Bujne šume zaslužuju hvale, a ne ruke što ih pale!

 
 
Sve što zora rodi, danom sretno hodi.
 
Kroz bol snagu upoznaj, jer i trpljenju brzo dođe kraj.
 
Ne hvali se da si već na dohvat cilja, sve dok do njeg makar samo jedna stepenica ima!
 
Usprkos u sretan ishod vjeri, svoje korake dobro odmjeri!
 
I vrata nada imaju svoje vrijeme rada!
https://i.ytimg.com/vi/EEqj2BdVerg/maxresdefault.jpg
Doktor bolesniku prepiše lijek, ali ga ne može spasiti zauvijek!
 
Česte promjene klime ne nalažu mijenjati i svoje ime.
 
Djeca nisu plodovi zle mijene, već ljubavi muškarca i žene.
 
Za kog zakon poštenja ne vrijedi, vrlo brzo u tamnici posijedi.
 
Dužnom se i lijepa riječ čini – ružnom!
 
Od sveg blaga na ovome svijetu najveća je sreća - u djetetu!
 
Dok smo zdravi i zdravoga duha, radujmo se i korici kruha!
 
Bujne šume zaslužuju hvale, a ne ruke što ih pale!
 
Ne dajmo ni kaplji pitke vode da u tuđe zdence ode.
 
Pitka voda i jestiva hrana od svake su bolesti nam brana.
 
Ne čini zlo susjedu, jer i njegove riječi bolno ujedu.
 
Ne daj krdu tuđeg stada da u tvome toru vlada!
 
Nit se kloni, niti se pokloni, već i u mutnu vodu zaroni.
 
Nije velik tko visoko leti, već je velik koji na cilj sleti.
 
Ne bojmo se mi od praznih riječi, već otrova koji govor priječi!
 
Svakom svoje – al' i meni moje!
 
Tuđina je samo privremeni dom, u kojem se prepoznamo po jeziku svom!
 
Tko riječi materinske redovito ne lašti, meta je zlobnoj mašti.
 
Ograde, pa bile i zlatne, oraču nisu podatne.
 
Pohvale dobru ne moraju biti milozvučne, već – poučne!
 

Malkica Dugeč, 7. 12. 2018.