Get Adobe Flash player
Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Na redu je Plenković - da Pupovca smijeni ili...

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Na "aktualcu" gledala sam ponašanje jednog...

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Politički i sociokulturni uljez u HDZ     Sintagmu...

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Izmišljamo školu za život po mjeri HNS-a....

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Urednik časopisa "Informatologia Yugoslavica" i savjetnik Franka...

  • Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:16
  • Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:08
  • Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    srijeda, 19. rujna 2018. 17:58
  • Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    srijeda, 19. rujna 2018. 18:43
  • Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:05

Vida i Perišić u filmu na youtubeu

 
 
Za tjedan dana navršit će se mjesec dan od fantastičnog pobjedničkog povratka hrvatske reprezentacije sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Moskvi 2018. Mnogo je toga rečeno, napisano, doživljeno. Bili smo svjedoci toliko silnog pobjedničkog zanosa da smo gotovo svi mi u sebi samima pronašli nepoznate rezerve snage, zajedništva, plemenitosti, oduševljenja, neposrednog pojedinačnog i općeg veselja koje je iz nas izvukla na površinu naoko obična igra nogometa a u biti simbol zatomljene želje za pobjedom i uspjehom koji su u naše ime, za nas postigli naši reprezentativci koje je u pobjedu, ne slučajno, nego voljom Božjom, vodio trener naše reprezentacije Zlatko Dalić.Naslušali smo se domoljubnih i navijačkih pjesama, doživjeli pravu nacionalnu ekstazu. Međutim ostala je jedna narodna neispričana priča koja nije predstavljana na televiziji, u javnim medijima, nego na internetu na lokalnim blogovima.
https://i.ytimg.com/vi/TzwG2U2d3EA/maxresdefault.jpg
Nije mala stvar kad narod pjeva. Rijetke su prilike kad razdragani narod pjeva svoje bećarce naslovljene na voljene ljude i događaje. Češće je kad je kritičan i ljut.Tijekom Nogometnog prvenstva u Rusiji 2018. zabilježila sam neke sjajne događaje, filmiće, bećarce i komentare za koje bi mi bilo žao da propadnu i ostanu neviđeni od većeg broja ljudi kojima su bili namijenjeni.
 
Na prvom mjestu bih vam svima pokazala krasan youtube filmić: Vida i Perišić nakon pobjede nad Engleskom izvode na prepuno igralište repezentativni podmladak od 3 do otprilike 6 godina koji je na   igralištu zaigrao svoju igru. Gledala sam ga bezbroj puta. Nadam se da će i sve vas oduševljene sudionike nedavnih velelbnih događaja oduševiti kako pred nepreglednim prepunim gledalištem stadijona igraju: mali Vida, Perišić, Modrić i Strinići.
https://youtu.be/be2-JH120Xo?t=3
Vatreni bećarci:
Bećarac za Zlatka Dalića: https://youtu.be/mq17M9528q4?t=104
 https://youtu.be/XGtJbdqIa5E?t=72
https://youtu.be/idht8nMlozk?t=72
https://youtu.be/E3WYrLoEjis?t=27
https://youtu.be/RpzmsXGnL8c?t=133
https://youtu.be/-doQyefsdH4?t=34
https://youtu.be/3BSWnfRmMR8?t=152
https://youtu.be/UR17QEPnVlI?t=54
 
Primjer kako je dočekana francuska reprezentacija koju je od izlaska iz aviona čuvao kordon policajaca i putem držao publiku desetak metara dalje od šampiona koji su bili u šampionskom autobusu koji je projurio do Elizejske palače radi susreta s predsjednikom Macronom. Hrvatska reprezentacija  je bila od izlaska iz aviona do dolaska na Trg bana Jelačića u neprekidnom susretu i dodiru s navijačimu i narodom:
https://www.youtube.com/watch?v=CGZOC9S1hrE&feature=youtu.be&t=104
Bila bi velika šteta da propadnu neviđeni brojni komentari hrvatskih nogometnih bitaka pisani pod svježim dojmom, iskreno i od srca, doista sa svih krajeva planeta Zemlje, Svi komentari iskazuju divljenje Hrvatskoj, hrvatskoj reprezentaciji, njihovoj fantastičnoj igri i divljenje hrvatskom narodu. Mene su nadahnuli, a nadam se da će i vas:
 
Spectacular Arrival of the Croatian National Football Team to Zagreb - The Beauty of Nationalism
 
Perveen Adnanprije 3 dana
Winning hearts is way more difficult than winning world cup crotia won our hearts

Ben Solo
prije 2 tjedna
We love them all❤️❤️❤️How we gonna live w/o these guys now! Each one is an interesting character and their story is for a Hollywood big screen (with ending always remaining obscure whether that loss was deserved??? Hm hm...
 
xyz qrs
prije 3 tjedna (uređeno)
Yestarday VAR beat football, today Croatia beat them all...
Antemurale Christianitatisprije 3 tjedna
The Beauty of Nationalism and Patriotism. God and Croats !
Natali Katasonovaprije 2 tjedna
Pravi borci za pobjedu!Sve je učinjeno dobro.Sretan sam za vašu zemlju.
Vivian Polack Kutterprije 1 dan
Croatians! Youre definitely the winners!!! Its not a cup, it's all our admiration and respect. Congrats!!! You deserve the world's support. Bravo Croacia from Uruguay!!!!

 

Kornelija Pejčinović, prof.

Pobjeda Hrvatske je poraz multkulturalnosti

 
 
Polako se stišava razdragano klicanje, radost i uzbuđenje koje nas je nosilo tijekom proteklih 50-ak dana Svjetskog nogometnog prvenstva u Moskvi na kojem je Hrvatska kao iznenađenje zablistala poput europske i svjetske pepeljuge.Naše ali i svjetsko divljenje našoj reprezentaciji, našim sjajnim i veličanstvenim dečkima i veličanstvenom Zlatku Daliću uznosili su nas i činili ponosnim, sve ponosnijim nakon svake nove pobjede. Naša reprezentacija nije bila razmetljiva, nije se hvastala, nije omalovažavala protivnike, nije unaprijed samouvjereno određivala nedostižne ciljeve nego je korak po korak u svojoj hrabrosti i ustrajnosti i poniznosti kročila prema vrhu  svijeta. Nije samo Hrvatsku i njen narod zahvatilo oduševljenje i klicanje našim reprezentativcima nego nam je klicao i cijeli svijet.
https://static.pulse.ng/img/incoming/origs8149479/9509727081-w900-h600/Mario-Mandzukic.jpg
Mario Mandžukić
 
Ja se inače klonim te svjetske ljubavi prema nama kao ishabane i isprazne floskule u pojedinačnom i javnom govoru. Ali ovaj put se nije radilo o ispranoj frazi. Sačuvala sam komentare s raznih portala gdje nam čestitaju iz Nepala, Afganistana, Indonezije, Australije, Perua, Bolivije, Argentine, SAD-a, iz cijele Afrike, Azije od Irana do Kine. Dodajmo tu i Europu i one narode koje smo porazili u igri. Odasvud pljušti divljenje da je jedna mala nacija koja broji nešto više od četiri milijuna stanovnika može roditi i odgojiti jednu takvu moćnu momčad koja zrači poštenjem u igri, koja slijedi striktno pravila igre, neustrašivo, hrabro i postojano ide putem pobjede. U komentarima nam čestitaju i velikodušni ruski domaćini koji nam zahvaljuju na prekrasnoj igri. Igra naših reprezentativaca je bila ne nesmiljeno i agresivno guranje i udaranje,  borba za rezultat, nego umijeće, ples, balet. Ja nisam ljubitelj nogometa ali se nisam mogla oduprijeti čaroliji igre koju su nama Hrvatima ali i cijelom svijetu priuštili naši nenadmašivi, sjajni majstori lopte.
 
Prema svim pravilima igre i prema poštenju koje se očekuje u igri s črvstim pravilima Hrvatska je morala biti prvak na Svjetskom prvenstvu u Moskvi 2018. To nije samo moje, naše hrvatsko mišljenje. Još se nije slegla senzacija proglašenja Francuske pobjednicom a već su počeli pljuštati komentari poznatih i slavnih svjetskih nogometnih stručnjaka u nepravilnostima u suđenju i smicalicama argentinskog sudca.To me je navelo da započnem veliko istraživanje o organizaciji FIFA-i i ideološkoj pozadini koja se nazirala iza FIFA-e Svjetskog nogometnog prvenstva a koja je imala za cilj da od ushićenja usplamtjelom globalnom gledalištu podmetne određenu ideološku matricu ali i direktno pokaže kojim smjerom vodi čovječanstvo i kako globalizam sve drskije napreduje u nametanju društvenog inženjeringa. Slušala sam i čitala gotovo sve komentare i vijesti naših najistaknutijih pera iz književnosti, kulture, politike, publicistike i sporta ali je svima promaklo globalistička zavjera koja se odvijala potpuno neskriveno pred našim očima.
 
Na istraživanje me je poniknulo poznavanje političke i imperijalne prošlosti glavnih nogometnih protagonista i sastava njihovih nogometnih vrsta. Očito je bilo da one nisu predstavljale državu čiji su zastavu i dres nosile nego su bili izložba nekadašnjih kolonijalnih robova sada uzdignutih do takmičara velike spretnosti, brzine i snage koji imaju donijeti pobjedu svojim nekadašnjim ali i sadašnjim imperijalnim i kolonijalnim  gospodarima.Našla sam podatak da su od 32 reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Moskvi samo njih 10 nacionalne reprezentacije i ta me je činjenica navela da upišem u google tražilicu: FIFA and multiculturalism. Iznenadilo me je preko 225.000 tisuća naslova u 37 sekundi. Izabrala sam one koji su bili najnoviji i ticali su se ovog svjetskog prvenstva. Sve sam ih prostudirala i u daljnjem tekstu iznijela ono što je sadržajno bitno u njima. Evo nekih naslova koji će vas iznenaditi:
 
SVJETSKI KUP JE POBJEDA IMIGRANTSKOG SNA
Autor: Ishaan Tharoor
12. srpnja 2018.
https://www.washingtonpost.com/news/worldviews/wp/2018/07/12/the-world-cup-is-a-victory-for-the-immigrant-dream/??noredirect=on
 
RASTUĆI MULTIKULTURALIZAM SVJETSKOG NOGOMETNOG PRVENSTVA
Autor: Benjamin Haddad
https://www.the-american-interest.com/2018/07/20/multiculturalism-and-the-world-cup/
 
SVJETSKO NOGOMETNO PRVENSTVO 2018: CRNA, BIJELA, SMEĐA LICA I LES BLEUS /ime francuske reprezentacije/
Autor. Clint Smith
22. lipanj 2018.
https://www.the-american-interest.com/2018/07/20/multiculturalism-and-the-world-cup/
 
FIFA SVJETSKO PRVENSTVO 2018.: ZAŠTO FRANCUSKA STVARA SVOJU VIŠERASNU NOGOMETNU REPREZENTACIJU ALI MRZI RAZLIČITOST IZVAN NJE?
Imigracija i politički nogomet
 
GOLOVI MULTIKULTURALIZMA: ZAŠTO JE MULTIKULTURALIZAM NAJVEĆI DOBITNIK NA FIFA SVJETSKOM PRVENSTU?
 
USPJEH FRANCUSKE NOGOMETNE REPREZENTACIJE JE MASKA ZA PRIGUŠENE RASNE I KLASNE NAPETOSTI
https://theconversation.com/success-of-french-football-team-masks-underlying-tensions-over-race-and-class-99781
 
Jedan od prvih naslova na koji sam naišla u nizu bio je:The multiculturalism of World Cup teams = Multikulturalizam na Svjetskom prvenstvu
July 11, 2018
 
Taj naslov prikazuje postotak imigranata u tzv. nacionalnim timovima:Francuska: Broj migranata u nacionalnoj populaciji je 6,8 % a u „nacionalnom“ timu migranti su predstavljeni sa 78,8 %.
Švicarska: 24 % migranata u domicilnom stanovništvu a 65,2 % je postotak migranata u timu.
Belgija: 12,1 %, 47,8 njih u „nacionalnom“ timu.
Engleska: 9,2 %  ...............47,8 % u „nacionalnom“ timu.
Njemačka: 11,3 %  .............39,1 % u „nacionalnom“ timu.
Portugal: 8 % .....................30,4 % migranata u „nacionalnom“ timu.
Španjolska: 10 % ................17,4 % migranata u „nacionalnom“ timu.
Švedska: 8 % ......................17,4 mig.  u „nac.“ timu
Danska:  8,2% ....................13%   ..............
Island:  4,3    ......................8 %  ................
 
83 od 230 igrača u 10 reprezenrtacija su migranti. Izvor: OEECD, Migrants as % of population.
Više od tri četvrtine francuskih reprezentativaca su sinovi imigranata. Jednako je tako i s Belgijom. U obadva slučaja najveći broj njih potječe iz Afrike. Ovdje se ističe posebno pitanje identiteta koji predstavlja svaku reprezentaciju. Uzmimo četiri reprezentacije koje su ušle u finale: Hrvatsku, Englesku, Belgiju i Francusku. Koliko reprezentacije ovih država odražavaju europski identitet? Svjetsko nogometno prvenstvo je u potpunosti odražavalo globalizam i multikulturalizam koji su zakleti neprijatelji nacionalne države i nacionalnog identiteta. Politiku koja je neprijatelj svakom nacionalnom identitetu i nacionalnoj državi provodi se vidljivo i nevidljivo preko najmočnijijih korporacija svijeta koje svojim kapitalom stoje iza FIFA-e i Svjetskog kupa. Očita je njihova poruka da moramo prihvatiti migracije i da je Francuska sretna priča o integraciji migranata i njihovom uspjehu.
 
Nakon francuske pobjede u finalu i dodjele nagrade stigla je Francuskoj ovakva čestitka od američkih liberatarijanaca:
Shivshankar Menon@ShivshankaMenon
From a Friend: FRANCE IS THE ONLY AFRICAN TEAM LEFT IN THE WORLD CUP
France World Cup Players
1) Presnel Kimpembe - Congo
2) Samuel Umtiti - Cameroon
3) Paul Pogba - Guinea
4) Kylian Mbappé - Cameroon/Nigeria
5) Ousmane Dembélé - Senegal/Mali
6) Corentin Tolisso - Togo 1/2
Prijevod: Piše prijatelj: Francuska je jedina afrička reprezentacija koja je ostala na Svjetskom prvenstvu.
Odgovor francuskog veleposlanika u SAD-u je bio:
Gérard Araud
✔@GerardAraud
Frankly, I consider this tweet as repulsive. (1) False : all these players are French born and are as French citizens as I am 2) so what? A problem with the color of their skin? Why do you endorse the narrative of the far-right?
Prijevod: Doista ovaj tweet smatram odvratnim: 1. Krivo: svi su ovi igrači rođeni u Francuskoj i francuski su državljani. 2. Pa što! Je li problem u boji njihove kože? Zašto podržavate priču desnice?
 
Na drugim web stranicama česti su bili komentari: Alahu Akbar, svi su muslimani, muslimani pobjeđuju,  i u slično.I Trevor Noah, gostujući u Daily Show pjevao je: „Čestitamo Africi koja je pobijedila na Svjetskom prvenstvu.“ On nastavlja: „Pogledajte te momke! Ne možete dobiti tu boju kože sunčajući se u južnoj Francuskoj.“
 
Svima koji ne poznaju dobro povijest nije jasno postupanje Francuske u rastakanju vlastitog identiteta i nacionalnog bića još od Francuske revolucije. Ključ za razumijevanje svih događanja kojima smo danas svjedoci i od kojih strijepimo je u Francuskoj revoluciji. Tada je provedena i pravna reforma prema kojoj biti Francuz znači živjeti u Francuskoj, na teritoriju francuske države. Taj se model provodi i u Europskoj uniji. U Francuskoj su živjeli i još sada žive Bretonci, stari narod s vlastitim jezikom i tradicijom, Baski, najstariji narod u Europi također s vlastitim jezikom i tradicijom, slavni Provansalci na jugu Francuske sa slavnim provansalskim jezikom trubadura i neobično bogatom književnošću. Oni mogu biti što hoće privatno, ali su službeno i teritorijalno Francuzi. Njihov jezik je u javnosti mrtav. I tko nam još dijeli lekcije o pravima manjina?
 
JEDNAKOST, BRATSTVO I „SLOBODA“ TE „LJUDSKA PRAVA“ NASUPROT BOŽANSKOM PRAVU proizlaze iz Deklaracije o pravima čovjka i građanina iz Francuske revolucije. Sjetite se Ive Josipovića i drugih naših revolucionarnih sljedbenika koji Hrvate hoće pretvoriti u anacionalne građane. Ovim se modelom privodi novopridošle migrante i pretvara ih se u domicilne Francuze. Vlasti kažu da su oni individui a ne nacija i da su primanjem francuskog državljanstva postali jednakopravni Francuzi. Koja je razlika između doživljaja kolektivnog uznesenja u radosti, ponosu i dostojanstvu između dočeka hrvatskih reprezentativaca 16. srpnja 2018., slavlja kojim su se radovalo 550.000 tisuća Hrvata i dočeka pobjedničke francuske reprezentacije – jednakopravnih pobjedničkih, uspješnih individua - koja je u brzoj vožnji zatvorenim autobusom projurila avenijom Jelizejskih poljana do rezidencije predsjednika Macrona, a masa – skupina individualnog kolektiva bez duhovnog jedinstva - je slavlje završila u neredima, nasilju, paljenju automobila, razbijanju izloga i pljački. Rezultat je više mrtvih i ranjenih i ogromna šteta.
 
U francuskim dokumentima je zabranjeno izjašnjavanje o etničkoj pripadnosti ili rasi. Ove se razlike brišu.Dok pobjedu hrvatske nacionalne vrste cijeli narod osjeća kao svoju pobjedu, kao pobjedu svojih sinova koji su se na nogometnom polju dično borili spremni „umrijeti“ jedan za drugog dotle francuski komentatori kažu da je pobjeda francuskog tima od 23 igrača od kojih njih 19 vuku podrijetlo iz kolonija od Afrike do Martinika, smatraju da je njihova pobjeda uspjeh izuzetne generacije talentiranih pojedinaca. Francuska nacionalna reprezentacija je slika multikulturalizma, i klicanje multikulturalnoj pobjedi sugerira nam da je integracija stranaca – imigranata otišla dalje nego što naoko izgleda. Francuski zakon ne dopušta da vlada sakuplja podatke o rasi i etničkoj pripadnosti svojih građana. No demografi procjenjuju da 10 % ukupnog stanovništva čine sjevernoafrikanci i da je 3 – 5 % stanovništva crno.
 
Dok je za nacionalne reprezentacije međunarodni športski spektakl katalizator nacionalnog ponosa i identiteta francuska pobjeda na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu je kolektivna pobjeda mnogih nacionalnosti od kojih je reprezentacija sastavljena, od više rasa igrača koji potječu izvan Francuske. Oni koji su pratili ovogodišnje francusko sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu više su naslova posvetili multikulturalnosti njezine reprezentacije nego nogometu.
Pobjeda na nogometnom polju trebala je dokazati da je integracija migranata u Francuskoj bila uspješna i da svatko može stići do vrha francuskog društva.Dok su neki komentatori raspravljali o uspjehu francuske reprezentacije po imenu Les Bleus kao povratku radosti multikulturalne reprezentacije od milja zvane „crni, bijeli i blijedi /Arapi/ i prihvaćanju etničke raznolikosti drugi su bili kritični s obzirom na način na koji su se nogomet i integracija pomiješali.
Usred euforije od ponedjeljka, 16. srpnja /euforije zbog francuske pobjede od 15 srpnja/ ostaje stalna opomena koja se tiče migracijskog stapanja i koja nije zaboravljena.„Izgleda da je Francuska pobijedila na Svjetskom prvenstvu. Nema sumnje. Ali koja Francuska? Takvo pitanje postavlja pisac krajnje desnice Renaud Camus koji se istakao svojom podrškom Le Pen. On piše:Je li to bila Nova Francuska, multikulturalna i multietnička, Francuska velike zamjene, zamijenjena i kolonizirana, invazijom pobjeđena Francuska? Pita se Camus koji nastavlja: „Sastav reprezentacije odražava samo jedno, odražava etničku zamjenu stanovništva. Može li nedjeljna pobjeda zasjeniti ovaj osjećaj?
 
Zamislite u ovim okolnostima Hrvatsku s kojom nitko u početku nije računao kao s značajnim takmacem?!Zamislite Hrvatsku koja briljantnom igrom, disciplinom, predanošću, domoljubljem, zazivanjem Boga i poštenjem ide pobjednički iz jedne utakmice u drugu ostavljajući velike i moćne države iza sebe i stiže kao prekrasna bijela, jedinstvena, nacionalna, katolička reprezentacija jednog naroda, jedne vjere i jedne države u polufinale s Engleskom, Belgijom i Francuskom? Hrvatska se našla u društvu predstavnika starih kolonijalnih imperija koje su rastočile svoje prvotno stanovništvo i liberalnim reformama uništili vjeru i nacionalni identitet? Promislite je li se Hrvatska smjela kao bijeli i blistavi primjer i pepeljuga popeti na pobjedničko postolje i primiti zasluženo pobjedničko priznanje? Hrvatska se našla u finalu s onim svjetskim silama koje svim sredstvim razaraju nacionalnu državu, narod, nacionalni identitet i katoličku vjeru.
 
Veličanstvena hrvatska reprezentacija, svi igrači s neusporedivo suzdržanim, samozatajnim i poniznim Zlatkom Dalićem, je vjerojatno naslutila dramu i ponijela se savršeno i suzdržano junački i pobjednički. Jedino su suze koje su se otele Luki Modriću dale naslutiti zatomljene osjećaje. Međutim hrvatski narod je shvatio da su oni pobjednici i dočekao ih je na način koji je zadivio i nas same a onda i cijeli svijet. Jedan komentar iz Francuske je bio: Vaše slavlje pokazuje da ste zdrav narod. U stotinama komentara koje sam pročitala dive nam se, čestitaju na divnoj i poštenoj igri, borbenosti, hvale naše umijeće igre i veoma često zovu nas ratnicima. Mi to zaista u ovakvo svijetu kao preostala normalna manjina i jesmo.
 
Mnogi komentari iz Srbije su me doista iznenadili. Jedan športski novinar na TV-u je rekao: Hrvati su pokazali da nisu kukavice. Ne boje se kad prime gol. Oni tek onda napadaju a ne prepadnu se kao mi.
Jedan je opet rekao da su Hrvati primjer domoljublja i hrabrosti i da na terenu ginu jedan za drugog jednako kao i komentator Ćosić.
Crnogorski športski novinar, mislim Đurković, je rekao odbacivši komentare koji su smeće iz tajmnog vilajeta, narodi iz hrvatskog okružja će tek za deset, dvadeset godina shvatiti domet hrvatske pobjede. Najgori komentari su bili od susjednih nam Bošnjaka. Toplo bih vam preporučila da pogledate video Elvisa Duspare.
VIDEO: Elvis Duspara objasnio kako je Hrvatska ipak pobijedila babilonce
18. SRPNJA 2018. NACIJA.HR
http://nacija.hr/2018/07/18/video-elvis-duspara-objasnio-kako-je-hrvatska-ipak-pobijedila-babilonce/
 
HRVATSKA KOJOJ JE BILA DODJELJENA ULOGA GUBITNIKA IZGLADA KAO POBJEDNIK
Autor Rory Smith
15. srpanj 2018-07-25
https://www.nytimes.com/2018/07/15/sports/world-cup/croatia-france-world-cup-final.html?&moduleDetail=section-news-1&action=click&contentCollection=World%20Cup&region=Footer&mod
 
Moskva – Nešto je zasmetalo hrvatski nogometaše i stručne članove reprezentacije u raspravama i komentarima igre koja je njih gotovo dovela do vrha, do visine koja bi prema mišljenju mnogih, bila vrhunsko dostignuće u povijesti Svjetskog prvenstva. Luka Modrić, kapetan, dao je na znanje da je njegov tim bio „podcijenjen“ od strane britanskih medija u dane prije polufinalnog susreta s Engleskom. Preporučio je novinarima i televizijskim analitičarima da budu ponizniji i s više poštovanja prema protivnicima.“ Manjak poštovanja je vrijedan rasprave. Izbornik Zlatko Dalić, kojega bi ranije jedva zapazili na ulicama Zagreba prije nego je preuzeo nacionalnu reprezentaciju u vrijeme kad je njena kvalifikacija za prvenstvo bila upitna, bio je također pod znakom sumnje. „Možda Engleska ili engleski mediji nisu iskazali dovoljno poštovanja prema hrvatskoj reprezentaciji,“ rekao je. „Mi ga zaslužujemo posebno ako vidite u kojim klubovima igraju naši igrači. To nam je vjerojatno dalo dodatnu motivaciju.“
 
Vedran Ćorluka, branič, veteran bio je malo zločestiji.Izlazeći sa stadiona Lužnjiki u sitne sate ujutro, u četvrtak, prolazio je smijući se pored kohorte britanskog tiska koja je čekala. „Ne će se vratiti /nogomet/ kući“, rekao im je. Sličnu je šalu napravio nekoliko dana ranije nakon što je Hrvatska vidjela ispadanje Rusije u četvrtfinalu. Očito to mu se svidjelo. Ali omalovažavanje u engleskim medijima za mnoge stvari je opće mjesto u nogometu od strane navijača i igrača svih nacionalnosti, uključujući i same Engleze. Hrvatski osjećaj da podcijenjena izgleda da ide dublje nego jednostavan osjećaj umanjivanja od strane športskih divova. Bilo je čudna primjedba Dejana Lovrena, hrvatskog braniča koji profesionalno igra za Liverpool, koji je rekao da su se ljudi smijali Hrvatskoj koja je vjerovala da bi njena zvjezdana pobjeda nad Argentinom u grupi mogla biti znak da će pobijediti Rusiju. Na koga se to odnosilo nije jasno: Ovaj turnir je bio znakovit zbog svoje otvorenosti, zbog neuspjeha tradicionalnih favorita da opravdaju svoju slavu. Prema mnogim procjenama hrvatska pobjeda nad Argentinom označena je kao prva značajna predstava na ovom Svjetskom prvenstvu. Mnogima je, čak i prije nego je Hrvatska stigla u Rusiju, imala izgled reprezentacije koja bi mogla biti problem mnogim protivnicima. Nekoliko promatrača isticali su Lovrena i njegove suigrače kao moguće crne konje, prema klasi njihovih veznih igrača Modrića i Ivana Rakitića i zastrašujućeg Marija Mandžukića, prijetnje svakome tko mu naiđe ususret.
 
Svakako to nije nikomu moglo sugerirati da predvidi dokle oni mogu stići i koliko će uspjeh dugo trajati.Nije manjak poštovanja reći da bi Hrvatska, ako bi pobijedila Francusku na stadijonu Lužnjiki u nedjelju, bila najnevjerojatniji pobjednik u povijesti Svjetskog prvenstva. Istina je da ne bi bila najmaloljudnija država koja je ikada bila okrunjena za svjetskog šampiona. Ta čast će teško biti oduzeta Urugvaju, pobjedniku 1930. i 1950. Ali su se te pobjede dogodile kada je natjecanje bilo sasvim drukčije. Jedna reprezentacija se sučeljavala samo s 13 država. Sam turnir nije bio tako zahtjevan, tako uzbudljiv i športske okolnosti su bile potpuno različite. Nogomet nije bio tako slojevit sa svojim hijerarhijskim silama i njegove rezerve su bile koncentrirane na mali broj moćnih nacija Zapadne Europe. Jaz između potrošača i proizvođača talenata nije zijevao kao provalija.Ovo nije umanjivanje urugvajskih začuđujućih dostignuća na dva turnira, ali nam sugerira da bi Hrvatska sa samo još jednom pobjedom nadmašila ove obadvije. Hrvatska je država od četiri milijuna ljudi u kojoj je domaći nogomet odavno oslabljen korupcijom. Država nema ni mogućnosti da u perspektivi investira u strukture, i pripadajuću opremu. Vitalni su joj međunarodni uspjesi.To je država koja je u manje od tri desetljeća nakon brutalnog rata za neovisnost, postigla polufinale Svjetskoga kupa i sada finale Svjetskog kupa i uspjela odgojiti novu generaciju igrača najvišeg kalibra. To je reprezentacija  koja je savladala zastrašujuće prepreke: Sve tri sjajne utakmice su završavale u produžecima i dvije u penalima. Oni su igrali 90 minuta više od Francuza na ovom turniru. Trebalo dokazati da su, prema riječima Ivana Perišića, „konačno pravi tim“.
 
U ovakvim okolnostim povjerovati da bi Hrvatska bila najznačajniji svjetski prvak svih vremena ne iskazuje manjak poštovanja nego strahopoštovanje. Sugestija da na nedjeljnu finalnu utakmicu ide kao slabija strana nije umanjivanje njene snage nego jednostavno procjena onog što je dosada postigla.
 
Hrvatska nema ekonomsku snagu Francuske. Nema na raspolaganju najveći inkubator talenata u Europi. Nema specijalni nacionalni centar za treniraanje. Nema jednu od najjačih liga  na svjetu, jednu na koju se najveći broj klubova oslanja u prodaji mladih igrača, za izvanrednu naknadu, aristokratskim skorojevićima Engleskoj i Španjolskoj. U vremenu u kojem je financijska moć tako često u pravu, kada europski centri moći drže ravnotežu moći do najvišeg stupnja više nego ikada u povijesti, kad su uspjeli da naprave industriju razvoja mladih i proizvedu velike grupe igrača, kad i same raspolažu  s najnaprednijom športskom znanošću i najiskusnijim trenerima - ekspertima, od hrvatskog dostignuća zastaje dah.
 
U nedjeljnu finalnu utakmicu Svjetskog prvenstva Hrvatska će ići kao slabija strana zbog financijske svarnosti, zbog demografije, zbog povijesti, zbog veličine zemlje i zbog činjenice da nijedna država ove veličine nije bila svjetski šampion u gotovo 70 godina a ne zbog sumnje u njene igrače i podcjenjivanja njihovog talenta. Ali koliko god seže mašta ne će biti podcijenjena. Jer kako kaže Dalić, ovaj tim je tim sastavljen od Real Madrida, Barcelone, Atletica, Madrida, Liverpoola, Monaca, Intera... Ima igrače koji su postigli najveće nagrade u klupskom nogometu, i koji su igrali u najtežim utakmicama. Ima u Modriću jednog od najrafiniranijih veznih igrača njegove generacije kandidata za svjetskog igrača godine.
Štogod se dogodilo u nedjelju, pobijedili ili izgubili, Hrvatska je sebi osigurala mjesto u povijesti, šokirala svijet i to je tim koji se ne treba brinuti  za manjak poštovanja u godinama koje dolaze.
 
TRI SU RAZLOGA ZBOG KOJIH JE HRVATSKA ZASLUŽILA POBJEDU NA FINALU SVJETSKOG PRVENSTVA 2018
Autor: Vjekoslav Paun
https://www.fifa.com/worldcup/news/three-reasons-why-croatia-deserv
Finale FIFA Svjetskog prvenstva 2018. se bliži i kao pobjednica 1998. Francuska se sprema suočiti po prvi put s Hrvatima finalistima na Lužnjiki stadionu u Moskvi.Prije početka promotrimo izbliza zašto reprezentacija Vatrenih  (The Blazers) zaslužuje željeni ruski trofej 2018. i da zauvijek upiše svoje ime u povjesne knjige Hrvatske.
1.  Čudesno zajedništvo i maksimalna motivacija
Hrvatski trener Zlatko Dalić učinio je nešto nevjerojatno. Nikada atmosfera u reprezentaciji nije bila tako dobra. To igrači neprekidno ponavljaju. Osjećali su se kao istinska obitelj za vrijeme ovog Svjetskog prvenstva za svih zajednički provedenih 50 dana. Igrači kao da su bili spremni umrijeti jedan za drugog u naporu da zahvate loptu. Unatoč igranja u tri produžetka utakmica pokazali su da je njihova želja za zajedničkom pobjedom izuzetna.
 
2. Mentalna snaga i karakter
Danska, Rusija i Engleska – su bile tri pobjede Vatrenih od kojih su do dvije došli pucanjem penala. Hrvatski kraljevi povratka u tim utakmicama dominirali su mentalno i fizički. Kapetn Luka Modrić opetovano je rekao: „Mi smo pokazali svoj karakter“. Hrvatska snaga ličnosti će im dobro poslužiti u finalu protiv Francuske. Svaka pobjednička reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u povijesti morala je imati naglašeno jaki karakter.
 
3. Iskustvo koje daje samopouzdanje
Modrić je vođa velike generacije Vatrenih. Osim toga što je talisman Real Madrida, tu su i druge zvjezde Dalićevog tima uključujući igrače Barcelone, Intera, Juventusa i Liverpoola kao Ivan Rakitić, Marijo Mandžukić, Ivan Perišić, Mateo Kovačić i Dejan Lovren. S prosjekom od 27 godina i 10 mjeseci starosti. S njima Hrvatska ima veliko iskustvo i samopouzdanje jer gotovo svaki od njih ima svoje mjesto među prvih jedanaest u svojoj reprezentaciji. Oni su svi svjesni svojih sposobnosti.
 

Kornelija Pejčinović, prof.

Je li ministrica Dalić dala sve od sebe ili k sebi?

 
  
Bolje je objavljivati nepoznate istine, nego ih samo i lustrirati.
Budući nadobudni predsjednički kandidat trebao bi već sada upisati nekoliko fakulteta i naučiti nekoliko stranih jezika (osim srpskog) i tako postati prirodno inteligentan i konkurentan.
Nijemci i Austrijanci su u 18. i 19. stoljeću besplatno naseljavali Slavoniju, Baranju i Srijem, koji nam sada uzvraćaju gostoprimstvo, ali uz naknadu.
Dok vjernici vjeruju, protestanti protestiraju.
Hrvatima je više stalo do Hrvatica nego do Hrvatske, znači da je vrag odnio šalu.
http://www.radio-djakovo.hr/wp-content/uploads/2015/07/Jaksic-Martin-620x400.jpg
Martin Jakšić
 
Interesni sukob ne postoji.
I pored brojnih ministarstava, fali nam još miroljubljivo  ministarstvo mentalnog stanja nacije.
Je li Hrvatska bogatija vodom ili mržnjom?
Je li ministrica Dalić dala sve od sebe ili k sebi?
Kad se oportunistčki oporbenjak smiješi, znači li to da je optimist?
Mogu li ratnici biti vjernici?
 
Sudeći po televizijama samo je Dalmacija Hrvatska.
Većina je tanka, a manjina debela.
Ubuduće ne šaljite SMS-ove ni mailove, jer je to sumnjivo i opasno.
Zašto odgovorni vode odgovornu, a upitni neće upitnu politiku?
Najprije su pokazivali tri prsta, jer je dva nepristojno, potom su prijetili kažiprstom, jer se ne usude srednjim.
Politika je javna i tajna aktivnost.
Hoćemo li ikada doživjeti da oporba uspješno koalira s opozicijom ili barem s pozicijom?
 
Tko često spominje Srbe i Srbiju znači da ih zapravo cijeni.
Tko se usudi srušiti Most morat će se naučiti plivati ili daviti.
Trebala bi nam kakva-takva  udruga umorista i forističara koja bi blagotvorno djelovala na duhovno stanje naroda.
Da nam nije oporbe i opozicije ne bismo znali tko je tko.
Da nije oporbe ne bi ni nas bilo.
Hrvatima u Hercegovini BH baš ne leži.
 

Martin Jakšić

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Utorak, 25/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 990 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević