Get Adobe Flash player

Kako je živio Zagreb sredinom tridesetih godina XX. stoljeća

 
 
Knjiga "Sentimentalno putovanje" mađarskoga novinara ipolitičara Ferenca Fejtőa (Velika Kanjiža, 31. VIII. 1909. – Budimpešta, 2. VI. 2008.) uglavnom se bavi hrvatskim prilikama i reminiscencijama na njegovo dječaštvo provedeno u Zagrebu kojega osjeća kao drugi dom. Knjigu napisanu 1934. objavio je autor nakon 53 godine u Parizu (Francuska je njegova treća domovina!). Zahvaljujemo prevoditeljici Xeniji Detoni i prof. Miljenku Foretiću što su nam pružili ovaj osvježavajući pogled mladoga Fejtőa (26 godina) iz 1934. Podatke o ovom sjajnom književniku, njegovom otklonu od dogmatskog komunizma, zanimljivom etničkom i regionalnom podrijetlu, dubokom shvaćanju povijesti i poznavanju istočne Europe nađite sami, ograničit ću se na materiju “Sentimentalnoga putovanja”.
https://antikvarijat-biblos.hr/upload/catalog/product/18764/img-9203_565ef7d0cd3a5.jpg
Opisuje kupovine na Jelačić platzu sa djedom, Mirogoj, Zrinjevac – “ti si (Zagrebe) bio sve ono što utjelovljuje eleganciju, asfalt i grad. Zagreb, ta riječ je u meni odzvanjala mitski kao Muslimanima Meka ili Židovima Jeruzalem. Privlačile su me tvoja romantika, tvoja tradicija, tvoja otmjenost... ti si posve ugodan austrijski grad...” Srcu mu je prirastao Jelačićev trg sa spomenikom na sredini, (sa mačem okrenutim prema Mađarskoj; pisac se pita je li moglo biti drukčije). Tamo njuši miris mora; jasno to je od riba koje se prodaju u blizini. (kontinentalci i more to je posebna ljubav, op., T.T.) “Ti si austrijski grad daleko od Austrije, primorski grad daleko od morske obale, dovoljno velik da se u tebi može bilo tko stvarno skriti, a dovoljno malen da ostaneš istinski ljupkim!” Muzika i stabla na Zrinjevcu, igre na Tuškancu, Katedrala (vremešna gotička tetka), davno pomireni Kaptol i puntarski Gornji Grad (koji toliko naliči sa patricijskim i činovničkim štimungom “našoj” Budimskoj tvrđavi) sa plebejskim dotepencem poslovnim i čađavim Donjim Gradom. Zgrada HNK (boje našeg Elizabetinskoga mosta), Maksimir, Botanički vrt.
 
Glumica Erika Druzović u oproštajnoj predstavi pred odlazak u Danzig (Gdanjsk) doživjela je ovacije. “No u slavlje se uplela i politika... studenti su udarili u glasno bukanje: Dolje Konjović! Abzug Konjović, vikali su. Zašto si pustio Eriku?” Tome se priključio i parter. “Konjović je u Zagrebu bio jako nepopularna osoba, povjerljiv čovjek vlade koji je sanirajući kazalište beskrajno srozao plaće glumaca i ugled kuće.” (Erika Druzović (1911. – 2011.) Mariborčanka, glumica i pjevačica gipka kao mačka, vilenjački svijetla briljirala širom Europe, okušala se i na filmu; Petar Konjović (1883. – 1970.) ozbiljan skladatelj iz okolice Sombora)
 
Zgodno opaža Fejtő: “U Zagrebu je posve drukčije! Svi, i to stalno politiziraju na ulici, u dućanima u stanovima... Zagrebački puk je po svemu sudeći neokrnjeno očuvao starstvenost i oštrinu ratovanja oko javnopravnih pitanja. U tome ispolitiziranom ozračju ima nešto mirnodopskoga, nešto bezbrižnog, znakova zdravlja dobro  uhranjenih. Kako čujem u unutrašnjosti vlada veliko siromaštvo, seljaci jedva preživljavaju i ljudi su bez novca. U Zagrebu se od krize ništa ne vidi... u dućanima je gužva, prodavači se međusobno veselo šale i s lukavim se smiješkom žale na loš promet trgovine. Tvornički dimnjaci rade, posvuda su aktivna gradilišta, život vrije i teče. Tu još postoji građanstvo, ambiciozno, nasmijano, samouvjereno, koje još nije iscrpilo svoje okvire... već s lakoćom zgrče bogatstvo. U vežama su pivnice: nakon isteka radnog vremena one ožive u vrevi bučnih gostiju, šefovi i kalfe sjedaju za isti stol i uzbuđeno mudruju o reformama...
Po zidovima kuća svuda je našarano živio Maček; ...nigdje kukastoga križa, ali nigdje nema ni znaka sa srpom i čekićem, posvuda je samo Maček, Maček i opet samo Maček. Ako se o gostioničaru uspostavi da nije glasovao za njegovu listu, već će mu idućega dana birtija biti prazna, može ju čak i zatvoriti, koliko god bio sjajan odojak... ljudi će se okretati od njega na ulici, bit će izgubljen čovjek.”
 
(Nastavak slijedi)
 

Teo Trostmann

Slučaj četnika i državnoga direktora solane Konstantina (Koje) Slavkoviće

 
 
Uspavani primorski gradić znamenit stoljećima sa svojih bazena soli i strateškoga položaja postao je u slučaju državnoga direktora solane Konstantina (Koja) Slavkovića središte tzv. monstre procesa, ali i slika u minijaturi odnosa u Kraljevini Jugoslaviji. Žalim što je Hrvatska Austro-Ugarsku zamijenila Balkanom, ali nije mi ovdje (ni inače) cilj demonizirati jedan narod, a uzdizati drugi; uostalom nimalo simpatično ne djeluje ni lakomislena i nemoralna provincijalka Kojova supruga nimfomanka Dubrovkinja Jelka (rođena S.) niti nesretni mladić Riza Alijević koji je po majci baštinio bosansku inerciju a po ocu albanski inat.
https://www.solanaston.hr/images/povijest/solana%20old%20photo%205.jpg
Razdoblje nakon Prvoga svjetskoga rata spada u pomrčinu Europe i u gubitak bilo kakvog moralnoga kompasa; zlo djeluje otvoreno stvarajući u našem kamenjaru elemente za socijalni i nacionalni radikalizam. O kralju Aleksandru dosta govore i ljudi kojima se okružio, Kojo Slavković je u jednakoj mjeri pračovjek kao i zloglasni Puniša R., ubojica Stjepana Radića i zloglasni pljačkaš ubojica na Kosovu (ovdje je lijepo sjetiti se Josipa Kosora i "Požara strasti", ali i "Lisica" od Krste Papića koji je valjda čitao "Mariju Konavoku" biskupa Mata Vodopića. Napomenimo da je prema Aniću za vrijeme Drugoga svjetskoga rata Slavković bio četnik i radio kao njemački špijun, te se rado gostio s Nijemcima i suprugom Jelkom. Krenimo na temu.
 
Dana 22. svibnja 1934. splitsko Novo doba donosi osnove događaja u Stonu. Na Badnjak (24. 12., tada se tradicionalno puca iz pušaka pa je i to znak podmuklo promišljenoga čina, hitac je trebao biti neopažen u općoj buci, T.T.). U djelo je uvučeno 13 osoba(!) od kojih novina ističe "direktora" solane Konstantina (Kojo) Slavković i suprugu mu Jelku (list piše iz odlične dubrovačke obitelji S.), dnevničare Georga Suščinskoga i Đura Čolovića, te pekara Pava M. Kojo Slavković je kao srbijanski časnik došao u Dubrovnik, zaljubio se u Jelku i oženio je. "Ekscentrična" žena je sklopila brak iz hira, javno je izjavljivala da supruga nikada nije voljela. Česte su bile teške svađe u obitelji, a Slavković je vjerojatno rogonjstvo kompenzirao ružnim odnosom prema ljudima te je stekao podosta neprijatelja. (list piše o pakostima!) Umoreni Riza Alijević (valjda Aliu, ali je Kraljevina dodavala ić, kao Abazi - Abazović). Došao je 1931. u Ston kao pomoćnik zakupnika soli Mihajla Vukosavljevića. "Mlad i vrlo lijep, markantan orijentalni tip (što to znači, da izgleda kao Njegoš ili Omar Sharif?, T.T.) energičan do skrajnjih granica" privukao je Jelku.
Riza je upućen u nepošteno poslovanje solanom i to koristi da drsko opći sa Kojovom Jelkom, te Kojo sa "drugarima" uoči Božića odlučuje da ga umori.
 
Pokvarena Jelka po sluškinji (Kati J., navodi Jadranski dnevnik od 23. 5. 1934.!) šalje pismo Rizi da dođe jer da se Kojo želi s njim pomiriti. List navodi da nakon umorstva Rizinoga Jelka uzima njegovu fotografiju i hladnokrvno je sprema, a da zločinci odlaze na ponoćku, da bi nakon toga truplo odnijeli na staro zapušteno groblje i tajice ga pokopali. Jadranski dnevnik od 23. 5. 1934. piše da je pekar Pavo M. doveo Rizu u solanu Slavkoviću. "Suščinski Georg, Uzelac Nikola, i Nikola J. su se neposredno pred izvršenje djela hrvali sa umorenim nastojeći ga svezati." Suščinski je udarajući Rizu u leđa prelomio pušku. Mato J. i Mare G. držali su za to vrijeme stražu.
 
Dodatnih pet osoba iz Stona se tereta za prešućivanje zločina! Čolović Đuro je iz Rizine lisnice uzeo ispod 1.000 dinara. Iz iste lisnice Jelka je uzela češalj i fotografiju, a Marko K. 150 dinara. Slavković Konstantina, Suščinski Georga, Trifuna Vladisavljevića i Pava M. se tereti da su državi htjeli ukrasti drveni motor (valjda barku sa motorom) i naftu u vrijednosti od 50.000 kuna u svrhu bijega. Slavković je lažno prijavio dr. Antu Bernardi državnoga tužitelja u Stonu žandarmeriji i inspekciji, a dr Blajić Tomislava ministru generalu Petru Živkoviću (navodno homoseksualcu) u svrhu onemogućavanja istrage. Slavković,kapetan pješaštva bio je upravnik solane Ston od 1924. godine.
 
Na čuđenje općinstva naoružavao je sebe i djelatnike revolverima i puškama, osnovao ilegalno menzu u solani ne plaćajući trošarinu na hranu i vino; ljude koji rade za njega privatno vodi na državnoj  plaći u solani. Događa se lumpovanje, pjevanje, kartanje u menzi; Slavković ulazi u politiku!
Dana 25. 5. dr. Ivica Delač i Jakov Franušić prijavljuju makinacije u solani, te Riza koji je sve vidio i znao iz prve ruke postaje ortacima opasan. Jelka opisuje muža Koju kao "ambiciozna, pohlepna i tašta čovjeka, ali ujedno i kukavicom", za Rizu veli da je "bio lijep, divan u duši, plemenit, ali ujedno surov i nagle ćudi". Stajala je pod nekom vrstom "hipnotičkog utjecaja Rize".
Kojo je bio ljubomoran do ludila, tukao ju, užasno je vrijeđao, ali je bio i plemenit jer je jednom prigode skočio u obrani Rizi u jednoj tučnjavi, iako je znao za njegovu vezu sa njom (Jelkom). Blebeće o svojoj vezi sa trgovcem L., o njenom "demonu" Rizi i sl. gluposti od kojih je vrhunac pokušaj da lukavo opravda muža koji je očito isplanirao umorstvo za Badnjak bojeći se istrage. Opravdava muža da je htio nju osloboditi patnje,jer je užasno trpila od Rize i bojala se da je ne ubije. (Riza?!?)
 
Prvo sve priznaje, zatim sve povlači. Grozna žena. "Okrivljenicima je pošlo za rukom da se nakon uhićenja dogovaraju, dopisuju itd.", tako da su se iskazi svakoga časa mijenjali. Izgleda da je gnjusna baba nagovarala Pava M. da ubije Rizu, a kada to nije htio barem da ga dovede u solanu mužu i jaranima. Mato J. je zabranio ulaz u solanu djeci koja su htjela kolendavati (običaj u Dubrovniku i okolicu, djeca dobivaju sitne nagrade pjevajući od vrata do vrata božićne pjesme, T.T). Dr. Smolčić i dr. Krmpotić kao vještaci utvrdili su kod Jelke pomanjkanje svake iskrene ljubavi prema mužu, djetetu, kući (valjda kuća ne traži ljubav već rad i odgovornost, T.T.) Dodatno se optužuju Slavković i Čolović za utaju državnoga novca 445.742.94 dinara, Suščinskoga, Antuna Pogorilića i Konstantina Jovanovića da su kao magazinjer i dnevničari krivi omogućili prisvajanje državne soli 76.386 kg u vrijednosti od 190.965 dinara, i 976 vreća vrijednosti 11.712 dinara.
Slavković je prisvojio uplatu Pera Božovića iz Brijesta (815.85 d) i ribarske zadruge u Veloj Luci (277.95 d).
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Teo Trostmann

Simplik – nevin, naivan – više nego jednostavan, prost

 
 
Godine 1895. u Beogradu Luko Zore tiskao je knjižicu o tuđicama u dubrovačkome govoru. Luko Zore (Cavtat 1846. – Cetinje 1906.), filolog, književnik, značajan kulturni djelatnik i političar. Među pokretačima je časopisa Slovinac (Antun Kaznačić je ipak spiritus movens), te glavni pokretač časopisa Srđ. Omiljeni profesor u dubrovačkoj gimnaziji, poslije radi u Muškoj preparandiji u Arbanasima (Zadar), da bi zadnje godine života proveo u službi crnogorskoga kralja Nikole.
https://www.dulist.hr/wp-content/uploads/2012/12/desa-mantala010.jpg
Dubrovačka mantala
 
Mantala – varenik, “vino izvreno i umiješeno mukom (brašnom, T.T.) s vonjicom (vonjic je obično kolonjska voda, Zore misli na mirisne začine, T.T.) evo jednog konavoskoga recepta (2 l varenika, tj. ukuhanoga mošta od crnoga grožđa – kadarun, plavac ili dalmatinka, 500 grama krupno mljevenog pšeničnog brašna, 4 – 5 klinčića, kora od limuna, 1/4 muškatnog oraščića, 2 – 3 klinčića, malo cimeta, T.T.)
Manđarica – neki kolač izvorno grčki (od mangiarbianco tal.?)
Matafolico – veli se o čeljadetu kada bunca u groznici, znači i govorit neprikladno i bez jasnoće. (od grč. metaforikos)
Metlica – iskrivljeno od metvica
Miškin – ribica (tal. meschino)
Mjendeo (danas mjenduo) badem  
Mlakajica – malko vrijeme, zatišje Mušlja (???) mušula, dagnja
Nutipijerka (na Korčuli nutipirka) vrsta praske (breskve) lat. nutipersica
Oblanta – beskvasni kruh. Olum je kocelj (a što znači kocelj? T.T.)
Ofijerta – žena bijesna i silovita, goropadnica
Postoji knez Kocelj, prezime Kocelj u Konavlima, ali korijen riječi?
Palančana – danas balančana, patlidžan.
Pavijun (paviljon) potrijemak
Parestata (grč) pomagač, „zaštitnik, geda okrenuta uz brod ob lijevu katapulta, danas (1895.!!!) u Dubrovniku znači držalo i naslon niza stube“           Potkuplje - potkrovlje
Peline – dio grada gdje su se kože i krzna štavili i sušili (pelle, nekada sam mislio da se zovu po pelinu, T.T.)
Potprig – popržen na ulju, priganica.
Prtalonjka - vrsta jabuke, tal. bruttabuona
Puncjela – djevojka, lat. šp. utvrda na zemljištu koje je pripadalo franjevkama (klarisama) i gdje ej bila najstarija crkva sv. Vlaha, zato sv. Vlaho na toj zapadnoj utvrdi uklesan sjedi!
Puhvica, pufica – ćirić (u doba moje mladosti česta riječ, T.T.)
Reverendača – franjevka.
Rekesa (lat. recessus) oseka
Rusalje (kat. Duhovi, pedesetnica nakon Uskrsa)
Subota rusona – subota uoči Duhova (valjda su ruže, dubrovačke rusice bile dio svetkovine?) 
Salamun – losos (isto se kaže i za Salomona)
Simplik – nevin, naivan – više nego jednostavan, prost
Skurjenča (danas skurin) riba ukljeva Skadarskoga jezera
Split ili Spljet, vidi moju (L. Zore) raspravicu „Paljetkovanje“ pod riječi Split,1899./1890.
Šapantara – kratki vihor na moru. Vojmir Vinja dovodi to u vezu sa senjskom šempeterijom, Vodopić (P. Skok) navodi šarpantarija – te Vinja nateže mogućnost serpentarija – šijuna kao zmije? Ne zvuči uvjerljivo (T.T.)
Tabakerija – dio Pila gdje su se strojile kože, ime od tabaka lista, tabacos – nema veze sa duhanom kako mnogi misle, T.T.
Tinto, tintilin - u našim „babuštinama“ dolazi od tal. tentellino. Sjetimo se Tintilinića od Brlić Mažuranić, T.T.)
Tenturija (tal. la tintoria) dio Rijeke Dubrobvačke gdje se bojalo sukno. Ima i izvor Tinturija u Herceg Novome
Toplak (ognjište) tur. toprak 
Trogijer, vidi Spljet
Tumbati – prevrnuti
Utija – pegla. U mome djetinjstvu česta riječ.
Dolazi valjda od fr. Outil de ferre?, T.T.)
Zahandija – grdan zadah, od tur. Han (gostionica), u Dubrovniku je značilo gnjusnu krčmu. Nijemci imaju lijepu složenicu Die Kaffehausatmospherae (T.T.)
Zavalsat – zaigrat valcer(!)
Zenzo – Vicenzo, od venc. Zenso
Zgraganjat – zdrobiti zubima
 
(Svršetak)
 

Teo Trostmann

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Srijeda, 28/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1925 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević