Get Adobe Flash player
Lignja nam mozak friga

Lignja nam mozak friga

Josipović bi trebao znati da su partizani pobili za i nakon Drugoga...

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Američke intervencije i promašeni ratovi na Istoku stvorili su...

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković na izborima pobijedio Milinovića i izgubio od HDZ-a iz svibnja...

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i...

Papa sluša četničke koljače

Papa sluša četničke koljače

Razočaravajući postupak Petrova...

  • Lignja nam mozak friga

    Lignja nam mozak friga

    srijeda, 20. ožujka 2019. 15:09
  • Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:58
  • Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:55
  • Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:50
  • Papa sluša četničke koljače

    Papa sluša četničke koljače

    četvrtak, 21. ožujka 2019. 12:14

Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita 

 
 
Izložba Splitski grbovi – Kameni grbovi iz Muzeja grada Splita otvorena je u Noći muzeja, 1. veljače 2019. godine u Muzeju grada Splita. Autorica izložbe je viša kustosica Muzeja grada Splita Elvira Šarić Kostić.  Autori likovnog postava su viši restaurator Mirko Gelemanović i restauratorica Helena Tresić Pavičić. Otvarajući izložbu splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara je rekao kako ovakve prigode svjedoče o živoj baštini koju moramo proučavati i njegovati. O postavu i popratnom katalogu govorili su i akademik Nenad Cambi te recenzent Arsen Duplančić.
http://hgzd.hr/wp-content/uploads/sites/290/2019/01/Split-kameni-grbovi.jpg
Izložbom kamenih grbova koji se čuvaju u muzeju po prvi put se predstavlja baština grada Splita zapisana u kamenu kroz sačuvane gradske grbove, obiteljske, odnosno grbove plemićkih i građanskih obitelji i crkvene grbove. Obrađen je pedeset i jedan muzejski grb, od kojih većina predstavlja odlično sačuvane grbove koji su se nekada nalazili na splitskim zgradama i objektima ili grbove sačuvane djelomično, a opet kao dio nekog objekta i arhitekture.
Grbovi su obojeni znakovi, odnosno likovi, koji se najprije javljaju na štitovima ratnika – križara koji su takva znamenja donijeli na svojim štitovima vraćajući se iz prve križarske vojne 1099. godine, i postupno postaju njihovi trajni simboli, a zatim nasljedni simboli njihovih potomaka. Na razvoj i širenje grbova utjecali su viteški turniri. U starijoj dalmatinskoj heraldici grb se uglavnom sastojao samo od štita s heraldičkim likovima, a drugi dijelovi grba se javljaju u kasnijim stoljećima.
 
Poznato je da je Split imao neke od najstarijih grbova među ostalim dalmatinskim gradovima. Ponosan što je sagrađen među zidinama palače velikog rimskog imperatora, Split za svoj grb nije izabrao lik svog sveca i zaštitnika sv. Dujma, kao većina dalmatinskih gradova, već sliku utvrđenog grada – Dioklecijanove palače –  u kojoj se razvio srednjovjekovni grad. Grb grada Splita koji se nekada nalazio na Trsteniku ugrađen na fontanu, nastao je u razdoblju od 1441. g. do 1443. godine. Naime, arhitekt Vicko Andrić izgradio je u predjelu Trstenik 1823. godine rezervoar za vodu s fontanom te je u nju ugradio grb skinut s tada porušene Komunalne palače na Pjaci. Gradski grb, nakon što je skinut s Vijećnice, bio je uzidan na toj javnoj fontani nazvanoj po austrijskom caru Franji I. do 1949. godine (Carska česma /Kraljeva voda/ na Trsteniku) kada je prenesen u muzej.
 
Na kamenoj ploči uklesane su dvije jednokatne kule koje stoje na postoljima i odijeljeno od zidova grada. U prizemlju kula su vrata, a na prvom katu označenom vijencem, po jedan prozor. Vrh kula i zidina obrubljen je kruništem. U sredini su rastvorena gradska vrata, a na njima niz otvora. Zvonik ima tri kata, donji ima veliki otvor, a gornji po dva prozora. Krov zvonika ima oblik šiljaste piramide. Sva vrata, otvori i prozori imaju gotički šiljasti luk. Uz zvonik stoje dva grba gotičkih karakteristika. Štit prvog grba podijeljen je u dva vodoravna polja. U uglu gornjeg polja je mletački lav s knjigom tip leone in moleca – grb obitelji Foscari. Pripadao je duždu Francescu Foscariju koji je upravljao Mletačkom Republikom od 1437. do 1457. godine. Drugi grb s donjim praznim poljem, a s tri zvijezde u gornjem polju je grb obitelji Quirini. Knez Demetrio Quirini upravljao je gradom od 1441. do 1443. godine.
 
Nije samo gradska uprava naručivala izradu heraldičkih znamenja i ukrašavala kneževu palaču, Vijećnicu, fortifikacijske objekte, gradska vrata nego su i knezovi, predstavnici mletačkog patricijata i crkveni dostojanstvenici ukrašavali pročelja zgrada, bunarske krune, prozore i nadgrobne ploče. Grbove kao znakove svoje obitelji ističe i gradsko plemstvo. Njima se ukrašavaju portali, umeću se na bogato isklesane bifore, kapitele i druga mjesta arhitektonske dekoracije objekta, sve s prepoznatljivim odlikama stila u kojem su nastali. Neke grbove su klesali poznati majstori kao Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac, ali velika većina uglavnom je klesana rukom nepoznatih domaćih majstora. Od poznatih splitskih obitelji u zbirci Muzeja grada Splita su zastupljeni grbovi obitelji Marulić, Papalić, Kavanjin, Komulović, Cipci. U Muzeju se čuvaju i grbovi sa znakovima biskupske časti (križ ili mitra iznad samog grba), a to su grbovi splitskih nadbiskupa Bartolomeja Zabarelle, Lovre Zane i  skradinskog i trogirskog biskupa Tome Nigrisa. Vezano za izložbu osmišljen je cijeli program događanja i raznih aktivnosti koje pridonose sadržajnosti i interaktivnosti izložbe. Izložba traje do 30. travnja 2019. godine.
 

Nives Matijević

Narodi koji su legalizirali pobačaj najjadniji su narodi

 
 
Istina, kad netko hicem iz pištolja pogodi u glavu ili srce čovjeka i ovaj pada mrtav na zemlju možemo kazati da mu je prekinut život, ali obično se kaže da je ubijen i po kaznenom zakonu se tretira kao ubojstvo. Ono može biti iz samoobrane, nehata, kao razbojstvo ako je uključeno i mučenje prije samog ubojstva, iz koristoljublja, osvete itd. Žrtva(ubijeni) može biti muško, žensko, dijete, starac i čovjek kojekakove dobi života. Sada se kod nas priprema Zakon o pobačaju i čuti je sintagmu ili paradigmu kako se ne bi  zabranom pobačaja postiglo pravo rješenje, tj. da ne bi bilo zadovoljeno pravo žene na izbor odnosno da sama i s pravom odluči hoće li ili ne roditi. To izgovara(više puta) i sadašnji ministar zdravstva, a i toliki iz vrhova vlasti, sve do predsjednice (još u kampanji za izbor predsjedni/ce/ka RH), premijer, nekoć na TV NU 2, kao i jednom i sam vrli katolik Božo Petrov. Ali, čudom se ne mogu načuditi, kako nitko, ama baš nitko ne izgovara, makar kao mogućnost, da se zabrani zakonom bilo koje ubojstvo, gore navedeno.
https://www.all4women.co.za/wp-content/uploads/2015/10/07/Fotolia_85031615_Subscription_Monthly_M-647x395.jpg?x21828
Zapravo, kako nekome ne izleti sintagma: ništa se ne postiže ako se hoće zabraniti ubojstvo bilo kojeg čovjeka u bilo kojoj dobi života. Pa naravno, jer se doista ne može zakonom zabraniti bilo koje ubojstvo, kao ni pljačke, laži, krađe ili bilo kakav krimen. I evo sad nastupa ono i jedino koje koliko toliko štiti bilo koga od ubojstva ili bilo kakve kriminalne ugroze a to je Kazneni zakon, tj. koji će tolike odvratiti da ne počine zločin odnosno nanijeti štetu drugome, a pogotovo ne oduzimati ubojstvom nekome život, jer ga čeka kazna. Dakle umjesto riječi zabrana ubojstva (pobačaja) može stati samo kazna ako je izvršeno, naravno, namjerno. Samo o tome bi moglo biti govora, tj. što dodati u postojeći Kazneni zakon kad je riječ o namjernom pobačaju (ubojstvu nerođenog djeteta), odnosno kako formulirati članak ili stavak kod ubojstva djeteta, tj. istom dodati (dopuniti) novi stavak koji se odnosi na nerođeno dijete. Ne treba mantrati bezbroj puta kako je nerođeno dijete čovjek, kako i svjetski embriolozi uče i tvrde da je embrij ljudsko biće-čovjek. Prekinuti život čovjeka u utrobi žene je ubojstvo, zločin. A što je zločin može tretirati samo kazneni zakon a ne nekakav zakon koji bi zabranio a ne može.
 
I Bog Stvoritelj nije zabranio Adamu i Evi da ne jedu sa stabla spoznaje nego je zapovjedio da to ne čine jer ih čeka kazna ako to doista naprave. Dakle treba izvorno, odmah, kad se radi o terminologiji, razlikovati zapovijed od zabrane. Tako imamo, nominalno, izgovaranje da je Bog Mojsiju dao ploču od deset zapovjedi a ne zabrana. Pa i nema logike da bi Bog nešto ili nekoga obavijestio kako zabranjuje to i to. Naime kad je Eva pokušala ubrati jabuku na stablu zar se Bog-Jahve nije mogao snaći pa jednostavno Evi zadržati ruku i gurnuti je od stabla. Ma ne, što je onda s slobodom čovjeka ako ne može izabrati ili uzeti si na užitak nešto što mu se sviđa? Ali Bog je upozorio(zapovjedio) da će biti te i te posljedice. I na ovome se temelji i stav i oko ubojstva čovjeka sve od Kaina pa na ovamo. Kain je ubio brata Abela; Bog mu nije zabranio, ali ga je nakon ubojstva kaznio potjeravši ga u zemlju Nod koja nije plodila.
 
A to beskrajno skakanje na četiri noge od strane raznih udruga, posebno feminističkih, kako je neotuđivo pravo žena na izbor pobačaja ili ne. I sam sam prisiljen, beskrajno, ponavljati: da, žene imate pravo na izbor, činiti određeni zločin-ubojstvo, ili kako najčešće  kažete, prekid trudnoće, jer je to vaše pravo; ali isto tako imate pravo i na posljedice koje proizlaze iz toga, tj. sankcije jer ste oduzeli djetetu najveće pravo pod suncem, a to je pravo na život, kao što ga svi ljudi imaju, od začetka pa do naravne smrti, na što se i liječnici prisežu pred početak svog liječničkog ordiniranja, da će taj život liječiti-braniti baš od  samog začeća. A koji je to „sveti ili nadzakon“ koji u istoj javnosti (državi) može nadići tu prisegu i pravo nerođenog djeteta na život odnosno rađanje? Jeste li kad pomislili da se može nekim zakonom zabraniti samoubojstvo, tj. pravo izbora na to; pa da netko, misleći na nekakav zakon koji to zabranjuje neće skočiti sa desetog kata zgrade ili zavezati se teškim predmetom i skočiti u more.
 
Ali isto se zna da nitko ne može zatražiti od zakonodavca(države) da mu osigura ubojicu, ako si sam ne umije, ali čvrsto je odlučio, pa da, recimo, ode na policiju i zatraži ubojstvo. E, ali ne promišljate da za nemoćno i čudesno nevino, nedužno nerođeno dijete hoćete ubojicu(liječnika), koji je tu „najvještiji“ i to onoga koji je naukovan i plaćen za liječenje, pa da eto država zakonom tjera prisegnutog na gnjusan čin ubijanja beskrajno nevinašce i nemoćno da se brani!?. Kakav apsurd, nekoć ministar u Vladi RH traži da se ubojstvo na ginekologiji plati iz zdravstvenog fonda pa da, indirektno, svi koji plaćaju taj doprinos postanu oni koji plaćaju ubojice. Kako bi mogli nazvati tu civilizacijsku anomaliju danas? Malo je reći: raspamećena civilizacija? Priseže (pred kime?) da će liječiti a plaćeni je ubojica ako izvrši pobačaj i to vezan državnim zakonom? I da dopunim ono oko prava žena na izbor. Ponavljam: imate ga žene, tj. pravo na izbor , ali ne tražite da vam zakonom netko osigura ubojicu vašeg nevinašca, kao što ne očekujete da će država nekoga vezati zakonom da izvrši ubojstvo onome koji ne želi živjeti pa se pojavi na policijskoj postaji da mu to izvrše, i da policajac (izvršitelj) dobije posebni novčani honorar, iz kojeg fonda, možda….? I dalje; čemu donositi poseban zakon za pljačkaše banaka, dilere droga, otmice i ucjene, terorističke akcije, ubojstvo petogodišnjaka, mladića, djevojke, žene, starca od 95 godina života? Da, to nitko i ne pokušava, tj. ne predlaže jer je to sve regulirano i definirano u postojećem Kaznenom zakonu. Htio bih ovome samo dodati govor Majke Terezije na dodjeli Nobelove nagrade za mir:
 
„Imam jedno uvjerenje koje bih rado podijelila sa svima vama: Najveći rušitelj mira danas je krik nevinog, nerođenog djeteta. Kad jedna majka može u svom krilu ubiti svoje vlastito dijete, koji onda gori zločin još postoji od onoga da mi počnemo sami jedni druge ubijati? Čak i u Svetom pismu piše: “Čak i kada bi majka mogla zaboraviti svoje dijete, Ja ga ne ću zaboraviti.” Ali danas se ubijaju milijuni nerođene djece, a mi na to ne kažemo ništa. U novinama čitamo ovo ili ono, ali nitko ne govori o milijunima malih koji su prihvaćeni sa jednakom ljubavlju kao vi i ja, sa Božjom ljubavlju. A mi ništa ne kažemo, ostajemo nijemi.
 
O pobačaju! Spasimo nerođene! Za mene su narodi koji su legalizirali pobačaj najjadniji narodi. Oni se plaše malih, oni se plaše nerođenih. I dijete mora umrijeti, jer ga oni više ne žele – ne žele više ni jedno dijete – i dijete mora umrijeti“. (10. prosinca 1979. u Oslu, Norveška)
 

Nikola Bašić, Vis

Batine se mogu dobiti, zaraditi i zaslužiti

 
 
Ako je i oblačno, nije mračno.
Ako ne možeš biti svoj, ne budi ni tuđi.
Ako ne ćeš jesti, nemoj ni lizati.
Ako ne ćeš učiti od mrava, uči od pčele.
Ako očekuješ poštovanje – plati.
Ako priznaš mogao bi se loše provesti.
Ako ne ide iglom, ide svrdlom.
Ako vas i pokrade barem ste mu pomogli.
https://timesflowstemmed.files.wordpress.com/2012/01/dscf0152.jpg
Batine se mogu dobiti, zaraditi i zaslužiti.
Bez žene kuća nije dom.
Blago zaboravnima koji se više ne sjećaju.
Boj se i prijatelja tvoga neprijatelja.
Bolja su djeca iz gaća, nego iz epruvete.
Bolje je dobiti nego odbiti.
Bolje prolaze dužni, već nedužni
Bolje se rugati nečemu, već nekomu.
Bude pa ode pa-pa.
 
Čovjek je čovjeku i vuk i lisica.
Da je lako – nije, moglo bi biti i dobro.
Djelatnici niti rade, niti djelaju, ali primaju barem crkavicu.
Dobra je volja najbolja.
Dobra se žena kad-tad isplati.
Domovina je za dugo, a dom za kratko.
Glavno obično dolazi iz glave.
 
Hrvatska je mala, slatka, ali nije za lizanje.
I sitno može postati bitno.
I crvena goveda crkavaju.
I nepristojni pristojno žive.
Ili se urazumite, ili će vas opametiti.
I njega je lijek.
Ipak je zgodnije pasti s magarca.
I sestre znaju biti doktorice.
Iskreno opraštaju samo zatrpani.
 
Jedino u tučnjavi nema birokracije.
Kolijevka je mala škola.
Kulturna baština je zapisano znanje.
Kuna do kune – bunda.
Lako je pčelama jer ne plaćaju porez.
Loše vrijeme prolazi, a loši ljudi ostaju.
Ljubav je vatra, žar, pepeo i  - dim.
Moja baka – moja banka.
Najbolje se isplati rad u noćnoj smjeni.
 
Neki pišu latinicom, ali i dalje misle ćirilicom.
Nekima je jedina želja živ dočekati mirovinu.
Nekima je lakše održati govor nego riječ.
Nekima nije dobre, a neki bi još bolje.
Nekima je teško i živjeti i umrijeti.
Nekima je važniji neki organ od organizma.
 
Nema kruha bez motike ni s motikom.
Nevin je ako je nedužan.
Ne zna akademik što je plug.
Neznanje je muka za neuka.
Nije crnka što i crna udovica.
Nije lako ni mužu s lijepom ženom.
 
Nije ugodno ni zdravom zdrav ostarjeti.
Ni kumovi ni kumice nisu više kao što su bili.
Ni prija više ne prija kao prije.
Nisu radnici ludi za radom, već za plaćom.
Noć je za ljubav, a dan za svađu.
Ovce poštuju samo educirane čobane.
Pastir je ovci prijatelj i neprijatelj.
Pijani su sretni jer nisu svjesni.
 
Pesimistima je do pola prazna, optimistima do pola puna, a realistima se prelila  – čaša.
Prijatelji se poštuju prema potrebi.
Pas ne laje na gazdu, iako je lopuža.
Pisanjem se bolje misli.
Prije će se pijanci otrijezniti, nego topla braća ohladiti.
Seljak štuje, a seljačina psuje.
Siromašnoj daj, bogatom obećaj.
Skupo je i znanje i neznanje.
 
Starima ne pomaže ni demokracija.
Susjed sa susjedom se ne voli preko plota.
Svako selo drugi miris.
Tko mudro šuti, pametno govori.
Tko ne zna lagati mora govoriti istinu.
Tko spava zlo ne misli.
Umjesto dara dobio dar-mar.
Velika pamet nije u velikoj glavi, već u visokim godinama.
 

Martin Jakšić

Anketa

Hoće li u Bleiburgu 18. svibnja 2019., na komemoraciji za pobijene Hrvate 1945. bez suđenja, biti više ili manje ljudi?

Utorak, 26/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 577 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević