Get Adobe Flash player

Barčenko je zarana pokazivao sklonost za "paranormalno"

 
 
Mogućnost da se negdje u unutrašnjosti Zemlje nalazi napredno znanje i tehnički „know how“, izazvali su znatiželju ne samo istraživača nego i okultista. Praktičnu su korist od pristupanja i iskorištavanja tih znanja očekivali pojedinih političari i obavještajci napose u Rusiji. Čim su se zainteresirali boljševici, za sobom povukli i znatiželjne Britance pa kada su obje snage bile na okupu daleko za njima nisu zaostajali ni Amerikanci, Nijemci i Japanci. Ovaj članak bavi se aktivnostima trojice muškarca, dva Rusa i jednog Amerikanca: Aleksandra Vasiljeviča Barčenka, tzv. „boljševičkog profesora okultnoga“ te aktivnostima umjetnika i istraživača okultnoga Nikolaja Reriha, i Roya Chapmana Andrewsa koga se često navodi kao stvarni model Indiana Jonesa. Iako su mnogi smatrali da se ta trojica nikad nisu upoznali, pouzdano je da su svi bili uključeni u ekspedicije po pustinjama Mongolije i dolinama pod Himalajom u potrazi za izgubljenom civilizacijom i pretpovijesnim ljudima. U slučaju Barčenka i Reriha, specifičan je cilj bila Šambala. Kao što ćemo vidjeti u nastavku, njihova istraživanja samo su vrh ledene sante, tajnovite i skrivene misije koja je uključivala tajna društava i obavještajce. Preostaje za razotkriti tko je i za koga – i zašto – radio.
http://www.bebamur.com/uploads/2/6/9/1/26914112/28494.jpg?440
Aleksandar Vasiljevič Barčenko
 
Boljševički profesor okultnog – Aleksandar Barčenko A. V. Barčenko rođen je 1881. u Eletsu i zarana je pokazivao sklonost za „paranormalno“. Dijelom okultist, a dijelom znanstvenik i istraživač, te iako pomalo šarlatan bio je povrh svega tragaoc. Primarano je bio usmjeren na otkrivanje izgubljenoga znanja pretpovijesne civilizacije, tj. sačuvanih ostataka. Za vrijeme studija medicine od 1901. do 1905. godine Barčenko je posjećivao masonske i teozofske krugove i naginjao je njihovim ezoterijskim doktrinama. Jedan od njegovih profesora bio je upoznat s ranije navedenim St-Yvesom d'Alveydrom, te je i svog đaka uveo u legendu o Agarti/Šambali. Rad D'Alveydra također je promicao političko-mističnu doktrinu Sinarhije, sustava koji su navodno usavršili stanovnici skrivenoga Kraljevstva. Ugrubo govoreći, Sinarhija označava „vladavinu tajnog društva“ ili prosvijetljene elite. Tu je ideju koncem 19. stoljeća sabrao drugi francuski ezoteričar, Gerard Encausse, poznatiji kao Papus, koji ju je ukomponirao s drugom mističnom strujom, martinizmom, te je osnovao svojevrstan kvazi-masonski red martinista i sinarhista.
 
Tijekom 1900.-1905. Papus je posjetio Rusiju i tamo je osnovao ćelije svog novog reda u koji je regrutirao članove iz familije Romanovih. Također, intrigantno je bilo doznati da on istovremeno ima ulogu francuskoga „utjecajnog agenta“ čiji je zadatak bilo spriječavanje njemačkog utjecaja kod ruske elite i ubrzavanje društvene revolucije. Netko je poslije od Papusovih suradnika tvrdio da je martinizam bio „klica sovjetizma“. Prije izbijanja Prvog svjetskog rata Barčenko je radio kao pisac i novinar. Istovremeno bio je uključen u martinistički „Kabalistički red ruže i križa“. Njegov ga je izraženi interes za okultno naposljetku doveo do hiromantije, tarota, alkemije, hipnoze, „isijavajuće energije“, astrologije i čitanja misli. Godine 1911. objavio je članak za časopis „Priroda i društvo“ o „prijenosu misli“. Njegovo pisanje obuhvaća i dvije „fantastične“ novele, Doktor Černji te Iz mraka. Literarni mu je alter ego postao dr. Aleksandar Nikolajević Černji koji je u Indiji i na Tibetu godinama proučavao arkane do nogu uz skute mističnih mahatmi. Barčenko je sanjao učiniti to isto. Poslije kratkotrajne službe u ratu, Barčenko se vratio nazad u Petrograd (preimenovan poslije u St. Petersburg) i tamo je ušao dublje u okultne krugove. Jedan od čestih gostiju u to vrijeme u Pertogradu bio je Georgij Gurdjijev. Iako se pouzdano ne može tvrditi da su bili u izravnom kontaktu, dobro je poznavao Gurdijevljeva učenja i u budućim godinama oni će biti višestruko povezani. Iako je Barčenko odobravao rušenje cara Nikolaja 1917., nije se oduševio Lenjinovim boljševicima. U poslijeoktobarskom okruženju, da bi se prehranio, počeo je održavati ezoterijska predavanja revolucionarnim mornarima Baltičke flote.
 
Koristio je Šambalu da bi opisao „najranije komunističko društvo“ u sklopu pretpovijesne „univerzalne velike federacije naroda“. Ti boljševičko usmjereni sentimenti razlikovali su se od njegovih privatnih stremljenja. Preko udruženja „Sfinga“ upoznao se s martinistima, teozofima i „kršćanskim pacifistima“ koji su javno istupali kao neprijatelji sovjetskog režima. Poslije je priznao da je skupina zauzela „konspiracijske prostorije bijelogardijaca“ i surađivala s militantnim antiboljševicima poput Borisa Savinkova. Zauzvrat je Savinkov aktivno surađivao s britanskim i francuskim obavještajcima, među kojima i sa zapaženim Sidney Reillyom koji je u ljeto 1918. potpomogao pokušaj Lenjinova svrgnuća.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Zapažanja poljskoga pisca i prognanika Ferdinanda Ossendowskog

 
 
R. Spence: Crvena Šambala@Eneagram 2014. godine - Crvena zvijezda nad Šambalom: sovjetska, britanska i američka obavještajna služba u potrazi za skrivenom civilizacijom u Srednjoj Aziji Richarda Spencea - Na putu preko pustopoljina Mongolije 1921. godine poljski pisac i prognanik Ferdinand Ossendowski zapazio je neko čudno ponašanje u mongolskih vodiča. Kada su se usred ničega zaustavile deve, počeli su moliti vrlo ozbiljno i čudna je šutnja spopala životinje i sve uokolo. Mongoli su mu kasnije objasnili da se isto ponavlja uvijek kada "Kralj svijeta u unutrašnjosti Zemlje moli i propituje usude svim narodima."
https://i.ytimg.com/vi/5WgiQIxNbBs/hqdefault.jpg
Od nekih lama Ossendowski je saznao da „Kralj svijeta“ vlada u tajanstvenom i navodno vrlo realnom kraljevstvu „Agarti“. U Agarti „učeni panditi [majstori budističke znanosti i umjetnosti] u kamene ploče urezuju sve zemaljske i vanzemaljske znanosti“. Svi koji otkriju pristup u Kraljevstvo u unutrašnjosti Zemlje zarade nevjerojatno znanje i moć. Ali Ossendowski nije bio samo usputni slušatelj. Kao što je navedeno u prethodnom članku, godine 1921. on će postati ključnim savjetnikom „pomahnitalog baruna“ Romana von Ungern-Sternberga koji je uspostavio kratkotrajan režim u glavom mongolskom gradu Urgi. Samoproglašeni je budistički ratnik sanjao povesti Sveti rat u Aziji i, navodno, pokušao je kontaktirati „Kralja svijeta“ u cilju ostvarenja tog plana. Vjerodostojnost Ossendowskoga napao je kasnije švedski istraživač Sven Hedin.
 
Između ostalog, optužio ga je za plagiranje priče o Agarti prema ranijim radovima francuskog ezoteričara Josepha Alexandra St-Yves d' Alveydrea. U nekoj je mjeri to i točno, ali istraživač Hedin, veteran u potrazi za izgubljenim gradovima, nije odbacio mogućnost skrivenoga kraljevstva, štoviše, gajio je nadu da će ga vjerojatno on sam pronaći. U svakom slučaju, Ossendowski nije izmislio priču o bajkovitoj zemlji svjetlosti, negdje na – ili ispod – prostranstava Srednje Azije, bilo da se zove Agarti, Agarta, Šangrila, ili najčešće Šambala. Neki vjeruju da budističko podzemno carstvo nastanjuju drevni, napredni ljudi, dok je drugima to duhovna dimenzija dostupna samo prosvijetljenima. Legenda o Šambali čvrsto je utemeljena u budističkoj tradiciji koja smješta kraljevstvo negdje na sjever Indije. U legendi je također opisan dolazak kralja Šambale s njegovim hrabrim slugama koji pobjeđuju nad zlom i uvode u zlatno doba u kojem vlada čista dharma. Kao što je navedeno, barun Von Ungern-Sternberg sam sebe zamislio je kao inicijatora „Šambalskog rata“. A poslije su i drugi učinili isto.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Sadašnji sinarkistički program promiču ljudi slični Shultzu i Rohatynu

 
 
Godine 2004. u knjizi, koju su objavili Berrett-Koehler Publishers [izdavači] Inc. i koja je podigla veliku prašinu, John Perkinsove Ispovijesti ekonomskog plaćenog ubojice [Confessions of an Economic Hit Man] izložen je iscrpni izvještaj iz prve ruke o ulozi današnjeg međunarodnog kartela banaka i višenacionalnih tvrtki koje rade u sprezi da bi opljačkale bogatstvo strateških sirovina i drugu nacionalnu očevinu sektora zemalja u razvoju. Glavna strategija koju su koristili Ekonomski plaćeni ubojice (EPU/[EHM]) prema Perkinsovom izvještaju iz prve ruke, bila je nagomilati masivni dug vlada sektora u razvoju i namamiti ih u stupicu diktata Svjetske Banke i MMFa, dok su ih višenacionalne tvrtke kao Bechtel i Halliburton opljačkale do kože pod maskom „razvoja“. Perkins je naznačio Georgea Shultza, bivšeg Bechtelovog predsjednika , američkog Ministra financija i Državnog tajnika kao kraljujućeg Ekonomskog plaćenog ubojicu - Capo di tutti capi - baš sinarkističkog aparata koji je ranije doveo svijet na rub samouništenja u razdoblju od 1922. - 1945.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/en/thumb/1/1c/Eirv36n22.jpg/250px-Eirv36n22.jpg
Je li Perkins bio 100 posto u pravu ili ne glede Shultzove formalne titule kraljujućeg šefa EPU-ica, Shultz je zasigurno predstavljao utjelovljenje sinarkije. Shultzova krajnja odanost razvidna iz njegovog bliskog odnosa s Jacobom Rotschildom iz Velike Britanije, kojem je zajedno s Warren Buffetom od Berkshire Hathawaya dao na pladnju guvernerskog kandidata Arnolda Schwarzeneggera na uvid i odobrenje. Shultz je isto tako jedan od vodećih predlagača i podupiratelja u Sjedinjenim Državama dogme slobodnog trgovanja sinarhističkog Mont Pelerin društva. Njegov mentor sa Sveučilišta u Chicagu, W. Allen Wallis, bio je utemeljiteljski blagajnik Mont Pelerina. Shultz je još uvijek direktor Bechtel grupe, predsjedavajući JP Morgan Chase International Councila, director Fremont grupe i Accenture Energy, tvrtke koja sudjeluje u mega udruživanjima poduzeća i akvizicijama u naftnoj i plinskoj industriji s bliskim sponama s Anglo-American Corp. (tvrtkom).
 
Danas, Shultz je ne samo „kum“ Busheve i Cheneyjeve vlade, gdje je sam svojom rukam odabrao Vulkane, prvotnu ekipu tutora Georgea W. Busha i krtica u njegovoj Izvršnoj vlasti, koji su bili odgovorni za katastrofu Iračkog rata. On, zajedno s R. Jamesom Woolseyjem, oživio je Odbor sadašnje oopasnosti [Committee on the Present Danger] da bi promicao poslije-vestfalski svijet preventivnih ratova pogodnih ispunjenju sinarhističkog programa. U ortaštvu s Felixom Rohatynom, Shultz je potaknuo privatizaciju rata kroz proliferaciju Privatnih vojnih tvrtki [Private Military Corporations, PMC] koje su prema svom javnom hvalisanju tijekom konferencije u listopadu 2004. na Middlebury College-u, predstavljale povratak na „neo-feudalni“ sustav, kojeg je primjer bila u 18. i 19. stoljeću Britanska Istočno-indijska tvrtka. Shultz i Rohatyn su tipični primjeri srednjeg sloja sinarhista operativaca, koji radi unutar i oko vladinih institucija u korist potpuno tuđih programa i ideologije. Svoju odanost polažu u anglo-holandski/mletački sustav lihvarenja, globalizacije, smanjenja pučanstva i ropstva.
 
Prosinac 1971.
 
George Shultz bio je Tajnik ministarstva rada, čelnik Ureda za upravljenje i proračun, i Tajnik financija pod Predsjednikom Richardom Nixonom. On je osobno povukao čep FDRovog Bretton Woods sustava. Kad je Lyndon LaRouche označio odbacivanje Bretton Woodsa kao početak silaska u fašistički pakao, ožigosan je kao „potencijalna opasnost“ novo pokrenutoj globalnoj tiraniji. U debati u prosincu 1971. na Queens Collegeu u New York Cityju, posljednja takva zgoda na koju će ikada biti pozvan, LaRouche je naveo svog suparnika, prof. Abbu Lernera da se razotkrije kao pristaša Schachtijevske ekonomije. LaRouche ga je suočio s dokazima zakonitih posljedica okončanja sustava globalnog čvrstog valutnog tečaja i otvaranja svjetskih valuta špekulantskim manipulacijama, nakon čega je Lerner izvalio: „da su slušali Schachta, ne bi nam trebao Hitler.“ Ako postoji izreka koja najbolje opisuje sadašnji sinarkistički program kojeg promiču ljudi slični Shultzu i Rohatynu, to je: „Schacht bez Hitlera“. A ako itko misli da je to poboljšanje ranijeg iskustva s nacizmom i fašizmom, ubrzo će doživjeti grubo buđenje, ako se sinarhiju ne zaustavi.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 882 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević