Get Adobe Flash player

Slobodan Novak spada među najinteresantnija književna imena u poratnom razdoblju

 
 
NARODNOOSLOBODILAČKI RAT I SOCIJALISTIČKA REVOLUCIJA 1941–42.
(Petar Morača)
2a) »Napori KPJ da postigne sporazum sa vodstvima pojedinih buržoaskih stranaka« i t.d.
Jedna sugestija: bilo bi dobro da se konkretno navede čitav niz pokušaja 1939–41 da bi se organizovao otpor i koordinirala akcija sa građanskim strankama (studentske dobrovoljačke čete na beogradskom Univerzitetu 1939 uz saradnju nekih elemenata u generalštabu). Trajne intervencije kod HSS banovinskih vlasti u Hrvatskoj, za raspuštanje koncentracionih logora i oslobođenje političkih uapšenika. Intervencije KPJ po svojim delegatima kod vojnih vlasti (armijska komanda u Zagrebu), da se podijeli oružje proletarijatu i t.d.
https://www.enciklopedija.hr/Ilustracije/HE7_1477.jpg
Slobodan Novak
 
3a) »Ulaskom SSSR–a u rat i vezivanjem glavnine fašističkih armija za istočni front stvoreni su bili povoljni uslovi za početak oružane borbe. Pored toga KPJ je pokretanje borbe protiv okupatora shvatila kao svoju internacionalističku obavezu prema zemlji socijalizma.«
Principijelna napomena: da li su uslovi ulaskom SSSR–a u rat bili povoljni za početak oružane borbe? Iz današnje retrospektive, poslije 18 godina, kada je tačno poznat odnos snaga, još uvijek se ova ocjena o »povoljnim uslovima za početak oružane borbe« ne bi mogla primiti bez rezerve. No bez obzira na »povoljne ili nepovoljne uslove«, dakle na koeficijent rizika i opasnosti, koji je bio i ostao maksimalan, upravo iz perspektive međunarodne solidarnosti moralnopolitički smisao ustanka dobija u svakome slučaju na veličini, pogotovo danas, kad se veličina tog samopožrtvovnog gesta osporava tako vehementno.
 
NAZOR, VLADIMIR
(Zaninović)
I/2–4 »Djetinjstvo je proveo na zapadnoj obali otoka, u Ložišću i u malenoj uvali Bobovišću, uz oca posjednika i penzioniranog carinskog činovnika. Da sa riješimo ovih pjesničkih atributa, zapadne obale, malene uvale i oca posjednika.
 
II/11–14 i II/15–25 itd. Sve su to apstraktna pričanja da je, čovjek proveo mnogo godina u malim dalmatinskim i istarskim gradićima, da je živio podosta usamljeno, da se kao prirodnjak potpuno posvetio književnosti, da je stekao široko književno obrazovanje, da se kao pisac ogledao s uspjehom na mnogim književnim vrstama, da je na glas došao najprije kao pjesnik, da je radio na književnom polju preko pet decenija, da je ostavio za sobom vrlo plodno djelo, da je pisao lirske pjesme itd. i da je izdao također nekoliko knjiga, prijevoda itd. E, sada budi pjesnik ovome narodu i pitamo se šta će od tebe ostati u enciklopediji. Ostat će II/24–25.  Da se pojavio u starčevićanskome krugu, o tome se dakako ne govori. Prikaz ne vrijedi mnogo ali boljemu se ne možemo nadati. Prema tome, imprimira se, ali se ipak toplo preporuča prestilizacija, barem mjestimična. Neka to učini Franičević da barem donekle oljušti stvar od najrogobatnijih detalja.
 
NEMAČKA KNJIŽEVNOST KOD SRBA
Poslije dogovora, u svakom slučaju izljuštiti ovih četrdesetak atributa kod Srba, srpski, posrbljivati, srpski pisci, srpski studenti, srpska književnost, srpske narodne pesme, u Srbiji, srpski romantičari, srpski vaspitni komadi, posrbljivanje, srpski čitaoci, kod Srba, srpski prijevodi, srpska prevodna književnost, prevodi na srpski, srpska književnost, srpska realistička književnost itd. itd.
 
NEMANJIĆI
Nemanjida — tabu! Treba svakako donijeti i genealogiju, jer ih donosimo o mnogo manje važnim klanovima, da ne kažem dinastijama.
 
NEUSTÄDTER, JOSIP
Pardon, nisam znao da se radi o Šidaku(Jaroslav,povjesničar,op.,T.T)), pa ipak, predlažem neke izmjene u tekstu.
I/1. Bio je barun, ali ne po svom građanskom pozivu, nego podmaršal.
I/3. »Posvećuje se vojničkom zvanju«, razumije se, kad je bio podmaršal.
I/6–8. Turopoljci i peštanska vlada? Tko ima danas pojma što je to de facto bilo?
 
NIKOLAJEVIĆ, SVETOMIR
I/8–10.
O tom njegovom Gunduliću bolje ne govoriti.
 
NIKOLJAC
Dosta više ovih manastira. Trebalo bi objasniti redakciji u Beogradu, da ne mogu imprimirati ovu vrstu tekstova.  
 
NIKŠIĆ, TOMO
Nisam siguran da li treba da ostane. Pitati Tuđmana da se provjeri.
 
NINČIĆ, MOMČILO
Vratiti beogradskoj redakciji (Mirkoviću) sa dopisom da je sveden na sivo, beznačajno, ministarsko, činovničko lice, što međutim u slučaju M.N. ni u kom slučaju nije slučaj. Treba baciti samo i najpovršniji pogled na životni put i karijeru ovoga ministra, kako se od naprednjačkog čaršijskog deteta dao u radikalsku tazbinu, kako je karijeru postigao do Krfa, na Krfu, do krfskog ministrovanja i t.d. Ovako ispada čovjek ispravan, i tako reći pozitivan. Šta je radio u periodu 1929–1941? Itd.
 
NIŠKA DEKLARACIJA 1914
Trebalo bi reći da su ovi srbijanski zahtjevi za okupacijom čitavog jugoslavenskog terena »do Mure i do Istre«, nastojali da budu rekompenzacija ratna, kao odšteta za gubitak Makedonije, koju je tražila Rusija da se preda Bugarskoj. Do kog stepena je to pitanje delikatno, vidi Promemoriju Aleksandra Belića Sazonovu.(Sazonov,ruski ministar vanjskih poslova u vrijeme I svjetskog rata,op.,T.T)
 
NOVAK, SLOBODAN
U vezi s napomenom Tk. Od mnogih imena književnih u poratnom periodu, N.S. spada među najinteresantnija. Na početku književnoga puta, in statu nascendi, čovjek je dao nesumnjivih dokaza o svome talentu. Treba prestilizirati. Razgovor sa Verešom.
 
NOVAK, VIKTOR
Ů U svakom slučaju hipertrofirano.
I/10–11. Ne znam da li je to tako važna konstatacija da je bio hapšen, jer tko već nije bio hapšen za vrijeme Drugog svjetskog rata?
II/1–5 predlažem da se briše. Apologetski pretjerano.
II/8–20 u svakom slučaju treba da se prestilizuje. Kad je riječ o ovoj vrsti pristalica »jugoslavenskog jedinstva« tipa Viktora Novaka, koji spadaju paralelno s time u trovače naših političkih bunara, ne treba naročito isticati njegovu Antologiju jugoslovenske misli, kojoj je predgovor napisalo Njegovo Veličanstvo Kralj Aleksandar. Ta vrsta jugoslovenstva spada pod pojam suviše očite rojalističke propagande, koja je i dovela do političke krize jugoslovenstva, kao što nam je svima poznato. Isti je slučaj i s njegovim »antiklerikalizmom«. Tih klerikalizama ima kod nas nekoliko vrsta i nije katolički jedini.(Novak, antikatolik, mason, antiHrvat op., T.T.)
 
NOVAK, VJENCESLAV
Senj u to vrijeme bio je grad sa snažnom borbenom i ponosnom uskočkom tradicijom, grad koji je do 1871 pripadao pod vojnu upravu i t.d.
Trebalo bi ovdje naglasiti da je Senj kao takav, u ono doba, bio balluardo strategico starčevićanstva, što je i ostao. Da su takozvane »uskočke tradicije« kod toga bile nekim romantičnim poticajem, nije isključeno, ali nije tako važno, kao neposredan upliv starčevićanstva onoga perioda na političku svijest samoga grada.
III/7 (Senj) — »željeznica — izbija na Rijeku, tada već pod madžarskom »krpicom«.
Danas zaista nitko nema pojma što je predstavljala ta »madžarska krpica«. Trebalo bi konkretno reći o čemu se radilo, kada su Madžari na temelju falsifikata samog originalnog dokumenta o »Nagodbi« (1868), Rijeku izdvojili iz hrvatske administracije, proglasivši je kao — corpus separatum »odvojenim područjem«, pod izravnim kompetencijom madžarskoga ministra predsjednika.
.
NOVO DOBA
[...]
I/13–17 predlažem da se briše kao citat, jer je blesav. Jer kad se jedan list »stara da pređe u krv i meso Hrvatima i Srbima«, onda je ta fraza tako klasično glupa, da je bila glupa i onda kad je štampana, tako da je danas poslije 63 godine zaista ne treba citirati u jednoj enciklopediji. Kakav je to list koji prelazi u meso Hrvatima i Srbima?
[...]
Generalna napomena.
Kad se saradnici ovog lista trajno apostrofiraju kao »novodobaši« zvuči pomalo dobošarski, novodobošarski, pejorativno frkljevački, što su zapravo zaista i bili (Frkljevački mužikaši), a što se, mislim, ne podudara s namjerama ovog prikaza koji hoće da bude apologetski!  Odbacujući hrvatsko državno pravo kao sredstvo političke borbe i kao »madžarsku imitaciju«, ako je Novo doba zaista bilo svijesno da se »austrijska vlast održava samo na bajonetama«, i da bi »Inteligencija« trebala da postane »narodnom«, onda bi to trebalo potkrijepiti stvarnim citatima, što je tehnički jedva provedivo, jer Novo doba vrvi protuslovljima. Kod ocjena takve jedne publikacije kao što je Novo doba iz današnje retrospektive 1898–1961, treba ipak imati u vidu i međunarodne odnose, jer Novo doba, upravo novodobaši (III/1–25) — »iako ne prihvaćaju učenje socijalne demokracije, novodobaši traže da se svako veće individualno vlasništvo prenese na kolektivne skupine«???
Već je godine 1894 »narodnjaštvo« bilo satrto u prah i pepeo i razdrto u paramparčad, a ovdje se citiraju, u obliku historijskih svjedočanstava neki citati (tipična varijacija Stipe Radića) tako duboko ispod Struveovog(sovjetski povjesničar,obradio udžbenički staru Grčku,op.,T.T) nivoa, da kao svjedočanstva nerazgovjetnosti, nemuštog i gluhonijemog mumljanja djeluju kao sancta simplicites! Mi ne smijemo pustiti iz vida tertium comparationis! 1894 Lenjin — Struve, 1896 Lenjin — razvoj ruskog kapitalizma (Bernstein, Struve, Bulgakov, Baranovski — ad acta), to je predvečerje »Iskre«, to je vrijeme kada Kautsky izdaje već 15 godina svoju »Neue Zeit« (od 1883)! To je šest godina poslije kritike Erfurtskog programa, i u takvom periodu kad se kaže da novodobaši »iako ne prihvaćaju učenje socijalne demokracije, traže da se (IV/1–2) svako veće individualno vlasništvo« i t.d. — dokazuju samo to da su bili provincijalci i da nisu pročitali ni jedne jedine knjige. Stipi Radiću pojam najnevinije agrarne reforme, a to bi svakako bilo neka vrata »prenošenja individualnog vlasništva na kolektivne skupine«, vonja iliti smrdi zapahom paklenim sve do smrti. Druga Internacionala traje već od god. 1889, a novodobaši o svemu tome pojma nemaju, niti pojma imati žele. Oni štampaju to svoje Novo doba »u sjeni velikog Masaryka«, koji je već 1863 u »Athenaeumu« u vezi sa falsifikatom kralodvorskog rukopisa definitivno prelomio sa malograđanskom mitomanijom,.... Njegova antimarksistička filipika, iste godine kad izlazi i Novo doba, koliko god je retorična i idealistična, stoji za 33 koplja više iznad ovog našeg jadnog Novog doba.
(Novo doba pod uredništvom svećenika Vinka Brajevića je postiglo visoku razinu objektivnosti, kulture i imalo podlistak za mlađe čitatelje.
Vidjeti sjajnu polemiku Brajević - Strajnić. Krleža očito ovdje dokazuje svoju inače upitnu ljevičarsku pravovjernost,ali mora biti da su mu novodobaši nagazili na žulj svojim književnim kritikama. Duh Novoga doba je jugoslavenski, ali izrazito antimasonski; komuniste kao vijesti izbjegavaju kao vrag tamjan op., T.T.)
 
NOVO MILOŠEVO
Ako ostane da se spomene, ništa više. Da jedno selo ima mlin ili ciglanu ili da prodaje po 200 do 300 svinja godišnje, zaista nisu podaci od takve enciklopedijske važnosti, da bismo trebali da izgubimo na to 24 reda.
 
NJEMAČKI GENERALI: LIST, KEITEL, MACKENSEN
Bilo je rečeno da ih obradimo ili da ih brišemo. Ili — ili. Nije urađeno ništa, a po novom prijedlogu M.U. da ih brišemo zbog radi suviše velike časti koja im se time ukazuje. 
 
LIST, Wilhelm, za koga se (I/6–8) tvrdi da je organizirao prvu neprijateljsku ofenzivu, pri čemu je zahtjevao bezobzirne mjere protiv partizana i t.d., i taj List koji je odgovarao pred ratnim sudom kao ratni zločinac i tamo dao čitav niz izjava sa masom važnih detalja, sveden je samo na konstatacije konvencionalne. Isto tako KEITEL, I/9–10, posebno se istakao direktivama za aktivnost i zločine njemačkih snaga, za vrijeme svih većih ofenziva 1941–44.
 
OBRADOVIĆ, DOSITEJ
Pitam se ponovno tko redigira olovkom ne potpisujući se? Predlažem da se ovaj tekst o Obradoviću štampa kakav jeste, na punu odgovornost Beogradske redakcije, koja ga je signirala. Ne vrijedi baš ništa, a da ga ovdje prerađujemo nema smisla.
 
OGRIZOVIĆ, MILAN
I/9–14 može se mirne duše brisati, to zaista nije za našu enciklopediju od takve važnosti da bi trebalo da ostane registrirano u detaljima, da je bio 1914 mobiliziran itd. Svakako bio je redaktor »Beogradskih novina«, što mu nije služilo naročito na čast, ali je to bio po svome uvjerenju kao austro–kroata. Međutim, kad bismo se već i odlučili da to registrujemo, trebalo bi reći da je po svojoj funkciji kao urednik službenoga organa austrijskog okupacionog guvernmana, sa čitavim nizom srbijanskih književnika stupio u prijateljsku vezu da im je bio pri ruci na temelju raznih, uglavnom materijalnih, usluga i da ih je tako temeljito kompromitirao. Bora Stanković imao je do svoje smrti zbog tog svog prijateljstva s Milanom Ogrizovićem masu neprilika. On je to i obradio u svojim uspomenama »Beograd pod okupacijom«
(tako je srbofil botaničar europskoga ugleda Lujo Adamović zapao u Kraljevini Jugoslaviji u egzistencijalne probleme jer je za austrijske okupacije Beograda prihvatio dužnost ravnatelja zoološkoga vrta.To nije smetalo velikosrpski  režim da se sprijatelji sa beskičmenim konfidentiima i ratnim profiterima sa naše strane op.,T.T)
II/18–25. U vezi s tom dramom, s tom takozvanom »anti–klerikalnom dramom« (zapravo masonskom) »Prokletstvo«, stvar je bila takva da je dramu zapravo napisao Milčinović. Ogrizović ju je samo »dramatizirao«. Obrao je bostan, pa kad se »odrekao suautorstva« progovorio je istinu. Može se brisati.
III/1–8–9.
»Vučina« nije njegova najbolja drama, jer je to loša drama. Imala je karakter simbolističke autobiografije i zapravo je blesava. Kao takva je propala, s pravom.
III/15.
»Majstor u vladanju scenskom tehnikom«. Boga mi nije!
Treba preraditi ab ovo!
 
OLOVO
»Imalo je grad nazvan Olovac.« Tako piše Desanka Kovačević. Šta je imalo? Olovo imalo je grad? Koje Olovo? Mjesto Olovo je imalo grad Olovac? Sad znamo sve.
 
OLJAČA, MLADEN
Sva je prilika da će Oljača ubiti Pavla Zoranića budemo li ostavili da je »u prvim svojim radovima pripovedač bez dubljega ličnog pečata«! Cave canem catenatum.
 
PACEL, VINKO
Specifična težina nije mnogo više od ništice. Međutim, bude li se ikada pisala sistematska kulturna historija našeg XIX st., ime Vinka Pacela ostat će nezaobilažljivo, i prema tome, s obzirom na bijedu naših pionirskih pothvata u oblastima duha, neka ostane, kao što je rekao jedan drugi duhoviti autor »s nategom«...
PAČU, LAZAR
I/8–10.
»Objavio više prijevoda iz oblasti higijene i biologije. Ubrzo zatim ušao u glavni odbor Radikalne stranke« i t.d. »Ubrzo zatim«? Neće biti da je tako bilo. Ušao je u glavni odbor Radikalne stranke, jer je bio jedan od inicijatora i glavnih ideologa pokreta.
 
(Nastavak slijedi)
 

Priredio: Teo Trostmann

Krleža o V. Lisinskom: »Otac mu je bio Slovenac, Andrija Fuchs, a majka Hrvatica«!

 
 
LAGINJA MATKO
Ů (Rojnić)
Ime iz davne naše političke historije, iz Zemaljskog sabora istarskog u Poreču devedesetih godina, sasvim staromodno naftalinizirano ime, o kome govoriti danas u enciklopediji, znači bez poznavanja pozadine, govoriti potpuno apstraktno. O toj pozadini političkoj kod nas u našim edicijama se uopće ne govori.
Istina je da je Laginja još u mladosti prihvatio političke ideje i program Ante Starčevića, što je onda za »siroticu Istru« predstavljalo političke iluzije Ujedinjenja sa Trojednom kraljevinom Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom. Sa Vjekoslavom Spinčićem i Matkom Mandićem i Laginja je u politički život Istre ušao, ogromnom talijanskom (austrotalijanskom) otporu uprkos sa programatskim nacionalnim stavom ujedinjenja Istre sa Hrvatskom, a na tome programu on je 1883 izabran u pokrajinski sabor Istre gdje je (u Poreču) održao svoj prvi govor na hrvatskom jeziku. To je u ono vrijeme značilo neku vrstu revolucionarnog bunta, a danas, iz naše perspektive, trebalo bi o tome govoriti instruktivno, jer se u ovoj zemlji sve zaboravlja, a bez onog dugotrajnog i mučnog procesa istarske emancipacije i borbe za oslobođenje Istre, sve ono što se odigravalo u Istri za vrijeme ovoga rata, ne bi imalo rezona. Trebalo bi, dakle, organski logično povezati te procese da se vidi da u Istri već gotovo osamdeset do sto godina traje ta borba za ujedinjenje s Hrvatskom u neprekinutom kontinuitetu. Tu borbu nastavili su istarski zastupnici u ime svog nacionalnog opredjeljenja u svakom slučaju hrvatskog i u Beču, ta borba predstavlja u predvečerje 1. svjetskog rata iz godine u godinu sve otvoreniji porast, tako da su u okviru svjetskoga rata njihove parole u Beču za »samoopredjeljenje Južnih Slavena u okviru Austrougarske monarhije« predstavljale zapravo podlogu za Wilsonovu koncepciju (antiaustrijsku).

Matko Laginja
 
LIRIKA HRVATSKA
(Frangeš)
II/
Sve ove teze o kajkavskom jeziku mogu se primijeniti isključivo na Stanka Vraza kao Slovenca, na ostale kajkavce nikako. Primjer Šenoa, Matoš kasnije. Ne mislim da se mijenja, jer hvala bogu svevišnjem i ovaj je posao završen više–manje tako kako smo mogli da ga svršimo, i sve je već rečeno u okviru naših napomena, ali pitanje pjesničkog izraza, pitanje je dara, a nije ambijenta. Ništa nije spriječilo ni jednoga došljaka iz štokavskih krajeva da se ne bi pjesnički objavio. Što se tiče izražajnih mogućnosti, Dubrovnik, na primjer, osim Meda Pucića, koga smo ovdje zaboravili, nije dao ni jedno vrednije ime u onom periodu, a faktura bila im je na dispoziciju svima.
 
LIRIKA SLOVENSKA
Ů (Slodnjak)
Šta radi Slodnjak? On od jednog lirskog Almanaha, od jednog pjesničkog almanaha kao što je bio »Pisanice« stvara adjektive, na primjer: »pisaničkih baroknih predromantičkih pokušaja«, i bez obzira na to što »pisanice« znače uskršnja farbana jajca, time se nije reklo mnogo, i sve to spada više Pavlihu i tamo bi trebalo ilustrirati, i kad bi netko imao duha da posveti analizi naših tekstova nešto malo više pozornosti nego što se to čini, mogao bi da izvrgne grdnoj blamaži naše leksikografsko dostojanstvo.
Čitajući Slodnjaka čovjek uza svu svoju najbolju volju prosto ne razabira upravo ne zna da li je Slodnjakova nezgrapnost u izrazu rezultat Slodnjakove nevještine pojačane suradnjom našeg slabog prevodioca ili obratno, da li su ovi Slodnjakovi tekstovi ipak u prijevodu manje glupi nego u originalu. 
Bombast je roba koja se može kupiti u svakom provincijalnom bazaru, ali kada recenzenti za panoramski prikaz jedne lirike lijepe te drangulije na svoje tekstove (koji bi trebali da budu egzaktni) kao seljakinje kad se dopisuju sa svojim regrutima papirnate golubove onda stvar postaje u svakome slučaju otužna. Reci ma što: »Ličnost koja je stremila apolonskoj ljepoti i skladnosti«, a zatim »najčišći impresionista, u suštini pun groze nad životom«, kao na primjer Župančič, čija poezija predstavlja »svijetli lirski svijet vitalnog i optimističkog intelektualca« itd. Prestilizirali mi ovako ili onako, svejedno, ovaj pjesnik za koga hoćemo da kažemo da propovijeda životnu radost, u suštini je — pun groze nad životom, a stremi apolonskoj ljepoti, i sad nam je jasno šta smo htjeli reći.
 
LISINSKI, VATROSLAV
(Andreis)
I/2.
»Otac mu je bio Slovenac, Andrija Fuchs, a majka Hrvatica«.
Kad mu je otac već Slovenac, sa tipičnim slovenskim imenom Fuchs (dobar humor, op., T.T.)
 
LLOYD, GEORGE DAVID
Jedan od postojanih i tvrdoglavih protivnika južnoslovjenskog ujedinjenja. Nije vladao materijom. Nije imao pojma o problematici Jadranskoga mora. Na Mirovnoj konferenciji u Parizu on misli da je Šlezija jedna pokrajina u Maloj Aziji. Bilo bi dobro da ostane, ali ovaj prikaz ne vrijedi ni pišiva boba.
 
LÖHR, ALEXANDER
Vidi napomenu o njemačkim generalima.
Motivacija smrtne osude koja je izvršena, dala je poraznu sliku njegovog aktiviteta na našem terenu. Trebalo bi, u najmanju ruku, numerički utvrditi za koliko je desetaka hiljada glava odgovarao lično. (Gospon Krleža, je li Tito odgovarao "lično" za koju glavu?, op., T.T.)
 
LOISEAU, CHARLES
Poznato lice iz naše političke (nazovimo je tako) publicistike. Na marginama, doduše, ali ipak. Dolazi iz kruga Strossmayerovog, a bio je zet knezova Užičkih, Luje i Ive. (Vojnovića)Nije se bavio »publicističkim radom posvećenim najvećim delom južnoslovenskim problemima«, jer je bio agenat Quai d’ Orsaya, što se tu i tvrdi indirektno (I/5–6) »francuska vlada povjerila mu je nekoliko misija u Austriji«.
Bio je reakcionaran, stopercentni katolički combattent, (bojovnik, op., T.T.).
 
LOVRIĆ, BOŽO
Sasvim smo ga slistili na najništavniju ništicu od ništavnog ništavila, što nije tačno, a opet, u načelu, ne grdimo nikoga, pak tako predlažem da pomilujemo našega Božu Lovrića, to više, što je godinama škrabao pamflete o piscu ovih redaka! Ovo je jedan od mojih najgenioznijih pardona. (odvratno, op., T.T.)
 
LUKAREVIĆ, JAKOV
I/5–6.
»Historija pisana bez dovoljne kritičnosti«. Pitamo se koja je historija Dubrovnika do danas pisana sa »dovoljnom kritičnošću«? Zar one, autora ovoga prikaza, Vinka Foretića? A kada se već to konstatuje kao nedostatak djela, koje prikazujemo, trebalo bi i motivirati.
(Foretić je bio bolesno pedantan čovjek,i njega kritizirati ej znak Krležine poremećene megalomanije, zlobe ili obojega, op., T.T)
 
LUNAČEK, VLADIMIR
? Kad je Dežman poslije njegove smrti htio, da izda jednu jedinu knjigu njegovih sabranih članaka, gospoda u Obzoru, po vlastitom kriteriju, nisu uspjela da saberu ništa, što bi se moglo preštampati kao trajnija vrijednost. Ex nihilo nihil.(vidi moj komentar pod Lukarević Jakov)
 
MADŽARSKA KNJIŽEVNOST KOD JUŽNIH SLAVENA
Što se tiče recenzija, a naročito prevođenja samostalnih djela, iz ovog popisa slijedi samo to da gotovo ni jedno veliko književno ime madžarsko za posljednjih sto godina nije naišlo na naročito razumijevanje kod Južnih Slovena.
Od 853 madžarska književna djela, ima ih maksimalno 20 koja su zavrijedila da budu prevedena. Žalosno!
 
MADŽARSKO–HRVATSKI KULTURNI ODNOSI
Šta su nam ostavili Madžari poslije 1918, nakon osamstotina godina? Poštanske kutije sa dva madžarska anđela, i nekoliko stotina razbitih vagona sa MAV. To je kulturna bilanca od osamstotina godina. Pa ipak bi o tome već trebalo govoriti kritički. Ova »državna zajednica« nije bila nikakva zajednica, nego stanje fakata, koje Hrvati smatraju negacijom svoje vlastite volje, može se reći već od XI. st. pa sve do Mohača! Ne treba to specijalno dokazivati. Osim toga ne može se krug hrvatsko–madžarske kulturne povezanosti reducirati isključivo samo na onaj uski geografski pojam, koji predstavlja Hrvatska sa Slavonijom ili bez Slavonije. Što je sa Bosnom, što je sa imenima hrvatskih feudalaca od Kotromanića, Paližne i mnogih drugih sve do Dobora? Šta je sa manihejskom Bosnom?
I/5–6.
»U odbrani vlastitih interesa« i t.d. A što znače trajno anarhoidna stanja uz neprestani zveket oružja od nestanka Arpadovića pa preko Anžuvinaca i Luxenburga do Mohača, za vrijeme turskih ratova, sve do Zrinskih? Može li se dati bilo kakav panneau pa bio on i dekorativne naravi, bez Dunava, bez ostalih narodnosti na Dunavu kojima smo okruženi, a naročito bez Beča i bez Habsburga? Upravo ova vjekovna igra oko Habsburške dinastije dokazuje nam kako hrvatsko–madžarski interesi nikada nisu bili paralelni. A ako je već riječ o kulturnoj izmjeni, jedino što bi se moglo da istakne kao magistrala ovih kulturnih izmjena, jeste mediteranski uticaj (talijanski) preko hrvatskoga medija na istočnoj obali Jadrana, od Anžuvinaca do Korvina i sve do Turaka. To bi bilo jedino interesantno, ali tu je hrvatski uticaj, nesumnjivo, preponderantniji.
VIII/5–6.
Da hrvatske historičare nisu zanimali problemi madžarske historije to je tačno. Ne razumijem samo, zašto je ovdje interpolirano »čak ni one koji su dobro znali madžarski«. A koji su to? Koliko je meni poznato osim Nikole Tomašića nijedan od tih ljudi nije znao madžarski. Šišić je samo natucao madžarski.
VIII/13.
O uskoj povezanosti Šuflajevoj s madžarskim historičarima bolje je ne govoriti. Bio je Šuflaj povezan usko s raznim madžarskim elementima, a sa policijom i sa agentprovokatorima ponajviše.
[...]
XIV/20–25.
Sva imena važna u Korvini uglavnom su Dalmatinci. Prema tome o obostranim uticajima nema govora, što Šeper ističe sam, da madžarskog uticaja u Dalmaciji nije bilo, ali za dalmatinski uticaj na Madžare ne bi se moglo reći da ga nije bilo. Dalmacija igra preponderantno važnu ulogu od Riječke rezolucije pa sve do Friedjungova procesa. (!!!, op., T.T.)
 
MAKEDONIJA
X/18–20
 Uticaj austromarksizma na balkansku socijalističku demokraciju bio je od presudne važnosti tako, da se mnogobrojne »idejne slabosti« ili »pogrešna stanovišta« vuku još od Basela pa preko lenjinskog perioda sve do sloma Jugoslavije, a u slučaju makedonskog pitanja i u okviru KPJ i KPB sve do Jajca. (zasjedanje komunističkoga parlamenta 29-XI 1943., op., T.T.)
 
MAKEDONIJA (KNJIŽEVNOST)
Harelampije Polenaković
Sve kada o ovoj problematici o prvim danima južnoslovjenske pismenosti u Makedoniji i na Jadranu, o našoj ćirilovsko–glagoljaškoj bijedi i ne bi postojali t.zv. klasični modeli i već davno poznate formule od Jagića do danas, čovjek, premda sklon rezignaciji, ne bi se smio pomiriti sa takvim slabim sastavcima kao što je ovaj o makedonskoj književnosti i u onom slučaju kad bi ta tema trebala da bude obrađena isključivo samo kao panorama. 
 
MAKSIMOVIĆ, BOŽIDAR
Boža Kundak. Evo ga na što je sveden. Mjesto profila o ovakvoj krupnoj političkoj ličnosti, koja je godinama igrala fatalnu, više od toga katastrofalnu ulogu, gotovo ništa. (u vrijeme najžešćega nasrtaja režima na HSS i hrvatski narod bio je ministar unutarnjih poslova ZBOG BRUTALNOSTI ZVAN KUNDAK, op., T.T.)
 
MAKSIMOVIĆ, DESANKA
Na napomenu da se bibliografija znatno skrati, M.U. predlaže da ostane u cijelosti. 44 reda bibliografije, mislim da je mnogo. Nije sve zlato čime su ove knjige pisane.
 
MARAKOVIĆ, LJUBOMIR
Ujeviću poruka: Sine ira! Ne vidim razloga da mu se odaje naročita počast, u obliku naročitih priznanja, da mu nema premca kod nas između dva rata i t.d. Ne znam što znači ovo »kod nas između dva rata«.
I/8–9
»On je iako ideološki katolički konzervativac, nastojao da u svojim ocjenama promatra književno djelo sa razumijevanjem bez obzira na ideološku orijentaciju prikazanih autora«.
»Iako« je to bio, naime »katolički konzervativac« (što ne znam što bi trebalo da znači), on je nastojao i t.d., bez obzira na ideološku orijentaciju, što nije nastojao, jer neka se pregleda njegov posao u »Straži« (i ne samo njegov, nego čitave bulumente pod njegovim vodstvom), dalo bi se dokazati protivno. A da mu »nema premca« itd. isto tako nije tačno. Ne zaboravite, dragi i poštovani Ujeviću, da ste Vi lično preko Julija Benešića 1941 poslali meni tekst tog istog »književnog kritičara« o piscu ovih redaka iz Vaših »Brazda«, tekst, koji niste htjeli da uvrstite, jer je bio izrazito denuncijantski! Prema tome, budimo ljudi! Ja sam zato da bude registriran, kao što jeste, ali bez naročitog iskazivanja superlativnih počasti, kao »nema mu premca« i t.d.
(bio je 1941 urednik za film,poredbenu književnost i teoriju književnosti Hrvatske enciklopedije.1945. suspendiran,1947. osuđen i zatvoren s dvogodišnjim gubitkom građanskih prava. Nakon isusovačke gimnazije u Travniku studira filologiju(slavistiku i germanistiku) u Beču,gdje i doktorira. Krleža,iako veliki književnik i još značajniji intelekt je formalno školski imao značajno nižu spremu op., T.T.)
 
MARJANOVIĆ, MILAN
Autor nepoznat. 175 redaka. Suviše.
I/2–6.
Kad je netko rođen u Kastvu, a »po djedu podrijetlom iz Segeta kod Trogira«, onda postaje »tipičan predstavnik nemirnoga, pronicljivog i svestranog Mediteranca« i t.d. Zašto? Jer je po djedu podrijetlom iz Segeta, a ne zato, jer je rođen u Kastvu. A kako Milan Marjanović, kao svi živi ljudi, ima dva djeda, pitanje je odakle je podrijetlom po svom drugom djedu, ako mu je taj na pr. bio Kranjac, i prema tome čovjek nije Mediteranac, nego je alpinsko–gotski tip i t.d.?
I/9.
»U isti mah sluša predavanje Tomaša Masaryka«. Zašto je to tako historijski važno i kakva su to predavanja bila koja je »u isti mah slušao?«(zato jer su i Marjanović i Masaryk utjecajni masoni,op.,T.T)
I/10–25, II/1–19. Radio po redakcijama itd. »Svijetlo« karlovačko i t.d. i sve ono o Jozui Franku, to su zaista neznatne efemeride, i savršeno je nevažno da se to ovdje ističe, kao biva, bio je stipendista Jozuin. Radilo se o dvije bijele kave, mizerija. Jedino konkretno bilo bi (I/18–20), da se kaže šta je radio god. 1903, jer je tada zaista nešto radio, u obaranju khuenovštine.
I/20.
»Centar za informacije« — u Beču — o prilikama u Hrvatskoj??
Kakav Centar, kakvih informacija?
I/24–25.
»Uvjerava W. Steada i S. Watsona u opravdanost jugoslavenskih teza u odnosu na Jadran«.
Obojica su te teze sistematski i metodički razradili već davno prije M.M., tako da je bilo potpuno suvišno da ih on »uvjerava u opravdanost jugoslavenskih teza«.
III/2.
SAD ,»gdje razvija veliku političku aktivnost«? Kakvu?
II/17.
»Književne novosti« štampale su se u Zagrebu, štampao ih je M.M. u Demetrovićevoj tiskari, izlazile su svega šest mjeseci, a knjižara Trbojević ih je samo signirala. Plaćao ih je Dispozicioni fond kraljevske radikalske vlade iz Beograda. Trbojević je bio kamuflaža.
III/19.
»Tražeći vječno nove puteve« i t.d. Savršeno netačno, nikada nije tražio nikakav novi put, jer je pisao uvijek jedno te isto, kao Švaba tralala. Pisao je postojano loše, magleno, drugorazredno, brbljavo i pumpao sve fondove gdje je mogao.
IV/15.
»U Savremenoj Hrvatskoj dao je vrlo mnogo tačnih opažanja i t.d.«
Mnogo više netačnih!
IV/18–19.
»Međutim, u hrvatsku kulturnu baštinu, M. je ušao u prvom redu kao književni kritičar«.
»...kritičku funkciju bez izgrađenih estetskih pogleda, ali sa sustavnom težnjom da se bori za angažiranje« i t.d. Ako je neka težnja »sustavna«, onda je izgrađena. A što je radio? Tražio da se književnost angažira u konkretnoj nacionalističkoj propagandi. »Buđenje narodnih energija«, prevedi to na konkretan jezik, značilo je tačno ono šta je M.M. radio, a što nije imalo nikakve veze sa književnošću, nego sa etatističkom propagandom raznih fondova, čas Pašićevog a čas Meštrovićevog i t.d. Kakav je to književni kritičar koji ulazi u hrvatsku kulturnu baštinu koji je (V/3–4) dao »vrlo malo tačnih sudova« o književnim djelima?
V/4–5.
»djelujući dakle više naprednošću svojih ideja, nego umjetničkom analizom«.
Njegove ideje uopće nisu bile »napredne«, prije svega, a kada se u vezi s njime govori o Taineu ili Brandesu i t.d. ili Masaryku, sve to nema nikakve veze sa M.M.
V/15–16.
»Duel s Matošem«. Trebalo bi reći o čemu se radi. (!!!!!!, op., T.T.)
Prema tome nije bio ni to što se tvrdi da je bio, naime »napredan građanski liberal«. Šta je na kraju bio?(mason koji je Krleži dao prvi angažman,op., T.T.)
Konkretno 175 redaka da se skrati na 70 maksimum, da se njegova publicistička i novinarska karijera svede na kronološka fakta, a bibliografija skrati isto tako sa 45 redaka na najviše deset. Neka se tu pobroje njegove najvažnije stvari.
 
MARKOVIĆ, SVETOZAR
Ů Ne znam kakve atribute da mu priznamo za oznaku građanskog poziva, ali da je bio »socijalističkih teoretičar i političar« ne zvuči ni u kom slučaju dobro. Umro je na početku puta, pod tragičnim okolnostima, pa i njegova biografija kao tolike druge srbijanskih političara i poeta govori sama po sebi poglavlja o bijednoj zaostalosti prilika. Sintetična formula da je »imao velik uticaj na srpske socijaliste« zvuči prije svega kao prazna fraza, jer trebalo bi stvarno odrediti tko su i kakvi su to bili »socijalisti« — na koje je imao uticaj, i u čemu se manifestira taj Markovićev »veliki uticaj na srpske socijaliste«, kad je poznato da je bio preteča i ideolog radikalije [...].da su političke dijagnoze Svetozara Markovića bile i ostale sociološki i politički egzaktne do tog stupnja da bi i danas što se tiče njegove »Srbije na istoku« bilo teško otkriti neke nove formule. Što je sve to Svetozar Marković zbrkao, što je sve to »shvatio«, u kakvim se »ocenama prevario«, a u kojima ne to su otvorena pitanja, međutim kako stvari danas stoje S.M. sa svojim sintetičnim prikazom socioloških elemenata od prvoga ustanka pa preko Hatišerifa do stvaranja takozvanog modernog građanskog društva u Srbiji ostaje još uvijek neoboriv.
 
MARTIĆ, GRGA
I/1 »bosanski franjevac«? Kakav je to poziv? Kakav je to specifikum?
»Politički i književni radnik«! Da je Martić Grga vjerovao da će spas za raju bosansku stići iz Beča preko Save, to je istina, a nije zato zavrijedio »konop« kao što to misli Strossmayer u jednom trenutku kad su on i Rački bili outsideri u okviru one svoje jalove igre oko Nagodbe. Na kraju taj isti Martić »lavirajući u životu« ipak je rezignirao i povukao se iz političkog života.
 
MARUN, LUJO
I/1 Fra Marun bio je franjevac, a poznat je u literaturi kao fra Marun. Arheolog je bio po svojim sklonostima, više amateur.
I/7 »Prisustvovao radovima na gradnji željezničke pruge Siverić–Knin«. Izgleda kao da je radio na toj pruzi. O atmosferi, političko intelektualnoj onoga perioda, koja je zapravo inspirirala fra Maruna da traži Zvonimirovu krunu, o toj romantičnoj atmosferi trebalo bi nešto reći. Sve je to vjetar odnio, i danas pojma nitko nema o tim davnim iluzijama.
 
MAŠIĆ, BRANKO
Bio je urednik »Slavenskog juga« 1917–21. To se ovdje ne spominje. Bio je četnik. Kao takav je emigrirao. Predlažem da se briše.
 
MATAVULJ, SIMO
 II/17–19.
I Bakonja ne vrijedi ni boba. Nijesu, brate, ovi fratri Mala Braća, nego više kaluđeri iz manastira Krupe, gdje je čovjek trebao da se zakaluđeri, a eto, nije, nego je opisao svoga strica igumana i prerušio ga u Latina. Prenio sve svoje invektive u latinluk, što je na kraju svejedno, jer se bratija nije mnogo razlikovala, po svoj prilici, a sada budi pjesnik ovome narodu, kada te buduća pokoljenja dohvate u svoje šake, u svoje grube šake, i eto što je od tebe ostalo, da »realno pripovijedaš zanimljive susrete, da si revnostan hroničar, da si pisac protkan humorom, i da se iza jasno uočenih pripovedanih povesti naziru tadašnji, nacionalni, politički, socijalni i ekonomski problemi Dalmacije«. Ovo potonje ulazi, kao biva, dijalektički biber da se Vlasi ne dosjete, a osim toga sami po sebi ne umijemo da kažemo ništa, nego to da je manastir parazitsko gnezdo itd. Nema Matavulja u ovom prikazu.
 
MATICA SRPSKA
.II. SVE TRI MATICE SHS. Sumnjam temeljito da će našu redakciju, naše izmjene i naša skraćivanja autori Matice srpske i slovenske primiti. Primjera radi, kako bi doista trebalo redigirati i skratiti ove tekstove, uzimam slučaj Matice hrvatske.
Prvih trideset redaka izraženih i stiliziranih na približno enciklopedijski način moglo bi se svesti na ovaj minimum.
U eri buđenja nacionalne svijesti slavenskih naroda u Austriji sve su Matice formirane polovinom XIX st.: Srpska 1826, Hrvatska 1842, Lužičkih Srba 1847, Slovačka 1861, Slovenačka 1864 i na kraju Poljska 1882. Na sjednici zagrebačke Ilirske čitaonice (osnovane 1838), 10. i 11. IV. 1842 osnovana je Matica Ilirska, na prijedlog grofa Janka Draškovića i pristupilo se sakupljanju novčanih sredstava. Do kraja 1842 sakupljeno je oko 5.000 forinti.
V/19–24.
Ne znam koji su to »svi istaknuti književnici« koje je Matica uspjela okupiti oko časopisa Hrvatska revija? Bilo je to za vrijeme diktature, a osim nekoliko mojih priloga i jednoga A. Cesarca nitko se nije tu našao od »istaknutih književnika«. Ja sam surađivao u Hrvatskoj reviji iz demonstracije, da je tako nazovem, antišestojanuarske. [...]
 
MATOŠ, ANTUN GUSTAV
Frangeš. Treba preraditi ab ovo. 
»Ne podnoseći vojnu disciplinu« i t.d.
Trebalo bi ipak jedanput odrediti koji su konkretni motivi bili, da je dezertirao u Srbiju? On to sam nikada nije stvarno motivirao ni politički ni bilo kako. Pubertetsko neraspoloženje trenutka, po svoj prilici. U ovoj vrsti biografija, gdje se zagomilavamo zaista nevažnim detaljima, da li je bio imenovan ili ne »nastavnikom« i t.d., nije važno. Bilo bi mnogo važnije, eventualno, da se ispita, kako je to bilo s njegovim povratkom u domovinu uopće, pod Rauchom i te njegove stipendije? Tamo je nešto sprčkao.
Te riječi je sam lansirao kao neku vrstu vigneta za ispriku. Međutim sve su njegove sklonosti od početka do kraja bile publicističke!
Generalna napomena:
Kao tolika druga (veća ili manja, glasnija ili manje markantna) imena naše književne historije, eto, ni A.G.M. nema sreće. Prvome recenzentu nije se posrećilo da nam prikaže pojavu ovoga čovjeka u prilikama ili u neprilikama naše književne mizerije na prijelazu Stoljeća, a drugi recenzent, mora se priznati, nije bio mnogo sretnije ruke.
Šta da se radi? Varijanta broj 2. (Ladan) manje je rogobatna od prve, ali je strukturalno takva te bi je veoma teško bilo preraditi od početka, red po red, i tako nam ne preostaje nego da je štampamo s nekim manjim dopunama samoga teksta, navedenima kasnije u napomeni.
., jer je zapravo uz Ivu Vojnovića prvi hrvatski pisac koji je kod nas propisao prvu soigniranu (fr. njegovanu,brižljivu op., T.T.) poetsku, umjetničku prozu. Kao takav Matoš je veoma podesan za ispitivanje duhovne i intelektualne atmosfere svoga vremena, mnogo interesantniji po tome što je izricao mnogobrojne negativne sudove o negativnim pojavama svojih suvremenika, njihova stila i jezika, nego po tome što je propovijedao raznovrsne suvisle i nesuvisle misli i poglede. ("Dragi naši savremenici", pronicljivo,duhovito kultivirano djelo kojim je silno utjecao an Krležu, kako u književnom,tako i u polemičkom smislu, op., T.T.) Kao originalan beletrist stvaralac, jedva dolazi u obzir. Matoš je ispisao mnogo hartije, pa ipak, budimo objektivni, novelistika mu je papirnata igra riječima, igra, na momente, prividno sugestivna, u svakom slučaju vješta, više od toga, virtuozna, ali teško bi bilo, mislim, dokazati da nije bila i ostala čista verbalistika.
... i reagirajući na isto tako genre–slikarsku papazjaniju raznovrsnih srbijanskih mitomanija kosovskih u stilu Paje Jovanovića, i sam je postao genre–poeta hrvatskoga regionalizma, hrvatskoga nacionalizma, varijante hrvatske radikalije među austro–kroatima. Stigao je u Beograd kao naivna lirska duša, carthe blanche, i u Beogradu prerušio se i maskirao u Starčevićanca–stekliša, što je i ostao sve do svog frankovluka u najbanalnijem smislu ove riječi, kada se pod banovanjem bana Pavla Raucha vratio doma iz emigracije i tako postao neka vrsta stipendista u vrijeme veleizdajničkog procesa, kada je i grof Lujo Vojnović bio posvetio Banu Dimu svoju »Propast Dubrovnika« sa dedikacijom, koja predstavlja kulturnu sramotu prvoga reda. Bilo je to vrijeme kada je Frano Supilo stajao pred političkom likvidacijom i slomom, u vrijeme političkih bitaka, u svakom slučaju sudbonosnih, koje će potrajati još nekoliko decenija. Šta da radimo, prikazujući naše ljude u ovim neprilikama kada su(Argus je Šime Pjerotić,a može u nekim slučajevima biti i Lujo Vojnović,anagramArgus - Ragus(a)???)) Argus–Kršnjavi sa Dorotkom von Ehrenwallom i Kostom Hörmannom bili protektori naših muza. (Kršnjavi je velikan naše kulture i prosvjete, parvi kulturtreger, op., T.T.) Jedan B–H sekcionšef sa Ćemaluše i jedna martijanečka pijandura od švapskog baruna.
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwijr_aK8PnnAhX9isMKHQ80Aa4QFjAAegQIBBAB&url=http%3A%2F%2Fwww.hrvatski-fokus.hr%2Findex.php%2Freligija%2F23428-borba-za-hrvatski-zavod-sv-jeronima&usg=AOvVaw2Lo_PEyMUbiuooR4jQNE2s (spominje se Argus - Šime Pjerotić, ali i Lujo Vojnović koji je povremeno bio austrijski špijun, T.T.)
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwiN6bmO8fnnAhVqpYsKHUoXD08QFjAAegQIAhAB&url=https%3A%2F%2Fwww.hrvatski-fokus.hr%2Findex.php%2Fkultura%2F20172-cvrcak-na-hrvatskom-ognjistu&usg=AOvVaw1A40gvWsGKUaoPOou86SXR (obratiti pažnju na izvjesnoga Nastića, op., T.T.)
Do svoje, relativno veoma kasne antifrankovačke apostaze a i poslije nje, Matoš je kod nas važio kao naš barresovac, 
Matoš je beskompromisno negirao sve što se u Hrvatskoj zvalo »naprednjaštvo«.(čitaj masonstvo,op.,T.T) Naprednjaci« za A.G.M. bili su kao stvarna lica–karikature: pan Wilder, ili Spermačević, ili Mjajce Badošević, ili Vilim Bukšeg, ili urednik »Zvona« M.M.(Milan Marjanović, op., T.T.); kao i Supilo antiradikal, po svojim simpatijama više obrenovićevac, on je Supila smatrao varalicom, hohštaplerom, raguzanerom, fijumanskom propalicom, austrijskim konfidentom, i ne imajući zapravo o praktičnom smislu politike od Riječke rezolucije do Friedjungova procesa ni pojma, on se gubio u apstraktnim negacijama. Negirajući vidovdance i čaršijsku beogradsku neoradikalsku inteligenciju sa Jovanom Skerlićem na čelu,  Samozadovoljan u svom fiktivnom šljivarskom mandarinskom bunilu, on nije priznavao ni jedne vrijednosti nacionalne oko sebe osim francuske.(a ti Pane Krleža se hvališ Ćengiću svojim makovečkim šljivarskim plemstvom, op., T.T.) . Jedan od najdalekovidnijih hrvatskih dijagnostika, a mnogobrojne njegove formule i danas su neoborive, Matoš je bio zapravo čovjek kratkovidan, zasljepljen, da, više od toga, upravo duhovno slijep. Živio je u Francuskoj godinama, a da o zemlji koju uzdiže do metafizičkih razmjera, nije zapravo progovorio ni jedne jedine stvarne riječi. Našao se u Francuskoj usred političkog meteža između Dreyfussovog procesa i Prvog svjetskog rata, kada je Treća Republika, uprkos svojoj laičkoj, antiklerikalnoj nasrtljivosti(VLAST MASONERIJE,op.,T.T) pokazivala već sve očite znakove staračke demencije, Matoš kao svjedok vremena o tim političkim agonijama nije ostavio ni jednog zanimljivog individualnog ni zapažanja ni svjedočanstva. Njemu Taine ne vrijedi mnogo, ali Bourget ili Barres ili Maurras, to su mu geniji, to su mu asovi u njegovoj partiji intelektualnog kartanja, ali ni o njima nije umio isto tako da progovori ni jedne originalne riječi. Dok prepisuje najbanalnije sudove o Lamartineu, o Baudelaireu ili o Chateaubriandu, imena kao Boutroux, Bergson, Sorell, Péguy ne govore mu ništa. Za njega je Gambetta mason, a mason mu je i Jaures, (socijalist,protivnik ulaska Francuske u Isvjetski rat,radi čega je umoren u atentatu organiziranom s "najvišeg mjesta", o.p., T.T.) a o Rusima nije ni beknuo. Rusija mu je terra incognita. U njegovom registru nema ni jednog jedinog socijalističkog imena ni pipca, (ajme grehote,nema komunjara, op., T.T.) i u tom pogledu, on je čista provincijalna landpomoranča, upravo kao i braća Radić i kompanija. Testimonlum paupertatis. (svjedočanstvo siromaštine,ima više podmuklih konotacija ova Krležina zamjedba, Matoš je poetska duša,leptir među krokodilima i vodenkonjima, op., T.T.)
Sve to ne bi bilo ni po čemu važno kod ocjene jednog književnika–kritičara, da se u našoj književnoj historiji ustrajno ne ističe njegova nadprosječna univerzalnost.
Trebalo bi Matoša prikazati kao polemičara, jer to je bio, i to mu je bila najjača strana. (kao i Krleži,kao i Šimiću, pa mi smo graničarski terijeri, op., T.T.) Proveo je desetak godina u ovom našem žabnjaku, u ovom provincijalnom svračjem zakutku kao strano lice. Kao publicista živio je životom gonjene zvjerke, za kojom se razliježe lavež hajke, da, upravo čitavih čopora mediokriteta samo zato, jer je po temperamentu i po fantaziji ipak bio visoko iznad prosjeka svoje sredine. Neka se pregleda galerija imena (kompaktne demokratske većine svih mogućih književnih tabora od klerikalaca do naprednjaka i socijalista), koji su jalovo mrčili hartiju da smanje značenje njegove pojave. Ovi nerazmjeri u odnosima snaga i kriterija govore poglavlja. Za takav portret čovjeka, ocrtanog ovdje u glavnim potezima, nedostaju nam, nažalost, snage, i prema tome predajući se rezignaciji, pomolimo se za dušu onoga koji će prvi opet jedanput jalovo napisati jedan od naših enciklopedijskih prikaza o nekom našem enciklopedijskom imenu prvoga reda.
Dok nije stvorio vlastite koterije, nitko ga nije priznavao, a kakve su mizerije njegovi adepti i učenici bili vidi se iz pamfleta Kreše Kovačića i Ujevića. (ni Ujevića Krleža nije podnosio, op., T.T.)
Vrvi čovjek protuslovljima, bio je sve prije na ovome svijetu nego principijelan. Moglo bi se dokazati da je bio antimodernist iz povrijeđene taštine. (Si vous voulez pane Krleža, to je ogledalo i Vas op., T.T.)
VIII/18.
Sama biografija A.G.M. kako je mi tretiramo, da je upravo njegov bohemski način izazvao ranu smrt, dokazuje da to nije bila ars vivendi.
 
 
MAUZOLEJ
Avala bi mogla da bude svrstana pod pojam mauzoleja, ali Njegošev grob nikako, jer se ne podudara ni sa našom vlastitom definicijom da je »mauzolej monumentalna grobnica«. Meštrovićev mauzolej Njegošu bit će mauzolej, ukoliko ga uopće bude, što bi svakako bilo bolje da ga ne bude, jer je jezivo glupav!! I mnogo košta! (zanimljiva tema,od crnogorske državnosti i hramske simbolike do suradnje dvojice Hrvata, masona Meštrovića i Broza zvanoga Tito, o kojem ne znamo puno, čak ni to je li bio Hrvat, op., T.T.)
 
MAŽURANIĆ, IVAN
[...]
VIII/11–17 i VIII/21–25.
Mislim da nije ni logično ni opravdano. Citat iz Franje Markovića govori o tome, da »deturcifikacija« naše književnosti, zapravo nije opravdana, jer da »turstvo« nije pokopano u narodnom životu nego samo u knjizi. Međutim (VIII/23–25 i dalje) tvrdi se da je »turskoj dobi hrvatske knjige smrtni udarac zadao upravo Mažuranić« i t.d. Ja subjektivno u Smail–Agi ne vidim nikakve deturcifikacije. Obratno od toga, to je pravo tursko djelo.
»Gotovo da bi se povijest hrvatske nauke o književnosti mogla napisati u odnosu na istraživanje i ocjenjivanje Mažuranićeva djela«. Bravo! Predlažem odlučno da se ovaj testimonium paupertatis »hrvatske nauke u književnosti« neodgodivo briše.
 
MEDULIĆ, ANDRIJA (RENESANSNI SLIKAR, op., T.T.)
Nisam nikad bio medulićevac. Nikad nisam volio Medulića, ni Medulićeve ulice, ni Medulićevu kavanu, ni medulićevce, niti Meštrovićevog Medulića. Mislim da bi trebalo prestati gledati na te stvari iz Kukuljevićeve perspektive.
108 redaka da se skrati!
 
MEDVED, ANTON
(Slodnjak) Irreparable.(fr.nepopravljivo) Šta se dogodilo s tim Medvedom? Najprije je bio kapelan, »koji je težio za umjetničkim iživljavanjem«. I šta je radio težeći za umjetničkim li iživljavanjem? »Zbog književnih nastojanja i nacrta nije se mogao smiriti u skromnim seoskim prilikama«. Šta je radio dalje? »U trajnoj tjeskobi tražio je oslobođenje u vinu, što mu je pribavilo mnogo poteškoća u službi«. Šta je dalje radio? »Obolio je na živcima i želucu« (što je sasvim prirodno, op. gl. red. E.J.), a što je radio dalje? »Ipak se ponovo i brzo duševno i tjelesno oporavljao, dok nije u 41. godini, radi teškog alkoholnog ekscesa jako obolio i naglo umro«. Pa ipak su to bezobrazni vicevi!
 
MEDVEDGRAD
Neka to reducira naša vlastita redakcija na 20 redaka maksimum.
 
MENČETIĆ–VLAHOVIĆ, ŠIŠMUNDO (ŠIŠKO)
Ne znam kako je ispao da bude Vlahović, a ako je Šišmundo Sigismondo, trebalo bi to i utvrditi egzaktno, da mu damo ime kao što je i zapisano negdje u matičnom listu.
I/2–4
Što znači »u mladosti živio pustopašno«? Što je već moglo da bude to »pustopašno«, ako »dajbudi da ne bje« (A. Schneider) — »prpošno«, što su čestiti dubrovački oci kaznili pedepsom, ako to ne znači da je bio farabut?
»U dvadesetoj godini bio je osuđen zbog nasilja na šest mjeseci zatvora«? Da li je ova vrsta nasilja violatio, to jest silovanje neke djevice, bit će da nije, kad je bio kažnjen samo na šest mjeseci, a ne razumijem, zašto je to tako važno da se ističe u jednoj biografiji, i to još u enciklopediji
II/10–25. Petnaest redaka literature o jednom imenu za koje i sami tvrdimo da mu rad nije značajan, da nije nadaren i da je policijski kažnjavan i t.d. Pitamo se kako je mogao biti izabran za kneza, poslije svog tako policijski sumnjivog predživota.
 
MEŠTROVIĆ, IVAN
(2i) O Meštrovićevom protuaustrijskom stavu »koji s umjetničkog područja prelazi na političko«. Ovako se ne može pisati, prije svega, jer je apstraktno, a zatim i netačno. Iz informativnih razloga treba reći kako je do toga došlo da su hrvatski umjetnici izložili u srpskom paviljonu. Osim toga ne »zacrtava« Meštrovićev protuaustrijski stav »ovo sudjelovanje u srpskom paviljonu u Rimu« ništa, jer je taj protuaustrijski stav već davno zacrtan u samoj koncepciji vidovdanske mistike.
2j) »Član je Jugoslavenskog Odbora u Londonu« i t.d.
Meštrovićev aktivitet u okviru J.O. jeste poglavlje odvojeno od likovne problematike, to je istina, ali kad je već o tome riječ, neka se isto tako kaže jedanput istina. M. je bio u okviru J.O. potpuno pasivan spram svih »bohemskih ekstravagancija« Frana Supila, veoma realan suradnik radikalije, u gluhonijemoj ulozi čovjeka koji je vezan o srpske dispozicione fondove. Zatim: kada je riječ o reputaciji internacionalno priznatog umjetnika, neka se citira ono što je rekao o njemu Cecil prigodom otvaranja Londonske izložbe. To je dakako u nebo vapijući nonsens, da Cecil tamo ističe Meštrovićev opus kao dokaz rasnog antigermanskog genija, na temelju Meštrovićeve skulpture, koja je stoposto germanska.
3a) Rodinova fraza da je »Meštrović najveći fenomen među kiparima« itd. nije ništa više nego fraza, koja more gallico, za dobro uho zvuči kao kalambur. Ima superlativa koji su uvredljivi kad ih izgovaraju Rodini.
5b) Citat iz Kršnjavoga da se briše, jer to što naš Iso misli da je I.M. »mošt koji mutno kipi a nije staro vino«, to je prije svega glupo. To što Kršnjavome izgleda kao »vrijući mošt« čista je secesionistička deformacija, rogobatna za Kršnjavoga esteticizam. Kršnjavi poriče Meštrovića iz svoje vlastite perspektive, a pomalo i političke, jer je on u ono vrijeme bio poznati frankovački Argus (mislim da griješi, op., T.T.) i agent–provokator. 
 
8b) »Čovjek iz Dalmatinske Zagore provlači se kroz cijeli majstorov opus«. Sad znamo sve. Pa kada se taj »Čovjek iz Dalmatinske Zagore« provukao kroz opus, onda se, dakle, kao što vidimo, provukao do zaista »rezbarenih reljefa u toku nekoliko decenija po nekoliko puta«, pobuđujući »dojam treće dimenzije« i to tako da se »očevidno nastojanje majstorovo da u kiparskom materijalu estetizira« jasno vidi — u njegovoj religioznoj tematici.
Zatim: zašto se prešućuje izjava Iva Vojnovića u Katalogu zagrebačke izložbe »Nejunačkom vremenu uprkos« (1910), gdje čovjek expressis verbis izjavljuje, a da to »nikada nije demantovano ni sa strane Meštrovića ni njegovih apologeta, da je Ivo Vojnović onaj, koji je njegove »junake« prekrstio u kosovsku družbu. Nema razloga sumnjati u istinitost te izjave. Znači: radi se o dekorativnoj mistifikaciji.
Kad je riječ o rimskoj izložbi (1911), neka se utvrdi historijski da su i on i svi njegovi (Rački i kompanija) bili spremni da idu u Rim kao hrvatski, respektive hrvatsko–ugarski, t. j. austrougarski podanici, a nisu pošli, jer im Madžari nisu dali da izlažu odvojeno u hrvatskom paviljonu. Radikalija je to u tom trenutku spretno iskoristila i tako odoše kao grupa u apologete radikalije, što su do kraja i ostali. A to im se i rentiralo.
Isto tako tema o religioznosti čovjeka. Nitko neće da kaže da se radi o mentalnoj provincijalnoj zaostalosti te njegove »religioznosti«, a o tome je ostavio beskrajno mnogo štampanih dokumenata. Vidi sve njegove natpise o bogu i o metafizičkim problemima! Nikada nije pročitao ni jedne knjige.
Da su »simpatizeri Meštrovićevog talenta bili najvećma građani Drniša«, (radi se po svoj prilici o kolekciji), neka se jedanput ispita kakvi su to i koji građani Drniša bili simpatizeri?
»Zemaljski stipendij Kraljevske zemaljske dalmatinske vlade iznosio je petnaest kruna mjesečno« — crkni magare dok trava naraste. Sa tih svojih petnaest kruna poslije što je uspio da »dođe u dodir s Rendićem«, izvršio je »prodor u bečko društvo«?.
»Iako su radovi pripisivani utjecaju grčke plastike i egipatskog stila«, pitamo se zbog čega — iako, »poradi višekratnog ponavljanja iste konture u plitkom reljefu«, i poslije ovog obrazloženja ostaje nejasno što smo htjeli da kažemo. Citiramo dalje: »pa i survivalom reljefne plastike starohrvatske umjetnosti — ipak je — to izražavanje secesionističko«.
Jedanput za uvijek trebalo bi konačno prikazati genezu ove nesretne vidovdanske ideje na temelju citata meritornih kao svjedočanstava, jer ovaj citat na ovome mjestu zvuči patetično, afirmativno, citiran kao fragmenat iz konteksta, gdje je upotrebljen kao sarkazam s očitom tendencom negacije. (Krleža misli na svoj ironični citat, op., T.T.)
. Jer nije istina da se u Banoviću Strahinji javljaju neki »skulpturalno autonomni elementi koji vode u čistu skulpturu«, niti se u Banović Strahinji postepeno svladava »ideološki balast«, jer taj se balast javlja u Meštrovićevom opusu trajno, pošto predstavlja najosnovniju patetiku njegovih proročkih misija od kojih nikada nije odstupio.
Po treći ili po četvrti puta u našem se prikazu ističe Meštrovićevo drugovanje s A. Rodinom, koje da je »učvrstilo majstorov ugled«. Po čemu se to vidi? Neka se pregleda francuska štampa o Meštrovićevom djelu od 1919–25 pak će se pokazati kako u Parizu nikakvo drugovanje s Rodinom nije »utvrdilo majstorov ugled«, nego obratno, jer je francuska štampa za račun I. Meštrovića ostala trajno nepravedna, pristrana i sitničava i u ocjeni njegovih pozitivnih strana. Da je »Meštrovićev opus bio krivo shvaćen i prikazivan« i to trajno, sve do dana današnjega.
Kada je riječ o Meštrovićevim spomenicima naša ocjena je beskompromisno negativna: ta se rješenja svojom glomaznošću i naglašenom stilizacijom i pretjerano akcentuiranim detaljima nameću ambijentima, te već svojim formatom nadglašuju skromnije razmjere javne skulpture naših gradova«.
Po dužnosti koju vršim, dajem skromnu sugestiju redakciji L.E. da se ovaj prikaz djela I.M. baci direktno i nepovratno u koš.
 
MIHALOVIĆ, ANTUN
Može se brisati. Posljednji hrvatski ban žalosne uspomene. Čuveni radikal, rojalista, kerestinački vlastelin, protivu koga su seljaci digli ustanak 1936, i pobili nekoliko četnika u Kerestincu.
 
MILETIĆ, SVETOZAR
Ů Odmah na početku, kao po pravilu, jedan od glavnih zgoditaka: »Prvi od sedmoro dece siromašnog čizmara«, bez obzira na to što ova sentimentalna priča počinje tonom najbanalnijih noveleta iz prve polovine prošloga stoljeća, ako već siromašni čizmar ima sedmero djece, onda je prvo dijete srednjeg roda.
Ova siromašna djeca siromašnih čizmara u svim našim biografijama žive od nekih imaginarnih »dobrotvora«, međutim nikad ne navodimo stvarno ukoliko su ti dobrotvori zaista nešto dobrotvorili? (politički šegrt Hlapić, op., T.T.)
Sve naše političke diskusije svodimo uvijek na lične, takozvane personalne odnose pojedinaca. Tako na primjer, ovdje se kampanja »protivu Germana Anđelića« svodi na kampanju protivu tog Anđelića, a to nisu bili Miletićevi individualno upereni napadi na ličnost Anđelićevu nego načelna diskusija protivu administratora Karlovačke patrijaršije, i to ne treba danas da se retušira niti da se zaobilazi, jer je Karlovačka patrijaršija bila stopostotni negator svih Miletićevih koncepcija.
Jasna je stvar, dok je čovjek ležao u zatvoru da je jedan dobar dio njegove vlastite stranke (mi ga krstimo desnim krilom) preoteo maha i učvrstio svoje konzervativne opozicije. Izmičemo ispred istine, ne ćemo da govorimo o faktima, ne ćemo da govorimo da su to bile kapitulantske režimske pozicije koje je »desno krilo učvrstilo« dok je leader stranke ležao u okovima. Klasičan primjer idealne političke solidarnosti.
..trebalo bi metodički pristupiti obradi same teme da se stvarno enciklopedijski utvrdi tko je Svetozar Miletić bio, što je u svome vremenu značio, što još i danas iz naše perspektive može da znači i kakav mu je lik danas poslije toliko mnogo godina. A o ovim i sličnim, po našem uvjerenju najhitnijim elementima jednoga prikaza, svi naši takozvani historijski prikazi i tekstovi dosljedno šute. Stvaralačka nemoć, ne vladanje materijom, površnost u obradi.(Miletić je završio u duševnoj bolnici,a sukob Tomić - Dimitrijević u crnoj kronici,vidi "Zastava" Novi Sad)
 
MILIČEVIĆ, FRANO
Predlažem ponovno da se briše, bez obzira na Kecmanovićevu intervenciju. Briše se definitivno. Tk. napomena »trovač bunara«! Ne znam da li je bio trovač bunara, u svakom slučaju bio je i okružen »trovačima bunara«. Katolički misionar, I/9.
»Starčevićanac«, što nije razlog da ne ulazi, nego to što o njemu ništa nije rečeno. Vlasnik jedne tiskare, jedne Tipografije katoličke misije (za turskog vakta), a poslije štampa kalendare.
 
MILIČEVIĆ, KOSTA
Izgleda kao Mefisto iz provincije. Treba vidjeti neku drugu sliku.
 
MILIĆEVIĆ, VELJKO
25 redaka bibliografije, mnogo. Zbog Veljka Milićevića i »Naše snage« bio sam kažnjen na 16 sati strogoga zatvora u prvome razredu gimnazije.
 
MISIRKOV, KRSTE
Vratiti redakciji da se obradi ponovno. Suviše tanko i stereotipno. Misirkov, najznačajnija makedonska pojava XIX stoljeća, i u južnoslavjenskim razmjerima, na najširem rasponu između Bugara i svih ostalih naroda. Čovjek vidovit, mudar, dalekovidan, neka vrsta planera za budućnost, jedan od stvaralaca makedonskog jezika, čitavog života plivao je protivu struje, u svakom pogledu interesantna ličnost.
Faksimil njegovih izdanja bečkih i sofijskih i fotografija, da se ne zaboravi.
 
MIŠE, JEROLIM
Talijanske likovne orijentacije kod Jerolima Miše nema. Njegova platna iz onog perioda spadaju među njegove najsmionije uspone, hodlerijanski uticaj tu je očit. Da je tadanja »talijanska likovna orijentacija bila znatno podržana od književnih krugova«, to je neosnovana teza. Uzmu li se teoremi jednog Ardenga Sofficija iz istog perioda kao primjer, a to je vrijeme futurizma i Marinettijevih proglasa, ne bi se moglo reći da su talijanski književni krugovi tada, u ono vrijeme, kada je Miše studirao u Rimu ili Firenci, podržavali Secesiju u bilo kom smislu, a najmanje u programatskom.
[...]
III/16–20.
Kad je već riječ o J.M. kao kritičaru, a on je kao recenzent pisao staloženo, mirno, savjesno i logično, veoma često strogo i autokritički neumoljivo, trebalo bi o tom poslu dati pozitivnu ocjenu, jer predstavlja u našim likovnim krugovima, u svakom slučaju, častan izuzetak. Pisao je i poeziju.
»Tri godine provodi na frontovima« itd. Nije uopće bio u ratu, nije ratovao, i nije bio ni na kakvoj fronti, nego obratno, živi u mirnoj pozadini i sudjeluje na izložbama Proljetnog salona, (1916, 1917, 1919 itd.).
»Već se u to vrijeme očituje slikarevo nagnuće prema portretu, koje od tog vremena (misli se poslije »ličnog prilaženja ekspresionizmu«) prati njegovo stvaranje kao stvarni provodni motiv (lajtmotiv??) i grana slikarstva u kojoj je ostvario svoja najbolja djela«?? Kakvo je to lično prilaženje ekspresionizmu? Kokoschka, Nolde, Franz Mare, Paul Klee iz onoga vremena i Mišeova platna? Gdje tu ima nekog ekspresionističkog dodira?
Nitko od naših recenzenata ne umije više da piše ni hrvatski ni konkretno.
 
MLADA BOSNA
Na pitanje šta bismo mogli uraditi s ovim, odgovara se: ad acta. Bit će bolje kompilirati predgovor i komentare Vese Masleše na istu temu.
 
MOLIERE KOD SRBA
Briši.
 
MONALDI, MIHO
Ide u kulturnu historiju. Kao samostalna jedinica nema razloga da ostane, to više što se o čovjeku nije reklo baš ništa osim da je bio Dubrovčanin talijanskog podrijetla i da je pisao talijanski. Interesuje nas jedino što je pisao o Marinu Držiću, Cvijeti i Juliji.
 
MRAZOVIĆ, MATIJA
[...]
Mi operiramo u našim prikazima terminima i pojmovima, koji ostaju potpuno apstraktni za suvremenog našeg interesenta. Šta već može da razumije od ovakvih formulacija? Bolje da se briše.
I/25 i II/1–8.
Kombinacije i varijacije na neispitanu temu. Osim toga bombast. Kakav je to već mogao da bude »ugovor u cilju stvaranja južnoslavenske države« između Narodne stranke i Srbije god. 1866? Pitamo se koja i kakva Srbija i kakvi su to kompasciscenti u okviru ugovornog odnosa? Srbija s jedne strane a Matija Mrazović s druge? Što bi to htjelo da bude bez jednog jedinog citata? Ako je riječ o Srbiji, koja vlada ili koji vladar i koje godine prilikom i t.d.?
II/5–6.
 
MURAT II
Jedan od srpskih zetova, koji nas je razočarao.
I/6–7 »Iako mu je Despot Đurađ 1435 dao kćerku Maru za ženu, ipak je Murat napao Srbiju 1439 i gotovo čitavu zauzeo«.
Pravi Turčin, porobio tazbinu, jadni mi, nema nam spasa!
 
MUŠICKI, LUKIJAN
Generalna napomena:
Sve uži i sve beskrvniji krug beogradskih saradnika, pretvara se polagano u pravu napast. Dr. Miraš Kićović nije nam rekao ništa o Mušickome.
 
(Nastavak slijedi)
 

Priredio: Teo Trostmann

Kralj Aleksandar "uzdignut na pijedestal kralja-mučenika, koji je pao u borbi protiv fašističkih elemenata?"

 
 
KAČIĆ–MIOŠIĆ, ANDRIJA
Ů Nikako ne ćemo da kažemo da je bio fratar i gvardijan, nego ga avansiramo na književnika. Sve te biografije su u nerazmjeru spram same teme. Te je bio provincijalac, te je bio gvardijan, te je bio lektor, te je bio filozof, a na kraju je, navodno, umro od groznice. Zašto »navodno«?
Tog nesrećnog našeg fra Andriju svi ovi naši mudri bukvojedi (lijep izraz, op., T.T) kao da brane pred štiocima suvremenim, kao da ga peru od sramote što je bio neznalica i slab pisac i kao da fra Andriji već pokoljenja nijesu priznala ono što mu pripada i što je bilo njegovo. Trajno ispada u našim prikazima, kao da su Fortis et Comp. sa Lovrićem bili u pravu kad su mu odrekli svako značenje dar i vrijednost kao cokulašu koji nije imao književnog ukusa. Ne bi trebalo Kačića izolirati i pisati o njemu negativne recenzije, nego ga prikazati u prostoru i u vremenu, a to je druga polovina XVIII st., što se uopće ne vidi iz naših tekstova. Ovakvi prikazi nisu na visini našeg programa, kakav je usvojen na početku našeg posla. Da nije bilo Kačića, ne bi bilo ni Fortisa, ni Herdera, ni one meriméeovsko–goetheovsko–puškinske reklame, do danas najvećeg književnog uspjeha, naše jugoliterature u svijetu (nažalost).
Svi pišu o tom našem nesretnom fratru kiselo, kao da im se ne će, kao biva, što da se kaže o tom jadnom kompilatoru samozvanom historiografu, koji je pisao za ljude nepismene, koji osim slovinskog ne vladaju nikakvim drugim jezikom, a prema tome nije »sveznanac« kao oni koji govore danas o njemu negativno iz retrospektive od više od dvjesta godina. Pišu o njemu da nije bio pjesnik zato, jer o sebi sam govori da nije pjesnik i da to ne će da bude, a to je, dakako, bila s njegove strane pretvorljiva skromnost kakvom se diče mnogi pisci u predgovorima svojih djela, što još uvijek ne dokazuje da zaista nije bio autor Pismarice, koja je kao takva bila i ostala najčitanija hrvatska knjiga pjesama do danas. Na Kačiću se školovao i formirao još Ivan Meštrović!
https://www.knjiznica-popovaca.hr/wp-content/uploads/2018/03/0000002236.jpg
 
KARAĐORĐEVIĆ, PAVLE
I/25.
»Za vreme rata prebegao u inostranstvo, u Englesku« i t.d. Nije tačno. Bio je interniran na Mauriciusu, premda »anglofil« — bio im je potpuno nepouzdan. Poslije su ga pardonirali.
 
KARAĐORĐEVIĆI
Aleksandar. Sve vrvi od narativnih partija, kao na primjer: »rušio je Pašića« »koji mu je bio nešto lično zamerio«... Kao da pišemo na mjesečini jedne sasvim zaboravljene i davno već izumrle planete. Pak valjda su bili motivi tog Pašićevog obaranja sasvim drugi od neke subjektivne zamjerke, o kojoj se, nota bene, ovdje uopće i ne govori.
»A. je 6. 1 1929 ukinuo prividno demokratski Vidovdanski Ustav i zaveo svoju monarho–fašističku diktaturu« itd. Niti je taj ustav bio prividno demokratski niti je monarhofašistička diktatura zavedena tek 6. 1 1929, jer se to iz teksta jasno i vidi, kad se tvrdi da su sve vlade od 1918 do 1929 padale u dvoru, a ne u parlamentu. Osim toga tvrditi da je diktatura kralja Aleksandra bila »monarhofašistička« u punome je protuslovlju sa posmrtnim kultom njegove historijske ličnosti, kada je uzdignut na pijedestal kralja–mučenika, koji je pao u borbi protivu fašističkih elemenata??
 
KAŠIĆ, BARTOL
Preporuča se M. Ujeviću da ovaj neuralgičan dentistički posao svrši s autorom na liniji koegzistencije, po mogućnosti u prijateljstvu.
 
KAŠTELAN, JURE
Ů Prešao je četrdesetu godinu života i radi već više od dvadeset godina. Čovjek je nesumnjivo markantna pojava. Njegova poezija, izmjerena mjerom naše današnje lirske mjere, nerazmjerno je neposrednija i sugestivnija od tolikih mnogih imena o kojima se kod nas govori povišenim tonom. Kaštelan ima pravo da se osjeća osamljenikom u ovoj našoj pustinji lirskog duha, gdje on često vapije zaista za nekim tko bi ga čuo u ovoj dosadnoj osami. Svega pet redaka književne ocjene, premalo. Tko je autor? Isto tako već godinama molim da se potpisuju tekstovi, da bi čovjek, ocjenjujući znao tko je pisao. Nama je svejedno da li pišemo o Kaštelanu ili Kataliniću. Mislim za tačnu ocjenu prikaza da je važno, da ne radimo u slijepom anonimitetu.
 
KATALINIĆ–JERETOV, RIKARD
Ů Čovjek je bio prigodničar i ništa više. Njemu je bilo svejedno da li piše pjesme talijanskom kralju Viktoru Emanuelu ili kralju Vitezu Ujedinitelju, ili kralju Petru Oslobodiocu. 23 reda, suviše. Bio je istarski propagandista u sjeni Viktora–Cara Emina i tamo mu je mjesto. U bibliografiji, koja se ovdje navodi kao »djela« trebalo bi se držati kronološkog reda. Njegova knjiga pjesama »Inje«, štampana 1902 dolazi na kraju. Poklonio ju je lično sa patetičnom posvetom Franji Josipu I, a ovaj mu se i lično zahvalio, kao izrazitom borcu protiv Austrije. (ironija naravno, op., T.T.)
 
KATANČIĆ, MATIJA PETAR
Ů Mi se trajno stidimo da je neko bio fratar. Avansiramo čovjeka na književnika a tako, na ovaj način naša stilizacija djeluje smiješno.
»Umirovljen (zbog slaba zdravlja) posvetio se naučnom radu i povukao se u samostan u Budimu, gdje je i umro«.
Prije svega nije tačno da se posvetio naučnom radu tek onda kad je bio umirovljen zbog slaba zdravlja, a iz naše formulacije da se »povukao u samostan u Budimu« ne vidi se da je bio fratar. Sama konstatacija I/6–7 »bavio se i poezijom« ima pejorativan prizvuk. Bio je poet, nije se bavio »i poezijom«. To da je bio fratar nije nikakva sramota, bio je i geograf i arheolog, lingvist i numizmatik, u jednu riječ polihistor. Šta je sa njegovim spisom o Dunavu? Šta je sa njegovim važnim i u svakom slučaju fundamentalnim prijevodom Svetoga pisma? Kada je riječ o Katančiću kao pjesniku, on za nas predstavlja veoma važan primjer preloma s latinitetom. Bez obzira na klasicistički pomodni okvir, Katančićeva živa pjesnička riječ javlja se ravno sto godina prije naše neoklasicističke retorike (Tresić — Nazor), Katančićeva poezija javlja se glasom do danas još uvijek poetskog spomena vrijednim. To otkrivati u okviru ovih informativnih tekstova čini se da je napor jalov. Muzama neskloni naši recenzenti zaista ne umiju da odvoje najisprazniju hartiju od živog poetskog svjedočanstva ni onda kada su spremni da pretvorljivo »krasnoslove« kao apologeti.
 
KATOLIČKA CRKVA KOD JUŽNIH SLAVENA
I/5–6.
»Rimska je država mehanički preuzela tu granicu s crtom Kotor–Drina« itd. Ispada tako da je Rim 379 mehanički preuzeo granicu latinice i ćirilice.
I/15–16.
»Pod utjecajem nomadskih Avara na osvojenom području Slaveni su uklonili vidljive znakove kršćanstva«. (To sam prestilizirao). Zašto pod utjecajem nomadskih Avara? Što znači »ukloniti vidljive znakove kršćanstva«? Znači razoriti crkve, po svoj prilici.
II/22–23.
»Uvjeti za primanje kršćanstva sazrijevali su kod Slavena dva stoljeća«.
Prevedi to na hrvatski. To znači ono što se kaže II/23–24 da misionari u VII st. (pod Heraklijem) nisu imali vidljivih uspjeha.
VI/6–7.
O protestantizmu i kontrareformaciji kod nas, u okviru ovakve retrospektivne historijske panorame, trebalo bi progovoriti stvarno, i t.d.
Dalje nisam čitao.
 
KATOLIČKI TJEDNIK
Budemo li ostali dosljedni, izlazi 20 godina, i prema tome ja ga ne bih brisao. . Propagirajući beskompromisnu katoličku netoleranciju u jednoj zemlji, gdje je uloga katoličkog episkopata trebala da bude svedena na koncilijantnu ulogu vjerskih manjina. Ili tako nekako...
 
KEROŠEVIĆ, JURE
Slučaj Jure Keroševića predstavlja historijski datum u okviru masovne pobune intelektualnomoralne i političke svijesti u našoj zemlji dvadesetih godina. Ovdje je slučaj sveden na minimum. Nije bila samo radnička štampa i nisu bile samo napredne studentske organizacije, koje su otvorile kampanju za spašavanje Jure Keroševića. To je bila generalna pobuna javnog mišljenja, na početku čitave serije političkih i pravnih umorstava. (tu je i Krleža stao u obranu bosanskoga rudara Keroševića osuđenoga na smrt u doba Kraljevine SHS, op., T.T.)
 
KESIĆ, BRANKO
Napomena br. 2.
Jeste kuriozum da neko piše sam o sebi prikaz za enciklopediju, ali to opet ne može biti razlogom da zato ne bude uvršten. Uvrstili smo sličnih imena masu, kao što je to već rečeno u napomeni br. 1. Njegova bibliografija u svakom je slučaju tako velika kao što su bibliografije njegovih pendenata. Dati nekome da ga obradi ponovno, da vidimo. (liječnik socijalne medicine,ravnatelj Zavoda Andrija Štampar, op., T.T.)
 
KETTE, DRAGOTIN
I/11–12.
»Utočište je našao u ljubljanskoj fabrici šećera kod prijatelja pjesnika Murna, gdje je i umro već poslije nekoliko nedjelja«.
Netko tko pojma nema o literarno–historijskim detaljima slovenske Moderne, a to je ogroman percenat naših čitalaca, ne će znati o čemu se radi. Naći utočište u jednoj »fabrici šećera« značilo bi za beskućnika, da je postao radnik u toj fabrici. Naći utočište kod prijatelja pjesnika Murna u fabrici šećera moglo bi da znači da je pjesnik Murn bio neka vrsta vlasnika jedne fabrike i tako dao utočište svome prijatelju, gdje je i umro već poslije nekoliko nedjelja, naime u toj fabrici. Što je, međutim, »cukrarna« značila u historiji slovenske poezije, o tome bi autor ovoga prikaza trebao da progovori jasno. Nije to bila nikakva fabrika šećera nego jedna krntija i podrtina napuštene i ostavljene fabrike, u kojoj su skapavali pjesnici kao pacovi bez krova i kruha.
II/6–15.
Ovo nepismeno, mucavo, nepoetsko opisivanje pojedinih lirskih motiva govori o tome kako naši Orfeji još uvijek sviraju gluhonijemome kamenju, a i mačke bi već bile proplakale.
Skratiti i svesti na stvarne motive. Da se ne zaboravi slika pjesnika!
 
KHUEN
(M. Gross) (Mirjana, poznata po sjajnom radu o pravašima, op., T.T.)
Kao i tekst o Koaliciji ad discutandum. Ovako ne može.
Ů 1. Kad je već riječ o našim intimnim (narodnim) sramotama ili da se brišu ili da se svedu na činjenično stanje, 
Govoriti o Mažuraniću da je bio bečki, znači protumadžarski orijentiran, jer sama stilizacija Mažuranićeve politike kako »ni banovanje antinagodbenjaka Mažuranića — nije moglo poboljšati te odnose«, sama je po sebi protuslovna, jer je logično da banovanje Mažuranića kao dvorskog čovjeka u bečkom smislu ni u kom slučaju »nije moglo poboljšati te odnose« s Mažuranićem, pošto je Beč stajao na strogo legitimističkom nagodbenjačkom odnosu spram Madžara, prema tome sve to zvuči neodređeno i apstraktno...Zaobiđimo, dakle, neuralgične pojmove i svedimo konstatacije na takozvani enciklopedijski tip fraziranja: »Khuenov dolazak bio je neka vrsta kaznene ekspedicije koja je imala obuzdati Nezavisnu Narodnu Stranku i Stranku prava kao protagoniste hrvatske protumađžarske politike i njihovu saborsku ulogu uskladiti s interesima madžarske državne ideje«.Na temelju svog određenog i jasnog programa madžarizacije, s očitom namjerom da pod svaku cijenu slomi hrvatsku opoziciju, grof Khuen je uznastojao pretvoriti između ostalih mnogih drugih regionalnih hrvatskih svijesti onu slavonsku, u posebnu nacionalnu svijest. Vodila se onda politika na apstraktno »oporbenjački« način lošim stihovima, a produbljivanju jaza između grčke i latinske vjeroispovijesti, tog kobnog novog faktora u okviru rađanja nacionalne svijesti kod Srba i kod Hrvata u Hrvatskoj. Khuen je pristupio metodički. Svojim dosljednim favoriziranjem Pravoslavlja (Vasa Đurđević u Saboru, karlovački vladika koji u Saboru Karlovac ostentativno zove Karlstadt itd.), Khuen za svoju solidnu unionističku većinu, a te će se metode produžiti sve do poznate parole »Dok je nama Like nema republike«, i uroditi paroksizmima uzajamnih negacija od pogroma 1903 do 1941. Svojim metodama Khuen je zaveo režim otvorenog protuzakonitog nasilja sa policijskim terorom: on provodi sve svoje saborske izbore, on svodi broj zastupnika od 110 na 88, pojačavajući uticaj virilista, on uvodi novi poslovnik sa takozvanom kloturom i sa proširenim pravima predsjednika, on sprečava svako ozbiljnije istupanje opozicije, ukidajući porotu za štamparske prestupe, plijeneći štampu, zabranjujući skupštine opozicionarnih stranaka, on činovništvo u administrativnoj upravi i sudstvu pretvara u poslušno roblje. Khuen poništava autonomiju Sveučilišta (afere s otpuštanjem profesora A. Frankija, Koste Vojnovića i Frana Vrbanića), on se obara izravno na rad Jugoslavenske akademije a naročito na biskupa Strossmayera s namjerom da ga ekonomski uništi (sekvestar na đakovačko biskupsko vlastelinstvo)...A kad je već riječ o nijemim grbovima, a u vezi s Franom Kurelcem, preporučam u samome tekstu neke emendacije(lat. ispravak rukopisa,op.,T.T). Zbog svog demonstrativnog ispada, kada je nasred Markova trga izviždao protagonista madžarske Nagodbe bana baruna Levina Raucha, Frano Kurelac otpušten je iz službe, da bi, dva mjeseca kasnije, bio demonstrativno izabran za člana Jugoslavenske akademije. Za učitelja hrvatskoga jezika na riječkoj gimnaziji, gdje je učiteljevao pet godina, bio je imenovan politički, pa je i sa Rijeke iz političkih razloga isto tako protjeran. U znak poštovanja, u znak političke demonstracije, Strossmayer je dao Ivanu Rendiću da izradi Kurelčevu bistu, pa kad se 17. VI 1874 već slab i bolestan zaputio u Akademiju da prisustvuje otkriću svog vlastitog spomenika, onesvijestio se na uglu Bregovite ulice i Ilice i prenesen u bolnicu umro.
 
KLAIĆ, MIHO
II/4. Što znači »borba za kroatiziranje općina«? Ispada kao da ovo pohrvaćivanje dalmatinskih općina predstavlja kroatizaciju nečega što nije bilo hrvatsko.
 
KLAIĆ, NADA
Bogami mislim da nema ni po kakvom kriteriju razloga da uđe u E.J.
Koje je njeno samostalno djelo? To što je suradnik djela Historija naroda Jugoslavije? Ili što je uredila jednu zbirku Izvora? Sve ostalo su radovi iz publikacija, godišnjaka, zbornika i t.d.
(sukob dvaju jakih ega, senzacionalističke povjesničarke i "sveznajućeg" književnika, još sredinom osamdesetih gospođa Nada se studentima javno žalila na Krležu da je docirao svima. Isto potvrđuje i novinski meštar Ive Mihovilović op., T.T.)
 
KLOVIĆ, JULIJE
.II/2. »Umro je u palači Farnese«? Po čemu je to važno da je baš u palači Farnese umro? Kao stanar ili kao podstanar?
Generalna napomena:
Čovjek često misli da naši feuilletonisti kada iz svoje kulturnohistorijske uzvišenosti govore svojim umišljenim žargonom o raznim pojavama, sa prizvukom omalovažavanja pojedinih artista, da tjeraju šegu, ali to nije tačno. Oni nemaju pojma o značenju pojedinih fraza kada se izražavaju kao što slijedi: da je »Klovio sveden na pravu mjeru«. Na kakvu je to pravu mjeru sveden Klovio, na takvu, da je »posljednji veliki predstavnik minijature«. Ima li ova oznaka pejorativan značaj? Svakako da ima, jer Klovio je »pretjerao naglašene muskulature i patetične poze«, i na kraju, on je samo »vrstan poznavalac métijera«. Dakle neka vrsta vještog zanatlije, ali je III/24 »pretjerano bujan, a u koloritu često sladunjav«, a na kraju IV/1–4 on nije ni minijaturista! Pitamo se na kraju što je Klovio? A sve treba da bude apologija! Dogovorili smo u principu što treba ilustrirati i kako.
 
KNJIŽEVNIK (A.B. Šimić i Stanko Šimić) (2.)
Predlažem da se briše. Nema smisla donositi časopise koji su izlazili svega u tri broja.(poznata je Krležina mržnja na Šimića,jakog i originalnoga rivala,moćnog pjesnika i kao handžar oštrog kritičara koji je dirnuo i Krležu i Meštrovića,op.,T.T)
 
KOČEVAR, ŠTEFAN
Generalna napomena: Vidi antiilirsku alergiju kod naše braće Slovenaca. Ovi Štajerski Iliri (Kočevar i Krempl i t.d.) trn su u oku naše redakcije s onu stranu Sutle. Prema tome (I/1) »širitelj ideja narodnog preporoda u Štajerskoj«, djelovat će tamo provokatorski, kao i to što se govori o Kremplu i o Kočevaru.
 
KONKORDAT
(Viktor Novak)
I/2–4, može se brisati, jer je pod 4–6 rečeno sve što je potrebno za objašnjenje ovoga pojma.
III/13–14.
»i uvođenja monarho–fašističke doktrine« — briše se.
V/7–19.
Historijska je šteta što se Viktor Novak nije sakrio pod Varnavinu suknju. Sve ovo o trovanju Varnave i o onoj Litiji, ne treba da uđe u E.J.(Varnava,rođen kao Petar Rosić u Pljevljima, Crna Gora, Kao patrijarh SPC. (1930. - 1937.+) odlučno se borio protiv konkordata, tj. izjednačavanja katoličanstva i islama sa pravoslavljem.
 
KONSTANTIN VII PORFIROGENET
 Ovaj Porfirogenet interesuje nas isključivo samo u vezi s našom historijom. 25 redaka biografije, a svega 18 redaka za »De administrando Imperio«, malo!  Druga pol. XIX st. t.j. period koji se podudara sa periodom rađanja bilateralne nacionalne svijesti kod Srba i kod Hrvata, životari u sjenci porfirogenetskih svađa i raznoraznih urnebesa o tome što je ovaj u skrletu rođeni historik rekao ili mislio da kaže, govoreći o onim legendarnim danima iz seobe naših naroda, koji prethode jugoslovenskoj politogenezi. Jagić, Dümmler, Rački i toliki politički i publicistički trabanti od Gjalskog do danas, nažalost još se uvijek nisu oslobodili ove porfirogenetske magle. O svemu: De administrando Imperio trebalo bi prikazati svakako iscrpnije i konkretnije.
 
KOROŠEC, ANTON
Ne vrijedi ništa! Neka Ljubljanska redakcija obradi ovog Korošca kako spada! Još malo pak će ispasti kao »vrli rodoljub«, a da je bio fanatički negator svega što je u ovoj zemlji predstavljalo i najneviniju pomisao na neki socijalizam, na neko ljevičarstvo, na neku demokraciju, o tome ni riječi. Treba se samo sjetiti šta je govorio o našim Špancima, kad ih je hapsio poslije španskog sloma, gdje je stigao! Treba se sjetiti njegove cenzure, njegovih ispada poslije atentata u Skupštini, njegovog cinizma i njegove glupe pretvorljivosti, kad je skakao iz bloka u blok i iz kombinacije u kombinaciju i t.d. Treba se sjetiti njegove fatalne uloge u okviru Narodnog vijeća, a naročito one u Ženevi, koju mi ovdje prikazujemo kao pozitivnu (I/24–25) — »gdje je nastojao da postigne priznanje novostvorene države SHS«. Ispada da je Korošec bio borac protivu Orjune (II/8) i t.d.
 
KORUŠKI SLOVENCI
II/18.
»Slovenski« saobraćajni jezik... »Umgangssprache« — govorni jezik. Ovako mi zvuči suviše saobraćajno. »Saobraćajni jezik«, jezik saobraćajnih signala na željeznici ili autoputu. Mislim svakako bilo bi bolje »govorni jezik«. Treba da se odlučimo.
 
KOSOR, JOSIP
I/12–13 »Oporost izraza — koja je dolazila od nepoznavanja zanata« i t.d. U originalu: »koja dolazi«. To se, ne znam zašto, mijenja u prošlo vrijeme, a može se brisati jedna i druga varijanta, jer se pitamo, koji je »zanatlija« pisao bolje u ono vrijeme i da li je u ono vrijeme uopće bilo tzv. »literarnih zanatlija« koji bi bili poznavali svoj zanat?
(Kosor je jedan od najznačajnijih naših književnika, kao Goyin "Kolos" tako i njegov "Požar strasti" naslućuje atavističke strahote svjetskih ratova i revolucija. Krleža ga je nakon II svjetskoga rata zatekao u Dubrovniku, primio u Akademiju i materijalno spasio op., T.T.)
 
KOVAČ, ANTE
U principu treba da uđe, jer je napisao više od tri knjige. Osim toga lice poznato iz knjige »Moj obračun s njima«. Nema smisla da mu se uz prezime navodi i pseudonim (Pfifficus). On je publicista a nije književnik.
I/3–4 da se prestilizuje, »kao zarobljenik austro–ugarske vojske stupio dobrovoljno« — da se provjeri. To nije bila srpska vojska, nego dobrovoljački odredi.
 
KOVAČIĆ, GORAN
I/14–15. Ono o četničkom nožu koji je prerezao grlo »divnom galebu«, da se briše. Nema smisla.
 
KOVAČIĆ, KREŠIMIR
I/4–6 da se briše i da se prestilizuje:
Kao pristaša omladinskog nacionalističkog pokreta izdao u Beogradu brošuru »Hrvatska u borbi za slobodu« (1912).
I/7–8.
»Inicijator i predsjednik Jugoslavenskog novinarskog udruženja«. Rojalističke, režimske i šestojanuarske sramote ne treba isticati bez komentara, jer u ovakvoj stilizaciji zvuče kao neka zaslužna svjedočanstva.
I/9–11.
Neka se vidi kako dugo su trajala ta njegova urednikovanja? Sve efemeride, ostaju samo Novosti i eventualno Jutarnji list.
(Matoš je očito imao pravo što je napadao Krešimira Kovačića, op., T.T.)
 
KOZARAC, JOSIP
I (Ono o raskalašenosti žena). Da se prestilizuje, kao na pr. III/9–11. »Kozarčeva djela su ispričana odmjereno, nerijetko suho, i radi toga trajno ostavljaju dojam nečega ukočena, dojam mirisa umjetnoga cvijeća bez vlastitog dana«. (Ne će biti da je tako). Pored problema seljačkog pogospođenja K. je obrađivao i problem uloge žene u okviru dezagregacije seljačkog života, a to svoje proučavanje razradio je u pripovijesti Tena (1894), u jednoj od najljepših njegovih novela.
 
KRAJINA NEGOTINSKA
Tih »Krajina« bit će kod nas najmanje dvadesetak. Sve Krajine da se svrstaju u preglednom nizu, sa generalnim uvodom, o pojmu Krajine. Krajina je pars extrema uvijek i svagda, pak prema tome i Negotinska Krajina ne može da bude drugo nego to što jeste. Ali Krajina nije samo pogranični dio jedne države, jer kod nas, u našoj historijskoj prošlosti, gdje je državnih vlasti bilo bezbroj i gdje su pogranične zone trajno podvrgnute stalnim promjenama, Krajina je u izravnom ili neizravnom smislu veoma često i ime mjesta, predjela a prema tome upotrebljava se u smislu kao pokrajina ili provincija, a u prenosnom smislu kao vojna, rat ili ratovanje, permanentna guerilla u pograničnim zonama i t.d.
 
KRANJČEVIĆ
II/9–12.
Ako se već govori o tome da nije mogao dobiti mjesto u Hrvatskoj, trebalo bi konkretno navesti koji su to bili razlozi.
I/12.
Ova »intervencija nadbiskupa Stadlera« bila je u svakom slučaju negativna intervencija. Kad se već spominje trebalo bi reći o čemu se radilo.
 
KRITIKA KNJIŽEVNA
(Frangeš–Ujević)
[...]
XV/11. »ali sve mane Matoša kao čovjeka nisu ga omele da dade savršeno tačne slike«. Dosta više o tim ljudskim manama A. G. M. Koje su to njegove mane, i to »ljudske mane«, koje nisu normalno ljudske mane ili koje to ne bi bile?
 
KRIŽEVAČKA GRKOKATOLIČKA BISKUPIJA
Ne ide nikako pod križevačka. Međutim, ja je ne bih brisao i predlažem da ostane pod jedinicom Unijatska crkva, ali svakako u novoj redakciji, a nikako u Buturčevoj, gdje se tako patetično citira literatura Janka Šimraka, o kome se gore kao biskupu ne govori (dakako)!
 
KRMPOTIĆ, JOSIP
Epistola griješnika Matije iz Krivog dola ostavlja me potpuno indiferentnim, bez obzira na sve tamo navedene patetične elemente. Quousque tandem?
 
KULMER, MIROSLAV I/13.
Za Nikolu Tomašića plemenitog Treščerovačkog može se reći šta god se hoće i mogu mu se priznati ili ne priznati atributi bilo koji, ali to da se je u Sabor 1906 kandidovao kao »predsjednik Hrvatsko–slavonske hipotekarne banke«, to se ne bi moglo ipak podnijeti.
 
KVATERNIK, EUGEN
200 redaka, o Kvaterniku mnogo. Neka se temeljito skrati.
 
(Nastavak slijedi)
 

Priredio: Teo Trostmann

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Četvrtak, 13/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1532 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević