Get Adobe Flash player
Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

Konrád: Naoružani Hrvati protjerali iz Krajine i Slavonije...

Duhačeku odličje Ante Tomića!

Duhačeku odličje Ante Tomića!

Provokativnoga skitnicu hrvatska policija neka otprati u njegov...

Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

Debilni uradak protiv zdrave pameti     Opskurni lik...

Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

Postaje sve jasniji ovaj kaos kojega neki nazivaju obrazovnom...

Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

Primjeri kršenja prava od strane nacionalnih...

  • Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

    Jugo Hina o smrti Györgyja Konráda

    utorak, 17. rujna 2019. 18:38
  • Duhačeku odličje Ante Tomića!

    Duhačeku odličje Ante Tomića!

    četvrtak, 19. rujna 2019. 16:14
  • Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

    Čemu služe statut i kodeks časti HND-a?

    četvrtak, 19. rujna 2019. 16:32
  • Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

    Reforma Blaženke Divjak – nova 'šuvarica'

    srijeda, 18. rujna 2019. 19:01
  • Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

    Radinovo talijanstvo i IDS-ovo autonomaštvo

    srijeda, 18. rujna 2019. 18:54

Ne može se pobjeći od – starosti!

 
 
Vrijedne pčele ne zaboravljaju svoje pčelare, jer im trutovi posao kvare.
 
I mravi su radnici pravi - sve dok im se trud slavi.
 
Magarac od čovjeka bježi kad mu je teret na grbači najteži.
 
Čovjek može pobjeći i od vlasti i od zlosti, ali ne može - od starosti.
 
Ne okreći mlin na svoju vodu, jer ti kupci zbog prijevare odu.
 
Bez imalo rada samo lud se slavi nada.
 
Mnoštvo nazočnih na tribini slave ne znači da svi su - mudre glave.
 
I dnevne novine pišu o zbivanjima iz davnine.
http://pixelizam.com/wp-content/uploads/2013/04/pcele1.jpg
Ako se svjetlo i trne, vedre misli ne pocrne.
 
Ponavljanje laži kazne ne ublaži.
 
Mnoge nade nevjera ukrade.
 
Čim prijatelj prijatelja rani, prijateljstvu već su odbrojani dani.
 
U nevolji imaj prijatelja, a u sreći ne previše želja.
 
Da ne bude kajanju ti kasno, sada voli domovinu strasno.
 
Ne bježi se od veselja, vjere, već od prijatelja zle namjere.
 
Nije lako ni pod tuđim krovom boriti se mijena izazovom.
 
Tko za prošlim vremenima kuka, ne dočeka budućih unuka.
 
Ne može se pobjeći od – starosti!
 
Vrijedne pčele ne zaboravljaju svoje pčelare, jer im trutovi posao kvare.
 
I mravi su radnici pravi - sve dok im se trud slavi.
 
Magarac od čovjeka bježi kad mu je teret na grbači najteži.
 
Čovjek može pobjeći i od vlasti i od zlosti, ali ne može - od starosti.
 
Ne okreći mlin na svoju vodu, jer ti kupci zbog prijevare odu.
 
Bez imalo rada samo lud se slavi nada.
 
Mnoštvo nazočnih na tribini slave ne znači  da  svi su - mudre glave.
 
I dnevne novine pišu o zbivanjima iz davnine.
 
Ako se svjetlo i trne, vedre misli ne pocrne.
 
Ponavljanje laži kazne ne ublaži.
 
Mnoge nade nevjera ukrade.
 
Čim prijatelj prijatelja rani, prijateljstvu već su odbrojani dani.
 
U nevolji imaj prijatelja, a u sreći ne previše želja.
 
Da ne bude kajanju ti kasno, sada voli domovinu strasno.
 
Ne bježi se od veselja, vjere, već od prijatelja zle namjere.
 
Nije lako ni pod tuđim krovom boriti se mijena izazovom.
 
Tko za prošlim vremenima kuka, ne dočeka budućih unuka.
 
Sadašnje vrijeme je teško breme, ali i budućeg vremena sjeme.
 
Ima dana koje volimo, a ima ih za čiji odlazk se Bogu molimo.
 
Djeca su radosti slap, a u starosti - invalidski štap.
 
I velika ljudska djela mogu se pretvoriti u nedjela.
 
Iseljavanjem i Rt dobre nade može postati Rt leda gromade.
 
U nevolji ne pomaže kukati, već rukave zasukati!
 

Malkica Dugeč, 9. 4. 2019.

Toplina je bila toliko jaka da su tijela iščezla a ostale su samo sjene

 
 
Svjedočanstvo onog što se dogodilo su „sjene onog što bijaše“koje je izazvala atomska eksplozija (6. kolovoza 1945.).Kada je toplina bombe zahvatila jednu osobu koja se nalazila blizu zida tijelo osobe je „zaštitilo“ zid. Tako ono što se vidi na slici predstavlja dio zida koji nije spaljen. Strašna toplota bombe je promijenila boju zida, pločnika i konstrukcije a tijelo je izbacilo  dio toplote stvarajući ono što izgleda kao sjena. Osoba je mrtva, strašno, ali njena slika je ostala da nas podsjeti koliko je eksplozija bila strašna.
http://www.high5magazine.it/wp-content/uploads/2016/06/maxresdefault.jpg
Sjene Hirošime – Nestala su tijela ali su ostale sjene. Muzej atomske bombe Nagasaki: Sjene koje su ostale nakon atomske eksplozije.Akiko, jedna preživjela, tvrdi „ ova hrpa ruševina i spaljena zemlja bila i jest Hirošima ali ne uspjevam da je nađem, izgleda mi da nisu tamo gdje jesu“. Akkiko tvrdi „da je vidjela stotine ljudi kako se bacaju u rijeku i kako umiru spaljenu jer umjesto da ih je voda gasila voda ih je palila.“
 
Toplina je bila tolika da su nestala tijela a ostale su sjene: ovo je sjena ruke na staklu, zatim zdjelica i noga čovjeka koji je sjedio.“ Ovo je izložba Mari Shimura, lijepe gospođe, koja je ekspert i koja više od dvadeset godina sakuplja predmete žrtava, njihove povijesti i izlaže ih: jedan bijeli ranac koji je umrljala crna kiša, nokti na kojima je još uvijek zemlja koju su grabili, poderana košulja, prameni kose koje je „mostrum“ izčuapao s glave.Slavni origami male Sadako, termosica, tricikl djeteta od tri godine kojeg je otac sahranio zajedno s djetetom, jedna iščupana trula ograda iz Miako i Kengo sat koji se zustavio na 8 i 35, vrijeme u kojem je Paul Tibbets, zlokobni krvnik od 29 godina, bacio atomsku bombu Little boy.
 
Prvi japanski znanstvenici koji su stigli par tjedana nakon eksplozije zamijetili su da je bljesak bombe progutao boju cementa. Na nekim mjestima bomba je ostavila znakove koji odgovaraju sjenama obasjanih predmeta. Na primjer: eksperti su našli sjenu koja se projicirala s kupole palače Gospodarske komore na krov palače. Nalaze se također i konture ljudskih tijela na zidovima kao negativi fotografije.U središtu eksplozije, na mostu koji se nalazi blizu Muzeja znanosti jedan čovjek sa svojim kolicima postao je besmrtan na tako vjernoj sjeni da pokazuje trenutak eksplozije koja ih je oboje razorila. Čovjek je bičevao konja.
 

Cosmin Snow, http://www.high5magazine.it/ombre-di-hiroshima-bomba-atomica/

(s tal. prevela prof. Kornelija Pejčinović)

Nečija majka bijelo platno tka…

 
 
U bespućima Svemira, postoji jedan kutak, što nalikuje nekadašnjoj Lijepoj našoj, po svim njenim najboljim i najljepšim prirodnim atributima. Sve se zeleni i plavi. Šume su pune raznolike divljači, svekolikog drveća i žbunja, pjeva ptica, planine se uzdižu prema suncu, na vrhovima bljeska snijeg, u podnožju žubore rijeke, na obroncima vinogradi, polja se žitom zlate, presijecana bistrim potocima, voćnjaci  prepuni raznih voćki krcatih plodovima,  sela i gradovi puni sretnih i zadovoljnih ljudi, svud okolo mnoštvo djece svih uzrasta, razdragano trči, igra se… Odnekud lirski tamburica svira, odjekuje svirala pastira, “plače” violina, odjekuje kas rasnih konja, blejanje i bečanje ovaca s Velebita, zavijanje vukova s Mosora, zov jelena u nekom ritu, kukurijekanje pijetlova s bregov, koze se penju “po kamenju hercegovskom”, plivaju patke po Savi i Dravi, pastrve se prevrću po zelenoj Gackoj, slapovi zaglušuju ljepotu Plitvica, divokoze se penju obroncima Biokova… Medvednicom se ori “na Sleme, na Sleme, na Sleme…” Svi su stari v tplicama, a mladi v goricama… Možda je to samo san onih koji su se smjestili u taj idiličan kutak Svemira. Možda je i zbilja. Nikad se to ne može znati.
http://www.tzzz.hr/wordpress/wp-content/uploads/2013/09/tkalja.jpg
U velikom bogato namještenom salonu u svojoj omiljenoj fotelji sjedi maršal, bez uniforme, prepoznatljiv po cigari i čaši viskija. Ispred njega stol krcat delicijama iz cijelog svijeta. Ipak na tom stolu prevladavaju zagorski specijaliteti. S druge strane stola u nešto “skromnijoj” fotelji sjedi general, bez cigare sa čašom gemišta pred sobom, prepoznat po uznositom držanju i posebnoj fizionomiji. Okolo je hrpa raznih časnika, dočasnika, vojnih i civilnih lica, koji su prešli na onu stranu, u Svemir, među oblake i zvijezde. Sjede u nekoliko redova, u krugu, oko ova dva velikana, raspoređeni na udaljenosti razmjernoj njihovim dužnostima i njihovoj važnosti na Zemlji. Glavnu riječ vodi Maršal, pijuckajući viski i otpuhujući dim cigare. General ga nadopunjnjuje ne slažući se uvijek s Maršalovim mišljenjem i tezama. General je naime, po tome poznat i poseban. Nikome se on ne priklanja i ne ulizuje, po cijenu bilo čega. To je tamo dolje skupo plaćao, čak i zatvorom. Svejedno mu se nije “pakovalo” po izravnom i izričitom naređenju Maršala.
 
Tu  tamo se u razgovor i debatu, s vidljivim strahom i nelagodom umiješa poneki bivši visoki vojni ili civilni dužnosnik. Nego Franjo, započne Maršal novu temu, što to rade tamo dolje oni tvoji i Račanovi, Liepa Plavka, ustaše, partizani, udbaši, suverenisti, liberali, socijalisti, utopisti, lijevi, desni, ultradesni…
Nisu to nikakvi moji.
Nisu to niti moji. Možda ipak jesu? Poneki?  Nisam siguran, reče sekretar i premijer.
Nečiji ipak jesu. Moji nisu, kaže Maršal. Mene je Plavka izbacila iz moje rezidencije.
Izbacit će ona i mene, ako će joj to koristiti, kaže general.
Nema veze biti ćemo opet skupa u Zagorju.
To nikako ne. Vratit ćemo se obojica na Pantovčak, sasvim sigurno, pobijedi li pjevač ili kalvinist.
Istina, to su moderni, obrazovani, urbani dečki, bećari i pravi hrvatski muževi, koji hoće jednakopravnu jedanakovrijednu državu Hrvatsku, među svim članicama EU-a, s “hrvatskim novčanikom u hrvatskom džepu i hrvatskom puškom na hrvatskom ramenu”.
To je bio prvi slogan HDZ-a.
Znam, Franjo. Iskreno, taj ti se slogan dobrano izlizao i ofucao, baš kao i HDZ.
Je, je, ali to će se uskoro promijeniti.
Tko će to promijeniti, tiho upita drug Joža, obojici dobro znan i vjeran.
Boga ti, više ne znaš tko je lijevi, tko je desni. Naliče mi jedan na drugoga, ovisno s koje strane gledaš i što je u pitanju.
To uopće nije loše. Naši u njihovim redovima su se približili. Samo tako se može nešto dobro, pozitivno i dugotrajno postići.
Upravo nam je to bio cilj, kad smo se devedesetih prestrojavali.
Nego, čija li je Plavka.
Ničija i svačija.
Ona bogme nije niti sama svoja, u zadnje vrijeme.
To su te godine, javi se glasno drugarica, koju obojica nisu baš voljeli. Bila je obrazovana, sposobna, domoljubna, s čvrstim pogledima i stavovima. Lomili su je, ali je nisu mogli slomiti.
Ma kakve godine? Nas dvije te i takve godine nismo uopće registrovale, reče maršalova zamjena znanstvenice i prve hrvatske političarke - “ruže hrvatske”.
Nema ta starleta, niti znanja, niti pameti. Misli samo na svoj izgled i penjanje po do vrha.
Dragi su joj vojnici, naročito u međunarodnim misijama.
I Pentagon joj je drag, baš kao i onom ministru što ne zna govoriti hrvatski.
Maskirna uniforma joj dobro stoji. Gledaj i uživaj.
Govore da dobro puca i rado noći u vojnom šatoru.
Nije ona moj tip.
Nije niti moj.
Ni moj, ni moj, čuje se odostraga.
Ni moj odjekuje svemirom.
Čiji je onda?
Netko ju je stvorio. Netko ju je tu doveo. Netko ju podržava.
To su njeni vanjski gospodari. Oni su je školovali i odgajali po svojim receptima.
Ovdje je svoje odradila. Možda joj ponude neko osrednje činovničko mjesto, za zasluge.
Nije ona dovoljno samomisleća. Može eventualno prenositi poruke. Plavka je tipična štreberica, arivistica, bolesno ambiciozna. Može izvršavati niže rangirane činovničke poslove.
Nije više niti mlada. Botox nije vječan. U licu mi nekako sve više sliči na muškarca.
To se u njoj bore muški i ženski geni, jin i jang energija. Sigurno je kao mala brzo trčala da dohvati dugu i pretrči ispod nje, kako bi postala muško.
Istina, ima neke muške osobine i manire.
Hoda kao vojnik, bogati.
Pričaju da voli malo dublje zagledati u čašicu.
Ha! Ha! Ha! Ha! Ha! Orilo se Svemirom.
Čemu se smijete, naljutio se general. To je sramota za moju Hrvatsku.
Franjo, oprosti, to nije više tvoja Hrvatska.
Istina, javi se odostraga poznati glas, što vikaše: ne čujem vas. Ne čujem vas.
Ti samo šuti, obrecne se ljutito Maršal.
Kod tebe je pravi pravcati kaos.
Tvoji još uvijek četnikuju. Četnički vojvoda ti je na čelu okljaštrene zemlje.
Uskoro će moji u EU i biti ćemo opet u istoj zajednici.
Prije će Sava poteći prema Sloveniji, nego će se to dogoditi.
To si rekao i za samostalnu, nezavisnu, slobodna i demokratska Hrvatska.
Francek, sve je manje samostalna, nezavisna, slobodna i demokratska, javi se stari drug iz pozadine.
Dosta dečki tih priča, posebno o Liepoj Plavki. Bolje da se lijepo po staroj navici zabavimo i proveselimo.
Ja ne ću s vama, reče naš poznati erudit, pjesnik, pisac, domoljub i vječni rival i protivnik maršala i generala.
Nitko te ovdje ne drži.
Zašto si uopće došao?
Po šumama i gorama naše zemlje ponosne…, orilo se nebeskim prostorima dugo u noć,u dugu ljetnu noć, dok nečija majka, negdje “bijelo platno tka”.
 

Dora Jagić

Anketa

Je li prijevara globalni prosvjed za zaštitu klime?

Subota, 21/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 863 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević