Get Adobe Flash player

Pokolj Hrvata katolika započeo je u Kraljevini Jugoslaviji

 
 
Ako govorimo o zločinima nad hrvatskim narodom on je od istog zločinca započeo još 1918. godine za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a sukladno programu Velike Srbije. Naime, to je razdoblje u kojem velikosrpski ideolozi, u skladu s programom Ilije Garašanina o velikoj Srbiji, realiziraju taj program. Realizirat taj program znači osvajati teritorij i u tom pravcu uvoditi osvajačku politiku represivnim aparatom, po svim segmentima nacionalnog identiteta naroda koji se osvaja, a to su bili Hrvati i Hrvatska.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/87/Prosvjedi_5_prosinca_1918_MGZ_080209.jpg/300px-Prosvjedi_5_prosinca_1918_MGZ_080209.jpg
Trg bana Josipa Jelačića 5. prosinca 1918.
 
Kako će Hrvatima biti u toj Kraljevini SHS, pokazali su Srbi već 5. prosinca 1918. godine, prvim masovnim pokoljem Hrvata na Trgu bana Josipa Jelačića. Tog dana su domobrani i građani Zagreba, spontano izašli na ulice Zagreba, protestirajući protiv „ujedinjenja“ sa Srbijom u zajedničku državu Kraljevinu SHS. Tada su Srpski oružnici s balkona okolnih zgrada, mitraljezima otvorili vatru na goloruke prosvjednike domobrane i građane Zagreba. Tada je ubijeno 13 Hrvata domobrana i civila, a ranjeno još 17 građana Zagreba.
 
Naređenje za pucanje na prosvjednike i taj pokolj u Zagrebu, dao je tadašnji Ravnatelj zagrebačke policije Budislav Grga Anđelinović (djedov brat Vesne Pusić – dosadašnje predsjednice HNS-a, velike antihrvatice, slijednice djedove orjunaške politike, te Zorana Pusića, provjerenog mrzitelja svega što je hrvatsko). Tada su uhićena 23 visoka domobranska časnika, koji su suđeni na zatvorsku kaznu od 18 mjeseci do 10 godina, a hrvatsko domobranstvo obezglavljeno. Od tada se nastavlja potpuna obespravljenost Hrvata, progon, kundačenje, zatvaranje i likvidacije, te pljačka hrvatskih dobara, koja se različitim intenzitetom  nastavljena je sve do početka 1941. godine, do propasti prve Jugoslavije.
 
Kako je Hrvatima bilo u Kraljevini SHS, o tome, Miroslav Krleža rezimira proteklih deset jugoslavenskih godina (1918. – 1928.): „dvadeset i četiri političke smrtne presude, 600 političkih ubojstava, 30.000 političkih hapšenja, 3.000 političkih emigranata i bezbrojna masa političkih izgona“. Kako se velikosrpska oligarhija nije mogla pomiriti da Hrvati, putem svojih poslanika u Skupštini Srbije traže neka prava, odlučili su i to spriječiti. Tako su organizirali atentat na Stjepana Radića i ostale hrvatske poslanike. Atentat je, 20. lipnja 1928, godine, izveo Puniša Račić, član Radikalne srpske stranke. Tada je ubijen Pavle Radić i Stjepan Basarićek, teško ranjeni Stjepan Radić koji je,  od posljedica ranjavanja, je umro 8. kolovoza 1928. godine.
 
Nasilje srpske vojske i žandara nastavljeno je pune 22 godine, do pada Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. Gotovo nije bilo dana da netko od Hrvata nije ubijen. Tokom povlačenja srpske vojske iz Hrvatske, vršina su masovna ubojstva hrvatskih civila. Veliki broj hrvatskih vojnika ubijeno je po kasarnama jer su se veselili raspadu Kraljevine. O masovnim ubojstvima civila na području cijele Hrvatske, u knjizi „Blaženi Alojzije Stepinac“ opisuje Ivan Gabelica. Ta velikosrpska politika, i nesmiljenom dozom mržnje prema svemu što nije srpsko, nastavljena je 1945. godine.
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje

Dečkić Tripo meće cvjetove na pengana jaja

 
 
Oltarna slika se otvara iz nje izlaze anđeli/ svi su bucmasti i bijeli maloga Tripa veseli poigrati se s njima/ u vrtu ih nigdje nema ali bili su noćas u snima/ u žardinu je šareno cvijeće/ Uskrsenje će jer već je proljeće i dečkić Tripo meće cvjetove na pengana jaja/ mama ih pokazuje župniku a ovaj biskupu te na skupu za večerom neka dovedu tog malog/ možda je Svevišnjemu stalo da oslikamo crkvu tamo na našemu škrpjelu/ da je u paletama cijelu predamo u božje ruke/ možda se u Perastu rodio novi il pittore/ otvore se nekada nenadno svakakvi Božji naumi
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2015/03/boka.jpg
Zaumni svijet postoji/ a nikada ne znaš koji je od znanih nam svjetova važniji/ poriv za slikanjem je snažniji od svakoga od njih i od svih te se maleni Tripo trkom penje gore na  montanju/ u još skromnu znanju tu u malenu zdanju oslikava kapelicu/ svoju mamu u Gospinu licu/ u molitvah svojijeh spomenise imene grjesnika Tripo Cocoglia pitur molim *
 
Poslali su ga učiti slikarstvo u Mletke/ tamo se pletu spletke podmuklih Latina/ suviše je nadaren znači da nam je opasan/ zaključak je jasan i jednoglasno izglasan vratite ga kući/ u povijest bi mogao ući a nije jedan od nas/ iako nam je podanik sigurno je fals
 
*Ovako je napisano uz jednu od najranijih Kokoljinih slika, na fresci u kapelici visoko u planini iznad Perasta, gdje se bježalo pred gusarima. Tripo Kokolja, alias Tripun Kokoljić (Perast, 1661.- Korčula, 1713.), Cocoglia, kako se podpisivao kao  tadašnji mletački državljanin, “najznačajniji predstavnik hrvatskog baroka u Dalmaciji“ (Wikipedija) oslikao je znamenitu crkvu Gospe od Škrpejla na istoimenomu otočiću pred Pereastom, ali je, zbog sukoba u Perastu, u koje je bio umiješan i biskup, njegov mecena, morao bježati. U Bolu na Braču u tamošnjoj crkvi uz Dominikanski samostan sačuvana su njegova platna, a ostavio  je traga i na Korčulu, gdje je, u dominikanskoj crkvi, i pokopan.
 
(Nastavak slijedi)
 

Stijepo Mijović Kočan, Novi Vinodolski, lipanj-srpanj-kolovoz 2014.

Titina izjava Ivanu Meštroviću na Brijunima

 
 
Zločini tog režima bili su ogromni, a o njima se nije smjelo govoriti, a kamoli pisat knjige i udžbenike. Oni koji su ostali živi iza zločina Bleiburga i križnih putova, nisu o tim zločinima govorili ni svojim ukućanima, jer je bila prijetnja – ode glava i tvoja i tvoje obitelji. Velikosrpski krvolok, tada ministar unutarnjih poslova Aleksandar Ranković, početkom 1952. godine podnio je izvješće u žrtvama, pa je naglasio da su od 1945. do 1951. likvidirali preko 586.000 državnih neprijatelja, od čega preko 500.000 Hrvata. Dakle, od ukupno likvidiranih 85 osto su Hrvati – katolici.
https://c2.staticflickr.com/4/3201/3051754905_af96edcee6_m.jpg
Josip Broz i Ivan Meštrović
 
Na temu velikosrpsko-komunističkih zločina, 15. kolovoza 2007. godine, krčki biskup Valter Župan izjavio da je Titin režim likvidirao 1.129.000 neprijatelja režima. Ako ovdje primjenimo Rankovićevu formulu da je od ukupno likvidirani 85 % Hrvati, vidimo da je taj režim likvidirao preko 960.000 Hrvata katolika. O ogromnim likvidacijama hrvatske vojske i civila, na Bleiburgu i križnim putevima, Milovan Đilas Jugoslavenski kadar iz Crne Gore, u jednoj svojoj izjavi, je rekao: “Hrvate je trebalo likvidirati da bi Jugoslavija mogla živjet” (Fokus, 21. 3. 2002., Hrvatsko slovo, 28. 9. 2007. i 13. 5. 2010.).
 
Kasnije, misleći prvenstveno na žrtve Bleiburga i križnih putova, u engleskom časopisu „Euconnter“ M. Đilas je objavio: „Da budem iskren mi nismo shvaćali zašto Britanci ove ljude nama vraćaju. Uglavnom su to bili obični seljaci. Oni nisu nikoga ubili i njihov je jedini zločin bio strah od komunizma. Oni (Englezi) učiniše nešto sasvim pogrešno kada su ove ljude prebacili preko granice, kao što smo i mi pogrješno učinili što smo ih sve poubijali“. (Fokus, 23. 5. 2002.).
 
Poslije Drugog svjetskog rata Ivan Meštrović hrvatski kipar svjetskog glasa živio je u Americi. Godine 1959. došao je u posjet svojoj domovini  Hrvatskoj i tada ga je Tito pozvao na Brijune u goste. Tom prilikom Meštrović je Titi postavio pitanje u svezi s masovnim pokoljima Hrvata u proljeće i ljeto 1945. godine te sve ono u Bleiburgu i križnim putovima. Tito mu je odgovorio: „To se nikako nije moglo izbjeći. Trebalo je pustiti da se Srbi izdovolje“. (Hrvatski list, 14. 4. 2011. str. 48.-49. i 17. 2. 2011.). Srpski veleposlanik u Washungtonu rekao je Bogdanu Radici da poslije rata „treba pobiti barem milijun Hrvata, da bi se uspostavila biološka ravnoteža sa srpskim žrtvama“.
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Utorak, 16/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 946 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević