Get Adobe Flash player

Memorandum u devet točaka

 
 
U skladu programa Velika Srbija, godine 1986. Srpska akademija nauka i umjetnosti donosi Memorandum SANU kao strateški program srpske inteligencije. Memorandum SANU je odredio smjer rješenja srpskog pitanja unutar SFR Jugoslavije. Memorandum SANU-a u svom sadržaju nimalo ne odstupa od već poznatihvelikosrpskihprograma ("Načertanije", Srbi svi i svuda, Homogena Srbija.)samo je moderniziran za svoje vrijeme:
- granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, jer prema memorandumu Ustav iz 1974.je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodinei Kosova,razvodnjavanje federacije, kao i zbog "umjetnih" administrativnih granica koje ne predstavljaju "pravu" sliku
- ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi.
- jačanje protusrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)
- potreba za brzu i skoru akciju da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda.
http://nezavisni.hr/wp-content/uploads/2014/09/Velika-Srbija-masoni.jpg
Memorandum SANU je imao dalekosežan utjecaj na razvoj i obnovu nacionalističkog pokreta u Srbiji prvo pod okriljem Saveza komunista Srbije.Memorandum je imao i izravan utjecaj na Slobodana Miloševićakoji je ideje izložene u memorandumu krenuo provesti u djelo: antibirokratska revolucijai ideja o velikoj Srbijikoja je kasnije bila uzrok rata u Sloveniji, Hrvatskoj, BiHi na Kosovu. Ta velikosrpska politika bila je pogubna za sve nesrpske narode.
 
Slobodan Milošević, 1991. godine,  vojnom agresijom kreće u realizaciju programa Velike Srbije. Ideološku pripremu za realizaciju svog programa, provodi  na Gazimestana gdje se okupilo preko dva milijuna ugroženih Srba iz cijele Jugoslavije. Ona se mogla svesti na nekoliko od njih neizmjerno puta izrečenih tvrdnji:
1. Čitav teritorij na kojem se nalaze srpske pravoslavne crkve i groblja u kojima  su ukopani Srbi, mora biti u sastavu Srbije;
2. Sva zemlja kojoj su vlasnici Srbi mora biti u sastavu jedinstvene srpske države;
3. Srbi, u biti nigdje ne smiju biti nacionalna manjina.
Tu je i poznata izjava Miloševića: „Ako ne umemo da radimo, umemo da se bijemo“.
 
Sastavni dio realizacije velikosrpskih programa je i izjava četničkog vojvode Vojislava Šešelja o crti razdvajanja: Virovitica, Karlovac, Ogulin, Karlobag. Kako su Srbi polomili zube tokom Oluje, oni se ne mire sa porazom, pa 2012. donose Memorandum-2 SANU-a. Točno dvadeset i pet godina nakon objavljivanja Memoranduma Akademije nauka i umjetnosti Srbije (1986. godine) koji je bio naučno-teorijska platforma za raspad SFRJ i krvave osvajačke ratove „u kojima Srbija nije učestvovala“, u akademskim nacionalističkim krugovima u Beogradu „patentiran“ je njegov nastavak - Memorandum II čiji su strateški ciljevi gotovo identični sa „prethodnikom“, dakle velikosrpski, s tim da je način njihove realizacije prilagođen novim uslovima, iz njega je izbačeno nasilje i „bitke koje mogu biti i oružane“. Prema saznanjima „SB“ ovaj dokument dostupan je bio uskom krugu srpske političke elite, koja praktičnim potezima, naročito posljednjih nekoliko mjeseci, operacionalizira novu srpsku nacionalnu i geopolitičku doktrinu.
 
Memorandumu 2, u devet točaka razrađuju svoj plan kako utjecati na umanjenje odgovornosti i izjednače krivnje:
1. Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju
2. Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu
3. Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima
4. Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja
5. Inzistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem
6. Destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije
7. Pomagati otcjepljenje Republike srpske
8. Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu
9. Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje

Boka nije nikad, nit' će ikad biti »crnogorska«

 
 
Dok Dobrota spi u fetalnomu zaljevu Miloš u pradjedovskoj palači kako plemenitu čovjeku i priliči od zapisane pljeve zaklanja istine/ ahrivske listine i ine povelje od lažljivih slojeva odvaja i štiti/ u noći ovdje u zabiti svašta se može zgoditi/ o i usred bijela dana zgodi se nevjerojatna nakana/ Miloš upravo čita vlastite rečenice utiskane među tvrde korice novonastale knjige o baroku u Boki
http://www.montenegro.com/ic/c13/stories/320_01.dobrota.dobrota.jpg
Brige se lako udvajaju i doista nikad ne prestaju/ ni pokušaji svojatanja/ pridjev „crnogorski“ podcrtava i na margini bilježi „ovo je dodano“*/ unuci jesu crnogorski ali barok nije/ glasovali smo da bude i država ponosna i prava crnogorska ali barok u Boki je hrvatski/ Miloš izlazi iz Akademije ulazi samo u Arhiv i u bogomolju/ Svevišnjemu na volju prepušta sva dalja zbivanja/ on je ozbiljan znanstvenik
 
Ni Marko Polo ne može naknadno postati Hrvat/ naprosto nije tako/ ako se obmanjujemo manje time smo samo veći/ znali su tako reći i crnogorski i hrvatski preci/ i ti si jedan od njih i ti tako reci/ od obmana očišćen poteci u historijskoj rijeci riječi/ zaljev spi fetalno/ umrljan i umoran/ Miloš u istini spokojan sklapa ruke na počinak
 
*Podatak je dokumentaran i dokumentiran; ta stranica knjige o baroku u Boki  snimljena je kao zaseban kadar u tv-filmu  „Miloš Milošević – moralna vertikala“ koji je emitiran i više puta reemitiran na Prvom programu Hrvatske radio- televizije. (Autor mu je ujedno i podpisnik ovih zabilježaka.)
 
(Nastavak slijedi)
 

Stijepo Mijović Kočan, Novi Vinodolski, lipanj-srpanj-kolovoz 2014.

Velikosrpski projekt »Homogena Srbija«

 
 
Teško je zamisliti strahote i zločine koje su činili srbočetnička mašinerija nad hrvatskim narodom, a da za to nije bilo utkane mržnje. Ta mržnja, u cilju realizacije stvaranja Velike Srbije datira još od 1902. godine koju je izložio jedan od velikosrpskih ideologa Nikola Stojanović. Naime, 1902. godine izbile su u Zagrebu žestoke demonstracije protiv srpskih trgovaca. Takva ekspanzija neprijateljstva protiv Srba bijaše izuzetan događaj. Hrvati su im predbacili što se stavljaju u službu mađaronske i centralističke politike omraženog bana Dragutina Khuen-Hedervaryja. Tu se već vidi otvorena antihrvatska politika Srba.
http://www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/08/Mestrovic.jpg
Nikola Stojanović
 
Potom, u Srbobranu, listu Srpske samostalne stranke u Hrvatskoj, koji je izdavan u Zagrebu, izlazi članak  o predavanju što ga je na skupštini srpskog akademskog udruženja „Zora“ u Beču održao Nikola Stojanović. Predavač je Hrvatima osporavao status nacije i nagovijestio njihovo istrjebljenje kao povijesnu nužnost. Tekst je objavljen u Srpskom književnom glasili u Beogradu pod naslovom „Srbi i Hrvati“ i preštampan u Srbobranu pod izazivačkim naslovom „Do istrage naše ili vaše“.
 
Po Stojanoviću, Hrvati nisu ni pleme ni nacija, oni bi bili u prijelaznom stanju između jednog i drugog, ali bez nade da će stići do stanja nacije. Nikad u svojoj povijesti oni nisu upoznali ništa nezavisno ni demokratsko, za uzor su uzimali tek lakeje. Hrvati nemaju ni vlastiti jezik, ni kulture, čak ni svijesti o zajedničkom identitetu. Narodno pjesništvo Južnih Slavena isključivo je tvorba srpskih seljaka, naroda kojem su sv. Sava i kosovska bitka dali kulturno jedinstvo.
 
U narodnom osjećaju pojam „srpski“ ravan je aristokratskom pojmu junaka, a pojam „hrvatski“ doziva u pamet ropstvo. Hrvati nemaju nikakve nacionalne umjetnosti, ni književnosti ni slikarstva. Oni primaju strance raširenih ruku, puštaju da ih oni vode i prihvaćaju njihovu kulturu. Naprotiv, Srbi svjesni svog nacionalnog identiteta, odbijaju sve što je različito. Hrvati nemaju nikakva izgleda za kulturni i politički napredak. Oni nisu posebna nacija, već se nalaze na putu da postanu dio srpske nacije. Bitna slabost Hrvata dolazi od njihove rasne nečistoće. Oni su plod miješanja „svega i čega god“ oni su navlastito križanci „sinovi Judini“. Razlike u mentalitetu između Srba i Hrvata tako su duboke da se oni, unatoč svojem zajedničkom slavenskom podrijetlu, moraju divlje boriti „do istrage naše i vaše“ uzviknuo je Stojanović. Jedan od dvaju tabora mora izgubiti, i to će nužno biti Hrvati, ne samo zato što su malobrojni i žive po svuda izmiješeni sa Srbima, već i zato što u procesu evolucije ideja srpstva znači napredak.
 
Sve što je Stojanović iznio na predavanju u Beču, odobravale su visoke srpske ličnosti u Beogradu. Tako i Milošević ne propušta ponoviti da Srbi u Hrvatskoj ne mogu biti obična manjina jer su narod, a da su Albanci Kosova nužno manjina jer su samo narodnost. (Etičko čišćenje – povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji), koja i danas živi.
 
Stojanovićevu politiku proklamiraju i ostali velikosrpski ideolozi.
Stevan Moljević jedan je od istaknutijih velikosrpskih ideologa, 1941. godine postaje glavni politički savjetni četničkog vođe Draže Mihailovića. Iste godine objavljuje memorandum – proglas pod imenom: „Homogena Srbija“, u kojem, između ostalog navodi:
1. Srbi moraju stvoriti homogenu Srbiju.
2. Taj novi prostor  mora obuhvatiti cijelo etničko područje Srba.
3. Pristupiti preseljenju naroda, kako bi novi srpski prostor postao etnički čist.
Moljević je opisao granice Srbije i nacrtao zemljovid, gdje se Hrvatska prikazuje kao minijaturna zajednica, a Bosna i Hercegovina  je prikazana kao srpska zemlja. U tom zemljovidu nema bitnih razlika između Moljevičevog programa i programa koji su kasnije zagovarali Vojislav Šešelj, Vuk Drašković pa na kraju i Slobodan Milošević.
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Petak, 20/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 903 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević