Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Priručnik za preživljavanje u doba gender teorije / rodne teorije

 
  
Assuntina Morresi je profesorica fizike i kemije na sveučilištu u Perugi. Kao istraživač je radila u Madridu u Cosejo Superiore de Investigaciones Scientificas – Visoki Savjet za Znanstvena Istraživanja. Radila kao istraživač i u Njemačkoj: Technische Universität Braunschweig. Član je nacionalnog komiteta za bioetiku i suradnik brojnih časopisa. (Priručnik ima 7 poglavlja. Ovdje su prevedena 2. Op. K.P.)
https://i.ytimg.com/vi/EyG1VScHOs8/hqdefault.jpg
Assuntina Morresi
 
SPRIJEČITE NAMETANJE RODNE IDEOLOGIJE U OBRAZOVNOM SUSTAVU I DRUŠTVU!
GENDER – RODNA TEORIJA JE UTOPISTIČKI GOTOVO REALIZIRANI PROGRAM ANTROPOLOŠKE DEKOSTRUKCIJE LJUDSKOG DRUŠTVA  UTEMELJENOG NA BINARNOM -DUALNOM OBLIKU  MUŠKARAC  - ŽENA
NE RADI SE O PITANJU MORALA NEGO O OPSTNKU LJUDSKE VRSTE, LJUDSKOG RODA.
ONOG TRENUTKA KAD UĐE U ZAKONODAVNU PROCEDURU BRAK IZMEĐU OSOBA ISTOGA SPOLA  ANTROPOLOŠKA REVOLUCIJA JE ZAVRŠENA JER SU STVORENA SVA SREDSTVA ZA STVARANJE JEDOG NOVOG ČOVJEČANSTVA UTEMELJENOG NA NOVIM PARADIGMAMA:
1.     DA ZA SEKSUALNI IDENTITET NIJE PRESUDNA SEKSUALNA TJELESNA RAZLIKA, ONA DVOSPOLNA  MUŠKARAC – ŽENA
2.     DA DJECA NE PRIPADAJU ONIMA KOJI SU IH FIZIČKI ZAČELI I RODILI NEGO SE DO NJIH DOŠLO PUTEM RAZLIČITIH LABORATORISKIH POSTUPAKA, UGOVORIMA, NA TAJ NAČIN SE KOMPLETIRA ONO ŠTO JE JOŠ BIOLOLOŠKI NEDOSTAJALO NOVOM GLOBALNOM TRŽIŠTU LJUDSKIH TJELESA.
 
PRIRUČNIK ZA PREŽIVLJAVANJE U VREMENU TEORIJE GENDER /RODNE TEORIJE/

https://www.loccidentale.it/articoli/137801/manuale-di-sopravvivenza-al-tempo-del-gender-primo-capitolo

 

Tko piše o „teoriji gender – rodnoj teoriji“ pod tim izrazom misli na kulturnu orijentaciju, na smjerove razmišljanja prema kojima biti muškarac ili žena nije temeljni identitet svakog ljudskog bića koje je već određeno u embrionu i otkriveno u trenutku rođenja je li dječak ili djevojčica, nego je nešto što se može mijenjati bilo na fizički način kiruškim zahvatom bilo s motrišta osobnog društvenog osjećaja i percepcije, tj. osobnog uvjerenja. Tako mogu biti – ja sam žena – ali se osjećam kao muškarac.

U toj optici ne postoji više binarni, dvospolni model „muškarc – žena“, seksualni identitet ne ovisi više samo o tijelu: muškarac sam – žena sam nego od tzv. „seksualne orijentacije“ koja može biti: ja sam homoseksualna žena tj. lezbika, muškarac sam homoseksualac, dakle gay, privlače me muškarci i žene znači biseksualac sam itd. Svi ovi nepostojani identiteti mogu se mijenjati tokom života.

Ovo je polazna točka ukidanja seksualne razlike kao konstituitivne karakteristike čovječanstva dosada isključive i univerzalno priznate kao muškarci i žene potpuno neovisno o osobnim seksualnim odnosima.

U optici „teorije gender“ mi smo svi individui, pojedinci kojima uz spol jednaku važnost ima tjelesni izgled, boja kose i druge karakteristike koje služe pri opisu jedne osobe ali koje se ne definiraju kao jedinstven identitet kojemu pripada oznaka muško – žensko.

 
Dana 25. srpnja 1978. rođena je Louise Brown, prvo dijete začeto u epruveti i to je početak i polazište.S tehnikama umjetne oplodnje - in vitro - po prvi puta u povijesti čovječanstva postaje moguće da jedna žena rodi dijete koje nije njeno s genetskog motrišta, koje se nije dogodilo hetero oplodnjom muškarca i žene. Oblikovani embrij je prenesen u tijelo druge žene koja nije ona koja je donator jajne stanice.
 
RASCJEP MATERINSTVA je prvi polazni stupanj antropološke revolucije koja označava naše vrijeme. Od Louise Brown i kasnije nastaju pridjevi kojima određujemo različite tipove majki: genetička majka je majka koja je davatelj jajne stanice i daje svoje genetsko naslijeđe djetetu koje se ima roditi. Zatim dolazi majka koja nosi dijete tokom trudnoće i rađa ga, zatim dolazi socijalna majka – društvena koja odgaja dijete i koje nju prepoznaje.Tako ne postoji kriterij za utvrđivanje koja je „više majka“ od druge nego postoji ugovorni put koji određuje koja je „zakonita“ majka a koja nužno nije jedna od dviju prethodnih nego je treći oblik materinstva.
Ali prije svega na ovaj način i s ovim tehnikama moguće je krivotvoriti kako dva muškarca i dvije žene mogu imati vlastito dijete. Dovoljno je otići u centar za umjetnu oplodnju. Dvije žene trebaju samo sjemensku tekućinu a da i ne znaju tko je davatelj. Isto tako dvojica muškaraca mogu nabaviti jajne stanice i platiti treću ženu za nošenje embrija tijekom trudnoće i poroda, to je tzv. postupak „maternica u najam“. Ako začeće nastane u laboratoriju muškarac koji prodaje sjemenu tekućinu i žena koja prodaje jajnu stanicu postju nevažni. Oni su samo donositelji nekoliko bioloških stanica, skupocjenih i važnih, ali samo stanica. Što se tiče žene koja daje „maternicu u najam“ ona je određena da nakon poroda nestane. Najčešće od nje ne ostaje trag, čak ni podatci iz njenih osobnih dokumenata.
 
Uzmimo mentalni pokus: Jedna žena i jedan muškarac su se sastali samo radi seksualnog čina a da se nisu poznali i ne znaju ime jedan drugome i više se nikada nisu vidjeli. Žena ostaje trudna i rađa. Ona ne će moći reći svome djetetu da nema oca s obzirom na fizičku stranu odnosa koji je proživjela. Objektivnost koju je proživjela priječi je u tom.Ali kad seksualni odnos ne postoji i podržan je medicinski i zakonski, za jednu ženu muški doprinos, ako nije od njenog partnera, može potpuno biti zanemaren, zaboravljen, određen samo anonimnom epruvetom, sperme koja je kupljena internim dogovorom. Ovo je dijete onoga koji ga je htio, u slučaju dvije žene, nje i njene partnerice, „dviju mama“, a ne onoga koji ga je stvarno stvorio, dao sjemensku tekućinu. Isto tako se događa kod muških parova i u tom slučaju kontakt sa ženom koja iznajmljuje svoju maternicu za trudnoću mora biti silom osobnih razloga.
 
ODVAJANJE SEKSUALNOSTI OD RAĐANJA je započelo kontracepcijom, seksom bez djece, i dovršava se umjetnom, asistiranom oplodnjom, tako djeca postaju djeca onih koji ih žele a ne onoga koji ih stvarno, fizički začinje.Pri tome se moramo podsjetiti da je plodnost najveći izraz seksualne razlike jer se dijete može začeti jedino od muške i ženske spolne stanice. Sjemene stanice dolaze od muškarca a ženske od žene. Ma što se radilo u laboratoriju, sviđalo se to nekomu ili ne, djeca se rađaju od muškarca i žene.Kako je s novim tehnikama umjetne oplodnje moguće praviti privid kako dvojica muškaraca ili dvije žene mogu imati dijete, jedan muškarac sâm ili jedna žena sama zato što to služi samo njihovoj volji da ga imaju, ali i jednom i drugom nedostaje pomoć laboratorija koja je neophodna.ETO TO JE OPRAVDANJE ZA „TEORIJU GENDER“ u tome je njena potvrda i njeno širenje s tehnikama umjetne oplodnje heterološkog tipa /od muškarca i žene /. I upravo to je razlog što se upravo sada diskutira o ozakonjenju homoseksualnih brakova.
 
Sedamdesetih godina prošlog vijeka nastali su homoseksualni pokreti. Njihovi motivi su se ticali seksualne slobode, slobode da imaju odnose s onima koje vole a da ne moraju zbog toga u zatvor kako je bilo u Engleskoj ili da se ne moraju skrivati. O tome govoriti tih 70-ih godina da su željeli stvoriti obitelj i ženiti se da bi imali djecu s drugim homoseksualcem držalo bi vas se ludim.S tehnikama umjetne oplodnje potvrđena je ideja o „pravu na dijete“ / tal. Ustavni sud je presudio u slučaju heteroseksualke/ da u slučaju homoseksualnih parova to „pravo na dijete“ postaje legitimacija za brak dviju osoba koje su legalno roditelji djeteta neovisno o činjenici da li su muškarac ili žena, dvojica muškaraca ili dvije žene. Seksualna razlika se više ne računa.Zbog toga se inzistira na zahtjevu priznanja homoseksualnih zajednica i k tomu još na homoseksualnom braku, jer se brakom stječe pravo na djecu tj. na adopciju djece. Ukoliko se zajednica stabilizira izjednačuje se homoseksualne i heeroseksualne parove tako se ideja po kojoj postoji razlika među ljudskim bićima, ako je ima, svodi na razliku između homoseksualaca i heteroseksualaca a ne na razliku između muškarca i žene.Konačni rezultat toga je jedna majka i jedan otac, dvije majke, dva oca, sve međusobno izjednačeni.
 
STOP GENDER! TO ZNAČI ODBITI OVU VERZIJU ČOVJEČANSTVA KOJA NEMA NIKAKVE VEZE S PITANJIMA MORALA I SEKSUALNIH ODNOSA.
Nije u igri osobna sloboda živjeti vlastitu seksualnost i osjećaje kako se hoće među odraslim koji su svjesni i suglasni. Radi se od diskusiji o običajima i sklonostima pojedinaca koji pripadaju i moraju pripadati u privatnu sferu osobnih izbora koji se tiču savjesti i intimnog života svakog pojedinca.Ako bi imao sina homoseksualca postao bi tigar da ga obraniš ukoliko bi mu netko zbog toga odbio pravo na rad ili kuću ili još gore, ako bi ga fizički napao.Reći NE „TEORIJI GENDER“ ne znači donositi moralno negativni sud o homoseksualcima nego znači reći NE onima koji žele poništiti seksualne razlike kada se govori o načinu kako imati djecu. To znači NE poricanju prava djeteta da ima oca i majku i da živi s onim tko ga je rodio.
 
Zbog toga reći NE „Teoriji gender“ uključuje i NE istospolnim brakovima. Zbog toga TO ZNAČI NE ŠIRENJU PROJEKATA, INICIJATIVA NA PODRUČJE ŠKOLSTVA, ODGOJA, MEDIJA, U JAVNIM INSTITUCIJAMA KOJE IMAJU BILO KAKVU ODGOJNU ULOGU. NA PRVOM MJESTU u MINISTARSTVU OBRAZOVANJA, ALI I ŽUPANIJAMA I OPĆINAMA.MORA SE REĆI NE ONIMA KOJI ZASTUPAJU TAKVU VERZIJU ČOVJEČANSTVA U KOJOJ DIJETE MOŽE IMATI DVA OCA I DVIJE MAJKE JER TO JEDNOSTAVNO NIJE ISTINA.ŠIRITI „TEORIJSKI GENDER“ ZNAČI ŠIRITI JEDNU VERZIJU ČOVJEČANSTVA KOJA JE SEKSUALNO NEIZDIFERENCIRANA S OBZIROM NA DOSADAŠNJE RAZLIKE I STANJE I SLUŽI SAMO TOME DA SE OMOGUĆI I PRIHVATI HOMOSEKSUALNI BRAK.
TO JE DRUGI STUP U ANTROPOLOŠKOJ REVOLUCIJI KOJA JE NA DJELU.
ONOG TRENUTKA KAD UĐE U ZAKONODAVNU PROCEDURU BRAK IZMEĐU OSOBA ISTOGA SPOLA  ANTROPOLOŠKA REVOLUCIJA JE ZAVRŠENA JER SU STVORENA SVA SREDSTVA ZA STVARANJE JEDOG NOVOG ČOVJEČANSTVA UTEMELJENOG NA NOVIM PARADIGMAMA:
 
3. DA ZA SEKSUALNI IDENTITET NIJE PRESUDNA SEKSUALNA TJELESNA RAZLIKA, ONA DVOSPOLNA MUŠKARAC – ŽENA
 
4. DA DJECA NE PRIPADAJU ONIMA KOJI SU IH FIZIČKI ZAČELI I RODILI NEGO SE DO NJIH DOŠLO PUTEM RAZLIČITIH LABORATORISKIH POSTUPAKA, UGOVORIMA, NA TAJ NAČIN SE KOMPLETIRA ONO ŠTO JE JOŠ BIOLOLOŠKI NEDOSTAJALO NOVOM GLOBALNOM TRŽIŠTU LJUDSKIH TJELESA.
  
ZVONITE NA UZBUNU: GENDER – RODNA TEORIJA U ŠKOLI
 
Uzbuna povodom teorije gender – rodne teorije u školi prešla je na internet, na društvenu mrežu, na web stranice i online novine i dovela je do niza susreta deiljem Italije i proširila se i među katolike. O svemu tome tzv. poznate novine i mediji ni riječi.Počelo se shvaćati da se ova orijentacija počela provoditi u školama bez znanja roditelja u području nekurikularne nastave, katkada direktno od strane profesora prema rasporedu, u razredu, zatim u prigodi različitih skupova mladih ili pri susretima sa savjetnicima ASL – AGE, SEX LOCATION.
 
Što znači širenje rodne teorije – gender? Treba naglasiti da se ni u jednoj školi ne kaže „Idući sati će biti posvećeni teoriji gender“ i zbog toga imaju pravo oni koji zbijaju šalu da takva teorija ne postoji i da se o njoj nikada nije govorilo u školi. Širenje rodne teorije znači prije svega davati legitimitet – pravo opstanka – toj teoriji o kojoj smo govorili u prvom poglavlju.To se čini često indirektno, skriveno, sa zamagljenim sadržajima  u okviru inicijativa odgojne naravi koje bi mogli biti prikladne za sve: kao suprotnost nasilju fizičkom i psihičkom /bulizmu/ u bilo kojem obliku, kao protivljenju bilo kakvoj diskriminaciji, u okviru projekata prihvaćanja onog što je različito od nas. Tko bi se razuman protivio i suprotstavljao odgojnim programima takve vrste?
 
Nisu svi prijedlozi koje predlažu škole u takvim temam„gender“. Ali je istina da se upravo iza takvih riječi kojima se izgrađuje „politički korektni“ poredak skrivaju dvosmislene ponude.Kada se, na primjer, govori o „rodnim stereotipima“ često se završi s tvrdnjama kako su muškarci različiti od žena i zaključuje se da su seksualne razlike samo rezultat tradicionalne kulturne konstrukcije. Tako je društvo doznačilo muškarcima i ženama strogo različite uloge uglavnom na štetu žena i sugerira se da se jedino poništavanjem seksualnih razlika može omogućiti ženama potpuna sloboda. Ili kada se govori o bulizmu – fizičkom i psihičkom nasilju – lako se skreće na one koji su žrtve homofobije – neprijateljstva prema homoseksualcima i priznavanju gay brakova.
 
U tom smislu je veoma poučna literatura famoznih knjižica UNAR – Uffizio Nazionale –Antidiscriminazione raziale – Difesa delle Differenze /Nacionalni ured protiv rasne diskriminacije i Obrana razlika/. Radi se o knjižicama s naslovima „ODGAJATI U ŠKOLI ZA RAZLIKE“. Određene su za podučavanje u osnovnim i srednjim školama a izradio ih je Institut A. T. Beck. Knjižice su s namjenama UNAR pripremljene posebnim didaktičkim modulima za sprječavanje homofobije i antihomoseksualnog nasilja u školama koristeći se znanstvenim a ne ideološkim sredstvima“.
UNAR je Nacionalni ured protiv rasne diskriminacije pri  Uredu predsjednika i Ureda za jednake mogućnosti.
 
Za vrijeme vlade Marija Montija, ministrica Fornero je pristupila eksperimentalnom projektu Vijeća Europe „Višegodišnji projekt koji predviđa suradnju različitih institucija i socijalnih partnera za primjenu politike spriječavanja diskriminacije osoba LGBT, a prema preporukama Komitetu ministara CM/REC (2010.)5. Projekt se ticao izrade NACIONALNE STRATEGIJE SPRJEČAVANJA DISKRIMINACIJE SPRAM RAZLIČITIH SEKSUALNIH ORIJENTACIJA I RODNIH IDENTITETA 2013. – 2015. Tekst ove strategije je objavljen i tiskan u lipnju 2013.Knjižice UNAR su nastale u okrilju i relizaciji ove strategije. Mnogo je rečeno i napisano o ovim tekstovima koji su izazvali prvu uzbunu protiv „rodne/gender  teorije. Samo za primjernu ilustraciju citiramo neke od bisera: „U zapadnom društvu uzima se za normalno da je seksualna orijentacija heteroseksualna. Obitelj, škola, glavne društvene institucije, prijatelji očekuju, ohrabruju na tisuće direktnih i indirektnih načina za heteroseksualnu orijentaciju. Jednom djetetu je odmah jasno da se muško mora zaljubiti u princezu a žensko u princa. Nisu dopuštene priče s različitim identifikacijama.“
 
U dijelu „Smjernice za privlačnije i dostojnije poučavanje razlika“ savjetuje se u školama na svim stupnjevima:„Ne koristiti analogije koje usmjeravaju na heteronormativnu perspektivu (da se uzima da je heteroseksualnost „normalna“ nego da je jedna od mogućih seksualnih orijentacija). Jer s tog motrišta bi se moglo predpostaviti da će se dijete kad odraste zaljubiti u žensku osobu i oženiti.“
 
I dalje:U obradi zadataka pronalaziti situacije koje se odnose na različite obiteljske strukture i izraze. Na pr. Roza i njen otac su kupili tri limenke hladnog čaja. Ako svaka limenka stoji tri eura koliko su potrošili?
Primjeri za pitanja i odgovore u razredu:
Pitanje: Zašto pojedince privlače osobe istoga spola?
Odgovor: S istog razloga zbog kojeg druge osobe privlači suprotni spol. Znači da možemo ispustiti pitanje zašto neke osobe privlače osobe suprotnog spola.
Unutar dijela posvećenog „pojedinostima seksualnog identiteta“ s ciljem da se suprotstavi nasilju nad homoseksualcima – homofobiji, tumače se pojmovi biološkog identiteta, identiteta roda, seksualne orijentacije. U jednom paragrafu se može pročitati jedan pravi „sažetak opisa spola“ iz kojeg nastavnici koji se služe argumentima iz materijala mogu naučiti na primjer: „nastoji se opisati osobe kao heteroseksualne ako ih privlače osobe suprotnog spola, homoseksualne ako ih privlače osobi istog spola i biseksualne ako ih privlače obadva spola. Ustvari znanstvena istraživanja su pokazala da se „50 posto seksualne orijentacije proteže u kontinuitetu u kojem s su polovi predstavljeni isključivo kao heteroseksualci ili homoseksualci. Unutar tog raspona je ispravnije govoriti o pragu homoseksualnosti i heteroseksualnosti... Postoji skala s 21 stupnjem unutar koje su sedam promjenljivih veličina od 1 – 7 slično kao od 0 do 6 kod Kinseya kojim se nastoji prikazati kontinuum heteroseksualnosti /homoseksualnosti.“
 
Nastaje konfuzija s činjenicom kad se ovim sredstvim pod „teoriju gender“nastoje ubaciti mnoge druge sumnjive inicijative koje s rodom imaju jako malo veze. Na primjer tekstovi u knjigama završavaju u pornografiji.U nekim od tih slučajeva se pozvalo i parlament s nadrealističkim ishodom, što dokazuje veličinu problema. Jedna je inicijativa udruge Pravnici za život – nevladine udruge, a tiče se tekstova koji su za čitanje preporučeni u  jednoj rimskoj gimnaziji. Radi se o knjizi Melanije Mazzucco „Budi ono što jesi“. Osim što u pozitivnom svjetlu prikazuje postupak „maternica u najam“ knjiga u iscrpnim detaljima koji ne ostavljaju mjesta mašti prikazuje oralni homoseksualni odnos maloljetnicima. U parlamentu je bilo onemogućeno pročitati tekst ali je ostavljeno maloljetnicima da ga čitaju bez problema.
 

Asuntina Moresi, https://www.loccidentale.it/articoli/137801/manuale-di-sopravvivenza-al-tempo-del-gender-primo-capitolo (S tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Izbavi me iz labirinta beznađa

 
 
Bože moj, gdje si? Jesam li to opet napušten i sam,
Ili si me, poput starozavjetnih proroka,
Stavio u užareni žrvanj kušnje,
Pa si se samo na trenutak skrio
Ili si me zaista napustio?
http://www.celestial-labyrinths.org/wp-content/uploads/2011/02/labirint-energije-pula.jpg
Čudni su i nedokučivi Tvoji putovi.
Zaista ne znam što se zbiva.
Kad malo bolje razmislim, a i vjera me tako uči,
Ti si nazočan svugdje i ispunjavaš svako vrijeme.
Onda se pitam čemu te isprazne dubioze i dileme?
 
Da se to nisam malo zaigrao i obahatio,
Pa u svojoj samodopadnosti
Poletio malo previsoko i okrenuo leđa Tebi?
Samo nemam snage pogledati se u zrcalo
I priznati samome sebi.
 
Oprosti mi, ja sam samo nesavršeno ljudsko biće
Kojem si Ti podari razm i udahnuo dušu.
Pomozi mi da mi srce poroke nadjača.
Daj mi snage da Te opet pogledam u oči,
Dosta smo se igrali skrivača.
 
Bože moj, tumarajući kolopletom poroka i grijeha,
Toliko sam iscrpljen i dotrajao,
Da me dobrano napuštaju snaga i razbor, vid i sluh.
Molim Te, izbavi me iz labirinta beznađa
Dok me ovaj mračni horor
Nije strmoglavio u još dublji ponor.
 
Molim Te otvori mi oči, ja sam ipak Tvoje stvorenje.
Nažalost, grešnik, na sreću i pokajnik.
Ne dozvoli da kroz ovu surovu dolinu suza
Tumaram poput ranjene zvijeri.
Ne budi više namrgođen, smrknut i ljut.
Upali baklju svoje milosti - izvedi me na pravi put.
 

Pejo Šimić

Kako se njemačka psihijatrija suočava sa svojom prošlošću

 
 
Psihijatrija kao grana medicine razvijala se usporedno s razvojem medicine, ali i društva, te je prolazila nekoliko etapa od vremena psihijatra Pinela koji je 1793. godine oslobodio duševne bolesnike iz lanaca, čime se to razdoblje i naziva prvom revolucijom u psihijatriji, do pojave socijalne psihijatrije koja povezuje utjecaj društva i psihičke bolesti te naglašava važnost integracije psihički bolesnih osoba u društvo i važnost njihova dostojanstva.
https://kvpm.files.wordpress.com/2010/11/psychiatrie-kongress.jpg
Iako se psihijatrija razvijala uzlaznom putanjom, postoje svjedočanstva da su pojedinci psihijatriju zlorabili kao sredstvo u obračunu protiv neposlušnih, nepoželjnih ili drugačijih. Najviše takvih slučajeva bilo je u autoritativnim i totalitarnim sustavima. Dio zvjerstava poput raznih eksperimenata, stavljanja u okove, prisilne sterilizacije, eutanazije i drugih oblika nasilne manipulacije psihijatrije ostao je neotkriven. Jedan od razloga je nepostojanje volje u institucijama i sustavima da se rasvijetli istina, kao i to što svjedoci takvih događaja često nisu spremni progovoriti pa istina ostaje nerasvijetljena. Istina je pravi put koji vodi k oslobađanju od prijezira i mržnje, sukoba i beskonačnoga traganja za pravdom te pomirbi i novomu početku.
 
Važan iskorak u otkrivanju istine učinila je Njemačka koja je na Svjetskom kongresu psihijatrije održanom u Berlinu od 8. do 12. listopada otvorila vrata istini knjigom i izložbom pod naslovom »Uhvaćeni, progonjeni, uništeni: osobe s invaliditetom i invalidi u nacionalsocijalizmu«. Nakon što je izložba otvorena u njemačkom Bundestagu 2014. pod pokroviteljstvom saveznoga predsjednika Joachima Gaucka, prikazana je na nacionalnoj i međunarodnoj razini na mnogim mjestima, a ugostili su je parlamenti, muzeji, kongresi ili klinike, a do sada je izložbu posjetilo više od 280.000 ljudi. Izložbi u Berlinu cilj je bio i predstaviti procese oduzimanja slobode i prisilne sterilizacije do masovnoga uništenja odabranih žrtava u vrijeme nacizma. Prikazani su počinitelji, žrtve i preminuli te se zahtijeva analiza događaja sve do danas. Tako se u dokumentima žrtava mogu vidjeti akteri uključeni u zločine i ideje o prisilnoj sterilizaciji i eutanaziji. Naglasak izložbe bio je na ideji da je svaki ljudski život vrijedan te da se svaka nemila scena i zloporaba psihijatrije moraju u potpunosti rasvijetliti, ma u čiju i kakvu svrhu to bilo. Središte je osoba sa svim vrijednostima koje ona nosi i kao takvoj treba joj pomoći i zaštititi ju u njezinoj nemoći i slabosti.
 
Prisilno sterilizirano oko 400.000 ljudi
 
Posebno je kao oblik ili bolje rečeno formula zloporabe psihijatrije bila istaknuta eugenika. U nacističko doba ona se temeljila na pretpostavci da se reprodukcija mora kontrolirati zbog čistoće rase. Izložbi u Berlinu cilj je bio i predstaviti procese oduzimanja slobode i prisilne sterilizacije do masovnoga uništenja odabranih žrtava u vrijeme nacizma. Prikazani su počinitelji, žrtve i preminuli te se zahtijeva analiza događaja sve do danas. Tako se u dokumentima žrtava mogu vidjeti akteri uključeni u zločine i ideje o prisilnoj sterilizaciji i eutanaziji.
 
Tako je nakon 1933. rasna higijena u Njemačkoj postala naglašen politički program: socijalna i zdravstvena politika trebala je biti orijentirana na tzv. »vrijednost baštine« po mjeri režima u kojem se nalazio tzv. nadčovjek. Njemačke nacističke vlasti 1933. godine donijele su zakon po kojem se ljudi koji boluju od nasljednih bolesti obvezno moraju sterilizirati. Među onima koje je proganjao zakon za prevenciju oboljenja potomstva od nasljednih bolesti (njem. Gesetz zur Verhütung erbkranken Nachwuchses) bile su osobe s intelektualnim teškoćama, shizofrenijom, manično-depresivnim poremećajem, nasljednom epilepsijom, nasljednim sljepilom i gluhoćom te težim nasljednim deformitetima. Dokumenti i ilustracije bave se prikazom »genetskoga« zarobljavanja čitave populacije, gdje je do 1945. godine prisilno sterilizirano oko 400.000 ljudi, a ubijeno više od 200.000 ljudi. U odabiru pacijenata vodilja je bila istrjebljenje bolesnih ili nepoćudnih. Liječnici, medicinske sestre i ostali dužnosnici sudili su osobama koje su im bile povjerene. Isključivanje, progonstvo i uništavanje odabranih ljudi događalo se tada unutar bolničkoga sustava.
 
Izložbom protiv zloporabe
 
Na izložbi u Berlinu prikazane su fotografije iz obiteljskih albuma žrtava nacističkih »eutanazijskih« ubojstava i prisilne sterilizacije. Prije nego što su ih poslali u bolnice žrtve su živjele u svojim obiteljima, imale prijatelje ili kolege. Neki potomci nisu znali prošlost svojih predaka, a mnoge obitelji šutjele su o svojim mrtvima. Osim toga, »fotoalbum« na izložbi prikazuje fotografije počinitelja: liječnika, medicinskih sestara, vozača i administrativnoga osoblja koji su sudjelovali u ubojstvima. I oni se mogu vidjeti uglavnom u privatnim situacijama u obiteljskom fotoalbumu. Mnogi od njih ostali su na funkcijama nakon 1945. godine. Navedeno je i da su prisilno sterilizirane osobe i preživjeli te rodbina ubijenih pacijenata imali vrlo malu ili nikakvu društvenu potporu nakon 1945. godine. Tek je u osamdesetima počelo javno sjećanje na te žrtve. U posljednjem dijelu izložbe prikazan je poslijeratni proces i borba za priznanje i prava žrtava progona i za naknadu štete te su cijelomu svijetu otkriveni zločini o kojima je progovoreno struci i širokoj javnosti.
 
Poziv i Hrvatskoj da se suoči s prošlošću
 
Na kongresu na kojem se okupilo više od 12 500 psihijatara iz cijeloga svijeta sudjelovali su i predstavnici iz Hrvatske, a među njima aktivni sudionici bili su prof. dr. Veljko Đorđević i prof. dr. Marijana Braš s Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na kongresu na kojem se okupilo više od 12 500 psihijatara iz cijeloga svijeta sudjelovali su i predstavnici iz Hrvatske, a među njima aktivni sudionici bili su prof. dr. Veljko Đorđević i prof. dr. Marijana Braš s Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
 
Prema riječima dr. Đorđevića napravljena su dva iskoraka u psihijatriji na svjetskoj razini. Prvi je da se osoba vraća u središte skrbi i to je osnova za psihosocijalne intervencije u psihijatriji. Drugo, da se napokon otvoreno i javno govori o zloporabi psihijatrije bilo u političke ili neke druge svrhe. Dakle sve više se usredotočuje na razgovor s čovjekom, dakle prihvaća se čovjeka bez obzira na njegovo mentalno i fizičko zdravlje. To umnogome uključuje i duhovnu dimenziju koja osvjetljuje vrijednost ljudskoga života i njegov smisao. »Ne može čovjek biti čovjeku sudac, nego mu treba pomoći, prihvatiti ga, razumjeti njegovo psihosocijalno stanje.« Dr. Đorđević navodi da će se izložba premjestiti i u Hrvatsku, a to će biti poziv hrvatskoj psihijatriji da se suoči s režimskom psihijatrijom u totalitarnim sustavima, »a ne daj Bože ako takvih slučajeva ima i u nedavnoj prošlosti ili u sadašnjosti«. »Čovjek je iznad svega i on mora biti u središtu pozornosti, a ne mu prilaziti s drugih aspekata, bilo režimskih ili snagom moći. Da bismo mogli ići dalje, moramo rasvijetliti svoju prošlost. To će pročistiti hrvatsku psihijatriju, otvorit će oči i čist put novim generacijama«, ističe dr. Đorđević.
 
Sinovi i unuci ne smiju snositi prijezir
 
Dr. Đorđević ne krije da je bilo potresno za sudionike, dakle stručnjake, suočavanje psihijatrije sa zloporabom, no smatra da je nužno da se rasvijetli istina, u čemu su Nijemci napravili iskorak objavljivanjem knjige i priređenom izložbom koja je nastala u suradnji sa zakladama koje rasvjetljuju prošlost stradanja za vrijeme nacizma. Istina ne može biti strašnija od laži, a skrivanje istine vodi u mrak iz kojega ne može izniknuti život. Sinovi i unuci koji kroče pravim putom ne smiju snositi prijezir i kazne za nečasna djela svojih predaka, profesije ne smiju biti etiketirane zbog nečasnih djela svojih prethodnika. Zato je potrebno rasvijetliti istinu, ne skrivati zlodjela i učiniti sve da se nikada više mračna povijest ne ponovi. Istina i rasvjetljavanje mračne prošlosti zlodjela oslobađa od okova i vodi slobodi.
 

Jadranka Pavić, Glas Koncila

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1148 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević