Get Adobe Flash player

Makedonija isto tako ne smije biti predana srpskome imperijalizmu

 
 
Nadalje, on dokazuje da je "u stvari, Beograd želio i još želi steći imperijalističku jednakost s Moskvom: Titov režim prihvatio je dominaciju velikoruskoga imperijalizma nad narodima SSSR-a, te je za sebe želio priznavanje dominacije velikosrpskog imperijalizma nad narodima Jugoslavije i Balkana" (istaknuto u Oba djela, Au Pays ... i Siberie, Terre de l'Ex;1et de I'Industralisation, revidirao je Karlo Mirth u Croatia Press (Madrid), 20. svibnja 1950., prema prepisci i prijateljstvu između njega i Cilige. ... izvorniku) ... Neslaganje i konflikt između komunističkih režima Sofije, Beograda i Moskve jest konflikt i svađa između triju imperijalističkih razbojnika, jednoga velikog i dva mala, zbog podjele plijena."
https://pmcdn.priceminister.com/photo/Dix-Ans-Derriere-Le-Rideau-De-Fer---Au-Pays-Du-Mensonge-Deconcertant-Livre-875773833_L.jpg
I na drugim mjestima u eseju on napominje da Srbi "ne posjeduju one brojčane, geografske, ekonomske, tehničke, kulturne ili političke prednosti koje ... Rusi imaju nad narodima SSSR-a. Srbi i neupućeni koji u Titovoj Jugoslaviji vide 'mali SSSR' ne uočavaju dovoljno dobro slabost te države.,,19 Ciliga isto tako s rijetko viđenim razumijevanjem piše o kritičkoj naravi kosovskoga pitanja u Jugoslaviji. Kako on ističe, Tito je sam 1939. priznao opstojnost nadmoćne albanske većine u toj pokrajini ("kvazikompaktne većine od 900.000 Albanaca ... samo 300.000 manje od čitava pučanstva same Albanije.,,) Ciliga objašnjuje kako uporaba pojma "Šiptar", koji rabe Srbi radije no Albanci da bi opisali kosovsku većinu, ima namjeru otuđiti kosovske Albance od njihova prirodnog poistovjećivanja s albanskom državom te im dati puki plemenski način življenja pod jugoslavenskim vlastima.
 
U zaključku se Ciliga izjašnjava ovako: "Autor ovoga članka pripada onoj grupi Hrvata, danas vjerojatno maloj manjini, koja je uvjerena da krajnje rješenje leži u jednoj ... demokratskoj federaciji s jednakim pravima, ili konfederaciji svih Južnih Slavena, naroda Balkana, te dunavskoga bazena uopće." Mir i sporazum između Hrvata i Srba, nastavlja Ciliga, zahtijevat će suverenu hrvatsku državu, status Srba u Hrvatskoj kao nacionalne manjine prije no dominantne narodnosti, suverenost Bosne i Hercegovine kao i politička prava pučanstva bosanskih Muslimana te priznavanje prava Hrvata u Crnoj Gori iSrbiji. (Kako je Ciliga ukazivao, Titov je režim ustavno zaštićivao Srbe u Hrvatskoj, ali nikada takva jamstva nije proširivao na nesrpsko pučanstvo koje živi unutar službenih granica Srbije, ukljUČUjući Hrvate, Albance, Mađare i druge.) Prema Ciligi, takav sporazum ovisi, prije svega, o "ponovnom uspostavljanju odvojene i, zapravo, suverene demokratske države Hrvetske te demokratske države Srbije ... Hrvatske se, dakle, mora najprije osloboditi iz srpskoga~arma te tek onda može postati prijatelj i saveznik Srbije" (istaknuto u izvorniku.)
 
Naposljetku, on inzistira da Makedonija isto tako ne smije biti predana srpskome imperijalizmu. Tim komentarima ništa ne treba pridodati danas, četiri godine nakon novoga balkanskoga rata. Kako navodi Ciliga iz Titova "Fascism Threatens Yugoslavia", tiskano u Kominterninom glasilu International Press Correspondence, izašlo u Moskvi, Londonu itd., svibanj 1939. U rujnu 1969. Ciliga je posjetio SAD i to je bio njegov jedini posjet toj državi. Bio je prisutan na simpoziju na Sveučilištu Južne Karoline u Kolumbiji te također govorio na maloj konferenciji (pretežito) hrvatske mladeži u New Yorku. Njegova obveza prema vlastitim istraživanjima i pisanju izražavala se dalje u njegovim radovima u nizu malih periodika, uključujući Bilten Hrvatske demokratske i socijalne akcije (Bulletin of Croatian Democratic and Social Action) te izdanje časopisa Na pragu sutrašnjice (On the Threshold of the Future), koji se pojavio na hrvatskome u Rimu, a zatim i u Švedskoj, počevši od 1974. U njemu je objavio fascinantne dokumente o povijesti KPJ te o hrvatskoj i južnoslavenskoj politici. U to je doba postao prominentan u političkome životu hrvatske dijaspore. Njegova su se djela i dalje objavljivala, a neka su bila ponovno tiskana. Najvažnije je to da se novo izdanje njegova klasika, izmijenjena naslova, Dix Ans au Pays du Grand Mensonge Deconcertant, pojavilo 1977. u Parizu da bi pridonijelo političkome razvoju novoga naraštaja.
 
(Nastavak slijedi)
 

Stephen Schwarz, San Francisco

Kao što je Staljinova Moskva naslijedila imperijalizam cara, tako je Titov Beograd naslijedio imperijalizam Pašića i kralja Aleksandra

 
 
Ciliga je napustio Zagreb ubrzo nakon savezničke invazije na Europu u lipnju 1944., stigavši preko Beča u Berlin. Mnogostruke su bile njegove namjere zbog kojih je napustio Hrvatsku. Dugo je gajio nadu da će proputovati Europu i analizirati uvjete na licu mjesta gdje god da se zatekne, a zanimali su ga i socijalni odnos između nacionalsocijalista i masa u Njemačkoj. No, povrh svega, predvidio je da se osovinski režim u Hrvatskoj bliži kraju te da će vodstvo u nanovo uspostavljenoj Jugoslaviji preuzeti KPJ, i to pod čeličnom dominacijom Tita, koji bi mogao u Ciligi vidjeti opasnoga "trockista" te ga možda odstraniti. Da to nije bilo isprazno predviđanje, pokazuju likvidacije stotina pravih trockista tijekom i nakon rata u zemljama poput Grčke (od strane "partizanskih" snaga), kao i pojedinaca antistaljinista od strane naoružanih odjeljenja koja su nadzirali komunisti u Albaniji, Italiji i drugdje. Ipak, bračni par Vučičević, potpuno upućen u hrvatski nacionalni pokret u njegovim liberalnim, ekstremističkim i reformnokomunističkim oblicima, ne vjeruje da se Ciliga ikada odrekao marksizma, neovisno o političkoj kamuflaži na koju je mogao biti prisiljen u ratnim uvjetima. Ivo Vučičević kaže:
https://croative.net/wp-content/uploads/2018/11/sam_kroz_europu_Ante-Ciliga.jpg
"On je ostao marksist i jugoslavenski orijentiran do kraja. On nije nikada bio nacionalist, premda je shvatio da je problem Srba i Hrvata nerješivo pitanje u Jugoslaviji. On je vjerovao da je rješenje konfederacija jednakih republika. Samo ako to ne uspije, bit će neizbježna separacija." Zatim nadodaje: "On je imao silnu energiju i zanos, i pravu strast za životom. Nije tražio udobne pozicije. Ostao je boem u duši, koji je trebao i koristio ljude ali nikada zlobno, koji je uvijek ovisio o velikodušnosti drugih da bi mu osigurali mjesto stanovanja i hrane." Prema Veri Vučičević, "on se nije nikada odrekao svojih ideala. Nije bio častohlepan ili oportunist i nikada nije tražio osobne prednosti. U stvari, nije nikada mislio na sebe. Njega su njegove ideje izjele te je uvijek bio zabrinut da ne čini kompromise samome sebi."
 
Vera Vučičević pripovijeda da je Ciliga bio gotovo posve slijep te je tražio prijatelje da mu glasno čitaju. Ona je živjela u Sarajevu te je s njime često raspravljala o bosanskim problemima. On je ostajao očaran tim područjem. Vera kaže: "Poznavao je to područje samo iz mladosti, i to, prije svega, područje Hercegovine s hrvatskom većinom. Nije uopće poznavao muslimanski narod u Bosni..." pa ga je ona, poznavajući mnogo djece vodećih Muslimana i drugih političkih figura u Sarajevu, opskrbljivala osnovnim informacijama. Ona je isto tako uvidjela daje očaran religijom, a da nije "vulgarni antiklerikalac". Prije svega, "njega je opčinjavala osobitost svega što postoji u svijetu", kako ona kaže. Bračni par Vučičević održavao je svoje poznanstvo s Ciligom sve do njegove smrti. Kad su se Rusi 1945. približavali Berlinu, to je za nj opet bio jasan trenutak da krene dalje, jer ako je vjerojatno da bi ga Titove vlasti gonile, onda je sigurno da bi to učinile i ruske.
 
Najprije je pobjegao do jednoga područja u Bavarskoj uz švicarsku granicu, zatim u francusku okupacijsku zonu u Njemačkoj, u Francusku i u Italiju. Obje potonje zemlje bile su pod snažnim utjecajem komunističkih partija, a to ga je dovoljno zabrinulo da bi ga održavalo u stalnim odlascima i povratcima između Pariza i Rima. On se "strahovito divio SAD-u te je bio u iluziji glede voljnosti Amerike da djeluje na Balkanu", misli Vera Vučičević, ali je ipak ostao na kontinentu. Godine 1950. njegovi su sibirski memoari izdani u Francuskoj, zajedno s drugim izdanjem djela Au Pays ... U svesku o Sibiru lirski je pisao o svojim prijateljima "pionirima": "Taj moćni trokut - Krasnokarsk, San Francisco, Sjeverni pol... to je tvoj svijet, to je atmosfera koju dišeš." Slijedeće se godine španjolsko izdanje djelaAu Pays ... pojavilo u Argentini. Zatim su iz njegova pera nastavile teći knjige: La Yougoslavie sous la Menace Interieure et Exterieure (Jugoslavija i unutarnji i vanjski pristup do nje) iz 1951. i 1954, memoari Sam kroz Europu u ratu (Alone Across Europe in War). Konačno se smjestio u Rimu u skučenim prilikama. Vera Vučičević sjeća se da "je na kraju živio u dvije sobe, jednoj s krevetom, a drugoj krcatoj knjigama i novinama. Zbog sljepoće, njegova je pokretljivost bila ograničena, ali je uspijevao pronaći svoj put kroz ulice da bi kupio potrepštine. Primao je oko 100 dolara mjesečno od jedne talijanske medijske tvrtke, što je trošio na plaćanje žene koja bi mu dolazila čitati. Kasnih su ga osamdesetih godina hrvatski komunisti pozvali natrag te je mogao lijepo živjeti, ali je ostao u Rimu gdje je mogao slobodno pisati."
 
U Chicagu, intelektualnome središtu nacionalističkoga pokreta unutar hrvatske dijaspore, izašlo je 1955. djelo sastavljeno od radova 17 pisaca (radovi sa simpozija), uključujući Ciligu, posvećenih Hrvatskoj naciji u njezinoj borbi za slobodu i neovisnost. Ciligin prinos, esej na 29 stranica, predstavlja jedno od najkonciznijih izlaganja njegovih pogleda na Jugoslaviju kao i neobično jasno upozorenje na tragediju koju smo vidjeli devedesetih godina. U eseju "Tito nije uspio riješiti nacionalno pitanje u Jugoslaviji" on je pisao s većim razumijevanjem no velika većina komentatora toga doba, osim šačice disidenata trockista (uključujući, veoma značajnu, udovicu Trockoga Nataliju Sedovu) o prijetećemu karakteru Titova režima, čak i nakon njegove promjene u orijentaciji prema Zapadu. On kaže: "Kao što je Staljinova Moskva naslijedila imperijalizam cara, tako je Titov Beograd naslijedio imperijalizam Pašića i kralja Aleksandra."
 
(Nastavak slijedi)
 

Stephen Scwarz, San Francisco

U zatvoru ga je posjetio Ante Pavelić

 
 
Djelo Au Pays... izašlo je 1938. Ante Ciliga je ostao u Francuskoj, dovršavajući drugi svezak svojih ruskih memoara (kasnije izdanih pod naslovom Siberie, Terre de I'Exil et de I'Industrialisation, u kolovozu 1941). Imao je prigodu otići u Ameriku čim je započeo Drugi svjetski rat, ali je to odbio. U prosincu 1941. vratio se u Hrvatsku. Ciligini memoari o Sibiru uključeni su u najnovije englesko izdanje djela The Russian Enigma. Ta odluka na početku razdoblja lutanja diljem Europe pokazat će se kontroverznom s obzirom na klevete što ih je izrekla kasnija Titina diktatura te je još uvijek uznemiravajuća za komentatore poput Bourrineta.
https://pmcdn.priceminister.com/photo/ciliga-a-dix-ans-derriere-le-rideau-de-fer-siberie-terre-de-l-exil-et-de-l-industrialisation-livre-886198941_L.jpg
Od travnja 1941. Hrvatska je bila pod vlašću osovinskoga režima nacionalističko-revolucionarnih ustaša (pobunjenici) pod vodstvom Ante Pavelića. Nema velike potrebe u ovome kontekstu iscrtati čitavu povijest ustaša ili vlade koju su oni vodili. Ipak, valja napomenuti da su oni kao pokret imali mnogo zajedničkih točaka s drugim radikalnim nacionalističkim trendovima u "bezdržavnim" nacijama toga doba. Poput, primjerice, Irskog republikanskog pokreta, ustaše su imali povijest savezništva i na svojoj ljevici i na desnici. Ranih tridesetih godina, u zatvorskim ćelijama monarhističke Jugoslavije, ustaše su de facto djelovali u savezu s KPJ, poput IRA-e koja je djelovala u savezu s Komunističkom partijom Irske tijekom istoga desetljeća. S dolaskom Drugoga svjetskog rata, opet poput IRA-e koja je prihvatila njemačku pomoć u svojemu ratu s Britanijom, ustaše su se udružili sa silama osovine da bi se borili protiv onoga što su smatrali svojim primarnim neprijateljem - srpski imperijalizam. Ubrzo nakon njegova povratka u Hrvatsku, Ciligu je uhapsila ustaška policija te ga je, kao i hrvatskog komunista Andriju Hebranga, u zatvoru posjetio ustaški vođa Ante Pavelić. U lipnju 1942. Ciligu su poslali u koncentracijski logor Jasenovac pod smrtnom presudom. Bio je posve zatvoren godinu dana, a iz Jasenovca je pušten 1. siječnja 1943.
 
Oslobodili su ga, kako je vjerovao, zbog izdanja njegova djela The Russian Enigma u Britaniji kasnih tridesetih. To mu je donijelo anglofilski ugled, pa su, čim je debakl njemačkih armija kod Staljingrada 1942. razbistrio veliku mogućnost poraza sila osovina, ustaške vlasti, koje su uključivale i prosavezničku frakciju, poduzele niz akcija ne bi li pokazale svoju demokratsku orijentaciju. Među tim je akcijama bilo i oslobađanje iz Jasenovca slobodnih zidara i drugih "prosavezničkih" elemenata, uključujući i Ciligu. Neko vrijeme nakon toga on je surađivao s tiskom koji su ustaše nadzirali, što mu je nakon rata donijelo optužbe Titove vlade, koja je tvrdila da je on bio gorljivi sljedbenik Pavelića. Bourrinet je tumačio njegovu aktivnost tijekom toga razdoblja kao dokaz da je on posve napustio marksizam i postao "prosaveznički hrvatski nacionalist". Zasigurno, Ciliga je imao ugled saveznika probritanskih elemenata u ustaškoj vladi. Kako je spomenuto u nedavnom intervjuu s dvoje Ciliginih prijatelja - Ivom i Verom Vučičević, njegovi su članci većinom izlazili u zagrebačkom tjedniku Spremnost, koji se smatrao "kvalitetnim" časopisom liberalne tendencije te prosavezničkim Iistom. Bračni par Vučičević razvio je prisno poznanstvo s Ciligom kojega su susreli za vrijeme rata. Vera Vučičević slušala je njegova predavanja o Rusiji na Sveučilištu u Zagrebu 1943., smatrajući ih ozbiljnim i nepropagandističkima. Godinu poslije Ciliga je sreo Ivu Vučičevića, koji je radio u Berlinu kao korespondent časopisa (pod, valja nadodati, stalnom prismotrom i opomenama svojih nadležnih zbog djela intelektualne i novinarske neovisnosti, uključujući i reportažu o nacističkim okrutnostima u Poljskoj).
 
(Nastavak slijedi)
 

Stephen Scwarz, San Francisco

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Nedjelja, 20/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1244 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević