Get Adobe Flash player

EU je sastavnica širokog programa koji vodi prema stvaranju kontinentalnih blokova

 
 
Globalizacija - Pierre Hillard opisuje povijest ideološke struje koja ostavlja svoj trag u trenutnim pokušajima okupljanja Država u okviru regionalnih blokova i pokušava ih usmjeriti prema nekom obliku svjetske vlade. Njezin cilj nije spriječavanje sukoba, nego proširenje novčane i trgovačke moći anglo-saksonskog svijeta. On daje teoretsku podlogu i izlaže zahtjev za projektom “Novog svjetskog poredka” koji bi se podigao na ruševinama Država-nacija. Naravno, ne radi se o tomu da se upotrijebe sve snage kojima je cilj dokrajčiti nacionalne podjele, nego da se podvrgnu jednoj volji za dominacijom. Nu, neophodno je proučavati ovaj projekt političke globalizacije da se ne bi dopustilo da se ideal ljudskog jedinstva pretvori u običnu totalitarni košmar.Sastanak u Londonu 2. travnja 2009. godine. Oko kraljice Elizabete II. su predsjednici država i vlada 20 najmoćnijih zemalja koje smjeraju stvoriti jednu upravu za svjetsku ekonomiju.
http://fr.sott.net/image/s8/164617/full/pierre_hillard_er.jpg
Pierre Hillard
 
Prihvaćanjem Lisabonskog Ugovora od strane 27 europskih zemalja 19. studenoga 2009., izbor Hermana van Rompuyja kao predsjednika Europskog vijeća i Catherine Ashton kao Visokog predstavnika Unije za Vanjske poslove i sigurnost, EU je označio odlučan zaokret u težnjama mondijalista. EU se vidi sve više i više kao entitet podaren političkim licem i “brojem telefona”, da preuzmemo izraz Henryja Kissingera.
 
Doista, nova imenovanja – stanovit oblik pokusnog rada — pokazuju se nužnima kako bi se stvarno ustrojila ova regionalna unija. Svakako da će suparništvo i dalje trajati između predsjednika Europskog Vijeća, predsjednika Europske komisije i predsjedništva koje se mijenja svakih šest mjeseci. Ovo stanje duboko muči i ljuti Obaminu administraciju.1 Međutim, opskrbljena pravnom posebnošću i potpunim prvenstvom europskog prava nad pravom pojedine države, Europska unija može zahtijevati (uspjeti?) da postane akter međunarodne političke scene. Bilo bi pogrješno tvrditi da će ova nova skolonost proći u potpunoj neovisnosti u odnosu na ostatak svijeta. Doista, europske elite podržane financijskom oligarhijom zalažu se za povezivanje i za duhovnu zajednicu sa svim ostalim oblicima regionalnih saveza u smjeru suradnje na planetu.
 
I doista, Europska unija je tek jedna sastavnica širokog programa koji vodi prema stvaranju kontinentalnih blokova od kojih bi svaki imao zajednički novac, jedinstveno državljanstvo, parlament itd.; savez ovih blokova bio bi pozvan da oblikuje svjetsku vladu. Možemo istaći sljedeće regionalne saveze u stvaranju:
- Euroazijska ekonomska zajednica (CEEA ili Eurasec za Eurasian Economic Community)2: stvorena je u  listopadu 2000. i povezuje brojne zemlje bivšeg sovjetskog bloka (Rusija, Kazahstan, Bjelorusija,...), teži stvaranju carinske unije3 od 2010. s idejom zajedničkog novca koji bi se zvao “evraz4 ili euras ilipak eurasia (ime ove monete može se još uvijek promijeniti)5.
- Savez južnoameričkih država (UNASUR)6: stvoren je u svibnju 2008. s ciljem da prijeđe iz jedne logičke podregije u regionalni identitet, stapajući se u jedinstvenu organizaciju Mercosur i Andsku Zajednicu, to jest da se okupe sve države južnoameričkog kontinenta (s izuzetkom britanskih otoka Sandwicha i Malvina). Ideal kojem se teži je osnovati jedinstven parlament, jedinstven novac7 i državljanstvo. L’UNASUR podržava privilegirane odnose sa svojim europskim modelom u okviru jedne eurolatinske američke parlamentarne skupštine nazvane EUROLAT.8
 
- Sustav srednjoameričke integracije (SICA):9 stvoren u prosincu 1991., na posebnom sastanku u San Pedru Suli (Honduras) u prosincu 2008. i osnovana je zajednička moneta. Ova skupina srednjoameričkih zemalja ima isti cilj kao sve ove gore spomenute integracije.
- Pokretanje "Organizacije afričkog jedinstva" (OUA)10 godine 1963. pripomoglo je da se dođe do jednog dinamičnijeg i jasnijeg stanja sa stvaranjem Afričke Unije (UA, Durban, srpanj 2002.) i “Novog partnerstva za razvoj Afrike” (NEPAD).11 Ciljevi (komisija, sveafrički parlament, Sud za ljudska prava itd.) prema oponašanju europskog modela.12
- Savjet za suradnju u Zaljevu (Golf cooperation council, GCC)13: osnovan 1981., ima za cilj čvršći i uži savez zemalja Zaljeva (Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati). Zajednička moneta predviđena je za 2011. s imenom “haledži”. Iaoko je određeno osnivanje monetarne unije, ime monete još nije potvrđeno.14
 
- Azijski savez se pomalo oblikuje kroz vodstvo tri glavna faktora: Japan (CEAT, Savjet Istočnoazijske Zajednice), Kina (NEAT, Mreža Istočnoazijskog Think Tanka) i Južna Koreja (EAF, Istočnoazijski Forum). Od 1. siječnja 2010. Kina i ASEAN (engleski akronim za Savez zemalja jugoistočne Azije) proglasili su najveću svjetsku zonu slobodne trgovine kojoj su se pridružili Japan, Južna Koreja, Australija i Novi Zeland. Ta bi zona morala dopustiti “ubrzanje procesa regionalizacije”, kako voli reći Hu Ningning, glavni tajnik Ekonomskog savjeta Kina-ASEAN.15
 
- Sjevernoamerički Savez predložen je u ožujku 2005. u Texasu (Waco) između američkih, kanadskih i meksičkih vođa, u okviru PSP (Partenarstvo za blagostanje i sigurnost).16 Predviđeni cilj je bio teoretski dostići tijekom 2010. politički, ekonomski i vojni okvir triju zemalja.17 Predviđena je moneta “Amero” ili “sjevenoamerički dolar” (još nije određeno ime) koja bi zamijenila američki i kanadski dolar, te meksički peso.18 Ova promjena nosi sobom pad dolara i širenje svjetskog monetarnog i financijskog sustava. Ova sustavna globalna kriza (politička, financijska, monetarna i geopolitička) pojačava se početkom 2010. kako bi se olakšao dolazak Novog svjetskog poredka, prema želji onih koji se zalažu za njega.
 
Napokon, teoretski je predviđeno za 2015. uspostava euro-atlantskog bloka, politički, ekonomski i vojno povezanog.19 Možemo reći da je Europski parlamenat 26. ožujka 2009. usvojio rezoluciju u kojoj se govori o “stanju transatlantskih odnosa nakon posljednjih predsjedničkih izbora u SAD-u gdje je pobijedio Barack Obama”. U ovoj se rezoluciji spominju svi politički, ekonomski i vojni sporazumi obiju strana Atlantika (s jedne strane SAD, a s druge EU) kako bi se pristupilo transatlantskom ujedinjenju.20
 
Ovaj popis nije konačan dok ne spomenemo jedan velik i važan događaj, koji je francuski tisak prešutio, a to je susret na vrhu u L’Aquili (8.-10. srpnja 2009.) gdje su državne vođe raspravljali o različitim temama (ekonomska kriza, klima...). Pa ipak tijekom jednog susreta s novinarima ruski predsjednik Medvedev je bio sretan što može predstaviti prototip monete na kojoj je na engleskom jeziku stajalo “jedinstvo u različitosti”.21 To je prvi put da je neki državnik predstavio uzorak monete koja će biti važeća za čitavo čovječanstvo.22 Ovaj potez nadopunjuje riječi Hermana Van Rompuya  koji u svojem inauguracijskom govoru na mjesto predsjednika EU-a nije oklijevao izreći ove riječi pune značenja: “Godina 2009. je i prva godina Globalne Vlade s uspostavom G20 za vrijeme pune novčarske krize”.23
 
Ova bi nas tvrdnja – koju je izrekao čovjek koji podržava svjetsku nadvladu – morala potaći na razmišljanje i na postavljenje pitanja: kako smo dovde došli? Doista, opis ovih različitih regionalnih ujedinjenja, već manji ili više uznapredovalih, u kontekstu jedinstvenog autoriteta – s unutrašnjim mrvljenjem država sastavnica24 – nije slučajan. Ova promjena je rezultat dugog i temeljitog rada financijskih oligarhija25 i od elitnih političkih skupina u okviru think tank (trust mozgova) stručnjaka ili različitih fondacija.
 
Bilješke:
 
1. “La mossa degli Stati Uniti semina confusione nella UE“, Charles Forelle, The Wall Street Journal, 2. veljače 2010.
2. Službene stranice Eurasec.
3. L’Union douanière, créée par la Russie, le Kazakhstan et la Biélorussie, dossier Ria Novosti.
4. Eurasie : le président kazakh prône la création d’une monnaie unique, l’evraz, Ria Novosti, 11. ožujka 2009.
5. CEEA : la création d’une monnaie unique au menu d’entretiens russo-kazakhs, Ria Novosti, 14. ožujka 2009.
6. Službene stranice UNASUR.
7. Dana 26. studenoga 2008., za vrijeme susreta u Cracasu, neke zemlje Južne Amerike odlučile su pripraviti teren stvaranjem “Fonda za stabilizaciju i pričuvu”, to jest jedinstveni račun nazvan “Sucre” (sustav za  zajedničku regionalnu kompenzaciju). Ovo „jedinstveni“ odnosi se i na Antonia Joséa de Sucrea (1795.-1830.) koji je bio poručnik u službi Simona Bolívara. vale a dire una unità conto denominato “Sucre” (sistema di compensazione unità regionale). Questa unità si riferisce anche ad Antonio José de Sucre (1795.-1830.) che era un tenente al servizio di Simon Bolivar.
8. Službene stranice l’ Assemblée Parlementaire Euro-Latino Américaine.
9. Službene stranice SICA.
10. Službene stranice Unione africana.
11. Službene stranice NEPAD.
12. Opis Unione africana na webu Francuskog ministarstva vanjskih poslova.
13. Sito ufficiale del GCC.
14. “Proposta di denominazione della moneta GCC ‘troppo generica’, Trade Arabia, 16 dicembre 2009.
15. “La Cina spera di diffondere lo yuan all’interno dell’ASEAN”, Les Echos, 31 dicembre 2009.
16. Sito ufficiale della PSP.
17. La marcia irresistibile del nuovo ordine mondiale, di Pierre Hillard (Editions François-Xavier de Guibert, 2007), p. 21.
18. Ibidem., Pp. 86-87.
19. La ripartizione delle nazioni europee: Dalla comunità euro-atlantica allo stato mondiale, Pierre Hillard (Editions François-Xavier de Guibert, 2005), p. 137 e la marcia irresistibile del Nuovo Ordine Mondiale, op. cit, p. 79.
20. “Risoluzione del Parlamento europeo sullo stato delle relazioni transatlantiche dopo le elezioni che hanno avuto luogo negli Stati Uniti” (2008/2199 (INI)), Réseau Voltaire, 23 marzo 2009.
21. “La Russia e la Cina hanno proposto una moneta comune globale“, Réseau Voltaire, 11 luglio 2009.
22. The Economistdi gennaio 1988 ha annunciato il lancio di una moneta mondiale chiamata “Fenice” per il 2018. Siamo nei tempi previsti.
23. “Discorso di accettazione“, da Herman von Rompuy, Réseau Voltaire, 19 novembre 2009.
24. Le rivendicazioni etniche e religiose, come l’opposizione tra regioni ricche e povere accelera la decomposizione degli stati nel mondo. Questo fenomeno si spiega in particolare con il trasferimento dell’autorità suprema alle unioni politiche regionale, a scapito degli stati, che non hanno più alcuna ragion d’essere. La disintegrazione degli stati sarà globale. Già alcuni leader degli Stati federali degli Stati Uniti, Texas e Vermont, vogliono la secessione. Per quanto riguarda l’Europa, il Belgio con le Fiandre o la Spagna con la Catalogna sono in grave rischio. Queste affermazioni regionaliste, che possono frammentare gli stati, sono necessarie per raggiungere la realizzazione del nuovo ordine mondiale.
25. Fino agli inizi del gennaio 1973, la Francia ha condiviso il diritto di creare denaro con le banche private. Per finanziare la costruzione di alloggi per esempio, lo stato prendeva prestiti dalla banca centrale che creava la moneta. Successivamente, lo stato rimborsava il prestito, mentre la banca distruggeva le banconote, ma, soprattutto, non pagava gli interessi. Ma lo Stato si vietò di prendere in prestito dalla banca centrale, con l’articolo 25 della legge Pompidou-Giscard d’Estaing del 3 gennaio 1973. Privandosi della possibilità di creare moneta, a meno di rivolgersi a soggetti privati, che fanno pagare gli interessi ad un prezzo elevato. Pertanto, questa politica impedisce qualsiasi vera e propria politica sociale che rende gli investimenti pubblici inaccessibili e facendo, allo stesso tempo, aumentare il debito pubblico. Questo principio è sancito nel trattato di Maastricht (1992.) all’articolo 104, che è stato inserito nell’articolo 123 del Trattato di Lisbona. Gli Stati membri dell’UE sono totalmente in balia dell’oligarchia finanziaria.
(Prijevod: Josip Nikšić)
 
(Nastavak slijedi)
 

Pierre Hillard, doktor političkih znanosti i profesor međunarodnih odnosa. Njegovi istraživački radovi poglavito su usredotočeni na instrumentalizaciju Europske unije s obzirom na stvaranja jedinstvenog euro-atlantskog bloka. Posljenje objavljeno djelo je: Bertelsmann : Un empire des médias et une fondation au service du mondialisme (François-Xavier de Guibert éd., 2009)

I žrtve iz Očure, a i one iz Drenovca i Leskovca i ostalih grobišta potrebno je dostojanstveno pokopati

 
 
Govor na Sedmom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu u Muzeju Mimara, Zagreb, 30. rujna 2016.
Mišljenja sam da je po ugledu na SAD potrebno formirati groblje gdje će se moći pokopati i poginuli vojnici rođeni u Hrvatskoj, a koji su se u sklopu raznih vojski borili i na raznim bojištima te su uslijed pogibije pokopani u ostalim područjima i drugim državama. Također na tom groblju potrebno je predvidjeti i mjesto za ukop posmrtnih ostataka poginulih vojnika iz Prvog svjetskog rata, a potrebno je pokopati i brojne žrtve koje leže bez znaka i spomena na brojnim mjestima za koja se ni ne zna da su tamo pokopane, kao na pr. žrtve grobišta Očura koje i danas leže u grobnici za privremene ukope na varaždinskom groblju. Naravno i na civilizacijski način potrebno je na to jedinstveno groblje prebaciti i dostojanstveno sa sprovodom pokopati žrtve iz Drenovca kod Slatine, a koje su u vrećama za smeće pobacane u betonsku grabu koja ovakva kakova je više liči na „jamu za gnojnicu“ ili mjesto za skupljanje otpadnih voda, nego na mjesto u kojem su pokopani posmrtni ostaci ljudi.
http://www.viktimologija.com.hr/images/Franjo/2.jpg
Naravno za svaki pojedinačni ili zajednički grob u koji će se položiti posmrtni ostaci žrtava i poginulih vojnika potrebno je osmisliti dostojanstveno spomen obilježje na kojem će biti zapisani i podaci o žrtvama, a kod premještanja posmrtnih ostataka na jedinstveno groblje sprovod se mora organizirati dostojanstveno u prisutnosti svećenika, u skladu s tradicijom. Na tom jedinstvenom groblju potrebno je pokopati i poginule hrvatske vojnike koji su se u sklopu talijanske vojske borili u Rusiji gdje su poginuli i bili pokopani na vojnom groblju u Singinu, a koje je zatvoreno početkom ovog tisućljeća. Jedno vrijeme Talijani su „naše“ vojnike, kao i svoje imali pohranjene u Rimu na vojnom groblju Verano, a potkraj studenoga 2002. godine našu Vladu su o tome izvijestili. Da bi se tijela 15 poginulih hrvatskih vojnika
prebacili iz Rima u Domovinu Republika Hrvatska trebala je također nekoliko godina, sve negdje do 2007.-2008. godine. I ti vojnici su zbrinuti, a dužnost nam je da ih dostojno pokopamo.
 
Država je dužna voditi brigu i o grobovima poginulih vojnika na svim grobljima i barem postaviti spomen ploče s upisanim imenima stradalih. Poznato nam je da je partizansko-komunistička vlast nakon rata 1945. godine, ne samo vršila teror nad svojim narodom i u masovnim progonima i likvidacijama ubijala sve koji joj nisu na bilo koji način bili po volji već je nastojala uništiti i svaki spomen na ostale vojske, a pogotovo na postojanje bilo kakve hrvatske države, pa su tako preoravana groblja, odstranjivani su križevi s groblja te se i na ostale načine nastojalo uništiti sve što je podsjećalo na Nezavisnu Državu Hrvatsku ili koju drugu vojsku. U skladu s rečenim potrebno je na svim našim grobljima gdje su „preorani i uklonjeni“ grobovi poginulih vojnika postaviti spomen ploče na kojima će biti upisana imena s osnovnima podacima poginulih vojnika kojima je u doba vladanja totalitarnog komunističkog sustava uklonjen svaki trag postojanja. Za brigu o vojnim grobljima i pokopanim vojnicima poželjno je osnovati jedno tijelo koje će bilo samostalno ili u sklopu kojeg Ministarstva o tome voditi brigu.
 
(Svršetak)
 

Franjo Talan

Baza s DNK-a podacima žrtava treba rodbini omogućiti identifikaciju

 
 
Govor na Sedmom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu u Muzeju Mimara, Zagreb, 30. rujna 2016.
Naravno kad se napravi „baza podataka“ potrebno je formirati Ured u kojem će zainteresirana rodbina moći na temelju svojeg DNK-a zatražiti usporedbu i identifikaciju. Svakako da takav ured mora imati i svoj portal „web“ stranicu, telefon i uredovno vrijeme. Kako su „posao“ na masovnim likvidacijama žrtava partizansko-komunističke jedinice i vlasti „odrađivale“ sve dokle su doprle, pa i na području susjednih država, tj. na području cijele Jugoslavije i šire, treba težiti da formiranje ureda za žrtve Drugog svjetskog rata s bazama podataka s DNK-a uzorcima žrtava budu i na susjednim područjima, BiH, Slovenija, Srbija...
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/00/Slovenske_talce_%C5%BEenejo_na_mori%C5%A1%C4%8De.jpg
Budući je „svim“ postkomunističkim državama na području bivše Jugoslavije cilj utvrditi žrtve i izvršiti identifikaciju tijela poubijanih te ih dostojno pokopati ili barem saznati gdje počivaju kako bi se na mjestima ukopa mogla upisati imena žrtava, ili barem da rodbina zna gdje su pokopane, potrebno je te Urede iz pojedinih država umrežiti i potomcima žrtava omogućiti lakši pristup, a potrebno je i omogućiti uz pomoć stručnjaka i vlastitog DNK-a zapisa utvrditi na kojem od groblja je njegov rođak pokopan. Tako će se na primjer za žrtve iz rudnika Hude Jame pokopane na groblju u Mariboru, ako je napravljena baza s DNK-a s podacima nalazi na određenoj „web adresi – internetu“ , usporedba moći napraviti i iz svih dijelova Svijeta.
 
Znam da taj moj prijedlog mnogima zvuči kao „znanstvena fantastika“, a da bi se isti i ostvario potrebna su i znatna financijska sredstva, ali ako tome budemo težili i sredstva ćemo pronaći. Na primjer, ako se u sklopu Slovenske komisije za rješavanja pitanja prikritih grobišta i poratnih likvidacija postoji Ured u koji u svako uredovno vrijeme može doći "stranka" i dati podatke (svoj DNK-a za usporedbu), identifikacija se može utvrditi usporedbom s podacima iz Baze, i tako saznati u kojem grobištu (morišču...) je ta žrtva bila pokopana, kada je ekshumirana i gdje je pokopana. Naravno kad se, utvrdi, npr. da je ta osoba pokopana u Zagrebu (Varaždinu, Ljubljani, Teharju…), mora se taj podatak i na neki način i na zajedničkom grobu i zabilježiti. Dakle i na tom području potrebna je suradnja sa svim ostalim državama, ali odnekud se mora početi. Ta prošlo je 25 godina od pada komunizma.
 
Mišljenja sam da su sve žrtve ratova i totalitarnih ideologija poginule i poubijane u XX. stoljeću zajedničko nasljeđe Europe i da je dužnost Europske unije kao cjeline, a i svake države članice, da se prema svima njima osigura pravo na grob i u zajedničkoj memoriji mjesto za sjećanje. Za sve poginule i stradale, a pogotovo za one za koje se to u doba vladanja komunističke ideologije nije moglo i smjelo napraviti. Kako sam mišljenja da se taj projekt bez financijske pomoći iz Europske unije neće ostvariti potrebno je na nivou Europe osmisliti projekt koji će ta nastojanja financijski poduprijeti.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Franjo Talan

Anketa

Tko će biti sljedeći gost Ace Stankovića u protuhrvatskoj emisiji "Nedjeljom u 2"?

Petak, 28/07/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1136 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević