Get Adobe Flash player

Nema razlike između demokracije i monarkije

 
 
Sinarkija predstavlja kombiniranu vladavinu, a može se pojmiti kao sinergistički utjecaj u politici. Čak ni Aristotel iz Atene nije htio da ikojem pojedinačnom obliku vladavine prizna ideal već je naglašavao da je ono što je izraženo kao dobra vladavina ustvari ono što je uspjelo da profunkcionira, djeluje. Prije svega je neophodno živjeti u skladu s prirodom, to je preduvjet. Kooperacija i međusobna pomoć trebaju ostvariti jednostavan cilj - osobnu i sveopću sreću.
https://aryanskynet.files.wordpress.com/2016/03/camisas-ufw.png
Demokracijom vladaju manipulativni demagozi, a taj oblik vlasti je loš koliko i monarkija - vrlo je mala razlika. Razlika je više psihološka nego praktična. Ono što je bitno je život države i kvaliteta življenja u njoj. Teorije koje ne zažive ne znače ništa, računa se ono što je ostvareno u realnosti. Ostvareni modeli prikazuju stanje, prikazuju procese koji su doveli do tog stanja i sagledavanjem kompleksne slike historije prikazuje potencijale budućnosti. Predsjednici, ministri, kraljevi i kraljice ne vladaju državama - oni su načinjeni za vlast - kreirani da bi provodili principe trenutno željene vlasti. Oni se usmjeravaju da vladaju u domenama religije, aristokracije (meritokracije), korporacija i narodnih masa. Glavešine država su lutke čije žice i udove pokreću interesne grupacije koje ih drže - čvrsto... ili labavo... Povremeno, poneki čvrst "igrač" se pojavi na pozornici te može ponekad utjecati na pravce razvoja i odvijanja događaja. Nekada se veze sa takvim "lutkama" presijeku, a ona sama biva uklonjena s pozornice - ako ne slijedi scenarij.
 
U demokraciji ne vladaju, narod i sabor, nego interesne sfere
 
U tzv. jakim demokratskim zemljama narod, a ne parlament, vodi društvo. To je površno viđenje. Korporacije i interesne grupacije novcem kontroliraju planove. Multinacionalne kompanije imaju interesne sfere i interne ekonomije veće od mnogih država. Takve kompanije jesu države za sebe iako nemaju svoj glavni grad i članstvo u Ujedinjenim narodima. Kako sistem funkcionira jest bitniji detalj od toga kakva je zastava, kruna ili neko slično površno obilježje, nacionalnost recimo... Realnost sustava mora počivati na dvije bazične stvari - ljudskim pravima i slobodi govora. Očito je da svijet, definitivno, nije još ispunio ovaj "ideal" - ali postoji Sila koja upravlja tijekom događaja koja vodi čovječanstvo k tome. Duboka reforma je vrlo problematična za provođenje. Nazovi demokracija, pa i monarkije jesu prepreke. Što reći za komunizam i fašizam? To su neophodne faze evolucije. Kontrakcije i ekspancije ljudske svijesti. Svaki oblik vlasti je tiranski dokle god sebe smatra vlašću - a ne službom, tj. dok se tako ne ponaša.
 
Aristokracija koja nastaje od meritokracije je vrlo prirodna stvar jer se stvara sposobnošću i inteligencijom u smislu upravljanja nad svojom sudbinom. Nagrada za to je mogućnost upravljanja širim ekonomskim i interesnim domenama. To nikako nije statičan i hijerarhijski feudalni sistem kojim se postiže socijalni status. Prava donose odgovornost. Uspon sam po sebi pretpostavlja i mogućnost pada. Stvoreno, naslijeđeno i trenutno bogatstvo jesu pogodnosti i obilježja vlasti. Ali svaki oblik ponašanja i upravljanja koji može izmaći kontroli ujedno biva preindisponiran k manipulaciji od strane nekog drugog centra moći - koji se također uspostavio meritokratski.
 
Sekularizma nigdje nema
 
Religija je element koji je izuzetno duboko ukorijenjen u društvu te se ne može podcijeniti. Službeno država i Crkva su odvojene, ali to je samo pitanje formalizma, ne i konkretnog ponašanja vlasti i naroda. Religija se na svojoj najnižoj razini ponašanja ne smatra ničim drugim do faktorom kojim se barata u cilju provođenja posebnih ciljeva Sinarkije. Religije svijeta na stvarnom duhovnom nivou nisu bitni činitelji budući da konceptualno i filozofski, pa ni istinski Duhovno, ne odražavaju Univerzalnu Istinu. Univerzalna istina je rezervirana za (meritokratski određeno) pojedince koji su izabrani kao pogodni i sposobni da prime i čuvaju tu Istinu - do pravog momenta kada će velika promjena religija biti izvedena.
 
Kapitalizam se, projektiran na demokratske sustave, potpuno nadzire sustavom informiranja. Dostupnost i kontrola nad izvorima i tijekovima informacija su modusi kojima se postiže sputavanje, održavanje ili usmjeravanje društvenog sustava. Vitalne informacije nikada ne dolaze do naroda - to je dokazano beskorisno.
 
U hijerarkiji vlasti funkcionalan je onaj sistem u kojem svatko vrši svoju prirodnu ulogu koja mu je određena mjerom volje i milosti Inteligencije i provedbe Duha Velikog Neimara Svemira. Takva vlast istinski još nije manifestirana i jasno je da po svom smislu jest utopistička. Ideja savršenog društva u kojem sve funkcionira u potpunom skladu jest ideal Sinarkije - ali i činjenično jest utopija. Stoga se položaj svakoga u hijerarkiji određuje meritokratskim principima.
 
Idealna jednadžba kvalitetnog društva je sinergistički zbir kombinacije utjecaja religije, aristokracije, korporacija i naroda koji vođeni sinarkijom ostvaruju kvintesenciju svojih prirodnih osobina i kapaciteta. Ono što se ostvaruje kada se ove komponente dinamički uravnoteže može dovesti do evolutivnih koraka naprijed u razvoju čovječanstva. Korupcija svake i bilo koje komponente donosi raspad sustava. Sustavi društava i država su se gotovo uvijek raspadali putem ratnih sukoba.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Ponedjeljak, 22/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 872 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević