Ptice bježe prema jugu, a Hrvati prema zapadu

 
 
I žigice se moraju kresnuti da bi plamenom mogle bljesnuti.
 
I iz glave pjane nekada mudra misao plane.
 
Tko nad kruhom još i pogaču želi, sudbina mu mrvice dodijeli.
 
Svakoga dana neka ti istina bude hrana a vjera - čovječnosti mjera.
 
U školama djeca uče što je bilo jučer, pa ne mogu znati što će večerati ni hoće li jutra osvanuti sutra.
https://cdn.images.express.co.uk/img/dynamic/40/590x/bords-708848.jpg
Zbog studi ptice bježe prema jugu, a u nezaposlenosti i gladi napadu – Hrvati bježe prema zapadu.
 
Gladne ptice se s juga vraćaju u proljeće, a Hrvati možda nikada ne će.
 
Gazda pije, a radnik na cesti moli Boga da mu dadne jesti.
 
Tko god prosi - biljeg patnje nosi.
 
Mladost ne zna što u starost čeka pa ju sluti samo – izdaleka.
 
Ugodno je bratovu obuću nositi, ali je neugodno ako ju moraš prositi.
 
I dobrota svoje granice ima: ne može se iskazati baš svima.
 
U potrazi za poslom treba ustrajati i kada znadeš da će- potrajati.
 
Roditelji se trude da im djeci dobro bude, ali pri tome ne opaze svjetleće putokaze.
 
Običan čovjek se ne kaje kada prosjaku daje, a kad ga lopov nasa - mari, on ga – u mislima - ošamari!
 
Poštuješ li zakone tuđe, i u tvoje nešto dobra uđe.
 
Pravne države postoje, ali se lako na prste izbroje,

 

 
Velika je sreća na ovome svijetu kad se obraduješ vlastitom djetetu.
 
Koga budilica tek u podne budi, zaludu se opravdati trudi.
 
Svoju povijest kadikad pobjednici pišu u nadi da ju nikad pobijeđeni – ne izbrišu.
 

Malkica Dugeč, 5. 10. 2019.