Get Adobe Flash player
Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio...

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osobe, od čega...

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Broj Srba po popisu stanovništva iz 1948. veći za gotovo 700 tisuća...

Etnobiznismen koji mrzi!

Etnobiznismen koji mrzi!

Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ne mrze...

Diplomatska laž Mate Granića

Diplomatska laž Mate Granića

Sad mi je jasno kako se krivotvori...

  • Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    utorak, 14. svibnja 2019. 09:38
  • Jugostatistika demantira srpske laži

    Jugostatistika demantira srpske laži

    utorak, 14. svibnja 2019. 18:07
  • Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:54
  • Etnobiznismen koji mrzi!

    Etnobiznismen koji mrzi!

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:41
  • Diplomatska laž Mate Granića

    Diplomatska laž Mate Granića

    četvrtak, 16. svibnja 2019. 08:38

Još se nismo izbrendirali za gastrodestinaciju

 
 
Patolozi znaju više i od psihijatara.
Pjesma „Povraćam se Zagrebe tebi“ obični je pladijat.
Poklade su kad gospoja odjene narodnu nošnju.
Policija obožava starce jer nisu opasni za okolinu, za javni red i mir.
Politika je privlačna aktivnost u kojoj se rado priča, a nerado radi.
Po predaji, budući da nema svjedoka, sv. Valentin je postao i ostao najveći bećar u kleru.
https://friulivg.usb.it/uploads/pics/NIMH_Clinical_Center.JPG
Refinanciranje je ipak popularnije od definanciranja.
Savjetuju o seksu, obitelji i djeci, a nemaju.
Slavljenicima se želi, ali ne čestita, barem malo krepkog zdravlja.
Socijalne bi službe trebale pomagati građanima pri kupnji auta.
Stare lijepe hrvatske riječi treba poštivati i čuvati, a friške uvozne koristiti.
Svaki bi dobar vjernik želio spavati s anđelom.
Svi spominju regiju, a ne znaju gdje je, ni što je.
 
Tito je imao, a ja imam 88.
Tko mu ne može stati na rep neka pokuša na žulj.
Tko devedesetogošnjaku čestita rođendan prisiljen je i poljubiti ga.
Tko voli žene gledati znači da je ostario.
Treba li Hrvat toliko velik koliko mrzi Srbe.
Turistički znanstvenik: Još se nismo izbrendirali za gastrodestinaciju.
U koaliciji imaju različite programe, ali su srećom slični.
 
Udala bi se za njega kad bi se on htio udati za mene.
Umjetnički kritičar je utvrdio da je autentičan samo donji dio spomenika.
U stranci rada ne koaliraju, već kolaboriraju.
U trendu smo s novim uvoznim oblicima vršnjačkog nasilja.
Uzalud nas educiraju kad nas ne poučavaju ni hrvatski na hrvatskom.
Već smo siti Terese i njenog „drexita“.
Vozači moraju koristiti sigurnosni pojas, a pješaci sigurnosni remen.
Zašto se neki oblače u maškare?
 
Zašto se i bake hvale?
Zašto svi vole zarez, a ne točku, dvotočku, upitnik i uskličnik?
Zašto se i sudac pretrage ne ugleda na kolegu?
Zašto novinari više spominju Karamarka nego kralja Tomislava?
„Za dom spremni“ nije parola protiv Srba, već je slogan o slozi i neslozi Hrvata.
Zdrav duh, makar i u nezdravu tijelu.
Znanstveno je dokazano da nije mudro biti previše pametan.
 

Martin Jakšić

Knjiga Artura Bagdasarova Armenija Noina zemlja

 
 
U izdanju Školske knjige objavljena je prije nekoliko mjeseci knjiga Artura Rafaeloviča Bagdasarova pod naslovom „Armenija Noina zemlja“. Bagdasarov je ruski kroatist armenskoga podrijetla, prijatelj Hrvatske, hrvatskoga jezika i kulture. Hrvatskoj je čitateljskoj publici poznat po brojnim jezikoslovnim napisima i Armenija. Formatom velika i sjajno dizajnirana, s velikim brojem dojmljivih fotografija „Armenija – Noina zemlja“ bogata podatcima o povijesti, kulturnoj i duhovnoj baštini doista je divot-izdanje kakvo se rijetko sreće u našim knjižarama, a zemlje i naroda koji je doživio mnoge tragedije, ali i ostavio dragocjene tragove između ostalog i u europskoj kulturi, poglavito u tiskarstvu. polemikama, te po knjizi „Armenija – domovina sv. Vlaha“, svojevrsnom etnokulturnom mostu prijateljstva između Hrvatske i Armenije. Pojedini dijelovi nove knjige objavljeni su prethodno kao prilozi na internetskim stranicama Hrvatskoga kulturnog vijeća.
https://shop.skolskaknjiga.hr/media/catalog/product/cache/1/image/9df78eab33525d08d6e5fb8d27136e95/0/6/060997.jpg
Formatom velika i sjajno dizajnirana, s velikim brojem dojmljvih fotografija (urednica Snježana Bakarić Palička, grafičko-likovno oblikovanje Sandra Bolfek), „Armenija – Noina zemlja“ doista je divot-izdanje kakvo se rijetko sreće u našim knjižarama, bogata podatcima o povijesti, kulturnoj i duhovnoj baštini zemlje i naroda koji je doživio mnoge tragedije, ali i ostavio dragocjene tragove između ostalog i u europskoj kulturi, poglavito u tiskarstvu. (U armenskoj tiskari u Beču tiskane su knjige velikoga broja hrvatskih pisaca u drugoj polovici 19. stoljeća).
 
Republika Armenija, koju Armenci zovu Hajk ili Hajastan, nalazi se na južnom dijelu Zakavkazja, graniči sa četiri zemlje od kojih je na zapadu Turska u kojoj je žalibože igrom povijesne sudbine ostao legendarni Ararat, sveta armenska planina na vrhu koje je praotac Noa našao kopno nakon duge plovidbe. Armenija je prastara zemlja, ime Arminia za pisano je na pločicama perzijskoga kralja Darija I. pet stotina godina prije Krista, na tom je području bilo Hetitsko carstvo, zatim savez država Haja-Azi, država naroda Nairi i kraljevstvo Urartu. Samostalna Armenija u doba Tigrana Velikog (stoljeće prije Krista) protezala se od Kaspijskoga jezera preko Crnoga mora do Sredozemlja, a novi je uzlet doživjela u vrijeme Armenskog cilicijskog kraljevstva od 11. do 14. stoljeća u vrijeme križarskih ratova. Zemljopisni položaj nije Armeniji donio sreću, samo najezde Perzijanaca, Rimljana, Bizanta, Arapa, Tatara i Osmanlija. Potonji su vladali Armencima pet stoljeća i svoju vlast „zaokružili“ na prijelazu u dvadeseto stoljeće strahovitim genocidom, nastavljenim još većim razmjerima u vrijeme Prvoga svjetskog rata. Poslije toga rata Armenija je postala neovisnom, ali u sastavu SSSR-a kao Transkavkaska sovjetska republika. Doista se osamostalila tek u kolovozu 1990.
 
Hrvatsku nazivamo zemljom tisuću otoka, a Armenija se može nazvati zemljom tisuću rijeka, uz to i stotinu jezera od kojih je najveći Sevan. Armenaca (u Armeniji) ima manje no Hrvata (u Hrvatskoj), oko tri i pol milijuna. Najviše njih pripadnici su Armenske apostolske crkve, ima nešto katolika, pravoslavaca, jezida i muslimana, glavni je grad Jerevan („jerevum e„ na armenskom znači „vidi se“ (kopno).
 
Bagdasarov detaljno i pouzdano razlaže čitatelju armensku povijest, mijene i kraljeve, tuđe vladavine sve do genocida u kojemu je pobijeno milijun i pol Armenaca, pola milijuna izbjeglo, uz nezabilježeni kulturocid. Dvadeset i KnjigaČitatelj će u knjizi „Armenija – Noina zemlja“ naći tezor podataka o mitologiji, glazbi, slikarstvu i književnosti, starim gradovima, obiteljskim običajima, otvorit će mu se cijeli jedan nama manje poznat svijet i njegov način života, narod koji smo upoznali preko znamenitih predstavnika u svjetskoj kulturi, od Hačaturjana do Aznavoura ili novijih filmaša poput Sergeja Paradžanova („Boja šipka“).četvrtoga dana u travnju sjećaju se Armenci svake godine žrtava čiji su krvnici bili Turci, uglavom Mladoturci pod vodstvom Talat-paše, Džemal-paše i Enver-paše. Prvu dvojicu su armenski osvetnici ubili poslije u atentatima. Turska, kao što je poznato, ni danas ne priznaje taj genocid, koji je bio inspiracija Hitleru.
 
Armenski je jezik indoeuopski, staroarmenski (naziv: grabar) dobio je pisani oblik kada je Mesrop Maštoc stvorio alfabet. Novi armenski književni jezik postoji od 17. stoljeća. Književnost se razvijala od trećega stoljeća, kada je Armenija – prije Konstantina – proglasila kršćanstvo državnom vjerom Armenaca. Dodiri s kršćanstvom datiraju od Kristova doba, kada su apostoli Tadej i Bartolomej boravili u Armeniji i ondje bili mučeni i ubijeni. Zanimljiva je storija o prvom dolasku Tadejevu u Armeniju – kaže se da ga je poslao osobno Isus Krist da izliječi kralja Abgara... Armenska apostolska crkva spada među staroistočne crkve, prihvaća samo prva tri ekumenska sabora. Danas joj je sjedište u – Libanonu. Ne čudi to, šezdeset posto Armenaca živi izvan granica Armenije, što nas također na nešto podsjeća.
 
Čitatelj će u knjizi „Armenija – Noina zemlja“ naći tezor podataka o mitologiji, glazbi, slikarstvu i književnosti, starim gradovima, obiteljskim običajima, otvorit će mu se cijeli jedan nama manje poznat svijet i njegov način života, narod koji smo upoznali preko znamenitih predstavnika u svjetskoj kulturi, od Hačaturjana do Aznavoura ili novijih filmaša poput Sergeja Paradžanova („Boja šipka“).
Knjiga koju svakako treba uzeti u ruke. Autor je kroatist, kao što rekosmo, studirao je u Sankt-Petersburgu i 1993. obranio disertaciju o razlikama između hrvatskog i srpskog jezika. Vraćam se na taj podatak poradi jedne neobičnosti: sažetci na svršetku knjige pisani su na armenskom, engleskom, francuskom, hrvatskom čakavskom, hrvatskom kajkavskom, njemačkom, portugalskom, ruskom, slovačkom i španjolskom.
 

Hrvoje Hitrec, HKV

Antibaby pilule…

 
 
agresor – silovatelj
ameba – usidjelica
amfora – stara frajla
animator – životinjski zabavljač
https://data.labin.com/web/fotovijesti/vijesti_46913_v.jpg
anoreksičarka – škrta na jelu i kakanju
antibaby pilule – lijek za bake
antiserol – lijek protiv sraćke
arkan – obješenjak
ausguz – slivnik
auspuh - oglasnik 
 

Martina Jakšić

Anketa

Znate li da je A. Plenković, zajedno s M. Pupovcem, omogućio Dejanu Joviću da sigurno ulazi u Europski parlament?

Srijeda, 22/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1084 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević