Get Adobe Flash player

Trocki 1936.: Ciliga odstupio od svojih ultralijevih stajališta

 
 
Ciliga se, izašavši iz ruskoga kaznenoga sustava, u kojemu su svi disidenti jednako patili pod bičem boljševičke tajne policije, nije mogao više držati trockističkoga zahtjeva za jedinstvenom revolucionarnom nepogrešivošću. Za njega nije stajala nikakva prepreka između lijeve oporbe i kritike što su je predložili menjševici, pa je ubrzo nakon svojega članka objavljenoga u Bjulleten' Oppozicii isto tako poslao članak menjševičkome glasilu u egzilu, Socialističeskij vestnik. S toga je razloga njegov odnos spram trockista bio brzo osuđen na propast. Razvoj Trockijevih stavova prema Ciligi otkrivamo u dva niza pisama koja su prevedena i objavliena na engleskome. Jedan niz od sedam pisama započinje 16. prosinca 1935., kad je Trocki pisao jednom od svojih suradnika, Čehu Janu Frankeli, s kojim je Ciliga uspostavio kontakt. Trocki je izrazio interes za Ciligu, ali je napomenuo da se njemu kao i svakome tko je u to doba pobjegao iz Rusije, moraju postaviti određena pitanja: "Kako je taj čovjek izašao iz zemlje? Tko mu je pomogao pobjeći? S kim je ovdje u kontaktu? Što misli kad kaže da namjerava osloboditi svoje drugove 'svim nužnim sredstvima,?,,
https://www.radnicki.org/wp-content/uploads/2017/11/23432281_2180112055549532_1082920292_o-816x588.jpg
Kasniji komentar, sa svojim nagovještajem strasti za Južne Slavene, nosi autentični žig Cilige, čiji su instinkti uvijek bili usmjereni prema smionoj akciji. Trocki se ubrzo uvjerio u Ciliginu bona fides te je željno čekao da ga uključi u šira nastojanja oko pomoći revolucionarnim političkim zatvorenicima u Rusiji. Sa znatnom pronicljivošću, Trocki je napomenuo u jednome pismu u tom trenutku da "je najveća sramota našega vremena da radničke organizacije šute o zločinima staljinističke birokracije. To je samo druga strana težnje da se kapitulira pred fašizmom." U pismu od 2. siječnja 1936., upućenom samome Ciligi, Trocki profinjuje i ističe jedan od svojih najznačajnijih komentara: "Staljinizam je sifilis međunarodnoga radničkog pokreta". On zaneseno zastupa svjetsku kampanju solidarnosti s ruskim zatvorenicima. Ipak, gotovo u istom času, pojavljuju se razlike. Tako 24. siječnja Trocki ponovno piše Janu Frankelu, žaleći se da je "drug Ciliga protumačio moje posljednje pismo kao da, takoreći, "ja dajem njemu pravo" da nažalost više se ne tiska. Mnoga djela Rose Luxemburg i Trockoga naveliko se tiskaju, dok se djela socijaldemokrata, poput Martova i Hilferdinga, veoma rijetko tiskaju... individualno pregovara s menjševicima i lijevom SR strankom (članovi populističke socijalističko-revolucionarne partije koju su boljševici nemilosrdno ukinuli, op. aut.) ... te je besmisleno da se Ciliga povezuje s menjševicima samo stoga što oni imaju nekoliko tuceta drugova u egzilu u SSSR-u."
 
Premda su Trocki i njegov Bjulleten' nastavili prepoznavati važnost Ciliginih izvješća o zatvorenicima u RUSi~,časopis je obustavio izdavanje njegovih djela nakon broja 49 (travanj 1936.). Trocki je opet raspravljao o Ciligi ubrzo nakon toga u nizu pisama rusko-belgijskome novelistu, memoaristu i dugogodišnjem antistaljinistu, Victoru Sergeu. Poput Cilige, Serge je napustio Rusiju nakon što je bio interno protjeran zbog svoje uključenosti u trockističku oporbu. Serge je stigao u Belgiju u travnju 1936. i srdačno je primljen u trockističkome krugu u EUrop~ ali je isto tako brzo došao do različitih shvaćanja od "staroga" na čelu pokreta. U pismu Sergeju od 29. travnja 1936., većinom posvećenom napadaju na menjševike i druge "nerevolucionarne" lijeve kritičare Staljina, Trocki komentira da je "Ciliga odstupio od svojih ultralijevih stajališta te je također iskočio na kolosijek prijateljstva s menjševicima. Njegovo razmišljanje ide približno ovako: SSSR nije radnička država, već bonapartistička država kapitalističkoga tipa; demokracija bi bila korak naprijed za SSSR; menjševici će potpomoći demokraciju; stoga su oni naši saveznici. Nema koristi pokušati naći smisao ovome ..." Pet tjedana kasnije, 3. lipnja 1936., Trocki piše Sergeu: "Teško je zamisliti gluplje djelo od toga da su menjševici objavili Ciligin članak ... odmah nakon njegovih pisama, odlučio sam - (Ciliga) nije ništa drugo do menjševik usijane glave."
 
Dva dana kasnije, on se vratio toj temi, zapisavši u podbilješci "Ciliga kaže: ako se možeš udružiti s (francuskim socijalistom Lavom) Blumom protiv fašista, zašto ne bi isto mogao učiniti s (Fjodorom) Danom protiv staljinističke 'reakcije'?" Takvo je stajalište bilo posve neprihvatljivo za Trockoga, koji je kao arhitekt boljševičkoga prevrata 1917. i utemeljitelj Crvene armije nastavio, čak i ljeta 1936., izjavljivati da bi u izboru između menjševika i staljinista "on očito morao odabrati staljiniste". Ti komentari signaliziraju da je Trocki prestao gledati na Ciligu kao na političkoga saveznika te je sada gledao na njega kao na kakvog oponenta, ako čak ne i izravnog neprijatelja.
 
(Svršetak)
 

Stephen Schwarz, San Francisco

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Petak, 23/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1360 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević