Proročanstva starih

 
 
Naši mrtvi djedovi i oci
Ljudi mali ''raja nepismena''
Bili umni ko mudri proroci,
Riječi njine vrijedile spomena.
 
Bez mobitel' i bez računala
Bez diplome, slavnog fakulteta,
Ta seljačka ''raja zaostala''
Porodila dične ljude svijeta.
 
Barometar starim' trebo nije
Prognozu su točnu mogli dati:
Nebo glede i hitro odrede
Hoće l' sutra sjati il' padati.
I znali su, kada vidiš mrave
Da jajašca nose kojekuda,
Bit će silne kiše i poplave
Harati će njivom pošast huda.
 
Kad miševa golema kolona
Zamaršira u krajeve druge,
Istina je živa od iskona,
Bit će gladi, nevolje i tuge.
 
Al' kad narod bježati navali
Sa istoka u dal'ku tuđinu,
Dida pita što tom svijetu fali
Pa napusti svoju domovinu?
 
Gle, momčine lijepe, ugojene,
Reklo bi se – Herkulesi pravi.
Ah, mogli bi razbijati stijene,
Nisu oni starci sjedoglavi.
 
Kuda bježi žalosna povorka
Može l' joj se naslutiti kraja?
Kakva li ju muka mori gorka
Da ostavi staze zavičaja?
 
Pobjegoše jadnici pred ratom
Sto tisuća puta sto tisuća.
Sve u korak bratac s milim bratom,
Europi - centru krstopuća.
 
Vel'ki kaos vlada sred Sirije
Vojska ISIL mrzi bližnje svoje.
Mili Bože, nešto jasno nije -
Braća braći ljutu sudbu kroje!
 
Mnoga zemlja s drugom ratovala,
Ratnik osto sred milog temelja.
Krv sinova slobudu stvarala
Čuvale ju ruke branitelja.
 
Junaci se na muci poznaju,
To j' pravilo sveđ od pamtivijeka.
Domoljube pjesme veličaju,
Povijest pamti hrabroga čovjeka.
 
Naši krasni djedovi preteče
Da ponovno uskrsnu iz groba,
Rekli bi nam: ''Djeco, knjiga reče -
Pred Dan sudnji stiže teško doba
 
Kad svoj svome opraštati ne će
Kad će umrijet i ljubav i sloga,
Bit će straha, mržnje i nesreće
Sve u ime Boga jedinoga.
 
Reć' će neki: - Mi smo narod pravi
Za velike stvari odabrani.
Čovječanstvo nek nam ime slavi
Nek se Krstu nauk utamani.''
 
Hajte momci nazad domu svome,
Otjerajte one što vas mrze.
Mladi, zdravi, sposobni dabome,
Primjenite ofenzive brze.
 
Kad vam dušman vidi bratsku slogu
Umuknut će pucnjava topova.
Vjerni domu i očeva Bogu
Pratit će vas rijeka blagoslova.
 
I Hrvat je kroz tri rata prošo,
Od ognjišta nikud bježo nije.
Do slobode krvavo je došo,
Zato cijeni barjak Kroacije.
 
Nema ljepšeg kraja od rodnoga
Bila njiva, pješčara il' kamen.
Gdje pokapa unuk djeda svoga
Tamo mu je domovine znamen.
 
Sretno braćo, vrle harambaše,
Dobre želje nek vas kući prate.
Ah, što ćete usred Tužne naše -
Nema kruha ni za nas Hrvate.
 

Marija Dubravac, Brisbane