Get Adobe Flash player
Protuhrvatska revizija povijesti

Protuhrvatska revizija povijesti

Optužba za reviziju povijesti reže glavu u...

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

Hrvatska je vojno pobijedila Srbiju, ali ne i srpski...

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

Hrvatske pravosudne institucije...

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

Kratak popis velikosrpskih akcija hrvatskih Srba zadnjih...

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

Bivši lopov u Samoboru ugostio njemačkog...

  • Protuhrvatska revizija povijesti

    Protuhrvatska revizija povijesti

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 18:26
  • Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    Tko brani fašizam i tko napada antifašizam?

    četvrtak, 17. siječnja 2019. 13:48
  • Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    Plaćamo da nas blate i vrijeđaju

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:37
  • Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    Hrvatskoj treba »Bijela knjiga«!

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:32
  • Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    Lažno predstavljanje saborskoga zastupnika

    utorak, 15. siječnja 2019. 17:16

U tri godine uhićeno 375 ljudi zbog beštimanja

 
 
Najviše izgreda bilježilo se subotom i povezivalo ih se s prekomjernim uživanjem alkohola, zbog čega, kako pišu tadašnje novine, 'mozak ne funkcionira svima u redu'. Dr. sc. Zdravka Jelaska-Marijan s Hrvatskog instituta za povijest, u opsežnom istraživanju pretočenom u knjigu pod nazivom "Grad i ljudi: Split 1918. – 1941.", obradila je doista impozantnu količinu podataka o društvenom razvoju dalmatinske metropole između dva svjetska rata, vremenu kad je Split udvostručio broj stanovnika i postigao popriličan ekonomski skok u tadašnjoj Jugoslaviji.
http://1.bp.blogspot.com/-nVicosLc7u0/VWa4LSVFBhI/AAAAAAAAPwg/2QphpXYmExw/s640/1900.jpg
Bavila se dr. Jelaska-Marijan širokim aspektom života u gradu, od demografije, preko industrijskog razvoja, stambene politike, obrazovanja, organizacije vjerskog života, infrastrukturom, zabavnim i sportskim životom, zdravstvenim prilikama, kulturom i umjetnošću, udrugama i ustanovama, ali i svakodnevicom građana, poput priča iz tadašnje "crne kronike", politikom i izborima, sve do strukture obitelji i načina raspodjele imovine. Kako se živjelo između dva rata: iz splitske luke brodovima se putovalo po cijelom svijetu, industrija je bila na vrhuncu, cure su se udavale do 25., a škole su bile zabrinute jer djeca psuju. U prvom nastavku objavljenom u "Slobodnoj" prošle nedjelje prenijeli smo dijelove iz njezine knjige objavljene u nakladi HIP-a u vidu proširene njezine doktorske disertacije, a sada donosimo još dijelova iz poglavlja koja se bave ovim malo istraženim povijesnim razdobljem Splita.
 
(Ne)pismenost Marulove dice
 
Usprkos zakonu o obaveznom osnovnom školovanju početkom 20. stoljeća pismenost je u Dalmaciji bila na vrlo niskoj razini; prema popisu iz 1910. čak je 63 posto stanovništva starijeg od 12 godina bilo nepismeno. Ipak, nepismenost se zahvaljujući analfabetskim tečajevima u organizaciji prosvjetnih društava i čitaonica pokušavala obuzdati pa je 1924. godine na gradskom području od 29.665 stanovnika nepismenih bilo 8435, ili 28,4 posto. Ipak, ne treba se radovati, nepismenost je u samom gradu iz godine u godinu rasla s doseljavanjem stanovništva iz Dalmatinske zagore. Seljačka sloga stoga je 1938. godine pokrenula široku kampanju opismenjavanja splitskog stanovništva, a na čelu odbora bio je Ante Belas. Te godine najviše je nepismenih bilo u Velome Varošu, 1253 osobe, na Lučcu 807, u Gradu 443, Polju 304, Manušu 256, a na Dobrome 238.
Mlađi su bili pismeniji od roditelja: sinovi su se u svim slučajevima znali potpisati, kćeri u 96 posto slučajeva, a roditelji u 60 posto slučajeva. Obavezno osnovno školovanje polako je kod mlađih generacija doprinijelo općem smanjivanju nepismenosti, a školske godine 1939. na području splitske općine djelovalo je 19 osnovnih škola, a tek 1,77 posto djece nije polazilo osnovnu školu.
 
Kućni inventari: od srebra do blata
 
U međuratnom razdoblju uvjeti stanovanja splitskih građana ovisili su, naravno, o imovinskim prilikama i statusu osoba: od bogataških vila i mnogosobnih stanova do potleušica sa zemljanim podovima, a mnogi inventari zapisani su u bilježničkim spisima. Jedan od najraskošnijih splitskih stanova tridesetih godina pripadao je političaru i načelniku Ivi Tartaglii, a opisala ga je Norka Machiedo Mladinić u njegovoj biografiji. Tartaglia je stanovao sa suprugom u deseterosobnom stanu nasuprot Hotela Bellevue, a taj je stan bio neka vrsta umjetničke galerije s više od pet stotina likovnih djela!
 
U stan je vodio dugi hodnik ukrašen ikonama, u biblioteci je bila velika zbirka knjiga s rijetkim i starim izdanjima, a uz biblioteku još je pet knjižnih ormara bilo raspoređeno po sobama. Između spavaće sobe i biblioteke nizale su se gostinska soba s masivnim namještajem od mahagonija, dnevna soba za suprugu, blagovaonica s masivnim namještajem, srebrninom, porculanom i ukrasima, te "plavi salon" s foteljama u empire-stilu presvučenim plavim damastom. S druge strane biblioteke bila je radna soba, a potom "soba za muziciranje" s pianinom, te "stari salon" sa zbirkom oružja, srebrninom i umjetninama. Zimi je stan bio grijan centralnim grijanjem na ugljen, a o stanarima su se brinule sobarica i kuharica koje su također imale svoje sobe. Zabilježene su i raskošne kuće i stanovi Ive Antičevića, ravnatelja zadružnog saveza u Bihaćkoj ulici, liječnika dr. Vladimira Roića, odvjetnika Vjekoslava Škarice, financijskog savjetnikaEmila Cindra, sve s mnogo soba, skupocjenim uvoznim namještajem, umjetninama, glazbenim instrumentima, kristalom, srebrninom, perzijskim tapetima, lusterima...
 
Najsiromašniji građani nastanjivali su stari dio grada i Get; ondje su živjeli picigamorti, nosači, nadničari, i pobasji obrtnici. Najjadniji uvjeti vladali su u podrumskim prostorijama bez prozora. NovinarMarko Uvodić opisao je jedan takav stan: odmah do praga na ulazu bila je rupa s drvenim poklopcem koja je vodila do kanala na ulici. To je bio zahod u koji se ujedno i bacalo smeće, namještaj su činili krevet prekriven suknenim pokrivačima, komoda, škrinja na kojoj se i sjedilo, stol je predstavljao jedan kašun. Kuhalo se na fugeri, u lopižama, a jelo se iz metalnog tanjura s dvije drvene žlice. U ponari je bila ostava, a preko prostorije bio je razvučen konop za sušenje robe. Općina je 1927. provela anketu o broju beskućnika u gradu, a prijavilo se 600 obitelji s ukupno tri tisuće osoba. Popis je obuhvatio beskućnike, obitelji koje su dobile otkaz u iznajmljenim stanovima, te sve koji su živjeli u nezdravim prostorima, barakama i vagonima.
 
Pokret za iskorjenjivanje psovanja
 
Godine 1919. uveden je Dan čistoće. Tog 2. lipnja pozivalo se građane da očite nogostupe, ulice, stanove, dućane i spremišta, a ideju su dali Amerikanci čiji su brodovi bili usidreni u luci. Te godine u gradu je bilo 19 škovacina koji su skupljali smeće, ali ga nisu odvozili iz grada. To je prema običaju bio zadatak težaka koji su ga nosili u polja i na periferiju. Ova stara praksa ukinuta je 1920. godine. Škovacini su išli gradom s konjskom zapregom, udarali u zvono, a žene su se spuštale sa sićevima škovaca i usipale ih u kola. Otpad se skupljao u dvorištu općinske zgrade na Manušu i nosio van grada. U nastojanjima za uljuđenjem Splićana, posebno je zanimljiv pokret za iskorjenjivanje psovanja, o čemu je u lipnju 1923. objavljen proglas udruženja Liga preporoda. Godine 1925. zbog psovanja su uhićene 42 osobe, 1926. godine 103 osobe, a 1927. čak 230 osoba. Zbog psovanja Boga prijetila je i zatvorska kazna, a 1926. godine čak je i jedna maškara zbog tog prijestupa osuđena na tri dana zatvora. Pokušavalo se spriječiti težake da zlostavljaju tovare, što je bio uvriježeni običaj jer se smatralo da ga se samo tako može prisiliti na posluh, a zbog te je zle navike 1927. uhapšeno 105 osoba.
 
Dica se rađaju doma
 
Do 1919. porođaji u bolnici bili su prava rijetkost, od 862 porođaja 1925. godine samo ih je 14 posto obavljeno u bolnici, a sljedeće godine još i manje. Porođaje kod kuće obavljale su babice. Od sredine dvadesetih broj porođaja u rodilištu je rastao pa je 1939. godine u bolnici obavljeno 750 poroda.
 
Španjola kosi
 
Epidemija španjolske gripe izbila je potkraj Prvog svjetskog rata, a na Split se obrušila u jesen 1918. godine. Početkom listopada nije bilo dana bez pet-šest sprovoda, u drugom tjednu taj se broj povećao na osam do devet dnevno, a krajem mjeseca na dvanaest dnevno! Dio splitskih liječnika bio je na ratištu, početak školske godine je odgođen, a najviše žrtava gripe španjole bio je na Manušu, Dobrome i Velome Varošu. Blaž Frangeš, kuhar franjevačkog samostana na Dobrome, preporučivao je "švicarke pilulice", čaj od kamilice i prašak za znojenje kao lijek koji će gripu "otjerati u dva dana", dok je Pansion Šiller objavio kako će njihov dvogodišnji vermut dovesti do brzog oporavka nakon bolesti.
 
Lupežima metak u stražnjicu
 
Najčešći razlozi uhićenja 1925. godine bili su obična krađa, skitnja, pijanstvo, prijevare, nanošenje tjelesnih ozljeda, ometanje javnog mira, blud, psovanje, džeparenje, podmetanje požara, mučenje životinja, javno nasilje, prosjačenje, pronevjere i izazivanje javne sablazni, ukupno 1221 kazneno djelo. Umorstva i ubojstva te godine nisu zabilježena, a sljedeće godine dogodilo se jedno "grabežno ubojstvo". Najviše izgreda bilježilo se subotom i povezivalo ih se s prekomjernim uživanjem alkohola, zbog čega, kako pišu tadašnje novine, "mozak ne funkcionira svima u redu". Tučnjave i svađe bile su najčešće nedjeljom, i to u splitskoj okolici.
 
U gladnim godinama nakon Prvog svjetskog rata krađe su bile najčešće kazneno djelo, većinom prehrambenih artikala i odjeće. Najviše se kralo iz skladišta Zadružnog saveza, gostioneIvana Novaka, radnji trgovca Ivančića i pašticeraKrivića, skladišta trgovaca Bonačića, Cettinea, Matkovića i Marije Dragošević, voćara Kulića, trgovcaMiotta u Sokolskoj ulici... Kralo se i perad, ponajviše tuke i kokoše koje su se držale po dvorištima, a Mandini Marasović iz Veloga Varoša "ukradena je iz kuće čak i skotna ovca".
 
Rublje i posteljina krali su se sa sušila i iz bolnice, tavaje i koltrine iz restorana i hotela, potom alati, čak i konopi s brodova u luci. Brusaču Josipu Matušanu su 1933. godine sa zida pred radnjom u Šibenskoj ulici ukradeni ćiba i kanarin! Zabilježeno je kako su sedmogodišnjoj djevojčici na Novu godinu 1926. dva dječaka ukrala jabuku s 30 usađenih novčića, nakon čega su novac "pošteno razdijelili". Lopovi nisu bili sretne ruke kad su 11. svibnja 1919. pokušali opljačkati skladište američke mornarice. Stražar ih je opazio i zapucao iz browninga: ranio je Tomu Reića zvanog Vuk u noge i stražnjicu, a brzo su uhićeni i njegovi kompanjoniRikardo Blašković i Ante Krstulović. Pljačkaša trafike Demori na Wilsonovoj obali dočekao je gazda Josip Demori, pretukao ga i izbo vilicom za šunku. Na nesretnoga lupeža je pri pokušaju bijega uza sve to pala željezna roleta i prikliještila ga po sredini tijela.
 

Damir Šarac, https://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/577946/kako-se-zivjelo-u-splitu-izmeu-dva-rata-u-tri-godine-uhapseno-375-ljudi-zbog-bestimanja-vise-od-60-posto-stanovnistva-bilo-je-nepismeno-a-brojili-smo-cak-3000-beskucnika

Darivajmo djeci cijela sebe

 
 
Djevojke su ljepše kad se smiju, nego kada gorke suze liju.
 
I momci su djedova potomci!
 
Ne brinemo za života zbilju, već za život u svom izobilju.
 
Pohlepa za zemnim blagom nije mila niti Bogu dragom.
 
Djeca su nam sreća sva na svijetu, al' u bijesu zlopamtila jesu.
 
Darivajmo djeci cijela sebe da nas pod starost savjest ne zazebe.
 
Hod prema slobodi kroz pakao smrti vodi.
https://s3-eu-west-1.amazonaws.com/aws-s3-pwf/cms/2015/11/inheritance-tax.jpg
Zaželiš li sreću domu svom, obdari ga svojom dječicom.
 
Od želja do ostvarenja treba nadvladati moć htijenja.
 
Susjedu se klanjaj kao svecu, al' ne samo prvog u mjesecu!
 
Rodbina je draga sve dok ima blaga, a kada se blago na rodbinu dijeli, samo sudac se veseli.
 
Tko na gozbu kasni, ne čekaju ga zalogaji masni.
 
Časnije je za slobodu mrijeti, nego ropstvo trpjeti.
 
Na obrazu mrlja sav život uprlja.
 
Tko drugome zlo poželi, nek se svome dobru ne veseli!
 
Kad se pokvare moderni aparati, ne će se imati ni gdje pokapati.
 
Hrana za duh i tjelo je raznoliko jelo, ali i dobro djelo.
 
Tko svaku riječ na vagu meće, nikada pravu pronaći ne će!
 
Tko baš sve važe - odnesi ga vraže!
 
Porazi u ratu u miru se plaćaju - u zlatu!
 

Malkica Dugeč, 10. 8. 2018.

Bolja je seksualna, nego sekularna država

 
 
Ako Bandić od Palme dobije žirafu, neka mu uzvrati tovarom, toga imamo
Ako je ovisnik, nije obješenjak.
Ako je alkoholizam kronična bolest, onda su pijanci kronični bolesnici.
Bandić je isplanirao da za 365 dana stranku napuni s 365 solidarnih radnika i solidnih radnica.
Beru najviše obožavaju žene, jer je u zadnje vrijeme zabavan.
Bolja je seksualna, nego sekularna država.
http://www.ataea.co.uk/w/images/thumb/2/25/Descending_2.png/480px-Descending_2.png
Bolje se baviti bikom, nego areobikom.
Do sada se nije znalo da je Rijeka puna Dinamovaca u plavom.
Dobro je što neki drže do nje, a neke do njega.
Dvije su vrste žena: kad čuju nešto lijepo šute, a ono drugo prepričavaju.
Eve su popularne jer su s adamskoga koljena.
Hvale se da ljubav vode svaki dan, a noću se odmaraju.
I neovisni mogu izvisiti od nezavisnih.
 
I neovisni i nezavisni drže se, za svaki slučaj, visećeg.
Je li saborska stolica mekša ili bolje miriše?
Jesu li licemjerni ružni samo u licu?
Jedni su za desnicu, drugi za ljevicu, neke za prednjicu, neki za stražnjicu.
Kad ženu poljubim ona mi kaže da joj to ne pomaže.
Kako li se osjećao Plenki, veliki čovjek iz male zemlje među mališanima iz velike?
 
Koja se to državna služba bavi mentalnim zdravljem nacije?
Komšić znači mali komšija, starmali.
Lako je pjevaču biti donator.
Lakše je podnijeti batinu, nego batine.
Lako je časnama prosjeku udijeliti milostinju jer idu pješice.
Lakše je plakati za mužem, nego uz njega – kraće traje.
Martina bi trebala više voljeti nekog Martina, nego jednog Milorada.
 
Neke kokodače, neke koketiraju, a neke se samo kokaju.
Neke pogađa skupoća, a neke tko stigne.
Neke stranke ne mogu davati, ali mogu obećavati, a neke ni to.
Neki pokojnike okajavaju, a neki olajavaju.
Neki pričaju da je činiti dobro: neki čine, a neki imaju volju.
Neki su u vezi, ali bez veze.
Neki poštuju Martinu jer voli Milorada.
Neki radeći mogu dobiti hemoroide, a neki ni to.
 
Neki daruju ispruženom rukom, a neki bosanskim grbom.
Neke vole Jelicu, a neki Jovicu.
Neki sanjaju, a neki snuju snove.
Nezavisni su desno od lijevih.
Novinarke najradije intervjuiraju sebi ravne znanstvenike.
O čemu razmišljaju kad propovijedaju ljubav.
Političari koji su „obogatili“ hrvatski jezik: izvjéšće (Šeks), strânka (Mesić), ajmo reć (Šarinić), bánka (Lovrenović), gráđani (Grabar-Kitarović).
 
Poziciji je lako raditi kad ju opozicija kanalizira.
Petak je nekima post, a nekima metak.
Posao se može dobiti preko veze i preko kreveta.
Pravi suživot je život ljudi sa životinjama, ostalo je životinjarenje.
Predsjednik je uživo kad je uživo vidio stvarni kineski most kakav će možda izgledati i naš optimistički, pelješki.
Protekla dva dana nije se pojavila ni jedna nova stranka, ni prebjeg.
 
Seks je zahvalna tema teoretičarima i praktičarima.
Seljačkoj stranci dosadilo u seljačkoj Hrvatskoj, te se priključila prirodnijoj:  glasnoj, građanskoj, istarskoj koaliciji.
Simptomatično je da nemamo ni jednu stranku s nazivom „Sloga“.
Slavonci se prave Englezi pa pišu by što je, valjda, baya.
Stari se boje kihanja i čučnja.
Što je veća šarža, to je manja marža.
 

Martin Jakšić

Anketa

Tko je Andreju Plenkoviću draži?

Nedjelja, 20/01/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1196 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević