Get Adobe Flash player
Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio...

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osobe, od čega...

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Broj Srba po popisu stanovništva iz 1948. veći za gotovo 700 tisuća...

Etnobiznismen koji mrzi!

Etnobiznismen koji mrzi!

Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ne mrze...

Diplomatska laž Mate Granića

Diplomatska laž Mate Granića

Sad mi je jasno kako se krivotvori...

  • Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    utorak, 14. svibnja 2019. 09:38
  • Jugostatistika demantira srpske laži

    Jugostatistika demantira srpske laži

    utorak, 14. svibnja 2019. 18:07
  • Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:54
  • Etnobiznismen koji mrzi!

    Etnobiznismen koji mrzi!

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:41
  • Diplomatska laž Mate Granića

    Diplomatska laž Mate Granića

    četvrtak, 16. svibnja 2019. 08:38

Boj biju…

 
 
I lijepo lice krije prolaznosti klice.
 
Slobodu domovine ne brane samo granate i puške, već i ruke ženske i muške.
 
Tko u kolo od slobode uđe, neka pjeva domaće, a ne pjesme tuđe.
 
Dok vinograd slatko grožđe rađa, sa susjedom ne će biti svađa.
https://i.ytimg.com/vi/crDwlt8nPq8/maxresdefault.jpg
Gdje se vinska braća slože, vino može što razum ne može.
 
Gdje boj biju slabiji i jači, slabiji se s jačim izjednači.
 
Nema kruha, nema ni kolača gdje pohlepa zdrav razum nadjača.
 
Ne klanjaj se dolaru ni kuni, već dom rodni svojom djecom puni!
 
Kome smeta tuđi kaput bez dugmeta, nek bez jeda vlastiti pogleda.
 
Na javi se mučni dani nižu, ali samo sretni u snove nam stižu.
 
Zakonom se loši ljudi vežu, a lancima čak i dobri stežu.
 
Vjeruj riječi u nevolji danoj, al' ne vjeruj vinom okupanoj.
 
Tko djetetu mržnjom prijeti, može od mržnje i sam umrijeti.
 
Zaborav je ključ u tamnice bravi koju čežnja za slobodom otključati ne zaboravi.
 
U demokratskoj državi dobro prolaze koji lopovima na ljepak dolaze.
 
I nevjerni vjeruju u Boga : što im smrt je bliža, svak se od njih križa.
 
I ljenčine od bolova pate: od nerada zaboli ih glava -puna nada.
 
Ako danas dobiješ radno mjesto, ni sutra nisi za njega strahovati presto.
 
Ne cijene se više poštenje ni znanje, već ponajviše: imanje!
 
Kratak je i mučan ljudski vijek pa se neki tješe: "Ne će zauvijek !"
 
Ako te izdaju i vjera, i nade, pazi da ti i ljubav zla kob ne ukrade!
 
Čovjek ne hoda uvijek poznatim drumom, već kadikad i gustom šumom.
 
Ovce koje na vukove ne obraćaju pažnju, završe – na ražnju!
 

Malkica Dugeč, 4. 2. 2019.

Poljica su istoznačnica stare seljačke samouprave

 
 
Književni krug i Društvo Poljičana objavili su novo izdanje Poljičkog statuta koje je, u suorganizaciji s Društvom Poljičana Sv. Jure Priko, predstavljeno u utorak, 30. travnja 2019. u dvorani Glagoljaškog (Ilirskog) sjemeništa u Omišu. O knjizi su govorili akademici Nenad Cambi i Radoslav Tomić te prof. dr. sc. Željko Radić. U glazbenom dijelu pjevala je klapa Pasika iz Kostanja.
https://image.slidesharecdn.com/poljiko-omikikrajuprolostiidanas-140629034112-phpapp02/95/poljikoomiki-kraj-u-prolosti-i-danas-13-638.jpg?cb=1404013415
Poljička knežija, koja je graničila s Omišom prirodnom granicom rijeke Cetine i koja se smjestila između dviju rijeka: rijeke Cetine na istoku i rijeke Žrnovnice na zapadu. Poljica su bila smještena na području od 250 kilometara kvadratnih i bila su podijeljena u 12 sela ili katuna, a u odnosu na planinu Mosor dijelila su se na Gornja, Srednja i Donja Poljica. Većina današnje površine Poljičke republike pripada općini Omiš, a drugi, manji dio, općini Dugi Rat.
 
Poljica su istoznačnica stare seljačke samouprave, koja je povezana s Poljičkim statutom iz XV. stoljeća i uzakonjenje običajnog prava, koji se čuva u Gradskom muzeju u Omišu. Poljički statut, uz Vinodolski zakonik, jedan je od najstarijih i najvažnijih hrvatskih povijesno- pravnih spomenika, a pisan je hrvatskom čakavicom.
 
U konstituiranju vlastite organizacije vlasti i u izradi pravnog sustava Poljičani su kodificirali svoje običajno pravo temeljeno na odrednicama starohrvatskoga kolektivnog prava i na elementima rimskoga pravnog sustava. Ustrojstvo svoga društvenog uređenja izradili su na temeljima starorimske kapitolske civilizacije i na načelima starohrvatske praktične i prirodne jurisprudencije, u koju su unosili posve izvorne elemente vlastite pravne i organizacijske operativnosti. Taj jus naturale sadržavao je načela prirodnosti, zdrava razuma, kritičnosti, reda, rada, te demokratske kriterije za vrednovanje pravnih i moralnih čina. Poljičani su spontano u svoj pravni zakonik unosili duh eleatskog racionalizma, pragmatizma i životne mudrosti. Oni su mediteranski duh rimskog prava znali prilagoditi vlastitim potrebama i društvenim normama, te ga obogatiti svojom izvornošću i osebujnošću, obilježiti vlastitim pečatom mudrosti i smionosti. Samo razborom i mudrošću mogao se izboriti tako povlašteni položaj, kakav su uživala Poljica. U tom smislu u Statutu su sadržani slobodna misao i slobodna volja. Njegov pravni izraz označuje emancipaciju malog čovjeka, obična seoskog puka.
 
Poljica su putem utvrđivanja svoga pravnog poretka u Poljičkom statutu ostvarila vidljiv kontinuitet starohrvatskoga samoupravnog društva iz dobahrvatskih narodnih vladara. U pogledu ostvarivanja svoje samostalnosti i slobode,Poljica su posljednji nacionalni akord, glas i jeka nekadašnje hrvatskenarodne države, glas Rižinica, Klisa i Bijaća, odakle je misao hrvatske samobitnosti,nezavisnosti i državnosti sišla u poljički seoski puk, u domove didića,vlastelčića, pučana i kmetića. U svome pravnom sustavu i poretku Poljica sučuvala evoluciju hrvatske narodne misli, hrvatski demokratski nacionalizam,dostojanstvo duha i značaja. Svi sačuvani dokumenti i preambule potvrđujunam ovu tezu o neprekinutom kontinuitetu hrvatske državnopravne tradicije.
 
Poljički statut, kao organ vlasti i javne službe, bio je na području seljačke Republike Poljica ona paradigma s koje se sve promatralo i prema kojoj se uobličavalo društveno, političko i socijalno uređenje. Iz njega je izvirala pozitivna, realna snaga povijesti, narodna pučka kultura, običaji, moral, dopušteno i zabranjeno. Statut je izgrađivao vanjsko i unutarnje jedinstvo poljičke državnopravne zajednice. Branio je političku, ekonomsku, moralnu i društvenu misao. Bio je poluga narodne svijesti, samostalnosti, samoupravljanja i nezavisnosti. Čvrstim sustavom svoje pravne utemeljenosti statut je omogućavao suvereno odlučivanje za vrijeme hrvatsko-ugarskoga, mletačkog i turskog vrhovništva. Oslobodilačka moć prava osiguravala je poljičkom didiću, vlasteličiću i pučaninu da bude svoj na svome, da ostane gospodar na vlastitoj brazdi, u vlastitu vinogradu, u svojoj drvosječnoj ogradi i u svome pitomu pašnjaku.
Vrijednosni sustav i moć Poljičkog statuta osjećali su se kroz svitanje zore i kroz umiranje dana. Kao uvjerljiv tumač narodnog života, u njegovu je sadržaju sačuvana snažna dokazna moć. U njemu je izražen duh sitnozora, smisao i pozornost za prosuđivanje i odmjeravanje malih stvari. Taj duh u svemu je tražio mjeru: tražio je da sredstvo i svrha budu po mogućnosti u istom smjeru i znaku. A prihvaćajući načela prirodnoga prava, uvažavao je ljudsku narav kao društvenu vrijednost.
 
Pridržavajući se čvrsto pravnih normi i demokratske organizacije vlasti, poljičko društvo se kroz duga stoljeća uspjelo othrvati krutim zakonskim sankcijama feudalizma. U zakonskom pravnom sustavu feudalizma Statut je bio snažan korektiv, s konsekventnom tendencijom prevladavanja feudalnih, etatističkih, birokratskih i aristokratskih odnosa. Omogućavao je da vrijednosni sustav poljičkog društva bude bez oligarhije i bez plutokracije. Poljičko plemstvo, koje je većinom potjecalo iz seljačkih, didićkih, starosjedilačkih redova, nikada nije imalo aristokratsko obilježje. A to plemenitaštvo nije bilo stečeno dvorskom lakejskom službom i podaničkim privilegijama. U očuvanju unutrašnje vlasti nikada se nije pribjegavalo političkom teroru, a u usklađenim odnosima društvene uzajamnosti među slojevima poljičkog društva dominirao je duh zakonskog prava (iustitia legalis).
 
Oprijevši se zamkama feudalizma, Poljičani su našli hrabrosti za svoju vlastitu sudbinu. Svoju prirodnu starosjedilačku samobitnost načinili su svojim načinom življenja i svojom sudbinom. Oni su protivno normiranim zakonima feudalnog uređenja slijedili vlastitu zvijezdu samostalnosti i slobode. Čvrsto braneći opravdanost i snagu ideje svoga pravnog sustava, župa je poljička — kako je utvrdio prof. Ferdo Čulinović — ostvarila sui generis status državnosti Poljičke Republike, s obilježjima autonomnosti, narodnog suvereniteta, demokratičnosti, republikanskog oblika vladavine i specifična kvazifederalizma (Poljički statut, str. 180.).
 
Jedan narod potvrđuje sebe sviješću. Ta svijest bila je kvasac i duhovna sila, koja je neodoljivo djelovala da u poljičkom puku razvije načelo samobitnosti i samodostatnosti, da kao narodna zajednica samo vlastitim snagama zadovolji svoje životne potrebe. Jer narod bez vlastite zemlje i vlasti nije narod nego raja. Ta povijesna svijest se produžuje i u našu suvremenost, pa su nam Poljica i u ovo doba patrijarhalne dezintegracije sačuvala stanoviti duh starine, koji se odražava u privrženosti dragoj djedovskoj grudi i u gorućem osjećaju prema toplini domaćeg ognjišta.
 

Nives Matijević

Otac domovine zaslužuje zlatni spomenik

 
 
Budućima: Ovaj crni stojeći kip je otac domovine dr. Franjo Tuđman.
Franjo je autentičan samo na donjoj polovici.
Ovaj sliči Tuđmanu kao Ivica Mateju.
Poruka? Zašto je Franjo okrenuo leđa fontanama i novom Zagrebu?
https://cdnuploads.aa.com.tr/uploads/Contents/2018/12/10/thumbs_b_c_d7ac2016a4e820305c4f5c9f057c3e06.jpg?v=191019
Spomenički kritičar je naknadno primijetio da kip nije autentičan jer lijevi palac desne ruke nije originalan.
Spomenik banu je autentičan jer se pravljen na priliku profesora svih profesora.
Otac domovine zaslužuje zlatni, a ne tek brončani spomenik.
Zašto se prolaznici pred spomenikom križaju kad nije križ?
 

Martin Jakšić

Anketa

Znate li da je A. Plenković, zajedno s M. Pupovcem, omogućio Dejanu Joviću da sigurno ulazi u Europski parlament?

Srijeda, 22/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1078 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević