Get Adobe Flash player

Dana 25. lipnja 1991. zastupnici SDP-SKH demonstrativno su prije glasovanja napustili sabornicu jer su bili protiv suverenosti

 
 
HRVATSKI SABOR PO USTAVU JE NAJVIŠE ZAKONODAVNO TIJELO PARLAMENTARNE DEMOKRACIJE I NAJVIŠE TIJELO U USTROJSTVU DRŽAVNE VLASTI
 
Članak 81. Hrvatski sabor:
– odlučuje o donošenju i promjeni Ustava,
– donosi zakone,
– donosi državni proračun,
– odlučuje o ratu i miru,
– donosi akte kojima izražava politiku Hrvatskoga sabora,
– donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane Republike Hrvatske,
– ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti Republike
Hrvatske,
– odlučuje o promjeni granica Republike Hrvatske,
– raspisuje referendum,
– obavlja izbore, imenovanja i razrješenja, u skladu s Ustavom i zakonom
– nadzire rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornihHrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
– daje amnestiju za kaznena djela,
– obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.
Članak 82.
Ako Ustavom nije drugačije određeno, Hrvatski sabor donosi odluke većinom glasova ukoliko je na sjednici nazočna većina zastupnika.
Zastupnici glasuju osobno.
http://narodne­novine.nn.hr/default.aspx16/33
 
Sadašnji 9. saziv Hrvatskoga sabora sastoji se od
 
Mnogi zastupnici u Hrvatskom saboru ne glasuju kako njihova izborna baza od njih očekuje. Mnogi  loši  zakoni  koji su imali dalekosežne posljedice po hrvatske građane izglasani su upravo u Hrvatskom saboru. Saborski zastupnici trebali bi odgovarati za svoj rad biračima koji su im svojim glasovima i omogućili tu časnu funkciju. Međutim ispostavilo se da je ne obnašaju časno i u interesu Republike Hrvatske i njenih građana. Saborski zastupnici trebali bi biti iznad Vlade i korektiv Vlade , a ne puki potvrditelji zakonskih prijedloga Vlade. Od prvih slobodnih parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj održanih 22. travnja 1990. do danas, nakon 45 godina komunističkog jednopartijskog sustava Hrvatski sabor nije ispunio prvobitnu funkciju koja mu je namjenjena, a to je IZGRADNJA DEMOKRATSKE VLASTI U HRVATSKOJ
 
Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske je najvažnija odluka o nezavisnosti Republike Hrvatske donesena 25. lipnja 1991. od strane Sabora  predstavlja ustavnopravni temelj samostalnosti i nezavisnosti hrvatske države. Tada su saborski zastupnici SDP-SKH demonstrativno napustili prije glasovanja sjednicu Hrvatskog sabora, jer većina u Saboru nije prihvatila da se raspravlja o njihovom prijedlogu da se Ustavnom odlukom o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske omogući novo udruživanje u konfederalnu Jugoslaviju. Jedini SDP-ovac koji je podržao prijedlog HDZ-a bio je Korčulanin Marko Vlašić Ćiće.
 
„Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikome dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude”.Riječi su to prvog predsjednika Republike Hrvatske dr.Franje Tuđmana. Bio je to tek početak  izgradnje parlamentarne demokracije hrvatskog naroda i njegove države u europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji.
 
(Nastavak slijedi)
 

Lili Benčik

Svi su poginuli u čistkama koncem 1930. godine

 
 
U svakom slučaju, Andrews je poslušno izvijestio MID o razgovoru s Hedinom. Na kraju, Šambala ostaje skrivena ili se barem tako čini. Rerih i Andrews doživjeli su ispunjenu starost sve do 1947. i 1960. godine. Barčenko, Bokij i braća „Ujedinjenih radnika“ nisu bili jednake sreće. Svi su poginuli u čistkama koncem 1930. godine kada su bili osuđeni za zločine koje su – ili nisu – počinili. Izvor: New Dawn, br. 109., srpanj/kolovoz 2008.g. Preveo: Uremović Šimun, ožujak 2014.g. Članak je dopušteno reproducirati i umnožavati u bilo kojem pisanom, tiskanom ili elektronskom obliku bez izmjena uz navod; http://www.newdawnmagazine.com/articles/red-star-over-shambhala-soviet-british-and-american-intelligence-the-search-for-lost-civilisation-in-central-asia 1 F.A. Ossendowski: Zvijeri, ljudi i bogovi, Zadruga Eneagram, 2013., Zagreb, str. 236.
https://www.hermetik-international.com/wp-content/uploads/2015/08/louis_claude_de_saint_martin5.jpg
Louis-Claude de Saint-Martin
 
Ibid, str. 244. 3 „Krvavi“ barun von Ungern-Sternberg : Luđak ili mistik?“, New Dawn Magazine, br. 108., svibanj-lipanj 2008., str. 31-36. Sven Hedin: Ossendowski und die Wahrheit, Brockhaus, Leipzig, 1925. Joseph Alexandre St-Yves d’Alveydre, Mission de l’Inde (1910.). D’Alveydre bio je inspiriran, dakako, dvojicom autora: Edwardom Bulwer-Lyttonom (1870.), The Coming Race, te francuskim piscem Louisom Jacolliotom (1873.), Les Fils de Dieu. (prim.aut.) Vidi: Jason Jeffrey, Mystery of Shambhala, New Dawn Magazine, br. 73. (svibanj-lipanj 2002.), te Joscelyn Goodwin: Arktos: The Polar Myth in Science, Symbolism and Nazi Survival, Adventures Unlimited Press, Kempton-IL, 1996., str. 95.-104.
 
Prirodni zakon ili dharma. (Prim. prev.)
Martinizam je varijanta mističnog kršćanstva koji je predstavljen kod Louis-Claude de Saint-Martina, francuskog ezoterijskog filozofa iz 18. st. (prim.aut.)
Markus Osterrieder: From Synarchy to Shambala: The Role of Political Occultism and Social Messianism in the Activities of Nicholas Roerich. Rad je bio predstavljen na konferenciji pod naslovom „The Occult in 20th Century Russia“, Berlin, ožujak 2007, br. 11, str. 68.
 
Aleksei Velidov: Pokhozhdeniia terrorista: Odisseia Yakova Bliumkina, Sovremnik, Moskva, 1998.g., str. 243. 19 Anton Pervušin: Okultni Staljin, Yauza, Moskva, 2006.g., str. 144-152. Opisana je ekspedicija u područje Lovozero-Seidozero. (prim.aut.) 20 Aleksandr Andrejev: Soviet Russia and Tibet: The Debacle of Secret Diplomacy, 1918-1930s, Brill, Leiden, 2003.g., str. 108-109. 21 Aleksandar Andrejev: Okultist strany Sovetov, Yauza/Eksmo, Moskva, 2004.g., str. 101. 22 Oleg Šiškin: Bitva za Gimalai, Eksmo, Moskva, 2003.g., str. 105-106. 23 Ibid, str. 259. 24 Peter Roberts: Gurdjieff’s Origins. [URL od 12. svibnja 2008.g.]: www.promart.com/g.origins.html. 25 Sir Paul Dukes: The Story of „ST 25“: Adventure and Romance in the Secret Intelligence Service in Red Russia, Cassell, London, 1938.g. 26 Oleg Šiškin: Bitva za Gimalai, Eksmo, Moskva, 2003.g., str. 31. 27 Aleksandar Andrejev: Okultist strany Sovetov, Yauza/Eksmo, Moskva, 2004.g. („Protokol dopros“ [interogacijom] Bokii, br. 17-18, svibanj 1937.g., str. 360-361.) 28 Oleg Šiškin: Bitva za Gimalai, Eksmo, Moskva, 2003.g., str. 177. 29 Ibid, str. 367. 30 Vidi: Šiškin (2003), str. 179.; Pervušin (2006), str. 171-173; te A.V. Barčenko: Ljudi i sudby. [URL od 12. svibnja 2008.g.]:
 
http://memory.pvost.org/pages/barchenko.html. 31 Aleksandar Andrejev: Okultist strany Sovetov, Yauza/Eksmo, Moskva, 2004.g., („Protokol dopros“ [interogacijom] Bokii, br. 17-18, svibanj 1937.g., str. 354-355.) 32 Šiškin (2003), str. 197. 33 Ibid, str. 367. 34 Markus Osterrieder: From Synarchy to Shambala: The Role of Political Occultism and Social Messianism in the Activities of Nicholas Roerich. Rad je bio predstavljen na konferenciji pod naslovom „The Occult in 20th Century Russia“, Berlin, ožujak 2007.g., br. 11, str. 12. te str. 78. 35 Ibid, str. 1. te str.3. te Šiškin, passim. 36 Gill Bennett: Churchill’s Man of Mystery: Desmond Morton and the World of Intelligence, Routledge, London, 2007.g., str. 72. 37 Markus Osterrieder: From Synarchy to Shambala: The Role of Political Occultism and Social Messianism in the Activities of Nicholas Roerich. Rad je bio predstavljen na konferenciji pod naslovom „The Occult in 20th Century Russia“, Berlin, ožujak 2007.g., br. 11, str. 2, 4 i 8. 38 Ibid, str. 1. 39 Šiškin (2003), str. 48. 40 Ibid, str. 68. 41 Foreign and Commonwealth Office Ujedinjenog kraljevstva (FCO), bilješka od srpnja 1928.g. iz korespondencije između indijskog ureda i FCO. 42 Vidi: Charles Gallenkamp: Dragon Hunter: Roy Chapman Andrews and the Central Asiatic Expeditions, Penguin Books, New York, 2001.g. 43 Andrews US Passport application, 18. lipnja 1918.g. (prim. aut.) 44 Charles Gallenkamp: Dragon Hunter: Roy Chapman Andrews and the Central Asiatic Expeditions, Penguin Books, New York, 2001.g., str. 72-73. 45 US National Archives, Records of the Military Intelligence Division, MID, 10989-H-12/8, MID to George H. Sherwood, 20. siječnja 1922.g. (prim. aut.) 46 MID, 2338-H-12/39, Izvještaj N.A. China, 5. srpnja 1921.g., te MID 2657-H-158/2, Izvještaj Clarence A. Manninga MID-u, od 8. studenoga 1921.g. 47 G. de Purucker: Theosophy and Modern Science, Kessinger, Whitefish-MT, 2003.g., str. 101 48 Charles Gallenkamp: Dragon Hunter: Roy Chapman Andrews and the Central Asiatic Expeditions, Penguin Books, New York, 2001.g., str. 188. 49 MID, 2055-632-5, C of E to G2, 5. travnja 1926.g. 50 MID, 2657-D-935/2, HA, 29. travnja 1927. godine.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Rerih je bio 'prosvijetljen' do granice "izvrsnosti Saveza sovjetskih socijalističkih republika"

 
 
Budističke države koje bi obuhvatile Tibet, Mongoliju, dijelove Kine i veliki dio Sibira. Prva faza će biti „Šambala rat“, kao „krajnja zemaljska manifestacija nevidljivoga kraljevstva Šambale“. Plan se gotovo ne razlikuje od tada aktualnih zamisli baruna Ungerna. Međutim, dok je Ungern imao za cilj izgraditi Novi poredak na ratu s bezbožnim boljševicima, Reriha je vodič hrabrio da Sovjete prepozna kao saveznike i Lenjina kao glasnika novoga prosvijetljenog doba. I sam se „Kralj svijeta“ tada okušao u okladi. Istodobno, Rerih je stekao jednog novog sljedbenika u liku mladog ruskog teozofa, Vladimira Anatoljeviča Šibajeva. Šibajev je ujedno bio obavještajac za komunističku internacionalu (Kominterna) i radio je s indijskim nacionalistima. Zahvaljujući njemu Rerih je upoznao druge sovjetske dužnosnike i poticao ih je da svoje planove usmjere prema Indiji, kao prvom koraku u ostvarenju Velikoga plana. Londonski MI5 držao je na oku Šibajeva i njegove poslove s Rerihom.
http://oazaznanja.com/wp-content/uploads/2016/08/shambhala-ancient-city-640x439.jpg
Rerih se preselio u New York početkom listopada 1920. godine. Tako je izbjegao neprijateljsko ispitivanje britanskih vlasti i osigurao podršku od strane imućnijih Amerikanaca. Jedan takav dobročinitelj bio je broker s Wall Streeta, Louis Levy Horch, koji je pomogao pronaći mjesto za Rerihov muzej i postao mu mistični financijski direktor i oslonac. Naravno, i Horch je vodio tajni život. Uspješan poslovni čovjek održavao je važna poznanstva u američkoj politici, a bio je također skriveni operativac Čeke/OGPU-a. Koncem 1923. godine Rerih se preselio u Darjeeling u Indiji. To ga stavlja pod budno oko britanskog „rezidenta“ u obližnjem Sikkimu, Fredericka Marshama Baileya, čovjeka koji je blisko poznavao ruske aktivnosti u Srednjoj Aziji. U proljeće 1925. Rerih je bio spreman lansirati svoju ekspediciju preko Himalaja. Tu je sinkronicitet s Barčenkovim planom više nego slučajan jer je povezan, dakako, i s njegovim podrivanjem. Putujući pod američkom zastavom, potpomognut novcem Yankeeja, Rerih je imao prednost da ne bude napadan kao sovjetski agent. Također, zanimljivo je bilo i kada se pokraj Reriha pojavio Bluimkin, Bokijev i Barčenkovljev drug. Ali bez obzira na njegovu povezanost s Britancima, je li Bluimkin nastavio komunikaciju sa svojim prijateljima iz Moskve? Usprkos činjenici da je lutao po bespućima Tibeta (nikad nisu došli do Lhasse) skupa s Rerihom i da su zajedno napredovali na zapad prema Xinjiangu i Mongoliji? Imali su vremena da stignu nekim okolnim putom do Moskve, gdje je Rerih bančio sa sovjetskim prijateljima. Zapravo je njegova ekspedicija od početka do kraja bila moskovska, shvaćao to Rerih u potpunosti ili tek djelomično. Ta činjenica nije promakla ni Britancima. U tom razdoblju MI6 prati aktivnosti „crvenih“ u Aziji preko jednoga od obavještajaca iz veleposlanstva u Moskvi, Arthura V. Burburyja. U Londonu su 1928. godine zaključili da je Rerih bio „prosvijetljen“ do granice „izvrsnosti Saveza sovjetskih socijalističkih republika“.
 
Za razliku od Barčenka i Reriha, Amerikanac Roy Chapman Andrews nije gajio poseban interes za okultno i paranormalno. Ali je s obzirom na svoju prirodnu znatiželju ipak pokazao ponešto interesa za nadnaravno. Rođen u Wisconsinu 1884. godine, Andrews zarana pokazuje volju za učenjem i avanturom. Do Prvog svjetskog rata stekao je diplomu na Sveučilištu Columbia, članstvo u ekskluzivnom Klubu istraživača i radio je kao zaposlenik u Američkom prirodoslovnom muzeju (Museum of Natural History). Njegova rana istraživanja odvode ga u Kinu, što mu je omogućilo izvrsno snaći se u novom zadatku koji je pred njega postavljen 1918. godine. Iako je putovao kao „znanstvenik“, bio je časnik američke obavještajne mornaričke službe (ONI) i bio mu je dodijeljen zadatak u američkom veleposlanstvu u Pekingu. U maniri dobrih obavještajaca, Andrews nije puno govorio o tamošnjim poslovima koje je obavljao. Postoje najmanje dva zabilježena „izviđanja“ u turbulentnu Mongoliju i njegov posjet glavom gradu Urgi (koji je uskoro zauzeo barun Ungern), te dolazak u daleki Sibir gdje je buktio ruski građanski rat. Naknadno je Andrews sastavio zemljovid „Južna granica u regiji azijske Rusije“ koji je koristila američka vojska u MID-u, Military Intelligence Division. Je li na tim putovanjima i Andrews čuo iste glasine o Agarti/Šambali koje su već odzvanjale u ušima Ossendowskog, Reriha i Barčenka? Andrews je napustio mornaricu u proljeće 1919., no malo nakon što se vratio u Sjedinjene Američke Države stavio je svoje usluge na raspolaganje MID-u. Njegov bivši šef u Pekingu, zapovjednik I.V. Gillis, zajamčio je za Andrewsa da se „u slučajevima nužde moguće na njega osloniti i da će izvršiti dužnosti s potrebnom vještinom i nervima“, a njegov kolega iz muzeja jamčio je za MID da je Andrews „jedini Amerikanac koji je uopće upoznat s Mongolima“.
 
Između 1922. i 1930. godine Andrews je bio na čelu pet ekspedicija u pustinju Gobi i susjedne regije Mongolije. Sve su bile pod pokroviteljstvom muzeja (MNH) i donose značajna fosilna otkrića, uključujući i prva jaja dinosaura. Međutim ,izvorni cilj istraživanja nisu bili životinjski fosili, nego dokazi pračovjeka. Ravnatelj muzeja Henry Fairfield Osborn bio je uvjeren da je podrijetlo ljudske rase potrebno tražiti u istočnoj ili srednjoj Aziji. Neke od njegovih teorija odjeknule su kod teozofa, tj. i teozofi su smatrali to isto. Za nas je najzanimljiviji bio Andrewsov pohod s početka 1925. kada je s pratnjom zašao duboko u zapadnu Mongoliju. „Kartografski“ tim sastojao se od časnika američke vojske, poručnika Freda Butlera, te britanskog poručnika H. O. Robinsona odvojenoga od veleposlanstva Njegova Veličanstva u Pekingu. Butlerovi su izvještaji također bili pohranjeni u MID-u. No, Andrews je mogao dobiti podatke o Rerihovim aktivnostima i od drugog istraživača koji je tada tragao po pustopoljinama Srednje Azije, naime od Ossendowskog suparnika Svena Hedina. Šveđanin je rekao Andrewsu da je njegova ekspedicija bila „izviđanje“ za planiranu zračnu liniju Lufthanse preko Srednje Azije.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Anketa

Vjerujete li A. Plenkoviću kada kaže da nema opasnosti od tzv. Marakeške deklaracije?

Utorak, 20/11/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 857 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević