Get Adobe Flash player

"Židovski put" prema komunizmu

 
 
Moritz Rappaport u svojoj knjizi iz 1919., Sozialismus, Revolution und Judenfrage (Socijalizam, Revolucija i Židovsko pitanje), uzdiže Lava Trockog kao «osnivača svjetske revolucije» i potvrđuje da je Kurt Eisner bio taj koji je «pokrenuo» revoluciju u Münchenu.30 U nastavku iznosi – općenito – mišljenje da su Židovi bili «pokretačka sila» revolucije, budući da je mnoge od njih «unutarnji poriv» nagnao da se «okrenu socijalizmu».31 Taj unutarnji poriv – kako ćemo potanje vidjeti kasnije – potekao je iz beznađa mnogih židova suočenih s antisemitizmom koji ih je kinjio. Nadali su se da će «lijek»32 protiv rečenog očaja i beznađa dobiti od kozmopolitskog, antikršćanskog i marksističkog socijalizma. Zbog toga je Leopold Trepper, koji je postao vođa «Crvenog orkestra», mogao reći kratku poruku: «Postao sam komunist jer sam židov”.33
Na nikakav način nisu samo antisemiti bili ti koji su samtrali da je nešto posebno spektakularna ta uloga revolucionara u Rusiji, Berlinu, Beču i Budimpešti. U srpnju 1919., Eugen Hoeflich, koji je u pogodnom trenutku emigrirao u Palestinu, napisao je u časopisu Esra koju je izdavao Viši židovski školski savjet u Beču: "Židov boljševik ne želi zapaliti Europu da bi si napunio džepove. Na to ga nagoni najčišća ideja koja je po svojim posljedicama tragična grješka; posljedica je masovne psihoze izazvane ratom."34
https://previews.agefotostock.com/previewimage/medibigoff/ab38342828ccad312badc6557e833aa3/dae-ba045718.jpg
Joseph Pogany
 
Takova obveza židovske manjine osokolila je u čitavom svijetu jedan «novi» antisemitizam, posebno otrovan i smrtonosan. Moritz Rappaport je govorio 1919. o tomu: "Židovi ne čine dobro da se previše stavljaju u prve redove revolucije. Izaziva strah da bi se moglo tardicionalno stanovništvo . . . okrenuti protiv Židova na prijeteći način."35
Neskrivena vodeća uloga židovskih revolucionara privukla je također pozornost osoba koje nisu osumnjičene za antisemitizam. Tako je engleski diplomat Kidston 5. prosinca 1918. očitovao svoj dojam da «Židovi čine kralježnicu (backbone) boljševizma".36 I američki je predsjednik Woodrow Wilson istakao 17. svibnja 1919., za vrijeme Pariških mirovnih pregovora da mu se čini da «židovi upravljaju boljševizmom» (lead by jews).37
Za kraj se može navesti primjedba nekadašnjeg predsjenika talijanske vlade, Francesca Nittija: "Svi se čude da u boljševizmu ima tako puno Židova i ovo je, za reakcionarni tisak, jedan novi motiv za bojkot i antisemitizam. Zaboravilo se na antisemitizam i na pogrome u Rusiji?"38
 
Antikomunizam i antisemitizam
 
Židovska buržoazija, već asimilirana, i židovski vjernici, isto kao i velika većina kršćana vidjeli su u međunarodnom revolucionarnom boljševizmu - i ktomu anticrkvenom - egzistencijalnu opasnost. Zbog toga treba voditi računa da se ne pridaje preveliku težinu etničkim kriterijima, vraćajući ih unatrag pod dojmom onoga što se dogodilo poslije, ili barem treba uzimati te kriterije iznimno. Godine 1992. Ronnie Landau je točno istakao u knjizi Nazi Holocaust da je «temeljna podjela» (fundamental divide) u njemačkoj politici bila izazvana ne kroz mržnju prema Židovima, nego kroz strah i mržnju prema radikalnim socijalistima.39
 
Ovo također objašnjava činjenicu koju je spomenuo marksist Wolfgang Abendroth kada izvješćuje kako su njegovi drugovi s koledža u Frankfurtu, koji su potjecali iz višeg sloja židovske buržoazije i premda su osuđivali ubojstvo političara Waltera  Rathenaua, ipak otvoreno odobravali da su komunisti Karl Liebknecht i Rosa Luxemburg bili «likvidirani».40 Na židove komuniste pala je mržnja uvećana antisemitizmom. Franz Kafka je pisao, odnoseći se na na jedno predavanje koje je slušao u jednom restoranu 1920. godine: «Židovima komunistima i socijalistima ne će se oprostiti ništa; umočit će ih se u juhu i isjecakt će ih se s pečenjem".41
Premda je velika većina Židova odbacivala politički teror, štoviše i ubojstva «klasnih neprijatelja» - postupke koji je odobrio boljševizam i koji su utjelovljeni u osobama poput, na primjer, Lea Trockog42 – ipak je kršćanski svijet puno puta odgovorio na boljševičku prijetnju s jednim općenitim antisemitizmom. Kaizer Vilim II., nakon što je pročitao članke o boljševizmu početkom 1918. , reagirao je spontanim komentarima poput: «Dovraga, ti lopovi židovski» ili «Neotesani Židovi!»"43 Godine 1989. i Geoffrey Alderman, u svojem eseju o britanskom antisemitizmu, također je došao do zaključka da je u toj zemlji antisemitizam procvjetao kao «posljedica straha od boljševizma ".44
 
I ne kao zadnje, o toj uzajamno fatalnoj akciji svjedoči knjiga The International Jew (Međunarodno židovstvo) američkog industrijalca Henryja Forda, objavljena 1920. godine. Isto tako Protokoli cionskih mudraca su dijeljeni u američkoj vojski kroz organizaciju MID - Military Intelligence Division)45, i samo su u USA Protokoli dosegli nakladu od 500.000 primjeraka.46 Očevidno je da su zamisli i strahovi oblikovani u ovim pamfletima našli odjek u glavama mnogih sjevernoameričkih građana i kršćana. Bestseller  Henryja Forda, preveden na 16 jezika, je na općenit način optuživao Židove kao "svjetske boljševike" i vjerovao je da može detektirati "potpuno židovski žig u Crvenoj Rusiji». Kralj autoindustrije žigosao je Židove da su bili «u znatnoj mjeri pokretači revolucija», posebno u Njemačkoj i Mađarskoj gdje je Bela Kun izgradio «boljševičku autokraciju».47
 
Bilješke:
 
30Ibid. Leipzig, Wien 1919, pág. 25
31Ibid. pág. 11 ss.
32Donald Davianu: Hermann Bahr und der Antisemitismus. En: Literatur und Kritik 1988, pág. 26 (Entrevista de 1894).
33 Leopold Trepper: Die Wahrheit. Autobiographie. Munich 1978, pág. 72.
34Eugen Hoeflich: Tagebücher. Wien 1999, pág. 361, Nota. 341.
35En: Sozialismus, Revolution und Judenfrage. Leipzig 1919, pág. 28.
36Mark Levene: War, Jews and the new Europe. Oxford 1992, pág. 212.
37Zosa Szajkowski: Jews, wars and communism. Vol. II. New York 1974, pág. 153.
38 En: Bolschewismus, Fascismus und Demokratie. Munich 1926, pág. 69.
39Ronnie Landau: The Nazi Holocaust. London 1992, pág. 83.
40Antifaschismus. Dialektik 7. Beiträge zur Philosophie u. Wissenschaften. Hrsg. Hans-Heinz Holz. Köln 1983, pág. 92.
41Franz Kafka: Briefe 1902-1924. Gesammelte Werke, T. 3. Frankfurt/M. 1958, pág. 275.
42Leo Trotzki: Terrorismus und Kommunismus. Hamburg o. J. (1920).
43Winfried Baumgart: Deutsche Ostpolitik 1918. Wien 1966, pág. 67.
44Geoffrey Aldermann: Antisemitism in Britain. En: Jewish Journal of Sociology 1989, pág. 125-130 (Cita = abstract aus der Sociofile-Datenbank).
45Joseph W. Bendersky: The jewish threat. Anti-Semitic politics of the US Army. New York 2000, pág. 136 ss.
46Armin Pfahl-Traughber: Der antisemitisch-antifreimaurerische Verschwörungsmythos in der Weimarer Republik und im NS-Staat. Wien 1993, pág. 38 y ss.
47 Henry Ford: Der internationale Jude. Tomo. 1. Leipzig o. J. (1922), pág. 28, 182, 186.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Johannes Rogalla von Bieberstein

(Prijevod: Josip Nikšić)

Otvaranje arhiva nakon 1989. godine

 
 
Prema mišljenju jednog stručnjaka za sovjetska pitanja, otvaranje arhiva poslije propasti sovjetskog sustava je pokazalo da se «mnogo od onoga što se do malo prije odbacivalo kao ludilo ratobornika Hladnog rata» sada može potvrditi u dokumentima.22 Tako se uspjelo pomno pokazati da su pripadnici «Treće internacionale» u čitavom svijetu, uključujući i USA, bili financirani i vođeni iz Moskve. U brojnim zemljama u ovoj rabotu sudjelovali su masovno komunisti porijeklom iz židovskih obitelji.
U povijesnom okviru koji se odražava u školskim knjigama i u sredstvima masovne komunikacije ove se činjenice gotovo ne spominju, što povlači za sobom da politički antisemitizam iznikao iz ovih odnosa ispada nerazumljiv većini prema onomu kako ga se jednostrano opisuje kao "rasizam”.23 Zbog toga se uopće ne proučava pitanje koje je postavio engleski povjesničar  Peter Longerich, koji se pita u kojoj mjeri je «slika koju su antiboljševici pravili od svojeg neprijatelja" jedino "opterećena rasističkim elementima".24
https://www.fes.de/index.php?eID=dumpFile&t=f&f=123&token=8addd6e5169d0e3d96e2cb92356aec4df92fb3d4
Friedrich Ebert
 
Većina povijesnih i školskih tekstova u velikoj mjeri ispušta određene aspekte političke stvarnosti, na primjer intezivnu promidžbu svjetske revolucije koju je gotovo konspirativno provodio sovjetski režim. Ovo se očito vidi, na primjer, u rezoluciji Kominterne u ožujku 1921. o scenariju oružanog ustanka u Njemačkoj pod komandom Grigorija Zinovjeva, jednog od ljudi Lenjinovog povjerenje kojeg antisemiti nazivaju njegovim židovskim imenom, Apfelbaum, koji je u to vrijeme bio poznat kao "Kormilo svjetske revolucije". Revolucija u Njemačkoj imala je za cilj poticanje revolucija u Srednjoj Europi. Iznenađujuće je te navodi na razmišljanje to da taj ustanak iz 1921., kojeg su ondašnji socijaldemokrati nazivali "pokušaj komunističkog prevrata" i "zločin protiv radničke klase",25 nije niti spomenut u školskim knjigama iz povijesti!26 «Operacija iz Ožujka», koja je doživjela krah, bila je ta koja je nagnala predsjednika Reicha, Friedricha Eberta, da 24. ožujka 1921. proglasi izvanredno stanje.
 
Da bi priveo kraju zauzimanje Njemačke, Kremlj je tih dana poslao tri komunistička funkcionara prvog reda u Njemačku. Belu Kuna, predsjednika mađarske sovjetske republike koja je propala 1919. godine; Jozsefa Pogányja, narodnog komesara i zapovjednika vojničkog sovjeta grada Budimpešte – koji će kasnije, pod imenom “John Pepper”, biti supervizor od strane Kominterne u Komunističkoj Partiji USA – i, napokon, Samuela Guralskog, vojnog zapovjednika iz Litve. Ovaj posljednji, pravog imena Heifisz, operirao je pod pseudonimom August Kleine27 i potekao je iz «Židovskog Saveza”.28
 
U represiji Crvene garde, kako bi došla nasiljem na vlast – koja se zbila 29. ožujka 1921. u tvornicama Leune –, uvučeni su i 21 odred pruske policije i jedna vojna baterija. U dnevniku Rote Fahne (Crvena Zastava) Bela Kun je objavio proglas prema kojem je ustanak imao za cilj «razoružanje buržoazije» i dovođenje na vlast «proletera», to jest Komunističku Partiju. Treba istaći da je među 180 mrtvih toga građanskog rata bilo i 35 policajaca.29
 
Bilješke:
 
22Markus Wehner: Neue Archivstudien über das Wirken der „Komintern“. En: Frankfurter AllgemeineZeitung del 18. 09. 1996.
23Cf. por ej. Heiner Lichtenstein und Otto R. Romberg: Täter - Opfer - Folgen. Der Holocaust in Geschichte und Gegenwart. Bonn 1995, pág. 7: „Der Völkermord an den Juden war die Konsequenz desRassenwahns.“ (El genocidio de los judíos fue la consecuencia del delirio racial)
24Peter Longerich: Propaganda im Krieg. Munich 1987, pág. 82.
 
25Hans-Ulrich Ludewig: Arbeiterbewegung und Aufstand 1920-1923. Husum 1978, pág. 165.
26 Al menos esto es así en los libros que se utilizan para la enseñanza de la Historia en los años superiores en el Estado de Nordrhein-Westfalen en Alemania.
 
27Sigrid Koch-Baumgarten: Die Märzaktion der KPD 1921. Köln1987, pág. 52 ss.
28Viktor Serge: Memoirs of a revolutionary 1903-1941. Ed. Peter Sedgwick. Oxford 1963, pág. 158.
29 Sigrid Koch-Baumgarten: Die Märzaktion der KPD 1921. Köln 1987, pág. 52 ss.
 
(Nastavak slijedi)

 

Johannes Rogalla von Bieberstein

(Prijevod: Josip Nikšić)

Promišljanja o istraživanju »židovskog boljševičkog« mita

 
 
Uvod
 
Veliki moskovski rabin Jakov Maze: „Trockiji prave revoluciju, ali Bronsteini plaćaju račun zbog nj“... (i Trocki je kasnije razumio da je moskovski rabin bio u pravu).
ARTHUR HERTZBERG1
https://images-na.ssl-images-amazon.com/images/I/41EWXJ3AZ4L._SX298_BO1,204,203,200_.jpg
«Židovski boljševizam» je politički mit koji se pretvorio u povijesni. Imao je bezbroj pristaša u čitavom kršćanskom svijetu do te mjere da Leon Poljakovu svojoj knjizi «Povijest antisemitizma»2govori o «univerzalnosti toga fenomena». Širili su ga «bijeli» protivnici one «Oktobarske revolucije» iz 1917. koja je bila, ako se bolje pogleda, tek vojni prevrat protiv slobodno izabranog Ruskog parlamenta.
Označavanje boljševizma kao «židovskog» nadasve je iskoristio antisemitizam radi osude sovjetske vlasti i međunarodnog komunističkog pokreta, kojeg je plaćao i s kojim je upravljao u čitavom svijetu taj isti sovjetski režim.  Tako je Grigorij Bostunic, odvjetnik i antiboljševički agitator, rođen u Kijevu i kojega su boljševici osudili na smrt u odsustvu (in absentia3), označio Sovjetsku Rusiju kao «Sovjetsku Judeju»4.  Godine 1924. je postao njemački državljanin pod imenom Gregor Schwartz-Bostunitsch i na koncu je postavljen za «znanstvenog ravnatelja» «Obavijesnog ureda» SD-a (Služba Sigurnosti) SS-a u kojem mu je Heinrich Himmler podijelio čin "Standartenführer" (približno odgovara činu pukovnika).
 
Richard Pipes, stručnjak za Rusiju na Sveučilištu Harvard, izjavio je  1996. da je «strašna posljedica» ruske revolucije bila «izjednačavanje Židova s komunizmom» i da zbog toga pitanje «uključenja Židova u boljševizam» ima značaj koji nadmašuje akademske okvire. Prema Pipesovom mišljenju, optužba da je «međunarodni judaizam» izmislio komunizam radi uništenja kršćanske, ili «arijevske», civilizacije je stvorila «psihološke i ideološke temelje» za «Konačno rješenje» židovskog pitanja5. I Maxime Steinberg, profesor židovske kulture na Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu, je mišljenja da je «judeo-boljševički trag» bitan za razumijevanje genocida nad Židovima6.
U uvodu u svoju knjigu The Jews and the European Crisis (Židovi i europska kriza), koja je izišla u Jeruzalemu 1988., povjesničar Jonathan Frankel ističe da je pred kraj Prvog svjetskog rata antisemtizam dosegao neviđeni opseg. Prema njegovom mišljenju, «što je komunistički pokret imao veći uspjeh», to je i «antikomunističko neprijateljstvo prema Židovima postajalo veće»7.
Radi se o uzročno-posljedičnoj vezi koju su dopustili i isticali suvremeni svjedoci, čuveni znanstvenici i publicisti različitog nacionalnog podrijetla i političkih težnji. Tako, na primjer, Fritz Stern iz Wroclava (Breslau) u svojoj knjigi o odnosu Bismarcka i njegovog bankara Bleichrödera, ističe da je dinamika toga «odjeka» nadahnula mnoge Židove da «glasuju za ljevicu što je, sa svoje strane, potaklo antisemite na novu dinamiku djelovanja8». Manes Sperber označava ovaj mehanizam kao «strašnu izmjenu revolucije i protiurevolucije".9
 
Dana 2. prosinca 1918. anarhist Gustav Landauer, ubijen za vrijeme represije na Sovjetsku republiku u Münchenu, sugerirao je Martinu Buberu: "Krasna je tema o revoluciji i Židovima. Ne zaboravi obraditi izravno sudjelovanje Židova u ustanku!".10 Na jedan vrlo sličan način, ali u povijesnim prilikama potpuno drugačijim, Louis Rapoport – rođen  1942. u Los Angelesu i izdavač Jerusalem Posta – u svojoj knjizi iz 1990. Stalins war against the Jews(Staljinov rat protiv Židova) napisao je da su  «ljudi židovskog podrijetla digli temelje komunizma i socijalizma».11
Pisac Franz Werfel ukazao je na jedan drugi vid ovog odnosa. Član bečke «Crvene garde» za vrijeme revolucionarnih previranja 1918. godine,  priredio je članak pod naslovom Dar Izraela Čovječanstvu (Geschenk Israels an die Menschheit) u kojem iznosi mišljenje da su Moses Hess, Karl Marx i Ferdinand Lasalle bili «Patrijarsi socijalizma» i da socijalizam predstavlja «metastazu religije!».12 Ovu ocjenu dijeli i Jacob Toury, povjesničar iz Tel Aviva, koji je na jednom međunardnom skupu 1976. izjavio da se «socijalizam... nakon što se izdvojio iz tradicionalnog judaizma» mogao  pretvoriti u «jednu vjeru, u jednu religiju zamijenjenu etičko-religioznom postavkom".13
"S ovom ocjenom slaže se i Jacob Toury, povjesničar iz Tel Aviva, koji je na međunarodnom simpoziju u 1976. izjavio da bi se "socijalizam...nakon iskorijenjenja tradicionalnog judaizma" mogao pretvoriti u "vjeru, u neku vrstu zamjenske etičko-religiozne sljedbe". 
 
U Parizu se 1906. ova stoljetna vjera izrazila na jedan izravno fantastičan način na jednoj razglednici iz imigrantskih krugova Židova socijalista. Na razglednici je prikazan, uz tekst na francuskom, njemačkom, engleskom, ruskom i hebrejskom, «suvremeni Mojsije». Čovjek kovrčave brade, ustobočen na «proleterskom brdu», bio je Karl Marks koji u ruci drži dvije Ploče zakona na kojima piše Kapital i Komunistički manifest..14
Ako se prihvati ono što je izložio povjesničar cionističkog pokreta Adolf Böhm, Karla Marksa su «bezuvjetno obožavali kao Junaka oslobođenja svijeta»15 židovski socijalisti iz Istočne Europe do te mjere da se iskovala izrjeka «naširoko ponavljana» da je «Karl Marks CadikI židovske četvrti»".16
Prema Jaffu Schatzu, ravnatelju Instituta za židovsku kulturu Sveučilišta u Lundu, «radikalni Židovi» su privukli na sebe toliku «svjetsku pozornost» da su, promatrajući njihov nesrazmjerni udio u revolucionarnom pokretu, «bili hvaljeni, ali i proklinjani zbog svojega radikalizma».17 Krajem 1919. u Neuen Jüdischen Monatsheften (Novi židovski mjesečnik), koji bi se izvorno trebao zvati  Ostjüdische Revue (Časopis istočnih Židova), članak Der jüdische Revolutionär (Židovski revolucionar) sadrži jednu znamenitu tvrdnju: «Koliko god bilo pretjerivanje antisemitskih krugova i koliko god to bojažljivo poricalo židovsko građanstvo, židovsko sudjelovanje u sadašnjem revolucionarnom pokretu je činjenica".18
Jednako i u Engleskoj kao i u USA, židovsko građanstvo osjeća nemir zbog proboljševičkih simpatija jednog dijela židovskog proleterijata koji je upravo imigrirao iz Istočne Europe. Njihov je strah bio u tomu da «će judeo-boljševički sterotip završiti tako da će ocrniti (smear) čitavu židovsku zajednicu".19
Židovi anti-boljševici, koji su se preselili u Berlin, objavili su 1923. knjigu  Rossija i Evrei (Rusija i Židovi). U njoj se nalazi slijedeća rečenica: «Žestoka mržnja na boljševike pretvara se u isto takovu mržnju na sve Židove. I ne samo u Rusiji».20 Zbog toga je filmski producent u Hollywoodu, Harry Warner, izgovorio ovo oštro upozorenje: "Ne zaboravi da si bio Židov. Komunisti Židovi okrenut će sav bijes svijeta prema ostalim Židovima".21
 

Bilješke:

 

1Arthur Hertzberg: Wer ist Jude? München 2000, str. 265.
2Tom. 8. Worms 1988., str. 183.
3 Nicholas Goodrich-Clarke: Die okkulten Wurzeln des Nationalsozialismus. Graz 1997, str. 149 i slijedeće.
4Gregor Schwartz-Bostunitsch: Die Bolschewisierung der Welt. Munich 1929. str. 28.
5 Richard Pipes: Jews and the Russian Revolution. U: Polin vol. 9/1996, str. 55-57 (Navod: str. 55); Također pogledati: Armin Pfahl-Traughber: Der antisemitisch-antifreimaurerische Verschwörungsmythos in der Weimarer Republik und im NS-Staat. Wien 1993, str 114.
6Maxime Steinberg: La piste ,judéo-bolchevique? U: Yannis Thanassekos i Heinz Wismann (Editores): Révisions de L'histoire. Totalitarismes, crimes et génocides nazis. Paris1990, str. 175-186 (Navod: str. 184)
7The Jews and the European Crisis 1914-1921. Studies in contemporary Jewry IV. New York, Oxford 1988, *• 15 y ss.
8Fritz Stern: Gold und Eisen. Frankfurt/M. 1978, str. 640.
9Manès Sperber: Sieben Fragen zur Gewalt. Munich 1983, str. 97
10 Martin Buber: Briefwechsel. T. II (1918-1938). Heidelberg 1973, str. 15.
11Hammer, Sichel, Davidstern. Judenverfolgung in der Sowjetunion. Berlin 1992, str 29.
12En: Franz Werfel: Zwischen oben und unten. Munich 1975, pág. 322 f
13 Walter Grab (Hrsg.): Juden und jüdische Aspekte in der Arbeiterbewegung. Tel Aviv 1977, pág. 58.
14La postal fue reproducida el 11. 1. 1994 en el Frankfurter Allgemeinen Zeitung
15 Cf. Der Jude. (Editor Martin Buber) 3 (1918/19), pág. 62-68, en donde, en ocasión del 100° aniversario del nacimiento de Marx se afirma que el judaísmo tiene el derecho de festejar a "Carlos Marx como sangre de su sangre y espíritu de su espíritu".
IHebrejski: «pravednik». Nap JHN
16Adolf Böhm: Die Zionistische Bewegung bis zum Ende des Weltkrieges. Tel Aviv 21935, T. I, pág. 360
17Jaff Schatz: The Generation. The rise and fall of thejewish communists in Poland. Berkeley 1991, pág. 11
18Steven Aschheim: Brothers and strangers. The east european Jew in german and german-jewish consciousness 1800-1923. Madison, Wìsc. 1982, pág. 157.
19Richard G. Powers: The history of American anticommunism. New York 1995, pág. 137.
20Berlin 1923 (Reimpresión Paris 1978), pág. 6.
21Neal Gabler: An empire of their own. How the Jews invented Hollywood. New York 1989. pág. 319.

 

(Nastavak slijedi)
 

Johannes Rogalla von Bieberstein

(Prijevod: Josip Nikšić)

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Utorak, 15/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1631 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević