Get Adobe Flash player
Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

Dokle "mudri" mudrovaše, dotle "ludi" Grad...

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

Ulice Gavrila Principa, Puniše Račića, Vukašina...

Dva brda – dva pogleda na probleme

Dva brda – dva pogleda na probleme

Predsjedničino ukazivanje na probleme traži dodatnu analizu i...

U Srbiji samo normalno nije moguće

U Srbiji samo normalno nije moguće

Hrvatsku se optužuje za vađenje organa!     Bolesna...

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog...

  • Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    Plenković (ni)je dorastao izazovima!?

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:54
  • Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    Ulična srbizacija okupiranoga Vukovara

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:46
  • Dva brda – dva pogleda na probleme

    Dva brda – dva pogleda na probleme

    srijeda, 15. studenoga 2017. 16:38
  • U Srbiji samo normalno nije moguće

    U Srbiji samo normalno nije moguće

    ponedjeljak, 13. studenoga 2017. 15:50
  • Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

    četvrtak, 16. studenoga 2017. 13:48

Konvencija štiti žene tako što ih dokida

 
 
Famozna Istanbulska konvencija Vijeća Europe, o čijoj se ratifikaciji u Hrvatskoj, ozbiljno razmišlja u sebi ima jednu izrazitu nelogičnost. Naime, njeno se usvajanje opravdava time da je riječ o prvom pravno obvezujućem i sveobuhvatnom međunarodnom mehanizmu borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Istodobno, ta Konvencija koja štiti žene dokida termin spola. Umjesto spola, Istanbulska konvencija uvodi koncept roda koji je uvjetovan kulturološki i koji zapravo nema veze s biološkim karakteristikama. Čemu onda uopće donositi Konvenciju čiji je, kako tvrde, prvi cilj zaštititi žene od nasilja, kad se istim dokumentom briše pojam žene kao spola?!
https://nteb-mudflowermedia.netdna-ssl.com/wp-content/uploads/2017/09/satanic-fashion-show-london-church-end-times-nteb-933x445.jpg
Iako je u Europskom parlamentu Istanbulska konvencija nedavno usvojena i to s popriličnim brojem glasova, pitanje je hoće li je i kako ratificirati zakonodavstva država članica Europske unije. Naime, brojne države članice već su izrazile skepsu prema takvom dokumentu navodeći da postojećim zakonima u svojim državama već štite žene žrtve nasilja. Jedna od njih je i Njemačka koja je odbila ratifikaciju Istanbulske konvencije s obrazloženjem da su sve te norme uključene u njihove antidiskriminacijske zakone, pa i u sam Ustav. U Hrvatskoj se mogu čuti slične kritike. Dakako, nitko među kritičarima ne spori da u jednoj državi mora biti zavedena nulta stopa tolerancije kad je u pitanju nasilje nad ženama i nasilje općenito.
 
Istanbulska konvencija uspostavlja standarde zaštite žrtava nasilja kao što su dostupnosti centara za pomoć, telefonske linije za pomoć žrtvama nasilja, te jamče kazneni progon počinitelja svih oblika nasilja. No, Hrvatska već deset godina sve to ima u svom zakonodavstvu, u tzv. antidiskriminacijskom zakonu, kao i u Ustavu. Ostali zakoni i pravilnici postupanja u slučaju obiteljskog nasilja do detalja razrađuju sve moguće situacije, od postupanja policije kada primi poziv do eventualnog smještanja u sigurnu kuću žrtve, udaljavanja nasilnika u obitelji, te jasne sudske kazne.
 
No, ono gdje Hrvatska pada, pitanje je primjene svega toga. Nažalost, kada se dogodi najgore i kada se višegodišnje ili dulje zlostavljanje žene završi na najgori mogući način, njenom smrću, redovito čitamo kako je nasilnik već bio priveden, ali je pušten. Nerijetko, kada žena prijavi nasilnika, i sama zaradi prekršajnu prijavu zbog remećenja javnog reda i mira ili slično.
 
Dakle, unatoč zakonima koji su daleko razrađeniji nego što to propisuje Istanbulska konvencija u praksi imamo katastrofalnu situaciju. Odnosno, slučaj da vrlo često svi koji bi u određenom lancu bili dužni i sposobni prepoznati i razlikovati žrtvu od nasilnika, to nisu u stanju. Ili to ne žele napraviti. A to ne može popraviti nikakva konvencija. Pa ni ova Istanbulska. No Istanbulska se konvencija na meti kritika nije našla zbog toga već zbog njenih skrivenih namjera. Jer ako joj je zaista cilj zaštititi žene žrtve nasilja, čemu im istodobno dokidati pravo da budu žene.
 
Konvencija je duboko ušla na sklizak teren svjetonazorskih pitanja i opravdano i nužno je sumnjati u njene prave ciljeve. Čemu nametanje tzv. rodne ideologije kao standarda?! Naime, Istanbulska konvencija sadrži definiciju pojma „rod“ koja unosi nesuglasje između čovjekova spola kao spola i društvene dimenzije spola, jer polazi od teze da su spol i njegova društvena dimenzija dvije odvojene i nepovezane stvarnosti, za što nema nikakva utemeljenja u znanosti, kao ni u realnosti nego isključivo proizlazi iz nametnute tzv. rodne ideologije.
 
Preneseno na svakodnevni rječnik, djecu ne određuje njihov spol, već će postati ono u što ih se usmjeri, ovisno ono kako ih se odgaja. I laiku je apsolutno jasno da je riječ o znanstveno potpuno nepotvrđenoj teoriji. Odnosno o čistom šarlatanstvu koje nema veze sa zdravom pameću i koje za cilj ima sasvim nešto drugo. No, kada bi se ta neprirodna ideologija primjenjivala u praksi, to bi za sobom povuklo niz problematičnih i opasnih posljedica.
 
Jedna od njih je i ograničavanje primarne uloge roditelja u odgoju i odlučivanju o obrazovanju vlastite djece u skladu sa svojim vjerskim i drugim uvjerenjima. Sasvim sigurno došlo bi i do ugrožavanja vjerskih sloboda i vrlo vjerojatno stigmatiziranjem vjerskih zajednica zbog njihova tumačenja nauka koje se razlikuje od rodne ideologije. I konačno, i samo obrazovanje bi moralo pretrpjeti ozbiljne izmjene. Kada se svemu doda i još jedna odredba Istanbulske konvencije da je abortus isključivo pravo žene na svoje tijelo, a ne duboko etičko i moralno pitanje, odnosno odluka o životu i smrti drugog bića, jasno je da je riječ isključivo o nametanju ideologije.
 

Silvana Oruč Ivoš, https://direktno.hr/kolumne/istanbulska-konvencija-stiti-zene-tako-sto-ih-dokida-99259/

Dok je "gurača" ne bu nam dosadno

 
 
Konačno su nas i ta vremena stigla. Gdje god se okreneš, kud god kreneš, sve sami spasitelji, jedan veći od drugoga, jedan do drugoga, jedna uz drugoga, jedan žuri pred drugoga, svi se guraju spred prvoga. Međutim, za to preguravanje bi trebalo imati iskustva, spretnosti, sposobnosti i ponešto znanja. Ne mogu su baš svi uvijek i svugdje gurati. To je zanat. Tome se godinama učilo, uvježbavalo i u tome usavršavalo. Osim toga nije svejedno pred koga se guraš, koga preguravaš, zašto se guraš i po čijem nalogu se guraš. Nisu to jednostavni i laki zadaci, a još treba i cilj cijele akcije upamtiti. Možda se cilj i ne mora upamtiti. Zapravo kako za koga: neki služe kao obična radna snaga – čisti gurači.
http://www.falibo.com/sources/violence/push.jpg
Neki nešto malo o samom cilju znaju, kako ne bi skrenuli. Neki znaju malo više, ali je to tako zakukuljano i zamuljano, s više parametara, premisa, varijabli i argumenata, da ne znaju što je što, što postaje kostanta, što se putem pogubi, a što stalno varira i vibrira od pola do pola (političkog i geografskog). To ne može raditi svatko. Takvi “gurači” su odabrani još u ranoj mladosti, pogotovo kad su išli na edukaciju u inostranstvo. Oni su imali propisan izgled, funkcije, osobine, porijeklo, osrednju sposobnost za učenje, lakoću štrebanja, vrhunsku poslušnost, poniznost pred onim tko te hrani, visoke ambicije, naglašenu asertivnost, istaknuti arivizam i genetski artivizam. To bi prvenstveno trebali biti izvanredno dobri glumci. Međutim, rijetki su takvi. Obično su to likovi iz amaterskog i pučkog kazališta, koji nisu dorasli naturščicima. Vjerojatno kao takvi odgovaraju poslodavcu, jer zbunjuju na više strana, a posao ipak obave. Platforma za djelovanje tih i takvih “glumaca” je velika, scena šarolika, orkestar po potrebi (civilni, vojni, komorni, plesni, “plavi”, gradski, mjesni, međunarodni, mješoviti, puhački, gudači…). Orkestar je često kulisa. Ispred ili iza plešu razni i različiti pajaci, koji u stvari budno paze da se sve odvija po planu. Na sceni ima  akrobata, klauna, trenera, slonova, konja, majmuna, zečeva, kokoši, biserki, pokoja krava za živi prikaz mužnje, foka, deva, jarac, guska, tuka, žirafa, ljama…
 
Tko bi to sve nabrojio, što se pred našim očima izredalo u ovih četvrt stoljeća. Uglavnom bilo je veselo i nezaboravno. Od sve te ljepote i dragosti mi više ne može disati, koliko nas pritišće i koliko joj se neprestano divimo. Ne želimo ih ometati u njihovu radu, pa tih, gotovo nečujno hodamo, šapćemo, ponekad kihnemo. Smijati se ne usudimo, da ne preglasamo njihov smijeh, koji nas obasipa sa svih mjesta, naročito sa govornica na presicama. Za ne vjerovati je kako se uvijek mogu smijati, biti nasmiješeni, vedri i veseli kad nam nježno u rukavicama spominju da smo u “banini”, koja nije kriza, ali je banana. To je sve zbog posebnog školovanja, treninga i snage, volje, nastojanja, strjemljenja, “domoljublja”, jer se dobro zna što je u pitanju: Država, narod, egzistencija, odljev mozgova, Agrokor, Rusija, Angela, Putin, Trump, Erdogan, Erjavec, Bakir, Dačić, Vučić, mrki Orban i naš Bero.
 
Nije onda čudo, niti nikakv grijeh kad čovjek u svim tim brigama i poteškoćama u nedostatku osobnog fizičkog, psihičkog i duhovnog stimulansa , onako uz put posegne za nekim umjetnim sredstvom ili pomagalom.  Sve su to samo obični ljudi, pa se niti ne mogu očekivati nadljuski napori, potezi i učinci. Najbliže i najjednostavnije, je onaj naš domaći “prijateljski” gutljaj iz male ili velike flaše. Mala je svakako praktičnija, stane u torbicu ili džep sakoa, samo što je neki bace u uredski koš, te je teta čistačica pronađe i onda ne zna kaj bi s njom. Misli sirota da je ne smije uzeti, a opet se boji kaj bu kad ju ostavi u smeću. Možda da se pravi kako ništa osim papira nije vidjela. Za svaki slučaj je ponese doma i spremi  u špajzu, da kad nekome zatreba lako je vrati. U međuvremenu se špajza napunila flašicama, svake fele i boje. Godinama ih nitko ne traži. Osim tko zna, kod koga su. Jana je to lepo po skrivečki doma nosila. U tom premišljanju se sjeti kuma Franca koji furt nekaj peče v kleti. Bude ona njemu prodala te flašice.
 
Ovako na sitno može više zaraditi s tom svojom rakijom i likerom. Posao je sklopljen na obostrano zadovoljstvo, s narudžbom za još više bočica, svake fele. Probala je Jana po ostalim kancelarijama tražiti svoju “robu”, ali nema. Sigurno to isto rade i njene kolegice, jer se od plaće nemre živeti. Možda su njihovi šefovi oprezniji, a možda i ne piju, jer pri njima ima po podu i stolu više nekakve vele prašine nego pri njoj. S tom se prašinom nemre više ništa za trgovinu. Bolje joj je da šuti i zadovolji se s ovim što u svojim sobama nađe. Em toga, ima svaki dan sve više, kuna po kuna, neke bogme po dve ili tri, ako su stranjske. Nakupi se toga, kroz mjesec, naročito kad su presice. Dobiju dar govora, dobiju hrabrost, aroganciju i prikazuju se kao oni bez kojih se više ne može živjeti. Oni žive za nas. Oni su nas spasili. Ne samo nas, nego i državu. A kaj bi mi bili bez naše države? Ništa, bokci, siromaki, bez ičega svoga, svi bi na nas vikali, uzimali bi naše, tjerali nas pod stol, bacali nam mrvice i kosti, po svijetu bi nas špotali, svi bi se iz nas smijali, ne bi nas preko granice puštali, našu bi djecu natrag vraćali, a kam, kad ovdje više ništa nema, kuće prazne, staje prazne, stanovi prazni, Lika prazna, Slavonija prazna, Zagora prazna, kome smeta Peruča, pak je sve prazno, a ono što nije će otići u Irsku, Finsku, Novi Zeland, Ameriku, Njemačku…
 
Ostat će samo spasitelji. Naći će oni već nekoga koga će spašavati, po cijenu svega ostaloga. Što će ti tvoja stranka, ako vas par spašava državu? Što će ti sabor, ako ti spašavaš djedovinu? Što će ti prijatelj ili drug kada spasavaš stranku, dok svi  drugi misle kako je utapaš? Što će ti susjed kad spašavaš East River? Što će ti Orban kad on štiti svoje nacionalne interese? Što će ti Pelješki most, kad Bakir ima dva kamena na kojemu stoji taj most? Što će kome Most koji se porušio? Nestašan netko je kraj njega vilicom zatitrao i pogodio mu frekvenciju. Kaj se može? Nisu svi stranački lideri fizičari. Spasitelji ipak, ne će drugo trajati. Ovo je za njih prijelazno razdoblje, ili će nestati ili će se rekonfiguritati, samo na znam iz čega i na što, jer je sve klimavo i vrbovim klinima zabrtvljeno.
…..
Na jednom oblaku vidim poznati zgureni lik u starom svećanom odijelu s poznatim škrljakom.  Kad me je opazio susjed Joža viskoko digne svoj škrljak i veli mi: Ništa se ne žalosti. Ne bu to zanavek, tak kak je. Svačija jednom dogori. Pa kaj ne vidiš? Čuj, pogleć me sim i zapamti: Samo moj stari prijatel more puno popiti, da mu se to ne vidi. To drugi ne mogu, pogotovo babe. Kaj oćeš em, vam je veselo!
 

Nera Krupić

Ode Severina u Beograd, ode za njom Ava Karabatić, a sad ode i Bruno. Il' da plačem, il' da se u-bijem!

 
 
Ma kakva Irma, Nancy, Sandy, Katrina ili kako se već zovu svi ti uragani koji haraju Zemljom, kakvi potresi i cunamiji...ratovi i poplave...sve je to ništa prema vijesti od koje još uvijek nemrem k sebi doć'... Čujem, kao... ove ili sljedeće subote će neki planet xy odrapit' po nama, ma neka, nije mi žao, ako je istina da ON ODLAZI... Ništa više nema značaja ni važnosti AKO JE TO ISTINA... AKO ON IDE IZ HRVATSKE... Čaše lomim, ruke mi krvave (znate tu pjesmu?), ma dođe mi brale da se nacugam, porazbijam sve oko sebe, da se ne trijeznim do sudnjeg dana, dođe mi...svašta mi dođe...
https://i0.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2017/01/Bruno-Simlesa-430.jpg?resize=400%2C240
„Ma ljudi, je li to moguće!?“ (rek'o bi Mladen Delić – pokoj mu duši)... Pa zaustavite ga pobogu... NE DAJTE DA ODE! Tiskajte mu one knjižuljke koje piše u pet, šest... deset... stotinu puta većim nakladama ako treba... na državni proračun ga bacite, nađite lovu... na EU fondove ga prikvačite, klikajte i lajkajte njegove stranice, hvalite ga, sve mu naj, naj govorite, molite, kumite... SAMO NE DAJTE DA ODE! Zatvaraj granice... ako nije kasno... Šalji tjeralicu, radi što znaš Božinoviću... samo ga ne puštaj!
Taman smo svikli na doktora za emotivni i ljubavni život, opustili se, kad god nam na sentimentalnom planu zapne, eto ti njegovog priručnika s uputstvima... i opet sve klapa k'o da nikad nikakvih problema bilo nije... još bude bolje nego prije...k'o u reklami s onim madracem... I ne pričam napamet.
 
Baš neki dan, zapne mi nešto sa ženom, ona zabrijala 'oće ovo, ja neću to nego ono... povuci-potegni, ne popušta ona, ne popuštam ja... počeli se susjedi ispod prozora okupljat' kol'ko se svađamo, samo što se za guše nismo dograbili... Pale i psovke, đava odnia šalu što ću kud' ću...
I nosali se mi tako (ljetni dan do podne – kako pjesma junačka narodna kaže)... i onda meni konačno sine...sjednem za laptop, miš u ruke, kliknem dva tri puta, otvorim savjete našega dr, mr, pr Brune Šimleše...i k'o da me sunce jarko ogrijalo... neka me čudna svjetlost učas obasjala iz ekrana... konda sam kod Sai Babe stig'o...il' u Džennet up'o...i ljudi moji, braćo draga i mila... čujem i neki umilni glasić kako mi pjevuši, šapće nježnosti... tepa, konda bisere sipa po meni... ma čak mi nešto uho liže i gricka...reklo bi se...al' onako nježno, seksi... lagano... fino... I trgnem se, 'oću se okrenit'... ne merem, a što mislite – zašto ne merem?... Pa zato što mi se žena već okačila oko vrata... i ona (vražić jedan vražji...), ona mi gricka i liže uho... gledam je ispod oka...kad je prije negliže nabacila (pitam se)... vuče me prema spavaćoj sobi... dalje se ne sjećam... tako me strefilo... Uuuuh..., hvala Bruno do neba, što drugo reć', da te nije bilo propade brak... Bruno, spasitelju moj! Idole moj, srećo moja... riječi nemam, a grlo se steže...
 
I zareknem se ja poslije toga da ću sve one tvoje knjižuljke pročitat' jedno popodne (za par sati kad budne kiša padala i ne mere se u njivu), ako treba i napamet naučit', nije problem... al' 'oćeš šipak... nestalo u knjižnicama, vele „ni za lijeka“, čim stigne razgrabi se, čekaju ljudi u redovima, ne pitaju pošto je, samo kupuju... oni koji su čitali prepričavaju... al' ne će pozajmit' za čitat', čuvaju knjižuljke by Bruno Šimleša k'o relikvije... pravo imaju i ja bi' tako da se kojega Tvoga knjižuljka dočepam. I nikom dao ne bi... nema para.
 
'Bem ti te 'Rvatine, oćeraše nam specijalistu opće prakse za emotivno-ljubavno-bračno-izvanbračno-seksualno-duhovni život... Poslije Hulštofera i njegovog nestanka, ovo mi je najteži moment u mojoj emotivnoj karijeri. Nekako sam njega (Acu Hulštofera) prebolio, onda me pogodilo ono sa Severinom (prvi put kad se za Milana udala), pa drugi put (kad je to ponovila s Kebom)... ma nije meni što se udala, vrijeme joj je, nego ode u Beograd!... pa ode za njom i Ava Karabatić... isto u Beograd... i sad ovo s dr., mr., pr. Brunom... to je previše... odoh i ja, al' ne u Beograd, nego proguglat'... Čuo sam da negdje u Švici ima ona klinika gdje platiš pa te uspavaju... zauvijek... k'o psa...
 
'Bem ti život bez Šimleše... I posljednje riječi ima da mi budu: „Što će mi život bez tebe Bruno... (by Silvana Armenulić – sjećate se?)... a oko mene Dragačevski trubači sa Goranom Bregovićem i Emirom Kusturicom (Nemanjom) kao gostima... pa kol'ko košta nek' košta... nek' se zna da Šimlešin fan odlazi... i ako bude Emir (Nemanja) htio povesti Johnny Deppa... kad već Šimleše ne će tamo bit... mog idola... Šimleše... Brune Šimleše... (kako otmjeno zvuči, a?)... ima on s tim imenom i prezimenom karijeru da napravi bilo gdje... to je čista egzotika... aha... nema zemlje na svijetu u kojoj ne žive ljudi s problemima u emotivnom i ljubavnom životu... a on je u tomu ono što je Einstein bio u fizici... i još bolji Bruno ljubavi moja!
 

Zlatko Pinter, http://kamenjar.com/kako-dalje-bez-simlese/; http://hrsvijet.net/index.php/magazin/15-lifestyle/48071-kako-dalje-bez-simlese/

Anketa

Istražno povjerenstvo za Agrokor pokazalo se krajnje primitivnim. Treba li ga ukinuti?

Četvrtak, 23/11/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1145 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević