni pokret, sa svojim korijenima u filozofskoj tradiciji Lea Straussa, Alexandera Kojevea i Carla Schmitta, jedan je od vodećih spora sadašnje Sinarkističke internacionale. No u stanovitim oblicima, slučaj Georgea Shultza pruža najkliničkiji profil sinarhije na djelu danas.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Srijeda, 21/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1093 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević