Get Adobe Flash player

Masonerija je prvi i najevidentniji sloj sustava sinarkije

 
 
Meritokracija je oblik oligarhijske vladavine u kojoj je vlast ograničena na osobe koje se od ostatka stanovništva razlikuju superiornim fizičkim ili mentalnim sposobnostima, odnosno zaslugama za državu, društvo ili organizaciju.
http://2.bp.blogspot.com/-8gP6fqdpv_o/UTGIMkERcQI/AAAAAAAAI1E/WAHl3vTLugE/s1600/PopeLeoXiii.jpg
Papa Leon XIII. (1810. - 1903.)

Strategija razvoja čovječanstva i evolucije planeta je skrivena u umovima i svijesti skrivenih vladara, a ta strategija se ne oslanja samo na iskustvo povijesti i inteligenciju znanosti i filozofije, već i na duhovne utjecaje. Tko može vladati post-industrijskim svetom? Povijest pokazuje da se nove civilizacije obično uzdižu na ruševinama i nakon propasti prethodne. Kad se uključi ideja globalnog rata sveo bi, vjerojatno, tu naciju na šačicu ljudi koja ne bi imala kompletan sustav, niti vlast, ni dovoljan broj populacije da postoji kao nacija. Svjetske religije, same po sebi su vrlo militantne i agresivne, kako u domeni elitizma tako i na ekonomskom planu. Kao zatvoreni sustavi one će se u određenom momentu raspasti ili raspršiti, ili će svojom agresivnošću gurati svijet u propast sukobom s 'oponentima' vjere, a zbog dominacije nad populacijom i ekonomskim elementima.
 
Masonerija, kao globalna organizacija, ima najsnažniju tradiciju tajnosti, smisla predodređenosti i dokazala je sposobnost da uspostavlja nacije prema masonskim principima i redu. Tijekom povijesti Masoni su bili članovi vlada, službi, vojske i poslovanja na svim nivoima i svojim utjecajem usmjeravali su razvoj događaja, posjeduju potencijal u smislu inteligencije i moralnosti, za upravljanje cjelokupnim sustavom. Gotovo sve vlasti, gotovo svih država na svijetu jesu sastavljene od Masona. Masonerija je prvi i najevidentniji sloj sustava Sinarkije. Ipak, Slobodno zidarstvo predstavlja samo školu u kojoj se određeni ljudi razvijaju kvalitetnim obrazovanjem, te odakle tek pojedini bivaju uključeni u više hijerarhije sinarkističkog modela, a zbog svoje veze s bezbožnim svijetom, Slobodno zidarstvo je i polje djelovanja kroz koje djeluju sinarkistički utjecaji. Masonerija ne kroji sudbinu svijeta, ona je samo provodi. Svako tajno društvo posjeduje specifičnosti za domenu u kojoj tajno postoji, počevši od klubova u školama i sveučilištima, klubova po ekonomskim i socijalnim standardima, tajnih društava religiozne, hermetičke i okultne prirode i drugoga. Svaka struktura ima dodirni sloj s materijalnim svijetom, tzv. vanjski red, a masoni tako imaju "Plave Lože", iznad njih "Crvene", a iznad pak ovih, čega ni Masoni nisu svjesni, druge nadmasonske strukture kojima samo rijetki, meritokratski odabrani, pripadaju.

Što bi bilo pravednije po društvo nego da vladaju najsposobniji, a u čiju bi sposobnost i te kako ulazila moralna dimenzija. Aristokracija u pravom smislu riječi, ali bez protekcije, koliko je čovjek sposoban za to na ovom nivou svjesnosti. Ovo su ideje približno slične Platonovim (izloženim u "Republici") po kome vlast kontrolira prosvijetljena elitna grupa u domenama religioznih, društvenih, političkih i ekonomskih institucija. Najveća inspiracija Alexandrea Saint-Yves, Marquessa Alveydrea (26. III. 1842. - 5. II. 1909.), francuskoga okultista, koji je prilagodio djela Fabre d'Olivet (1767.-1825.), a zauzvrat je svoje zamisli prilagodio Gérard Encausse alias Papus. Njegov rad na "L'Archéomètre" duboko je utjecao na mladu René Guénon. Razvio je pojam Sinarkija - udruživanje svakoga s ostalima - u političku filozofiju, a njegove ideje o ovakvoj vrsti vlasti pokazale su utjecaj na politiku i okultno.
 
Saint-Yvesovainspiracija bili su vitezovi Templari (preteča Masonerije) koje je predstavio kao potpuni primjer povijesnog pokazivanja sinarkije. Alexandre Saint-Yves, Marquess Alveydre je imao bliske ezoterijske kontakte s predstavnicima europskih i istočnjačkih (naročito hindu) inicijacijskih organizacija od kojih je preuzeo mnoge aspekte svoje doktrine. Njegov učitelj i inspirator bio je francuski ezoteričar Antoine Fabre d'Olivet (1762.-1825.). Indijski filozofi mu predstavljaju svoju kulturu i društveno-političke koncepte koji navodno izviru i bivaju upravljani iz Agarte, duhovnog carstva. Impresioniran ovim konceptom u sinarkiju uključuje ideje o skrivenim Majstorima, Adeptima i Tajnim Inicijatima - upraviteljima i navigatorima s unutarnjih viših planova egzistencije. Ove ideje su snažno utjecale i na religijske filozofe tog doba: Helenu Blavatsku, Alice Bailey, Rudolfa Steinera, Maxa Heindla i druge.
 
Sinarkija je u srži društvene filozofije Martinističkog pokreta, utkana u Ordre Martiniste et Synarchique, koji postoji u izvjesnom broju zemalja svijeta. Martinistički redovi se po svojoj strukturi i filozofiji iznad Masonerije. Novi Svjetski Poredak kao ustrojstvo svijeta s jednom vlašću teži da se uspostavi prema modelima UN-a, EU-a, Svjetske trgovinske organizacije, SAD-a i sličnih, čija bi ekonomska vezanost bila nadređena teološkim znanjem, što je i uvjet za sinarkističko društvo, tj. za zaokruživanje sustava je neophodno uvođenje novog religioznog i duhovnog elementa, koji se ostvaruje putem utjecaja i povezivanja tajnih ekonomskih društava s tajnim okultnim bratstvima. Saint-Yves je uveo u shvaćanja filozofa ideju o "korijenskim rasama" i naveo je postojanje izvjesnog "Velikog Bijelog Bratstva" kao vrha svih struktura sinarkije. Čovječanstvo, trenutačno, predstavlja petu korijensku rasu, peti razvojni stadij ljudske svijesti, a grupa Mudraca iz Velikog Bijelog Bratstva nadgleda ljudske aktivnosti i preko skrivenih struktura promovira i provodi sinarkistička načela. Velikim Bijelim Bratstvom upravlja kralj svijeta, Rex Mundi.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Sinarkija vidi vladavinu svijetom od strane elite prosvijetljenih, tzv. inicijata

 
 
Kako pojam sam govori trebalo bi da znači u suglasju s ARHE, prapočetkom, vladanje vrsno, suprotno od anarkičnog. Ovo je zamisao društva bez klasa i vladavine mudrih, a tu su i irski fabijanisti (Polaris), koji su već optuženi kao urotnici, po čijoj zamisli se stvara kontinuitet i postupnost u društvu k socijalnoj pravdi.
http://3.bp.blogspot.com/-9ZJMvB7Gg70/VQxwIatLEnI/AAAAAAAADj8/itH2DJXulq4/w1200-h630-p-k-no-nu/Frank_Podmore.jpg
Frank Podmore

Fabijansko društvo, socijalističkog usmjerenja, i britansko, dobilo je naziv prema sugestijama Franka Podmorea (1856.-1910.), engleskog pisca i psihologa, nakon famoznog romana 'Fabius the Delayer' (F. Fabius Cunctator) o Drugom punskom ratu Rima protiv Kartage (ili Punici kao feničanski predci) i Hanibala gdje Rim krajnjim naporima osvaja svoju Slobodu. Hanibal je napadao tada i sa kopna, preko Alpa.

Malo kasnije, između dva velika svjetska rata, Vivien Postel du Mas i Jean Canido osnivaju grupu 'Polaris' koja se nadahnjuje mitom o jednom Kralju Svijeta, a zatim predlažu i projekt sinarkije u kojoj je socijalna služba naspram kapitalističkog profita, i uklanjanje klasne borbe putem kooperativnih pokreta.
 
Sinarkija vidi vladavinu svijetom od strane elite prosvijetljenih, tzv. inicijata, kao svjetska vlada u formi institucije koja upravlja čovječanstvom na osnovi najviših duhovnih i društvenih principa. Ona je više od političkog pokreta jer podrazumijeva osjetljivost na historiju i evoluciju ljudske rase. Neki bajkovito vjeruju u postojanje duhovno superiornih bića, prosvijetljenih i tajnih Majstora, poput onih iz duhovnog carstva Agarte ili Shambale u pustinji Gobi. Moto je: ,,Red nad kaosom”. Za razliku od anarkije sinarkijom upravlja autoritet, koji kontrolira tri najvažnija dijela društva: religiju, vojsku i obrazovanje. Edukacija je: kultura, umjetnost i znanost; zakon su: sud, policija, vojska i vanjski odnosi; ekonomija su: sindikati, vlade i radnička klasa. Najviša ambicija sinarkističke filozofije je društvo bez klasa, a odgovornost nad političarima imaju mudri. Društvo i država koji bi bili zasnovani na bilo kakvom robovskom obliku su beskorisni.
 
Sinarkija je jedini model vlasti koji prevladava postojeći kapitalizam, feudalizam, demokraciju i monarkiju. Prvi korak prema sinarkizmu je ujedinjavanje država na principu prvo ekonomskih federacija, jer ekonomski interesi su materijalni stadij ujedinjenja ljudskog društva u cjelini, a nad materijalnim oblicima se dalje grade drugi oblici ujedinjenja: kulture, inteligencije, zakona, kontrole, pa i religije. Sve se provodi evolutivnim metodama. Ova ujedinjavanja postupno poništavaju granice država i svijet postaje jedno. Također, neophodno je živjeti u skladu s prirodom, što je preduvjet za osobnu i opću sreću u društvu i na Planetu. Demokracijom, kažu, vladaju manipulativni demagozi, a taj oblik vlasti je loš koliko i monarkija, mala je razlika i više psihološka nego praktična. Šefovi država su lutke čije žice i udove pokreću interesne grupacije koje ih drže, čvrsto ili labavo. I u demokratskim zemljama korporacije i interesne grupacije novcem kontroliraju sve i takve kompanije jesu države za sebe. Komunizam i fašizam bili su samo neophodne faze evolucije, kontrakcije i ekspancije ljudske svijesti. I svaki oblik vlasti je tiranski dokle god sebe smatra vlašću, a ne službom, tj. dok se tako ne ponaša. Religija je element izuzetno duboko ukorijenjen u društvu, što se nikako ne može podcijeniti. Država i Crkva su odvojene, ali samo formalno. Pojedinci čuvaju znanja, a vitalne informacije nikad ne dolaze do naroda, jer je dokazano kao beskorisno. Ova vizija društva obuhvaća stvaranje jednonacionalne globalne ljudske populacije, čak do određenog datuma, kao i restauracija biosfere u stanje kakvo je bilo prije jednoga stoljeća. Razvoj znanosti je grubo sputan ekonomskim interesima, a religija je sputana zastarijelom dogmom, obrazovanje je sputano očajem, a zakon vezan korupcijom. Velika populacija i industrijska aktivnost izazivaju izumiranje vrsta i uništavanje biosfere, a politička struktura, koja broji više stotina država, sa svim društvenim uređenjima i vladajućim aparatima, nad mnoštvom nacija, ograničava slobodu kretanja, komunikacija, razvoja obrazovanja, kulture. Ovisnost industrije od fosilnih goriva i energije koja se dobiva iz nečistih i nesigurnih atomskih sustava prijeti da će se urušiti.

Fašistički način rješavanja ovakvog problema je depopulacija genocidom. Svaki sustav ima svoje rješenje. Pitanje je koliko i konzumerizam ima mogućnost da se obuzda. Komunizam bi ošišao sve glave koje štrče, religija svakoga tko ne vjeruje na "pravi način". Izazivanje globalnog rata je samo jedna moguća solucija. Sinarkističko rješavanje problema vladavine ne podrazumijeva neophodnost rata. Niti se sinarkistički modeli usklađuju s idejama uništavanja i ubijanja. Meritokratski odabir upravitelja sustava nikada ne može biti potpuno jasan onima na nižoj grani hijerarkije. Upravo zato je hijerarkija graduirana i sama u sebi i u sustavima koje pokreće. Postoje hijerarkije na hijerarkijama, a da "niže" hijerarhije nisu ni svjesne "viših". Istinska vlast je potpuno skrivena u sinarkističkom modelu.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Većina povjesničara sumnja da je Pacte Synarchique bila prijevara

 
 
Taj se sustav vjerovanja odbacio kao "djelo paranoidne mašte koja je povezivala povijest tri različite grupe aktivista, stvarajući među njima zavjeru u kojoj nijedna nije postojala". Većina povjesničara sumnja da je Pacte Synarchique bila prijevara koju su stvorili neki članovi La Cagoule kako bi oslabili Darlan i njegove tehnokrate. Samo nekoliko dalekosežnih povjesničara brane ideju da je sinarkija postojala. Talijanska propaganda Due pseudo-masonska kuća (P2) bila je "primjer udžbenika" pokušaja da se uspostavi sinarkija, jer je ujedinila političare, Katoličku Crkvu i trgovinu drogama.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d1/Rosicrucian_Academy_of_Alpha_Omega.png
Lyndon LaRouche, vođa pokreta LaRouche, opisuje širok raspon povijesnih fenomena, počevši od Alexandrea Saint-Yves d'Alveydre i Martinističkog Reda kojislijede važni pojedinci, organizacije, pokreti i režimi za koje se navodi da su bili sinarhistički, uključujući i vladavina nacističke Njemačke. On tvrdi da je tijekom Velike depresije međunarodna koalicija financijskih institucija, kartela sirovina i inteligentnih operativaca instalirao fašističke režime diljem Europe (i pokušao je to učiniti u Meksiku) kako bi održao svjetski poredak i spriječio odbacivanje međunarodnih dugova. LaRouche identificira bivšeg američkog potpredsjednika i bivšeg člana PNAC-a Dicka Cheneyja kao modernog "sinarhista", te tvrdi da "sinarhisti" imaju "shemu zamjene redovitih vojnih snaga naroda, privatnih vojski na korake privatno financirao međunarodnu shemu Waffen-SS-a, snagu koju vode vodeće financijske institucije, poput financiranja od više milijardi od strane američke trezora, Cheneyeve Halliburtonove bande ".
 
Ostale uporabe - Kina
 
Harvardov povjesničar i sinolog John K. Fairbank iskoristio je sinarsku riječ u svojoj knjizi Trgovina i diplomacija na obali Kine: Otvaranje Ugovora o lukama, iz 1842.-1854. I kasnijim spisima iz 1953. godine, kako bi opisali mehanizme vlasti pod Qing dinastijom u Kini. Fairbankova sinarhija je oblik zajedničkog pravila opskrbljivanjem postojećih Manchu i Han kineskih elita i dovođenjem stranih sila u sustav i njihovo legitimiranje kroz raspored rituala i priznanja koji im daju udio u vladavini dinastije Qing. Vjerovao je da su Qing, koji su bili izvan vlasti zbog svojih Manchu podrijetla, razvili ovu strategiju iz nužde jer nisu imali snažnu političku bazu u Kini. Kineski povjesničari nisu svi uvjerljivi, ali poštuju se, glavni prikaz. Godine 2011. Hu Jintao proglasio je "Harmonious Society" kao politički cilj KKP-a.
 
Hong Kong
 
Pojam koriste i neki politički znanstvenici kako bi opisali britansku kolonijalnu vladu u Hong Kongu (1842.-1997.). Ambrose King, u svojoj knjizi Administrative Absorption of Politics u Hong Kongu iz 1975., opisao je kolonijalnu administraciju Hong Konga kao "elitnu konsenzualnu vladu". U njemu je tvrdio da bi bilo koalicija elita ili snaga sposobnih za izazivanje legitimacije administrativne strukture u Hong Kongu bira od strane postojećeg aparata kroz imenovanje vodećih političkih aktivista, poslovnih osoba i drugih elita nadzornim odborima, dodjelom njima britanskih počasti, i dovodeći ih u elitne institucije kao što su konjički klubovi Hong Konga. Nazvao je ovu sinarkiju, proširenjem Fairbankove upotrebe te riječi.
 
Meksički sinarkizam
 
Sinarkijaje također naziv ideologije političkog pokreta u Meksiku iz 1930-ih. U Meksiku je povijesno bio pokret katoličke katoličke ekstremne desnice, na neki način slične fašizmu, silovito suprotstavljen populističkoj i sekularističkoj politici revolucionarnih vlada (PNR, PRM i PRI) koje su vladale Meksikom od 1929. do 2000. godine. Nacionalni sinarkistički savez (Unión Nacional Sinarquista, UNS) osnovan je u svibnju 1937. od strane skupine katoličkih političkih aktivista na čelu s Joséom Antonio Urquizom, ubijenim u travnju 1938. i Salvadora Abascala. Godine 1946., frakcija pokreta koji je odani upravitelju rušenju Manuel Torres Bueno ponovno se grupirao kao stranka popularnih snaga (Partido Fuerza Popular). Sinarkizam je 70-ih godina počeo oživjeti kao politički pokret preko Meksičke demokratske stranke (PDM) čiji je kandidat Ignacio González Gollaz angažirao 1,8 posto glasova na predsjedničkim izborima 1982. godine. Godine 1988. Gumersindo Magaña ispitivao je sličan udio, ali stranka je tada pretrpjela podjelu, a 1992. godine izgubila je registraciju kao političku stranku. Riješeno je 1996. godine.
 
Sada postoje dvije organizacije, obojica sebe nazivaju Unión Nacional Sinarquista, jedan očito desničar u orijentaciji, drugi očito lijevo krilo. Carlos Abascal, sin Salvadora Abascala, bio je tajnik unutarnjih poslova Meksika tijekom predsjedanja Vicentea Foxa. Mnogi sinarkisti sada su militantni u Nacionalnoj akcijskoj stranci PAN, bivših predsjednika Vicentea Foxa (2000-2006) i Felipea Calderona (2006.-2012.).
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Utorak, 22/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1258 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević