Get Adobe Flash player

U četvrt stoljeća Država nije „pronašla“ mjesto gdje bi se žrtve pokopale

 
 
Govor na Sedmom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu u Muzeju Mimara, Zagreb, 30. rujna 2016.
Da bi se sve žrtve i svi stradali i poginuli u Drugom svjetskom ratu i poraću evidentirali Sabor Republike Hrvatske donio je 8. studenoga 1991. godine Zakon o utvrđivanju ratnih i poratnih žrtava II. svjetskog rata, a da bi se to i realiziralo iduće godine Republika Hrvatska je
osnovala i Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata. Komisija je imala dvostruki zadatak. S jedne strane prikupljala je svjedočenja i podatke o svim poginulim i „nestalima“, a s druge strane prikupljala je podatke o brojnim, za komunističkog razdoblja prešućivanim, grobovima, grobištima i stratištima nastalih kako u ratu tako i u poraću. Ista je radila do početka 2000., a potom je ukinuta. Potom se čekalo i čekalo sve do 2011. godine, kada je 11. ožujka donesen Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon drugog svjetskog rata na temelju kojeg je došlo do formirana Ureda, a promjenom vlasti potkraj 2011. godine dolazi do novih promjena pa tako Sabor 12. prosinca 2012. godine donosi Zakon na temelju kojeg je osnovano i Vladino Povjerenstvo za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i groblja poslijeratnog razdoblja.
 
U takvim okolnostima od 2000. te godine izostala je sustavna briga Države da se žrtve, poginuli i „nestali“ barem evidentiraju i da se na temelju tih svjedočenja i vjerodostojnih dokumenata utvrdi njihovo postojanje, a nijedna Vlada do sada nije se pobrinula i osigurala mjesto i sredstva da se ekshumirane žrtve na dostojan i ljudski način pokopaju. Doduše što se grobišta i stratišta tiče na temelju zakonskih rješenja 2011. i 2012. godine neki pomaci se bilježe, ali u prvom slučaju, već u samom nazivu, „izostavljene“ su žrtve iz Drugog svjetskog rata, a u oba slučaju Država niti je osigurala mjesto dostojnog pokopa niti je iskazala spremnost oko održavanja posljednjih počivališta.
 
Dakle, posljednjih godina Država je na neki način preuzela brigu o neobilježenim grobištima, ali nije preuzela brigu oko pokopa žrtava veće je tu obvezu prepustila, zapravo nametnula županijama, za vrijeme dok je funkcionirao Ured, a po kasnijem zakonskom rješenju za vrijeme rada Povjerenstva pokop ekshumiranih žrtava trebao bi biti na području općina i gradova koji su potom dužne voditi i brigu oko održavanja.
 
(Nastavak slijedi)
 

Franjo Talan

U Jugoslaviji su i državni praznici bili – zločinački

 
 
Govor na Sedmom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu u Muzeju Mimara, Zagreb, 30. rujna 2016.
U vrijeme komunizma progonili su se i svi koji su prema žrtvama koje su partizani poubijali bilo kakav znak ljudske pažnje pokazali. Poznato je da se u vrijeme vladavine Komunističke partije, dok je Republika Hrvatska bila u sastavu Jugoslavije, o poginulim vojnicima i pripadnicima ostalih vojski koje su se borile na strani Nezavisne Države Hrvatske i sila osovine nije vodila nikakva briga, čak štoviše groblja i grobovi su se sustavno uništavali, a nisu se smjela ni spominjati ni mnogobrojna stratišta i grobišta koja su prouzročile i počinile partizanske, često i četničke i ostale snage i vlasti, kako u doba Drugog svjetskog rata tako i u poraću. Da apsurd bude veći neke masovne zločine i ubojstva kao državne praznike smo slavili. Pa su tako Socijalističke Republike Bosna i Hercegovina i Hrvatska 27. srpnja slavile kao Dan ustanka?!?!
http://www.nadlanu.com/upload/thumbs/images/articles/2011/11/28/pioniri/pioniri-29-novembar-(20)_1322491484_675x0.jpg
Tako smo masovna ubojstva hodočasnika iz Drvara koji su poubijani na povratku s proslave blagdane sv. Ane 1941. godine iz Kosova kod Knina slavili kao nešto čime se treba ponositi. Tako udareni „temelji“ ljudskih prava kasnije su se još i „usavršavali“, a likvidacije zarobljenih vojnika i civila nisu se smjela ni spominjati. U takvim okolnostima žrtve koje su prouzročile partizanske snage i kasnije komunističke vlasti nisu se smjele ni mogle na ljudski i dostojanstven način pokopati, brojna grobišta nastala u ratu i poraću nisu se mogla ni obilježiti, a progonilo se i sve one koji su prema žrtvama u tim grobovima, grobištima i stratištima htjeli bilo kakav znak ljudske pažnje pokazati, grob im obilježiti ili svijeću zapaliti.
 
(Nastavak slijedi)
 

Franjo Talan

Za sve žrtve potrebno je formirati jedinstveno groblje - "Hrvatski Arlington"

 
 
Govor na Sedmom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu u Muzeju Mimara, Zagreb, 30. rujna 2016.
Franjo Talan, član je Predsjedništva Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, osnivač i predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava osnovanog u Varaždinu 20. rujna 2000., po ukidanju Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava kojem je za Varaždinsku županiju bio voditeljem od travnja 1997. do ukidanja iste. Član Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij iz Varaždinske biskupije i Povjerenstva Vlade Republike Hrvatske za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i groblja poslijeratnog razdoblja, sudionik posljednjih šest hrvatskih žrtvoslovnih kongresa. Član Matice hrvatske, Hrvatskoga društva katoličkih novinara, Društva Tekstilac - bivših radnika Tekstilne škole Varaždin, Udruge vinogradara i vinara Sv. Martin Cestica …
http://photos.wikimapia.org/p/00/01/07/07/33_big.jpg
Američko groblje Arlington
 
Evo nakon tri godine ponovno smo se okupili ovdje u ovom hrvatskom domu kulture da bismo progovorili o žrtvama i stradanjima, a sve u cilju dostojnog odnosa prema svim poginulima, žrtvama i stradalima u prošlom stoljeću, pogotovo o desetljećima prešućivanim žrtvama za koje se nije smjelo ni znati. Na području Republike Hrvatske postoji više stotina lokacija s prešućenim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća, a broj jama u kojima leže (ili su ležale) žrtve iz tog razdoblja zacijelo iznosi i više od tisuću. Naime brojne su lokacije gdje postoji više jama u kojima su pokopane žrtve, vojnici i civili, a danas 25 godina od hrvatske samostalnosti dužnost nam je poraditi na tome da se žrtve dostojno pokopaju. Na određeni način dužnost nam je obnoviti i vojna groblja poginulih i stradalih vojnika u Drugom svjetskom ratu, kojima su nakon što su vlast preuzele partizanske snage, po naredbi komunističke vlasti odstranjeni nadgrobni spomenici sa njihovih posljednjih počivališta, a dužnost nam je voditi i brigu o grobovima poginulih u ratovima XX. stoljeća i stradalih od posljedica totalitarnog komunističkog režima.
 
Moje izlaganje nosi naslov „Za žrtve i stradale u Hrvatskoj potrebno je formirati jedinstveno groblje“, a ponukan brigom koje za svoje poginule vode Sjedinjene Američke Države i sa željom da se i u Republici Hrvatskoj prema svim poginulim i stradalima s istim osjećajem i brigom odnosimo dodao sam i „Hrvatski Arlington“. Naime 25. travnja 2008. godine u Varaždin su došli predstavnici američke vojske u potrazi za poginulim pilotima koji su u Drugom svjetskom ratu i poraću stradali na području sjeverne Hrvatske, obišli su i druga područja s ciljem prenošenja tijela poginulih koji se po pronalasku u dogovoru s obiteljima pokapaju na groblju u Arlingtonu. Kao čovjek koji sam se s tom problematikom aktivnije bavim od 1996. godine znao sam da je na groblju u Varaždinu bio pokopan jedan strani saveznički vojnik, ali je isti već ranije prenesen na ukop u svoju domovinu.
 
Dakle svijetli primjer brige za poginule sunarodnjake i vojnike pokazuju vojska SAD-a. Da bi utvrdili stradanje Američkih vojnika - pilota u Drugom svjetskom ratu u Varaždin su u istraživačku misiju došli istraživači iz Sjedinjenih Američkih Država koji prikupljaju podatke o stradalim američkim pilotima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Iz Ureda ministra obrane u Varaždinu su bili Cory D. Damm, analitičar i Oleg Borukhin, potpukovnik, a u sklopu posjete razgledali su i groblje u Varaždinu. Naime na groblju u Varaždinu bio je 28. svibnja 1945. godine pokopan vojni avijatičar Luj Macdonald, star 35 godina, isti je navodno izvršio samoubojstvo vješanjem. Po datumu vidimo da je pokopan po „oslobođenju“. Tijelo nesretnog mladića ekshumirano je 19. kolovoza 1947. godine po Engleskoj komisiji za iskop palih vojnika u ratu i odvezen u prisutnosti UDB-e (zapisano je u knjizi ukopa, op. F. T.).
 
(Nastavak slijedi)
 

Franjo Talan

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Utorak, 21/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1031 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević